1. Odgovori iz didaktike za kolokvijum
1.VRSTE NASTAVE
Prema institucijama u kojima se izvodi razikujemo sljedeće vrste nastave:
1.usmjerene aktivnosti u predškolskim ustanovama gdje se u procesu fleksibilno vođenih
vaspitno-obrazovnih aktivnosti djece upoznaju elementarni govorno-jezički, matematički i drugi
pojmovi;
2.osnovnoškolska nastava (razredna od I-Ivrazreda i predmetna od V-VIII)u kojoj se stiču
osnovna znanja,vještine,navike,sposobnosti i njeguju osobine ličnosti kako bi se izvršilo
pripremanje za dalje školovanje;
3.srednjoškolska(opšte-obrazovna,stručno-teorijska i stručno-praktična)nastava u kojoj se stiču
stručno-profesionalna znanja za razne vrste manje i srednej složenih poslova,ali i teorijska i
opšte stručna znanja koja omogućuju nastavak školovanja;
4.univerzitetska(visokoškolska nastava)gdje se stiču znanja visokog,teorijskog i stručnog nivoa;
5.specijalističke i postdiplomske studije,u okviru kojih se obrazuje naučno-istraživački
podmladak.
Sa obzirom na sadržaj, možemo govoriti o sljedećim vrstama nastave:
1.nastava društvenih i humanističkih nauka;
2.nastava prirodno-matematičkih nauka;
3.nastava lingvističkih nauka;
4.nastava umjetničkih predmeta;
5.nastava tehničkih nauka;
6.nastava primjenjenih nauka.
Prema funkciji razlikujemo sljedeće vrste nastave:
1.redovna nastava (u kojoj učenici stiču znanja,vještine,navike i sposobnosti predviđene
društveno-verifikovanim nastavnim programom)prilagođena prosječnom učeniku;

2. 2.dopunska nastava-namjenjena učenicima koji nisu postigli zadovoljavajući uspjeh u redovnoj
nastavi, te ima korektivnu ulogu,jer nakon nastave učenici treba da se vrate u redovnu nastavu i
da u njoj normalno učestvuju;
3.dodatna nastava-koja se organizuje za najbolje i talentovane učenike većih sklonosti i
interesovanja za određene predmete;
4.produžena nastava-izvodi se u školama koje tokom školske godine nisu realizovale
odgovarajući fond nastavnih časova;
5.pripremna nastava-koja se organizuje za učenike upućene na popravni ispit;
6.kursna nastava-namjenjena pojedincima koji treba u kratkom roku da savladaju sadržaje iz
određene oblasti ili predmete.
U zavisnosti od načina komunikacije nastavnika i učenika nastava može biti organizovana kao:
1.direktna ili neposredna-nastava gdje se komunikacija između nastavnika i polaznika odvija u
direktnom,neposrednom,međuličnom kontaktu;
2.indirektna ili posredna nastava-u kojoj polaznici samostalno savlađuju programske sadržaje,
a nastavnik im prije toga daje uputstva i nakon toga provjerava rezultate učenja;
3.nastava na daljinu-koja se odvija posredstvom štampanih materijala,radija,tv,audio i video
kaseta.
Prema prostorno-radnim uslovima razlikujemo:
1.učionička nastava;
2.kabinetska ili laboratorijska nastava;
3.nastava u prirodi;
4.nastava u proizvodnim,društvenim i kulturnim institucijama.

3. 2.NASTAVNI PLAN
Nastavni plan je osnovni ili glavni školski dokument trajnije vrijednosti kojim se određuje spisak
nastavnih predmeta,njihov redosljed po razredima,sedmični i godišnji broj časova po
predmetima,razredima i ukupno, za svaki vrstu i nivo škole.
Nastavni plan kao relativno trajniji dokument sadrži:
1.tačan naziv svakog predmeta i njihov redosljed za svaki razred u svakoj vrsti i nivou škole;
2.nedjeljni ili godišnji fond časova zasvaki predmet,razred i ukupno;
3.sažeto objašnjenje koncepcije nastavnog plana,pojedinih vrsta nastave i područja vaspitno-
obrazovnog rada.
Prilikom izrade nastavnog plana neophodno je uvažavati sljedeće zahtjeve:
1.Nastavni plan treba da obuhvati one predmete koji mogu najviše doprinijeti ostvarivanju
opštih,posebnih i pojedinačnih ciljeva i zadataka obrazovno-vaspitnog rada u određenoj vrsti i
nivou škole;
2.Pri određivanju broja predmeta i časova treba uvažavati psihofizičke mogućnosti i
karakteristike učenika određenog uzrasta.
3.Uzajamna povezanost nastavnih predmeta u nastavnom planu treba da čine spone u relativno
heterogenoj strukturi predmeta i da na taj način omogućuje čvršću logičnost,veću efikasnost i
ekonomičnost nastave.
4.U određenim školama,posebno stručnim,pored opšteobrazovnih predmeta u nastavnom
planu treba obuhvatiti predmete relevantne za struku i zanimanje,kako bi se učenici osposobili
ne samo za dalje školovanje,već i za vršenje profesionalne djelatnosti.
U školama za koje je predviđen nastavni plan u kome su predmeti sukcesivno
raspoređeni,nastavni predmeti se izučavaju jedan za drugim. Ovakav raspored je imao
prednost.Učenici nisu bili opterećeni različitim gradivom. Odavno preovlađuje simultani
raspored nastavnih predmeta.Njime se predviđa istovremeno izučavanje više nastavnih
predmeta

