1. Verige života
Lica:
Starija djeca:
Dječaci: Matija
Martin
Najmlađi uzrast: Ivo
Tripo
Špiro Djevojčice:
Lucija
Srednji uzrast: Tonka
Frano Sofija
Stjepan Marija
Jerko Esperanca
Mato
Lovro Odrasli
Marin Jozo
Tonko
Krešo Duh-Život
(Djeca, oskudno obučena u pocijepanoj odjedi,raščupane, neuredne kose, sjede
pognutih glava.Marija gleda prema moru, a Esperanca prema brdima, dok
Tonka,Lucija i Sofija lagano prilaze. Tišina …)
Marija: Ulazimo šutke u njezin tamni dan,
I tako je tiho ko na kraju svijeta. 1
Esperanca: Brda nad morem što je vječno bez kreta
U strašnoj goloti čuvaju njegov san. 1
(čuju se zvona iz daljine)
Tonka: A kad se oglase zvona preko voda,
Lucija: Čini se: duše preplašene od nodi
Sofija: Zovu se, plačud, u velikoj samodi.1
1
Frano Alfirevid (1903 - 1956): “Boka”
Tekst: Dijana Milošević Page 1

2. (Tonka prilazi, dok Sofija, Esperanca i Lucija sjedaju na pod sa ostalima)
Tonka:Miluju mi vali,
Ovu suzu jutarnju
Što mi Gospa obrazima inkolaje,
A dušu tugom napaja.
(Lucija u klečedem položaju prislanja sliku majke i oca na grudi. Ivo ustaje,
prilazi Luciji i klekne pored nje)
Lucija: Bolnim vapajem
Grlim ovaj križ samotni
Što mi rukama nejakim
Život predade!
(Ivo uzima sliku od Lucije)
Ivo: Majko! Oče!
Dom mi je ova gola studen,
a postelja ovaj nijemi kamen!
(Prilazi Tonka)
Tonka: Gdje sad ovu bol da skrijem,
Gdje brata svog da ugrijem?
Martin: Čiju ruku da dodirnem,
čije srce da prigrlim?
Ivo: Gdje san da usnim?
Matija: Gdje utjehu da izmolim?
Martin: Gdje svjetlost da nazrem?
(čuje se zvuk sirene iz daljine)
Tekst: Dijana Milošević Page 2

3. Mato: Frano, jel´ to vapor?
Frano: Ne znam Mato, magla je, ne vidi se ništa…
Tonka: Neke nam sjenke prilaze……
Duh-Život: Gdje ste podanici moji?...Gdje ste da mi glad utolite. Duša mi je
ogladnjela, a trpeza prazna!
Martin: Ko si ti što tminom vale uzdižeš?
Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...
Ja sam…Život-vaš krvnik!
Ivo:Izađi, nemani iz te tmine!
Marija: Izađi, ti nezasiti stvore!
Ti-što mi pjesmu mladosti
sa usana otgnu!
Sofija: Ti-što mi kolijevku spokoja
o stijenama razbijaš!
Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...
Ja sam…Život-vaš krvnik!
Matija:Izađi, izađi da ti dušu rasporenu pred noge bacim!
Marija:Izađi, sotono!Obličje mi svoje pokaži!
Tonka: Izađi, to lice djeci svojoj pokaži!
Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...
Ja sam…Život-vaš krvnik! Hoohohoooo…
Sofija: Izađi, da ti jaukom našim kožu dotaknemo!
Esperanca:Sudba ljudska, tvoja je igra…
Lucija:Plač srca, tvoja je pjesma
Tonka:Tmina duše,tvoja je svjetlost
Marija:Bolni vapaj, tvoja je serenada
Duh-Život: Ha,ha,hoooo….
Tripo: Tonka, Tonka, strah me…strah me…sami smo…
Tonka: Dođi Tripo, dođi…Ne boj se…Ovdje uvjek vapori dolaze…
Esperanca:Da, ovdje uvjek vapori dolaze…
Tekst: Dijana Milošević Page 3

