1. Istinska vrijednost čovjeka se ogleda u čistoći njegovoga srca
Autor: Fahrudin Vojić
Hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova, Milostivom, Samilosnom, koji poučava peru, koji
izvodi iz tmina na svijetlo, koji uzdiže na najviše stepene, one kojima je dato znanje. Neka je
salavat i selam na najbolje biće koje je hodilo planetom Zemljom, na Njegovog poslanika i
miljenika, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga
slijede do Sudnjega dana.
Kaže Allah dž.š.: ''Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će
onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.'' (Kur'an, sura; Eš-Šu'ara, ajet; 88-89).
Po definiciji medicinskog rječnika, srce je šupalj, mišićav organ odgovoran za pumpanje krvi
kroz krvožilni sustav. U Kur'anu srce spominje riječju ''kalb''. Srce je nazvano kalb
(promjenjivo), zbog promjena kojima je sklono.
Jedne prilike je neki pjesnik rekao:
''Čovjek nije nazvan Al-Insan (zaboravnim),
osim zbog njegove zaboravnosti,
a niti srce Al-Qalb,
osim zbog promjena kojima je sklono''.
Uzvišeni, dž.š., kaže: "...na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti...",
tj., ništa neće sačuvati čovjeka od Allahove, dž.š., kazne. Niti njegov imetak, pa makar imao
toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njim prekrio cijelu
Zemlju neće mu koristiti toga dana ništa osim vjerovanja u Allaha, dž.š., i iskrene vjere u
Njega i istinskog oslobođenja od širka sebe i svoje porodice Zbog toga je rečeno: "samo će
onaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti", tj. da bude čist od prljavštine i širka. (Tefsir ibn
Kesir, str. 990).

2. Mjesto čovjekove pobožnosti je srce. Ako je neko pobožan, onda je pobožan u srcu. Allah,
dž.š., u navedenom ajetu spominje da će na Sudnjem danu spašen biti onaj ko dođe čista srca.
U ajetu je spomenuto srce koje ima pridjev ''selim''. Riječ selim dolazi od istog korijena kao i
riječ islam. Biti vlasnik ovog srca znači ponašati se po principima koje je Kur’an postavio za
jednog vjernika. Ova definicija je univerzalna i obuhvata sve što je potrebno.
''Kalb-i selim'' možemo definisati i kao srce koje je sigurno od nanošenja bilo kakvog zla. Jer
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu od Abdullaha b. Amra r.a., da kaže: Poslanik
s.a.w.s., je rekao: "Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni ostali muslimani, dok je
muhadžir onaj koji je napustio ono što je Allah dž.š., zabranio." (Sahihul-Buhari, br.6119.)
Odnosno, musliman ni jezikom, ni rukom ne nanosi zlo drugome.
Živimo u vremenu, kada ljudi žive s mišljenjem da su materijalna dobra ili posjedovanje
materijalnih dobara, novac, kuća, auto, položaj u društvu, velika prodica (mnogo sinova),
lijepa žena, karijera, medijska popularnost, skupocijena garderoba itd., itd., da su te stvari
kriterij ljudskosti tj., kriterij po kojima je neko ''čovjek'' ili ''nečovjek'', u vremenu kad nam je
najpotrebniji govor o srcu, o čistoći srca tj., o duhovnosti o iskrenosti i putevima koji vode do
postizanja čistoće srca, produhovljenja ljudskog roda koji, čini se sve više, grca u bolestima
duše jer se je toliko posvetio tijelu i brizi oko njega da je zaboravio ono što je bitnije od toga a
to je duša, a to je srce.
Uzvišeni Gospodar nam kaže u suri Hudžurat: "O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene
stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod
Allaha je onaj koji Ga se najviše boji..." (Kur'an, sura; Hudžurat, ajet;13).
Prenosi se od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zaista, Allah
ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela." (Muslim).
Dakle, kao što vidimo, materijalizam u smislu imetka, novca, potomstva i sl., kod Allaha
dž.š., nema nikakvu vrijednost, jer da ima, spomenuo bi to ali Uzvišeni Gospodar u
navedenim ajetima a niti Poslanik a.s., u citiranom hadisu nisu niti spomenuli u bilo kakvom
kontekstu bilo kakav materijalni imetak osim što su spomenuli i istakli bogobojaznost. Jedna
od najrasprostranjenijih definicija bogobojaznosti je: ''Bogobojaznost je strah od Uzvišenog,
rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska.''