4. 3.NASTAVNI PROGRAM
Nastavni program je trajniji školski dokument kojim se određuju i konkretizuju
obim,struktura,dubina i redosljed sadržaja nastavnih predmeta zastupljenih u nastavnom planu
i daju sažeta didaktičko-metodička uputstva za njihovu obradu.
Pri izradi nastavnog programa ključna su 2 pitanja:koje sadržaje treba uključiti u program
nastavnog predmeta i kako, po kom redosljedu poredati sadržaje u okviru predmeta.
Prilikom izbora i uključivanja sadržaja u nastavni program neophodno je uvažiti mnoge
didaktičko-metodičke zahtjeve, a najznačajniji su:
1.naučnost sadržaja (činjeniva,teorija i ostalih generalizacija o prirodi,čovjeku,društvu);
2.vaspitno-obrazovna efikasnost-izbor sadržaja koji će uticati na formiranje objektivnog
pogleda na svijet,na razvijanje predispozicija u sposobnosti,na sticanje društveno poželjnih
osobina ličnosti;
3.primjerenost sadržaja uzrasnim mogućnostima učenika i profilu određene vrste škole;
4.oslanjanje sadržaja na prethodne programe i povezanost sa programima narednog nivoa
školovanja;
5.onemogućavanje tendencije enciklopedizma,istoricizma,formalizma i površnosti;
6.aktuelnost i korelacija sadržaja;
7.didaktičko-metodička sistematičnost u oblikovanju programa;
8.diferenciranost sadržaja na obavezne,optimalne i dodatne.
Programsko gradivo se struktuira u predmetna područja,nastavne cjeline,nastavne teme i
nastavne jedinice.
Nastavno područje-je veća zasebna sadržajno-logička cjelina gradiva u nastavnom predmetu.
Nastavna jedinica je najmanji sadržajno-logički dio teme,odmjeren za realizaciju na jednom
nastavnom času.
Opšte karakteristike nastavnog programa su:obim,dubina i redosljed sadržaja.
Obimom nastavnog programa označava se količina činjenica,pojmova,generalizacija,vještina
koje učenici moraju steći tokom realizacije programa.

5. Dubinom nastavnog programa označava se stepen analitičnosti u sagledavanju uzročno-
posljedičnih veza i odnosa u gradivu,kvalitet stečenih znanja.
Redosljed nastavnog programa odnosi se na slijed realizacije nastavnih sadržaja određenih
predmeta u jednom ili narednom razredu.
Najpoznatiji su sljedeći načini raspoređivanja sadržaja u nastavnom programu:
1.sukcesivni raspored-sadržaji su poredani u program i realizuju se u praksi u logičkom slijedu
jedan za drugim,bez ponavljanja.Gradivo se uči postupno,dio po dio.
2.simultani raspored programskih sadržaj-obezbjeđuje se istovremena obrada sadržaja iz
raznih oblasti,tema ili predmeta.
3.koncentrični raspored-sadržaji se obrađuju iz razreda u razredu obliku koncentričnih
krugova.Prednost mu je u ponavljanju, a nedostatak mu je u vremenskoj neekonomičnosti
nastave.
4.spiralni-sadržaj nađen je u kompromisnom rješenju između 2 prethodna pristupa.Stečeno
znanje se podrazumijeva kao osnova za proširivanje znanja na višem nivou logičkih operacija.
5.kombinovani raspored-na početku godine učenici se uvode u osnovni sadržaj krug kako bi
dobili opšti uvid.
4.OBLICI NASTAVNOG RADA
4.1Frontalni oblik nastavnog rada
Ovaj oblik se još naziva kolektivni i masovni oblik rada.Frontalni oblik nastavnog rada je takav
oragnizacioni model nastave u kome nastavnik istovremeno za sve polaznike jednog odjeljenja
izlaže,obrazlaže,pokazuje ili procjenjuje nastavni sadržaj. Ovaj oblik je jednostavan i lak za
praktičnu primjenu. Isto je ekonomičan,jer zahtijeva najmanje vremena da se izloži novo
gradivo. Frontalni oblik rada ima niz slabosti kao što su:
1.dominatna je proučavalačka aktivnost nastavnika,a učenik je u pasivnoj poziciji;
2.nastavni rad je podešen prosječnom učeniku pa takav rad ne odgovara ispodprosječnim i
darovitim učenicima ni po složenosti ni po ritmu rada;
3.nema dovoljno mogućnosti za povezivanje teorije i prakse te su usvojena znanja verbalna i
relativno brzo se zaboravljaju,