4. Matija:I lanterne stare, putnike čekaju…
Duh-Život: Ha,ha,hoooo….
(Tripo i Špiro bacaju kamenje na duha)
Lucija:Ne prkosite toj nemani nezasitoj …ne izazivajte sudbu što nas o hridi
lomi…Dodi de vapor…dodi de… Ovdje uvjek vapori dolaze.
Duh-Život: Ha,ha,hoooo….
Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...
Ja sam…Život-vaš krvnik!
Ivo: E, moj gosparu! Možeš urlikati tu do zore. Vidi jadan kakvi smo, nemaš
ovdje ni za marendu.
Martin: Ajde, ne plačite što može uzeti od ove naše sudbe jadne i
nevoljne.Kome blijede sijenke trebaju?
(Marin ih miluje po glavi i odlazi sa Krešom. Ulaze u prodavnicu)
Marin: Ke nova, mešte Jozo!
Jozo: Ajde, mulac da odavde! Juče sam ti dao štrucu kruva, što deš sad? Nedu
ja vas mulce kotorske ´raniti!
Krešo: E moj meštre Jozo, eno vi Bepina na Gurdid, frega robu, a barba Niko
joj pod kotulu alodaje , eno mu oči ispadoše.
Jozo: Vražja beštijo, što to zboriš!? Moja Bepina,a? Paradira po Kotoru! A? A
po kužini joj šporki pjati ! Kad je dofatim ovijem bagulinom..doma de ona meni
one kamare fregat, a ne po Gurdidu balat…a Bepina, Bepina, Bepice moja, o
bela moja, metle i škovacijere deš se ti meni privatiti, ja ti zborim…
(Otrča Jozo na Gurdid.Martin i Mato uzeše nekoliko beškota i vrate se)
Marin: Evo, donijeli smo vam malo beškota.
(djeca sjede i jedu beškot)
Špiro: Tonka, Tonka, ja bi fetu kruva i masti …znaš ono s malo cukra kako mi
je mama spremala za marendu.
Tonka: Špiro mili, nema , nema , prodali smo sve iz kude što nam je od dade i
matere ostalo. Evo samo ovaj stari štramac smo ostavili, postelja da nam bude.
Lucija: Uzmi Špiro beškot, uzmi …
Tripo: Znaš Špiro,ja ti više ništa ne sanjam i lijep mi je ovaj beškot.
Špiro: Meni je zima i kad spavam i onda nekad plačem.
Tekst: Dijana Milošević Page 4

5. Tripo: Nemoj plakati, samo nemoj sanjati i onda uvijek vidiš mrak.
Špiro: A kad plačem meni je toplije, znaš. A rekla mi je Lucija da moram imati
tugu.
Tripo: Zašto? Ja je više nemam.
Špiro: E, onda de tebe progutati vir.
Tripo: Pa ti Špiro onda plači, da te ne proguta vir!
Špiro: Ti Tripo više nemaš dušu?
Tripo: Imam, imam, samo mi je tu negdje unutra…kako nemam…što sam ti ja
onda…vrag?
Špiro: Nemaš, nemaš…Kaže Lucija: Gdje duše ima, tu srce plače…a moje
uvijek plače…
Tonka ih miluje po glavi
Esperanca:(tiho, gledajudi prema moru)
Ovdje uvjek vapori dolaze…
(Martin, Frano, Mato i Matija ribaju. Nailazi Jerko, uredan, zalizane kose,nosedi
knjige za školu)
Jerko:A, opet ste utekli iz škole,a! Sve du vas špijat sutra!
Frano: Ajde plinto pasaj doma, da te ne dofatim jerbo du polpetu od tebe
napravit!
Jerko: Ma nemo´. Ti deš me dofatit, a ni gada, ni crevalja nemaš, jado jadni!
Tripo: Njemu je banja u glavu.
Lovro: Odi ovamo, ti perleto kotorski! Ako te zakartam, nede te ni Škurda
oprati!
Mato:Udari mu Frano koju frnjoku, neka ide doma materi!
Jerko: Ma nemo´, ma nemo´, vi dete mi frnjoke udarat, štracuni jedni s
gadama od tri kvarta! Fakini kotorski!
Tonko: E, jado, da je tebi koji kvarat u glavu da ti ne puše propuh kroz te
šupjote od mozga.
Jerko:Ma nemo´! Ni libra nemate. Nedete ni dagu dobit!
Krešo: A muči tu, beleco uparadirana!
Tekst: Dijana Milošević Page 5

