Naslov: Priča "Stvorimo bolji internet" Autori: Dubravka Grgurić, Stjepan Jušić, Josip Ivanko, 3.h. Tehnička škola, Požega

1. Stvorimo bolji internet
Jednog lijepog, sunčanog dana, sjedila sam u sobi i dopisivala se preko facebooka s
najboljom prijateljicom Jelenom. Poznam ju od djetinjstva i sada idemo zajedno u srednju
školu. Dok smo se dopisivale,odjednom sam vidjela da mi je poslao poruku dečko kojeg ne
poznajem. Pitala sam Jelenu da li ga ona poznaje i rekla je ne, ali neka se nastavim dopisivati
s njim. Ja sam ju poslušala, jer je ona uvijek do sada bila u pravu. I tako smo se ja i on
dopisivali. S vremenom je prešao na neke malo neugodne teme, htio je da se navečer
sastanemo u parku. Ja nisam znala što da odgovorim na to, pa sam napisala da moram ići s
prijateljicom u obližnji kafić, te da ćemo se poslije čuti.
I tako smo se Jelena i ja uputile prema kafiću u koji inače izlazimo jer u njemu imaju
stolna računala koja pružaju besplatan pristup internetu. Prepričala sam joj događaj koji sam
doživjela maloprije, ali Jelena me je čudno gledala, onako kao da je bila pomalo ljubomorna
što se njoj nije javio stariji dečko kao meni, kao da je osjećala nekakvu zavist. Nakon nekog
vremena u kafić ulazi turist i kako smo Jelena i ja sjedile za prvim stolom, on nam je prišao te
nas pitao gdje se nalazi trgovina. Mi smo ga pristojno uputile, iako ga nikada dosada nismo
vidjele. Dok smo mu objašnjavale put, on me je nekako čudno gledao, pomalo sam se osjećala
nelagodno jer je on bi stariji od nas i nismo ga poznavale. Kada je otišao, Jelena me krenula
ispitivati o tome dečku s interneta. Sve ju je zanimalo, kao da se ona želi ići naći s njim.
U tom trenutku se oglasio moj mobitel, primila sam poruku na facebooku,od 'dečka s
interneta' . Napisao mi je da sam prelijepa, da mu se stvarno sviđam i da se moramo naći. Ja
sam naravno to odbila! Osjećala sam određenu dozu straha, jer ga ne poznajem. Nakon toga
sam mu napisala da bi bilo najbolje da se prestanemo dopisivati, jer se želim dopisivati samo s
osobama koje poznajem, na što je on postao jako ljutit te mi je krenuo pisao ružne stvari.
Pokazala sam Jeleni posljednje poruke i ona se jako uplašila. Odlučile smo da bi bilo najbolje
da odemo svaka svojoj kući, gdje smo najsigurnije. Kada sam došla kući, moja mama je
primijetila da sam rastresena, te me je pitala što je bilo i ja sam joj ispričala. Mama mi je rekla
da je to jako opasno i da nisam trebala poslušati Jelenu. Otišla sam u sobu, prijavila se na svoj
facebook profil, te ugledala još prijetećih poruka.- „Znam koju školu ideš. Dočekati ću te
poslje nastave i onda si moja“. Pokazala sam mami ove poruke, te smo odlučile otići na
policiju. Njima smo ispričali sve što se dogodilo, te su nam rekli da su imali puno takvih
slučajeva gdje stariji dečki na internetu šalju razne poruke mladim curama,te da je najbolje i
ne stupati u kontakt s nepoznatim ljudima. Nije nam policija mogla baš nešto pomoći, pa smo
se mama i ja uputile kući.
Otišla sam na internet te jednostavno deaktivirala svoj facebook profil, jer sam mislila
da je tako najpametnije. Prošlo je par dana i sve je bilo kao po starome, živjela sam normalno
svoj mladenački život, bez ikakvog straha. Jelena je također naučila da nije sigurno stupati u
kontakat s nepoznatim osobama na internetu, te da to može biti jako opasno.
Izradile: Petra Babić,Jelena Kljajić- 3.h