6. 4.teško se održava pažnja i misaona aktivnost svih prisutnih;
5.vrlo je mala mogućnost da nastavnik kontaktira sa svakim učenikom pojedinačno.
4.2 Grupni oblik nastavnog rada
Ovaj oblik nastaje podjelom odjeljenja učenika na više grupa koje samostalno izvršavaju
dobijene radne zadatke.Nastavnik priprema i organizuje takav nastavni rad.U praksi se
formiraju grupe različite veličine.Obično se sastoje od 3-7članova. Grupisanje može biti
spontano,ali je češće dirigovano.Slobodnim grupisanjem nastaju grupe homogenog sastava, a
dirigovanim se formiraju heterogeni sastav.
Kriterijumi formiranja grupa mogu biti: ocjene školskog uspjeha,u određenom
predmetu,dobrovoljnost,sposobnost i sklonost,mjesto sjedenja itd. Struktura časa se sastoji od
uvodnog,glavnog i završnog dijela.
4.3 Individualni oblik nastavnog rada
Ovaj oblik se odnosi na pojedinačni,zasebni samostalan rad svakog učenika u odjeljenju. On se
praktikuje u 3 varijante:
1.direktna komunikacija jednog učenika;
2.individualan rad svakog učenika u odjeljenju na istim zadacima;
3.individualan rad svakog učenika u odjeljenju na različitim zadacima.
Direktna komunikacija između nastavnika i učenika ima stimulativnu,instruktivnu i kontrolnu
funkciju. U prvoj fazi nastavnik upoznaje učenika sa
zadacima,pitanjima,obavezama,sredstvima.U drugoj fazi dominiraju samostalne aktivnosti
učenika koga prati i kome pomaže nastavnik. U trećoj fazi vrši se procjena uspješnosti
obavljenog posla,razgovara se o teškoćama i o njihovom otklanjanju.
Individualni oblik rada može se organizovati u bilo kojoj etapi nastavnog časa.Zadatak je
nastavnika da pripremi zadatke za individualni rad,da motiviše učenike za njihovo rješavanje,d
aprati pojedinačni rad učenika,d aim daje objašnjenja i uputstva.

7. 4.4 Rad u parovima u nastavi
Tandemska nastava je takav oblik rada u kome dobijeni zadatak izvršavaju zajedno dvojica
učenika. U odjeljenju se formiraju parovi učenika koji savlađuju dio nastavnog
gradiva,razgovaraju,ispisuju odgovore. Za češću oragnizaciju rada u parovima postoji više
socioloških,psiholoških,pedagoških i didaktičkih razloga.
Sociološki razlozi su:
-zajedničke nastavne aktivnosti zbližavaju učenike;
-potpunije formiranje uvjerenja,stavova,aspiracija i oblika ponašanja;
-razvijanje smisla i potreba za drugarstvom;
-napuštanje egocentričnih stavova.
Psihološki razlozi su:
-dinamičnija i slobodnija komunikacija,povoljna radna atmosfera;
-misaona aktivizacija,pronalaženje novih ideja;
-razvijanje sposobnosti i navika za kooperativni i saradnički rad u paru.
Pedagoški razlozi su:
-usaglašavanje tempa i načina rada doprinosi vaspitanju društveno-prihvatljivih osobina
učenika,
-efikasnije „učenje učenja“,usaglašavanje i racionalizacija tempa učenja;
-mogućnost međusobnog praćenja,upoređivanja i vrednovanja postignuća.
Didaktički razlozi su:
-u tandemu svaki učenik lakše dolazi do izražaja;
-tempo usvajanja nastavnih sadržaja može se prilagođavati svakom partneru;
-samovrednovanjem i uzajamnim vrednovanjem se obezbjeđuje povratna informacija;

