1. DAN SJEĆANJA NA ŢRTVE
HOLOKAUSTA
27.1. Holocaust Remembrance Day

2. RIJEČ HOLOKAUST DANAS JE U CIJELOM SVIJETU UOBIČAJENO IME ZA GENOCID
NAD ŢIDOVIMA, TE U ŠIREM ZNAČENJU I SUSTAVNO ISTREBLJIVANJE DRUGIH GRUPA
(PRVENSTVENO ROMI) ZA VRIJEME NACISTIČKOG REŢIMA U NJEMAČKOJ.
TO SE ZNAČENJE ONDA PONEKAD PRENOSI I NA RAZNE DRUGE SLUČAJEVE
SUSTAVNOG I/ILI MASOVNOG ISTREBLJIVANJA LJUDI (NPR. "NUKLEARNI HOLOKAUST"
ZA GLOBALNI NUKLEARNI RAT, GENOCID NAD ARMENCIMA.

3. Početak
Ubrzo nakon preuzimanja vlasti u Njemačkoj, nacisti počinju ostvarivanje
jednog od svojih najvažnijih programskih ciljeva: iskorijeniti svaki
utjecaj Židova u njemačkoj politici, ekonomiji i kulturi.
Antižidovska kampanja pokrenuta je preko radija i novina, a u svim školama i na
fakultetima uvedeno je pseudoznastveno "učenje o rasama" kao obavezni
predmet.
Donesen je niz antižidovskih propisa, koji kulminiraju proglašenjem Nürnberških
zakona (Zakon o građanima Carstva i Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke
časti) 15. rujna 1935.,
Židovi gube njemačko državljanstvo; ne smiju obavljati nikakvu javnu službu
(što naročito pogađa intelektualce:
znanstvenike, profesore, liječnike, odvjetnike, novinare itd.), niti njihova djeca
mogu pohađati javne škole; zabranjen je boravak Židova na javnim mjestima
(parkovi, knjižnice, muzeji idr); zabranjeno je sklapanje braka između
"arijevaca" i Židova kao i seksualni odnosi; zabranjeno je zapošljavanje
"arijevaca" u kućanstvima Židova, itd.

4. Otpor antiţidovskim mjerama
Otpor ovim mjerama postojao je u mnogim zaposjednutim
zemljama. Najsnaţniji je bio u Danskoj, gdje je nakon prvih
protuţidovskih mjera sam kralj na radiju izjavio da će osobno
staviti ţidovsku zvijezdu, ako bilo koji građanin njegove zemlje na
to bude prisiljen. Kada su 1943., Nijemci uveli svoju direktnu
upravu nad zemljom i naredili uhićenje svih
"nearijaca", organizirano je potajno prebacivanje
Ţidova brodovima u Švedsku, tako da su gotovo svi spašeni.
U Nizozemskoj je u veljači 1941. organiziran generalni štrajk, da
bi se spriječile deportacije Ţidova. U Italiji je bio snaţan otpor
progonu Ţidova, pa su čak prihvaćane izbjeglice iz Francuske i
s Balkana; tako se spasilo nekoliko tisuća izbjeglica
iz NDH. Bugarska nije deportirala nijednog Ţidova, a također
ni Finska. U Austriji, pripojenoj Njemačkom carstvu 1938., bilo je
mnogo prosvjeda protiv postupka prema Ţidovima i apela da se
pojedinci izuzmu.

5. Logori
Dio deportiranih, najčešće ţene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah
ubijen, dok je dio privremeno ostavljen na ţivotu kao robovska radna snaga;
dio bi umro od iscrprljenosti, a ostali su kasnije također ubijeni.
U prvo su vrijeme ţrtve, ukoliko ih nisu strijeljali na stotine i tisuće, ubijane
pomoću ispušnih plinova kamiona u voţnji: pedesetak bi bilo nabijeno u
hermetički zatvoren prostor u koji je bila prespojena ispušna cijev, tako da bi se
svi pogušili.
Kasnije je masovno ubijanje usavršeno: tvrka DEGESCH – Njemačko društvo
za borbu protiv štetočina – isporučivala je brzodjelujući plin ciklon-B. Pomoću
ovog plina krvnici iz SS-a organizirali su "racionalno" masovno ubijanje u
ţeljezničkim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s
tuševima. To je omogućavalo da se prevarene ţrtve same svuku pa su im tako
oduzete i odjeća i razne sitnice, koje su još posjedovali. Nakon smrti, prije
bacanja u peći za spaljivanje, čupani su zlatni zubi. Od zubnih proteza, nakita i
prstenja dobiveno je 17 tona zlata.

7. Kraj
Cijeli je proces, nakon spomenute Heyndrichove pogibije, bio u
nadleţnosti Adolfa Eichmanna, koji je pokazao velike organizacijske
sposobnosti i bitno dopriniom da ubijanje ide sve brţe i sve efikasnije. Bez
obzira na njegove napore, Holokaust je s vremenom ipak počeo crpiti velike
logističke resurse Reicha i tako posredno utjecati na situaciju na bojnom
polju.
To je, po nekim ocjenama, bio jedan od razloga zašto zapadni saveznici
i SSSR, iako su raspolagali podacima o tome što se događa, nisu uloţili
bitne napore u cilju zaustavljanja Holokausta, koji se nastavio sve do
samog kraja rata, odnosno sloma nacističke Njemačke.

8. Posljedice
Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Računa se
da je u njemu ubijeno 5 do 6 milijuna Ţidova, odnosno
trećina svih Ţidova koji su prije rata ţivjeli u svijetu.
Demografska slika u Europi se bitno promijenila, pogotovo
u Istočnoj i Srednjoj Europi, gdje su ţidovske zajednice
prestale postojati. Najveći dio preţivjelih je odlučio
emigrirati u SAD, odnosno u Palestinu, gdje je stvorena
ţidovska nacionalna drţava Izrael.
Romi su druga grupa koja je bila objekt genocida. Broj
njihovih ţrtava teško je procijeniti: iznose se brojke
između 220.000 i 800.000, što iznosi između četvrtine i
polovice njihovog ukupnog broja u Europi.

10. Dan sjećanja na holokaust danas se obiljeţava u SAD-u
i u svim europskim drţavama. Veliki značaj ima United
States Holocaust Memorial Museum otvoren
u Washingtonu u travnju 1993., na dan početka ustanka
u Varšavskom getu.