3. U definiciju bogobojaznosti, također ulazi i sljedeća definicija: ''Bogobojaznost je da radiš iz
pokornosti prema Allahu dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ''Oni koji budu bogobojazni, oni će u
džennetskim baščama, pored izvora, biti.'' (El-Hidžr, 45.)
Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik a.s., opisujući prvu
skupinu koja će ući u Džennet, kaže: ''Među njima nije bilo sporova, razmirica niti
mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka." (Buharija) U dobro poznatoj
predaji stoji da je jedne prilike Allahov Poslanik a.s., prisutnim ashabima u džamiji je rekao:
''Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!" Na vrata je ušao naizgled
običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik a.s., ove riječi ashabima u džamiji je govorio tri
dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b.
Amr, r.a., odlučio da se bolje upozna s tim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno
nije vidio kod njega, pa mu je rekao šta je o njemu rekao Allahovo Poslanik a.s., i upitao ga za
djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku. Čovjek je rekao Abdullahu: ''Ja ne činim
od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti
zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah dž.š., dao od dobra."
Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: ''To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu."
Koliku važnost ima čisto srce od; zavisti, ljubomore, mržnje, želje za imetkom, slavom,
popularnošću, položajem, vidjeli smo iz navedene predaje kada je Poslanik a.s., rekao za
čovjeka da je Džennetlija i kada ga je Abdullah ibn Amr r.a., pratio i nakon što mu je otkrio
da ga prati zbog pohvale njega od strane Poslanika a.s, ovaj mu je nakon toga otkrio u čemu
se ogleda tajna njegovoga uspjeha a to je, da nema mržnje niti zavisti niti prema bilo kojem
muslimanu. Nije nigdje ni spomenut imetak ili bilo kakvo materijalno bogatstvo ili lijep
izgled itd.
Postizanjem čistoće srca, se postižu mnoge koristi na onom kao i na ovom svijetu. Jedna od
koristi koja se postiže na ovom svijetu jeste i ta da, samo oni koij imaju čista srca mogu da
postignu jedinstvo i zajednički da postignu ovosvijetski uspjeh, a također se samo tako mogu
doduprijeti neprijatelju. Zato i stoji u već citiranom hadisu: ''Među njima nije bilo sporova,
razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka.".

4. Dakle, prava, istinska vrijednost čovjeka nije u materijalnim dobrima i u gomilanju imetka,
niti se ona ogleda u položaju i funkciji za čim pate mnogi ljudi danas pa nažalost i neki
vjernici. Uzvišeni Gospodar je jasno kazao da je prava vrijednost čovjeka u vrijednosti
njegovog srca tj., zavisno od čistoće, kvaliteta i osobina koje posjeduje njegovo srce. Stoga,
ovim tekstom sam želio da podstaknem, svakog onog ko bude čitao ovaj tekst, na čišćenje i
oplemenjivanje srca, posebno u ovom vremenu kad razni trendovi koji kruže po svijetu, sve
više nameću trku za materijalizmom i gledaju čovjeka, ne po njegovim osobinama koje
posjeduje kao npr., po njegovom vjerovanju, kulturi, bontonu, moralu, etici, iskrenosti,
pravednosti itd., nego po njegovom pojedovanju materijalnih dobara. Danas, kada se ljude
mjeri po debljini njihovih novčanika, po marci auta kojeg voze, skupocijenom odijelu kojeg
nose, kući trospratnici, parfemu kojeg koristi itd., itd...
Sve prethodno nabrojane stvari nisu haram (zabranjene) po islamu, po božijem zakonu, ali
naravno one također nisu niti mjerilo nečije čovječnosti. Zamislite kada bi sve te stvari bilo
mjerilo čovječnosti i ljudskosti, i zamislite današnje stanje koje imamo i najprljavije duše
obučene u skupcijena odjela koje dovoze vozači u skupocijenim markama auta i koji se
pojavljuju u javnosti ili na medijima gdje ih ti isti hvale do besvijesti. Ili kao što također
imamo vjerske ličnosti presvučene odjećom bogobojaznosti, koji se pojavljuju u javnom
prostoru i govore o vjeri a u stvari su materijalisti kojima je prioritetni cilj da postignu
ovosvijetski uspjeh, slavu i bogatstvo.
Zbog svega navedenog treba govoriti i isticati vrjednost srca kao i puteve i načine za
postizanje njegove čistoće jer samo tako ćemo se uspjeti spasiti na Sudnjem danu kada, kako
kaže Uzvišeni Stvoritelj ''Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,
samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.'', i završit ću sa poznatom dovom
koju je Poslanik a.s., često učio: "Gospodaru moj, Ti Koji okrećeš srca, okreni naša srca
prema pokornosti Tebi!" (Muslim, 2654.)