8. -lakše se uspostavlja kontakt sa nastavnikom.
5.NASTAVNI SISTEMI
Riječ sistem grčkog je porijekla. Označava skup elemenata tako povezanih da čine funkcionalnu
cjelinu. Pod nastavnim sistemom podrazumijevamo cjelovito,oblikovanje ili strukturiranje
nastavnog procesa.
5.1 Heuristička nastava
Heuristička nastava je takav nastavni sistem u kome učenici samostalno traže put saznanja, a
nastavnik ih tako vodi da oni imaju utisak da su sami otkrili saznanje. U ovom nastavnom
sistemu nastavnik postavljanjem pitanja vodi učenika tako d aon vlastitim naporom uz pomoć
svog iskustva i samostalnog logičkog razmišljanja otkriva nove činjenice,izvodi zaključke i tako
stiče nova znanja. Pojam heuristika potiče od grčke riječi HEURESKEIN-
pronalaziti,otkrivati,iznalaziti. Ovaj nastavni sistem u osnovi ima majeutički razgovor ili drugu
fazu Sokratove metode razgovora.
Jedna od teškoća u vođenju heurističkog razgovora jeste misaono aktiviranjesvih učenika
brojnijeg odjeljenja u kome se učenici veoma razlikuju po nivoima i strukurama
predznanja,intelektualnih sposobnosti. Bitna prednost ove nastave jeste učenikovo potpunije
shvatanje nastavnij sadržaja nego u tradicionalnoj nastavi. Učenicima koji nemaju iskustva u
ovoj nastavi možemo dati: činjenične podatke,uputstvo i više zaključaka.
5.2 Programirana nastava
Ova nastava zadržava pozitivne karakteristike heurističke nastave. Međutim umjesto
nastavnika, ovdje se učenik misaono-logički vodi do shvatanja i usvajanja nastavnih sadržaja
putem samostalnog proučavanja specijalno pripremljenog gradiva. Možemo programirati
nastavne sadržaje predviđene za jedan predmet za jednu školsku godinu, amožemo obuhvatiti
dio gradiva. Struktura programirane cjeline se sastoji iz programiranih tema, a svaka tema ima
nekoliko sekvenci, a svaka sekvenca ima članke. Članak sadrži: uputstvo; informaciju;zadatak;
prostor za rad; i povratnu informaciju.
Postoje 2 tipa programiranja: linearno i razgranato. Linearno programiranje je jednako za sve
učenike istog razreda. Oni samostalno rade na programima iste strukture i sadržaja,ali mogu

9. napredovati u njegovom proučavanju,usvajanju znanja. Razgranatim programiranjem
uvažavaju se razlike u predznanju i sposobnostima za učenje. Za programiranu nastavu stvaraju
se posebni tekstovi,vježbe,skripta. Dok se razvija materijal za učenje programeri su u direktnom
odnosu sa gradivom.Tokom realizacije programirane nastave učenik je u direktnom odnosu sa
sadržajem učenja, a u indirektnom sa nastavnikom.
Prednost ove nastave je što učenik posredstvom kratkih koraka sigurno dođe do konačnog
cilja.Ona doprinosi razvoju mišljenja i zaključivanja,podstiče sistematičnost. Ali ima i
slabosti:određeni nastavni sadržaji nisu pogodni za programiranje.To je nastava sa strogim
vođenjem učenika,čime se sputava njegov stvaralački rad.
5.3 Egzemplarna nastava
Pojam egzemplarna potiče od latinskog izraza EXEMPLUM, što znači primjer. Iz programa se
biraju samo karakteristični nastavni sadržaji i obrađuju na egzemplaran način. Tri su ključne
etape u primjeni egzemplarne nastave:
1. Nastavnik proučava nastavni program i identifikuje veoma slične sadržaje. Dijeli ih na:
a)egzemplarne( uže,bitne,osnovne); b)analogne (šire,slične).
2. Egzemplarni nastavni sadržaj obrađuje s ena egzemplaran,primjeran,uzoran,kvalitetan-
načešće heurističan način. Potrebno je ostvariti
cjelovitost,originalnost,razvojnost,postupnost,sistematičnost. Ova etapa obuhvata:
pripremanje,obradu nastavnih sadržaja,vježbanje i ponavljanje.
3. Učenici samostalno obrađuju analogne sadržaje.Radeći po uzoru dobijenom u
prethodnoj etapi nastave učenici će raditi određenim redosljedom i na odgovarajućim
izvorima..
U egzemplarnoj nastavi smjenjuju se nastavnikovo poučavanje i učenikovo samostalno
učenje. Različiti su odnosi između osnovnih faktora nastaveu ključnim etapama
egzemplarne nastave. U drugoj etapi nastavnik je u direktnom odnosu sa nastavnim
sadržajem, a učenik je u indirektnom odnosu sa sadržajem učenja. Kada samostalno
upoznaje analogne sadržaje učenik se nalazi u direktnom odnosu prema programskom
gradivu, a u indirektnoj komunikaciji sa nastavnikom (treća faza).
Nova varijanta egzemplarne nastave je interaktivna egzemplarna nastava. Etape
interakt.egzemp.nastave:

10. 1. Uvođenje učenika u interaktivne nastavne aktivnosti;
2. Nastavnikova obrada egzem.nastavnih sadržaja;
3. Formiranje grupa učenika i podjela radnih zadataka;
4. Interaktivno učenje analognih sadržaja;
5. Prezentacija rezultata interaktivnog učenja analognih sadržaja;
6. Povezivanje egzem. I analognih nastavnih sadržaja i
7. Osvrt na realizovane aktivnosti i uputstva za dalji rad.
Pozitivna odrednica egzem.nastave jeste to što ona omogućuje stvaralački rad i učenika i
nastavnika.
5.4 Problemska nastava
Ovo je nastavni sistem u okviru kog učenici rješavaju teorijske i praktične probleme na nov
način. Karakterisitke problemske nastave su:
b)svjesna,stvaralačka,samostalna aktivnost usmjerena uviđanju odnosa između datog i
zadatog,poznatog i nepoznatog,uzroka i posljedice.
Rješavanje problema razlikuje se od odg.na pitanja i od uobičajenog rješavanja zadataka u
nastavi.Od učenika se zahtijeva da rješavaju tipične zadatke i uobičajena pitanja.Međutim
prilikom rješavanja problema učenici s enačaze u novoj problemskoj situaciji,sa kojom se ranije
nisu suočili pa treba da prevaziđu ranija rješenja i otkriju nove načine,postupke rješavanja
problemskih zadataka.
Faze problemske nastave su:
1. Pripremanje učenika-stvaranje problemske situacije;
2. Učenikovo samostalno rješavanje problema:
a)predlaganje i izbor hipoteze;
b)raščlanjivanje problema na manje dijelove,cijeline;

11. c)neposredno rješavanje problema (provjeravanje hipoteze,traženje informacija,vrši se
ogled);
d)izvođenje zaključaka (formulisanje pravila,utvrđivanje pojmova, definisanje
zakonitosti);
3. Provjeravanje rješenja (primjena stečenih znanja u novim situacijama).
U problemskoj nastavi učenik sam vrši izbor i slijed misaonih operacija. Učenik je mnogo
više subjekat nego objekat, više se odvija produktivni nego reproduktivni rad, umjesto
ekstrinsičke razvija se intrinsička motivacija. U prvom planu je aktivitet učenika, a
nastavnikova pomoć u drugom. Postavljeni problem treba da bude primjeren uzrastu
učenika, da se oslanja na njihova iskustva i predznanja i da doprinosi formiranju i
razvijanju različitih tehnika samostalnog učenja.
Nedavno je razvijena još jedna varijanta problemske nastave-interaktivna problemska
nastava. Orijentacioni tok interakt.problem.nastave:
1. Zajednički uvod u rješavanje problema;
2. Formiranje grupa za rješavanje problema i određivanje zadataka;
3. Interaktivno rješavanje problema;
4. Prezentovanje rezultata;
5. Analiza i ocjena rada na rješavanje problema;
6. Uopštavanje rezultata na rješavanju problema;
7. Eventualno zadavanje domaće zadaće.
5.5 Individualizovana nastava
Ona se sastoji u tome da za svakog učenika se bira poseban rad koji mu najviše odgovara. U
individ.nastavimoguće je uvažavati razlike u sposobnostima,predznanjima,načinu i ritmu rada
koji utiču na uspjeh u učenju. U takvom nastavnom sistemu učenik je u direktnom odnosu
prema nastavnom sadržaju. Postoji više oblika i načina ove nastave:

12. 1) nastava različitih nivoa složenosti;
2) primjena nastavnih listića;
3) rješavanje zadataka na 3 nivoa težine,
4) diferencirani grupni rad;
5) individualno planirana nastava;
6) mikro-nastava;
7) razgranati model programirane nastave;
8) grananje nastave.
Nastava različtih nivoa složenosti-je teorijski zasnovan,vaspitno-obrazovni rad nastavnika i
učenika različitih nivoa i struktura znanja i ostalih faktora birnih za optimalnu unutrašnju
diferencijaciju kolektivnog nastavnog rada. U odjeljenjima sa velikim brojem učenika nije
moguće u okviru uobičajenog vremena prilagoditi sadržaje i načine nastavnog rada svakom
pojedinom učeniku. Optimalno diferencirana nastava nivoa složenosti može se ubrajati u one
nastavne sisteme u okviru kojih nastavnik tako radi da njegov rad tokom učenikovog školovanja
postaje sve manje potreban. U ovoj nastavi više je prisutno samostalno učenje. Učenici se
razlikuju po najznačajnijem faktoru uspjeha: nivoima i strukturama znanja, a to su:
a)poznavanje osnovnih programskih sadržaja;
b)razumijevanje i shvatanje informacija i
c)učenje otkrićem.
Unošenje interaktivnih oblika učenja u nastavu različitih nivoa složenosti doprinijelo je
razvijanju nove varijante ovog modela individualizovane nastave poznatog pod nazivom
interaktivna nastava različitih nivoa složenosti čiji su tokovi:
1) pripremne aktivnosti
2) zajedničke uvodne nastavne aktivnosti;
3) interaktivni rad na diferenciranim vježbama;
4) kooperativno vrednovanje odgovora i rješenja;
5) završne zajedničke aktivnosti.

13. Primjena nastavnih listića je jedan od najčešćih oblika individ.nastave. Nastavni listić je papir
određenog formata na kojem je napisam zadatak,pitanje namjenjen pojedinim učenicima
sličnog nivoa i kvaliteta znanja. To je nastavno sredstvo pomoću koga se vrši individ.učenja.
Primjena nastavnih listića pozitivno utiče na aktivizaciju,osamostaljivanje i motivaciju učenika i
pedagoško stvaralaštvo nastavnika. Po formulaciji i načinu rada,zadaci i pitanja na listiću mogu
biti:tipa dopunjavanja,dvostrukog izbora,upoređivanja,problemskog karaktera i esej zadaci.
5.6 Kompjuterizovana nastava
Ona je jedan od savremenih nastavnih sistema.Nastaje korišćenjem računara u procesu učenja
u nastavi. Kompjuter jepomoćno sredstvo za kvalitetnije i brže usvajanje programskih sadržaja
iz određenog nastavnog predmeta. Jedan od preduslova za korištenje kompjutera u učenju i
nastavi jeste informatičko opismenjavanje nastavnika i učenika.
Kriterijumi dobre kompjuterske lekcije su:
1. pregledno i estetski oblikovana slika;
2. mogućnost davanja pomoćnih informacija;
3. listanje naprijed-natrag;
4. maksimalno korištenje grafikonom;
5. brza reakcija sistema na akcije učenika;
6. ugradnja internog kalkulatora,
7. komunikacija učenik-nastavnik;
8. funkcijsko definisanje tastature;
9. automatsko registrovanje svih parametara o načinu,vremenu korištenja lekcije;
10. mogućnost povezivanja sa drugim lekcijama;
11. informisanje učenika o stepenu njegovog znanja;
12. korištenje senzorskim ekranom.

14. Cilj uvođenja kompjutera u nastavu jeste povećavanje efikasnosti nastavnog procesa. Prednosti
kompjuterizovane nastave su:
1) bolji efekti;
2) veći nivo individulaizacije učenika;
3) omogućavanje simulacije skupih i opasnih eksperimenata i ogleda;
4) povećanje preciznosti u postavljanju zadataka;
5) redovno informisanje učenika o stepenu njegove stručnosti;
6) automatizacija praćenja uspjeha pojedinca i grupe.
Nedostaci su:
1.) kompjuterizacija nastave nije najbolja tehnologija za sve discipline;
2.) obrazovanje uz pomoć kompjutera nije prilagođeno najsposobnijima;
3.) pripremanje kompjut.lekcije je skupo;
4.) kompjut.lekcija teško se prenosi iz jednog u drugi etnosistem.
5.7 Timska nastava
Ovo je sistem nastavnog rada u kome više nastavnika realizuje programske sadržaje jednog ili
više srodnih predmeta. Postoje 2 varijante timske nastave:
1. koordinirana
2. asocijativna.
Koordiniranu timsku nastavu izvode stručno-metodički ospsobljeni nastavnici jednog ili više
srodnih predmeta. Oni zajedno planiraju i pripremaju nastavu, razmjenjuju
iskustva,materijale,sredstva.Poslije toga svaki nastavnik u svom odjeljenju realizuje dogovorene
zadatke.