6. Jerko: Ne no vi berekini, po portunima se remudate i po vas dan tim ribama
fišdate!
Marin: Guljoču jedan, oli da ti pripetam jedan škopacun?
Stjepan:Žgembo, žgembavi,ma ke se uparadirao
Frano: Uf,kako si nam šesan!
(Krešo gleda Jerkovu svesku)
Krešo: Ajmeee, a vidi mu ova škembava slova!
Jerko: Ma nemo´, škembava slova, ti si škembo, a ne moja slova…Škembo
škembavi… i vi galioti kotorski!
(Ivo i Matija podižu Jerka i nose ga van scene)
Ivo: Odi ovamo ti beštijo
Djeca u glas: Fundaj ga u more…Ivo fundaj ga u more
(Prilaze Frano, Marin, Stjepan, Matija, Ivo i Martin)
Marin:Naša je suza vjetrom nošena
Naša je koža morem natopljena
Frano: U špag mi fjondra stoji
Djetinjstvo moje šoldima se ne broji
Stjepan: Šumom Škurde jutra pozdravljamo
Fetom kruva život blagosiljamo
Martin:Nogama bosim život gazimo
Rukama golim svijet dodirujemo
Matija:Ni mača, ni štita za ovaj život nemili!
Lucija:Samo ogoljena duša djeteta
Jedrima slomljenim
Burama prkosi!
(Esperanca lagano ustaje i okrede se prema moru)
Esperanca:Ovdje uvjek vapori dolaze…
Frano: Ajde, Mato zabaci tu udicu.
Mato: Ništa moj Frano u mrežu da nam se zapleka.Ni anci koja gavica.
Tripo: Jeste li uvatili što?
Špiro: A oni su ti Tripo prave pegule
Tekst: Dijana Milošević Page 6

7. Tripo: Uvatila ih je fjaka
Špiro: U ovi mandrad, Tripo, nema ništa, zbori Frano
Lovro: Ajme, evo ufatih nešto, odite ovamo…
Krešo: Ajme, koji ulov, stara crevlja i šporka bječva!Koji meštar!
Marin: Oli to sutra ujutro na pjacu ponjet…
Tonko: Uvati još kakvu tedu ili kanavacu pa da objedujemo
Stjepan: Evo ti i ove labre za onu Jozovu cotavu mačku
Mato: Evo ljudi još nešto, vucite….
Svi u glas: Vuciteee…
Marin: Prazna kašeta….ni sirene u njoj..
Krešo: I sirene bi od te njegove belece utekle.
Mato: Evo neka poruka!
Frano: Čitaj.
(Mato čita poruku)
Mato: Prijatelji neznani
S obale daleke
Javljamo da su i nama
Prazne kašete!
Tonko: Ko je to? Ko nam to piše?
Frano : A neke pegule ko i mi!
Mato: Prazna kašeta! A nismo žvelti ni onu našu napuniti!
Lovro : Prazna kašeta?
Esperanca: Senj od Boga!
To nas sudba za more inkolaje
I bokun šperance nam valima šalje!
Mato: Senjana si ti jadna u glavu!
Martin: Amo da, bura de ….
(Tripo i Špiro prilaze kašeti, obilaze oko nje,okredu je, tresu je, ponovo
zagledaju)
Matija: Frano, uzmi tu karolu, idemo da, bura de….
Tekst: Dijana Milošević Page 7

8. Esperanca: Senj od Boga!
Ostajem tu na ovoj obali!
Ruke du moru pružiti
I ovu sudbu tešku prigrliti!
Nek mi tijelo vali lome,
nek mi kose rasute
ovoj buri prkose!
Marija : Ustanite, ustanite i rukama golim život uhvatite!
(Tripo i Špiro pronalaze biser u kašeti, stavljaju ga na dlan i zagledaju)
(Čuje se zvuk sirene broda iz daljine)
Sofija: Ustanite! Ustanite pred ovim poslednim izazovom života!
Pred ovim poslednjim zovom daljina!
Pred ovim poslednjim sjajem lanterna!
Tonka: Ruke moru pružimo
Ogoljenom dušom
Život nadrastimo!
Lucija: Ovdje uvjek vapori dolaze…
(Okredu se prema Tripu i Špiru, prilaze, zagrle se posmatrajudi biser koji svijetli
na njihovim rukama)
(Duh-Život pada polako na zemlju izgovarajudi sve tiše i tiše:Haaa…hooo….)
U predstavi nastupaju:
Jovan Đuričanin-93 Vesko Vukotid-53
Jovan Kostid-93 Darko Boškovid-53
Đorđe Rosandid-93 Matija Brankovid-53
Dragana Jovanovid-93 Gojko Dakovid-53
Milica Vlahovid-93 Dimitrije Bukilica-53
Sandra Nišavid-93 Vlado Vidovid-53
Marija Radonjid-93 Andrej Milaš-53
Marija Prskalo-93 Vasilije Hajdarevid-53
Ivan Jankovid-53 Andrija Burid-43
Mitar Vlahovid-53 Toni Katelan-23
Tekst: Dijana Milošević Page 8