Autori: Vesna Vujasin-Ilić i Robert Gortan Tema: Praćenje i ocjenjivanje učenika: Način ili načini? Ključne riječi: poučavanje, provjeravanje, praćenje, ocjenjivanje, vrednovanje 6. stručno-metodički skup, HMD Istra

1. Vesna Vujasin Ilić, profesor matematike i informatike
Robert Gortan, profesor matematike i fizike
Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile Pazin
Praćenje i ocjenjivanje učenika – način ili načini?
SAŽETAK:
Praćenje rada učenika i ocjenjivanje zasigurno je kompleksan problem koji je vezan za
poučavanje. Nastavniku se nude mnogi izvori iz kojih crpi ideje i materiju za poučavanje,
obradu, uvježbavanje, ponavljanje i usustavljivanje gradiva. Pravilnikom o načinu praćenja
i ocjenjivanja učenika propisan je minimalan broj ocjena po elementima ocjenjivanja koje
mora imati učenik. Nastavnik je u praćenju rada učenika i ocjenjivanju prepušten sam sebi.
U ovom radu navedena su neka pitanja i nedoumice koje si nastavnik matematike tijekom
nastavnog procesa često postavlja.
Ključne riječi: poučavanje, provjeravanje, praćenje, ocjenjivanje, vrednovanje.
Postoje brojni udžbenici, zbirke zadataka i metodički priručnici koji nam
ukazuju na različite pristupe obradi, uvježbavanju, ponavljanju i usustavljivanju
gradiva. Vrlo detaljno objašnjavaju potreban teorijski dio materije za određenu
nastavnu cjelinu/jedinicu i nude brojne zadatke s rješenjima. Razna pedagoška
literatura nudi nam potrebna znanja metodike nastave sa svim prednostima i
nedostacima određenih oblika rada. Korisni su i matematički časopisi i seminari na
kojima se mogu pronaći i dobri „primjeri iz prakse“. Nastavnici zasigurno podosta
vremena izdvoje kako bi njihovi nastavni satovi bili sustavno pripremljeni, kreativni,
zanimljivi i motivirajući za učenike.
Jedna od povratnih informacija kvalitete njihovog rada i odnosa s učenicima je
ocjena. S obzirom na egzaktnost matematike kao znanosti, logično bi bilo da je
ocjenjivanje jednostavno, objektivno i realno. Kako ponekad kažu kolege koji predaju
druge predmete Lako je vama kad možete sve bodovati. Često se ocjena iz matematike
uspoređuje s ocjenama drugih predmeta uz zaključak da je normalno da su ocjene
niže s obzirom da je matematika teška. Nije nam loše, zar ne? Lako nam je ocjenjivati,
a ocjene su niže od onih kojima je teže. Možda bi to na neki način bila istina kad bi se
ocjenjivanje svodilo na pismene provjere znanja i kad Pravilnik o načinu praćenja i
ocjenjivanja učenika ne bi bio unificiran za sve nastavne predmete. Nastavnik je u
praćenju rada učenika i ocjenjivanju prepušten sam sebi. Povremeno se na nekom od
seminara iz matematike potkrade ta tema, no nastavnik se uglavnom orijentira na
vlastitu percepciju tog problema.
Je li način praćenja rada učenika jednoznačan, a samim tim i ocjenjivanje
objektivno?
Umjesto ovog nama važnog pitanja možemo postaviti mnoga koja će nas
navesti na podrobnije razmišljanje o problemu:
 Jesmo li sigurni da naše ocjenjivanje nije subjektivno?
 Koje ocjene bi naši učenici imali kod drugog nastavnika?
1