15. U asocijativnom timskom radu stručni tim nastavnika ne samo da planira i programira već i
zajednički realizuje raspodjeljene programske zadatke nastave.Nastavnici međusobno podijele
nastavnim programom obuhvaćene teme.Svaki od njih realizuje svoje teme u svim odjeljenjima
istog razreda.
Prednosti timske nastave:studioznije planiranje,pripremanje i vrednovanje nastavnog rada,
obogaćivanje i dinamiziranje nastavnog procesa,racionalnije korišćenje vremena,prostora.
5.8 Responsibilna nastava
Ovo je novi model savremenog nastavnog rada.Prepoznatljiv je po odgovornosti učenika i
nastavnika za participaciju u demokratskom izboru i aktivnom ostavrivanju pedagoški
relevantnih i didaktičko-metodičkih prikladnih aktivnosti pripremanja,izvođenja i vrednovanja
nastave.
U responsibilnoj nastavi mijenja se pozicija učenika.On je sve češće u položaju istinskog subjekta
obrazovno-vaspitne djelatnosti, čija se samostalnost,edukativna kompetencija i odgovornost
stalno uvećavaju. Tokom responsibilne nastave manifestuje se pretežno demokratski stil rada
učitelja sa glavnim obilježjima: voditeljsko komuniciranje, češće izgovaranje zamjenice MI,
oslanjanje na saradnju,stvaranje povjerenja,odavanje priznanja i podrške. U komunikaciji
između učenika i učitelja ispoljavaju odrednice:demokratičnost,ravnopravnost,
saradnja,inicijativnost.
Postoje sljedeće globalne i povezane etape ove nastave:
1. koncipiranje prijedloga varijanti nastavnih aktivnosti tokom pripreme,izvođenja i
vrednovanja nastave;
2. predlaganje dviju ili više varijanti programski relevantnih didaktičko-metodičkih
prikladnih aktivnosti u pripremanju,realizaciji nastave;
3. zajednički participacijsko-demokratski izbor najpovoljnije varijante nastavne aktivnosti;
4. realizacija demokratski odabrane varijante nastavnog rada i
5. vrednovanje toka i rezultata ove nastave.
5.9 Mentorska nastava

16. Ovaj nastavni sistem je dobio naziv po Mentoru.On je u Grčkoj mitologiji bio vaspitač
Odisejevog sina Telemaha. Terminom MENTOR danas se označava vođa,savjetodavac,nastavnik
koji podstiče,usmjerava i podržava učenika. Aktivnost nsatvnika u mentorskoj nastavi svedenaje
na povremene konsultacije o postupcima rada,izvorima podataka,informacija i modela o drugim
elementima.
Osnovna karakteristika ovog sistema je da se učenik na osnovu sugestija nastavnika opredjeluje
za proučavanje određenog problema i da putem konsultacija sa nastavnikom kontroliše i
koriguje načine svog rada.Mentorska nastava pogodna je z arad sa učenicima starijeg uzrasta i
sa studentima.
6. NASTAVNE METODE
Riječ metod grčkog je porijekla.Znači put,postupak ili način postizanja određenog cilja. Tihomir
Prodanović metode smatra naučno verifikovanim načinima rada nastavnika i učenika u
nastavnom procesu kojima se obezbjeđuje optimalni uslovi za racionalnu i efikasnu
nastavu,punu realizaciju nastavnikovog didaktičkog stvaralaštva i kompletan razvoj ličnosti
učenika.
Disterveg je govorio o dvjema metodama:
1) Nastavnikovom izlaganju;
2) Nastavnikovom razvojnom razgovoru.
Milan Janjušević dijeli metode na:
1) Metode za sticanje znanja,vještine i navika;
2) Metode za utvrđivanje gradiva.
Tihomir Prodanović klasifikovao je nastavne metode na:
1) Verbalno tekstualne-koje pripadaju sferi apstraktnog mišljenja;
2) Ilustrativno.demonstrativne-koje pripadaju sferi posmatranja;
3) Laboratorijsko-eksperimetalne metode.

