1. PONAVLJANJE GRADIVA
• Struktura tvari je diskretna, a ne
kontinuirana
• Čestice tvari su vrlo male, stalno se gibaju i
među njima postoje razmaci (prazan prostor)
• Makroskopska svojstva tvari posljedica su
rasporeda i međudjelovanja čestica.
3. PONAVLJANJE GRADIVA
Promjene agregatnih stanja (fazni prijelazi)
•
•
•
•
•
Sublimacija
Kondenzacija
Isparavanje
Taljenje .... Svi procesi mogu teći i
obrnutim smjerom
4. PONAVLJANJE GRADIVA
Specifična toplina taljenja je količina topline
koju mora primiti kilogram čvrste tvari da bi
prešao u tekuće stanje na temperaturi taljenja.
5. PONAVLJANJE GRADIVA
Jednadžba stanja idealnog plina: pV=nRT,
gdje su:
p – tlak plina (Pa)
V – volumen plina (m3)
n – količina plina (mol)
R – opća plinska konstanta (8,314 JK-1mol-1)
T – temperatura plina (K)
9. PONAVLJANJE GRADIVA
Srednja kinetička energija molekula plina ovisi
o temperaturi, a ne o vrsti plina.
3
Ek = kT
2
gdje su k – Boltzmannova konstanta (1,38 10-23
J/K), T – Termodinamička temperatura plina (K),
Ek - srednja kinetička energija čestice plina
(J).
10. TOPLINA
Q = mc∆T = mc (T2 – T1)
Q – dovedena toplina (J), m – masa tijela kojem
dovodimo toplinu (kg), ∆T - porast temperature
tijela koji je nastupio dovođenjem topline tijelu (K),
c – specifični toplinski kapacitet tijela (J/Kkg),
T1 – Temperatura tijela prije zagrijavanja (K),
T2 – temperatura tijela nakon zagrijavanja (K)
12. PRVI ZAKON TERMODINAMIKE
Odnos između topline koju sustav
izmijeni s okolinom (Q), rada koji se
izmjenjuje između sustava i okoline (W)
i promjene unutrašnje energije sustava
(∆U) dan je izrazom:
∆U = Q – W
13. Rad pri izobarnom širenju plina.
Jednak je umnošku tlaka i promjene
volumena plina.
W = p∆V
W – Rad (J)
p – tlak plina (Pa)
∆V – promjena volumena plina (m3)
14. Rad plina i (p, V) dijagram
U (p, V) dijagramu rad je površina ispod
grafa (krivulje, pravca).
20. COULOMBOV ZAKON
q1q2
F =k 2
r
gdje su q1 i q2 naboji koje se električki privlače
(C), k – konstanta koja iznosi 9 109 Nm2/C2,
r – udaljenost između naboja (m)
F – sila između dva naboja (N)
21. ELEKTRIČNO POLJE
Prostor oko električno nabijenih tijela u
kojem se očituje djelovanje sile.
Električno polje je vektor.
22. Električno polje točkastog naboja q u
nekoj točki T:
q
E=k 2
r
gdje je r – udaljenost točkastog naboja q
od točke T, k = 9 109 Nm2/C2, q – točkasti
naboj (C), E – električno polje (N/C).
24. NAPON
W
U =
q
gdje je W – rad (J), q – jedinični naboj (C),
U – napon (V)
Mjerna jedinica za električni napon i potencijal
je Volt (V)
25. Potencijal točkastog naboja Q jednak
je:
k Q
ϕ=
εr r
gdje je k = 9 109 NC-2m2, εr – relativna
permitivnost sredstva, r – udaljenost od
naboja Q (m)
26. Dvije paralelne nabijene ploče
U = Ed
U – napon između dvije ploče (V)
E – el. polje između dvije ploče (V/m)
d – udaljenost između ploča (m)
29. Kapacitet kondenzatora (ako je
između ploča izolator)
S
C = ε 0ε r
d
gdje je S – površina ploče kondenzatora (m2),
d - udaljenost između ploča kondenzatora (m),
εr – relativna permitivnost vakuuma,
εo – permitivnost vakuuma (8,85 10-12 C2/Nm2)
30. ENERGIJA POHRANJENA U
KONDENZATORU
2
1
Q
1
2
E = QU =
= CU
2
2C 2
gdje je C – kapacitet kondenzatora (F),
Q – apsolutna vrijednost naboja na pločama
kondenzatora (C),
U – napon između ploča kondenzatora (V)