2.  Dajem li kao nastavnik previše, a tražim premalo? Možda obrnuto? Ili
optimalno?
 Evidentiram li na pravom mjestu ocjene?
 Vodim li na pravi način ostale bilješke u praćenju rada učenika?
 S kim bi se mogao o svemu tome posavjetovati? Možda je to problem
koji moram sam riješiti? Radim li uopće kako treba taj dio svog posla?
Netko će odgovoriti kako ne vidi problem. Imamo Pravilnik o načinu praćenja
i ocjenjivanja učenika i tamo sve uredno piše. Nastavnik mora biti jako umješan kako
bi ostvario traženi broj ocjena po elementu ocjenjivanja u polugodištu uz tridesetak
učenika različitog znanja i interesa te preopterećenim nastavnim programom. Kad i
postigne taj broj ocjena, nije baš jednoznačno definirano kako u imeniku evidentirati
praćeno i ocijenjeno.
Ukoliko svaki nastavnik na svoj način prati i ocjenjuje učenika, ima svoje
kriterije ocjenjivanja, način evidentiranja, uvjete i termine ispravljanja, pisanja
pismenih ispita i usmene provjere, mogu li se ocjene učenika uspoređivati?
Neke dileme s kojima se nastavnik susreće tijekom rada, navest ćemo bez
ambicije da na njih možemo odgovoriti. Pitanja su grupirana po temama.
Elementi ocjenjivanja i praćenje rada:
1. Koji je optimalni broj elemenata ocjenjivanja s obzirom na broj ocjena koji
svaki učenik mora imati na kraju obrazovnog razdoblja?
2. Mogu li se elementi ocjenjivanja unificirati? Ili preciznije – zbog čega elementi
ocjenjivana nisu propisani za pojedini predmet?
3. U imeniku je navedeno da elementi ocjenjivanja …proizlaze iz… Znači li to da
se navodi način ocjenjivanja – primjerice - pismeni, usmeni, aktivnost i DZ ili je
prikladnije imenovati ih primjerice - usvojenost nastavnih sadržaja, primjena,
samostalan rad?
4. Moraju li svi učenici jednog razreda imati isti broj elemenata ocjenjivanja ili se
primjerice može dodati element ocjenjivanja Ispravak za učenike kojima je to
potrebno?
5. Jesu li obavezne opisne karakteristike rada učenika? Piše li se kraj takvog
opisa datum? Koliko često treba opisno pratiti učenika? Opis treba biti
poticajan i pozitivan. Kako onda navesti ukoliko je nešto negativno?
6. Što sve, i kada, treba zapisivati u rubriku bilješke učenika?
Pismene provjere:
1. U Pravilniku o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika jasno je naveden broj
pismenih provjera znanja za određen broj sati tjedno. Može li nastavnik
povećati broj pismenih provjera u dogovoru s učenicima da bi učenici
pisanjem manjih dijelova gradiva postigli bolje rezultate?
2

3. 2. Ima li prednost u pisanju pismenih provjera predmet koji ima obavezne
pismene ispite?
3. Koji je optimalni broj zadataka u pismenoj provjeri?
4. Koliki je optimalno trajanje pismenih ispita?
5. Treba li pisati dvosatne školske zadaće?
6. Koji je postotak riješenosti potreban za određenu ocjenu?
7. Kad pišu naknadni ispit učenici koji nisu bili prisutni na redovnom ispitu?
Ukoliko je to na redovnom satu, što za to vrijeme rade ostali učenici?
8. Kako bodovati pogrešno prepisan, a točno riješen zadatak?
9. Treba li pri ocjenjivanju koristiti metodu „slijedi grešku“ pri kojoj je primjerice
nakon greške u računanju dalje rješavanje zadatka točno?
10. Gdje pisati pismene ispite? U zadaćnice ili na papiru s tiskanim zadacima?
Ako se piše na papiru, kako arhivirati ispite?
11. Smije li se u rubriku upisivati ocjena dobivena kao prosječna ocjena kratkih
provjera znanja u dogovoru s učenicima?
Ispravci
1. Mogu li negativnu ocjenu iz pismenog ispita učenici ispraviti usmenim
odgovaranjem?
2. Može li se negativna ocjena ispraviti redovnom ocjenom iz područja koje se
nadovezuje na negativno ocijenjen dio gradiva?
3. Koja je najveća ocjena na ispravku? Koja je preporučena težina zadataka za tu
ocjenu?
4. Koliko puta učenici mogu ispravljati negativnu ocjenu?
5. Mogu li učenici negativnu ocjenu ispravljati pismeno za vrijeme redovne
nastave? Što za to vrijeme rade ostali učenici? Na koji način učenik
nadoknađuje gradivo koje se za to vrijeme obrađuje ili uvježbava?
6. Može li učenik ispravljati negativnu ocjenu izvan redovne nastave? Moraju li
ostali učenici tog razreda tada biti na ispravku?
7. Mora li se učeniku omogućiti ispravljanje svaki put kad se javi za ispravljanje?
8. U koju rubriku, odnosno pod koji element ocjenjivanja upisati ocjenu iz
ispravka? Kako odvojiti tu ocjenu od postojećih ocjena ako se ispravljanje
odvija primjerice u istom mjesecu kad i ispit koji ispravlja?
9. Ukoliko učenik ne ispravi ispravkom negativnu ocjenu, treba li novu jedinicu
zapisati u rubriku?
10. Kako evidentirati da je učenik ispravio/nije ispravio negativnu ocjenu s
polugodišta?
11. Može li učenik ispravljati i popravljati pozitivnu ocjenu? U kojem terminu?
Gdje upisati tu ocjenu?
Usmene provjere
1. Na koji način provoditi usmeno provjeravanje? Je li usmeno provjeravanje
rješavanje zadataka pred pločom? Koliko traje usmeno provjeravanje?
3

4. 2. Može li ocjena iz kratke provjere znanja zamijeniti ocjenu iz usmenog
ispitivanja?
3. Kako ocijeniti usmeno ispitivanje? Koja su znanja potrebna za određenu
ocjenu iz klasičnog usmenog ispitivanja?
4. Kako evidentirati u rubrici Praćenje učenika usmeno ispitivanje? Je li dovoljno
napisati datum i ocjenu ili je potrebno navesti cjelinu, odnosno pitanja i ocjenu
za svako pojedino pitanje?
5. Može li nastavnik ocijeniti s više ocjena usmeno provjeravanje? Ili usmeno
ispitivanje u više navrata ocijeniti jednom ocjenom?
Domaće zadaće
1. Na koji način ocijeniti domaću zadaću?
2. Kako evidentirati da učenik nema zadaću?
3. Kako riješiti «problem» kada učenik ne piše zadaću?
4. Na koji način provjeriti originalnost zadaće? Ili je prepisana zadaća?
5. Koji je optimalan broj zadataka za domaću zadaću?
Zaključivanje ocjena
1. Trebaju li ocjene iz svih nastavnih cjelina biti pozitivne, da bi zaključna ocjena
bila pozitivna?
2. Može li nastavnik zaključiti negativnu ocjenu ukoliko učenik uz većinu
negativnih ocjena iz pismenih i usmenih provjera ima nekoliko „boljih“ ocjena
iz timskih radova ili projekata?
Popravni ispiti
1. Odgovara li učenik na popravnom ispitu gradivo cijele godine?
2. Može li učenik biti upućen na popravni ispit iz nekoliko nastavnih cjelina?
3. Može li učenik na popravnom ispitu odgovarati gradivo prvog polugodišta?
4. Učenik je upućen na popravni ispit najčešće zbog toga što nije uspio tijekom
nastavne godine ispraviti negativne ocjene iz pismenih ispita. Ukoliko na
redovnom satu ocjenu iz pismenog ispita ne može ispraviti usmenim, kako to
da može na popravnom ispitu? Ako negativnu ocjenu iz pismenog ispita
može ispraviti usmenim, kako to da ide na popravni ispit?
5. Mora li na popravnom ispitu sustručnjak biti profesor iz matematike?
Zaključak
Praćenje rada učenika i ocjenjivanje zasigurno je kompleksan problem koji je
vezan za poučavanje. Nastavni proces se ne može i ne smije unificirati, već naprotiv
treba težiti izražavanju kreativnosti nastavnika i učenika. Kako ne postoje konkretne,
nedvosmislene i jasne upute koji je najbolji način praćenja i ocjenjivanja učenika,
nastavnik se snalazi i radi na način koji smatra da je najbolji. Pravilnik o načinu
4

5. praćenja i ocjenjivanja uglavnom propisuje obveze i ograničenja. Provedba ovisi o
isključivo o nastavniku.
Školski nadzornik (savjetnik) može i kod vrlo pedantnog nastavnika naći
brojne nelogičnosti i nedostatke u praćenju i ocjenjivanju. To se ne bi događalo kad bi
svaki nastavnik bio precizno upućen na pravilan način praćenja rada i ocjenjivanja.
Pitanja koja su gore navedena bi tada imala odgovor.
Prilika za raspravu očekuje vas na radionici Kako zaključiti ocjenu?
Želite li nam poslati vaše odgovore ili nadopuniti pitanja, slobodno nam javite na
robert.gortan@skole.hr ili vvilic08@gmail.com.
Unaprijed se zahvaljujemo!
5