17. Nikola Filipović dijeli metode na: metod usmenog izlaganja;nastavnog razgovora,metod rada sa
tesktom;pisanih radova;ilustracije i demonstracije.
6.1 Metoda usmenog izlaganja
To je postupak glasnog monološkog izlaganja nastavnih sadržaja. Ovom metodom nastavnik
pripremljeno,sistematično i glasno izlaže i obrazlaže sadržaje predviđene nastavnim programom
sa ciljem da pomogne polaznicima u razvijanju njihovih aspiracija,širenju opšte i profesionalne
kulture.
Ova metoda se primjenjuje kada se učenici u određenim dijelovima programa nemaju dovoljno
predznanja i iskustava,kada nastavnik želi usmenom rječju da utiče na emocije i shvatanja
učenika i kada učenici ne mogu da na druge načine upoznaju nastavne sadržaje. Varijante
metode usmenog izlaganja su:
1) Teorijsko predavanje-nastavnik ili predvaač treba dobro da se pripremi za teorisko
predavanje. Priprema obuhvata široko i duboko upoznavanje tematskog sadržaja. Ono je
apstraktno.Predavač se koristi preciznim terminima,jasnim pojmovima,analizama u
preglednoj obradi određene teme.Izlaganje traje 40-70 min.
2) Predavanje sa upotrebom nastavnih sadržaja- izlaganje prožeto prezentacijom
slike,crteža,slajda kompletira čulnu osnovu i dublje djeluje na pažnju,interesovanje i
spoznajno-radne aktivnosti polaznika.
3) Predavanje prožeto razgovorom-ovo je čest oblik komuniciranja u nastavi svih vrsta i
nivoa savremene škole.Izlaganje se može posvetiti davanju odgovora na već postavljena
pitanja.Još češće se praktikuje da se nakon obrade sadržajno-logičke cjeline omogući
polaznicima da izvedu zaključak,navedu primjer,formulišu stav.
4) Pripovijedanje-usmeno izlaganje koje traje 10-30 min.Sadrži naučno-popularna
objašnjenja događaja,pojava,doživljaja,aktivnosti.Fabula može bit stvarna ili izmišljena.
5) Usmeno opisivanje-to je specifična komunikacija u nastavi po tome što izuzetno
plastično i emocionalno zasnovano prikazuje prirodne i društvene fenomene.Može biti
fragmentarno ili cjelovito;objektivno ili subjektivno.
6) Objašnjavanje-sa njim se teži da učenici shvate uzročno-posljedične odnose,bitna
obilježja i suštinska svojstva pojava,predmeta,procesa,promjena.Zasniva se na
apstraktnom mišljenju nastavnika i polaznika.Nastavnik primjenjuje određene misaone

18. operacije kao što su analiza,sinteza,komparacija,indukcija. Ovdje se polazi od
poznatih,prihvaćenih i primjenjivanih istina.
Prednosti ove metode:ekonomičnost u vremenu,njenom primjenom omogućuje se brojnim
učenicima da istovremeno prate kontinuitet misli,načine analiziranja,povezivanja
podataka.Uspostavlja se veza između prethodnih znanja i iskustava i novih
informacija,pojmova.
Slabosti i nedostaci su:javljaju se kada predavač nije dovoljno dobro pripremljen,kada nije
siguran u izlaganju,kada pravi materijale i logičke greške.Prenaglašena primjena ove metode
dovodi do monotonije i dosade u nastavi,slabljenja motivacije za učenje,do sputavanja
misaone aktivnosti i samostalnog rada te do verbalizma i formalizma.
6.2 Metoda nastavnog razgovora
Nastavni razgovor je jedna od verbalnih metoda u okviru koje se pomoću pitanja i odgovora
odvija nastavni proces i ostvaruju vaspitno-obrazovni ciljevi i zadaci. Najstarija varijanta
nastavnog dijaloga je poučni razgovor između nastavnika i učenika.
Katahetički razgovor-korišten je u srednjovjekovnim crkvenim školama.I knjige su pisane u
formi pitanja i odgovora. Razgovor se vodio tako što je na postavljeno pitanje
očekivannapamet naučen,doslovan odgovor bez obzira da li ga učenik razumije.
Majeutički ili sokratovski razgovor-imao je 2 dijela.U prvom dijelu sagovornik se dovodi do
nivoa da ne zna određene istine,ali da želi da upotpuni svoje znanje.Voditelj pomaže
učeniku da u drugom dijelu sam dođe do rješenja.
Kao korektiv predavačke i majeutičke nastave pojavio se razvojni razgovor u
obučavanju.Razvio se najviše pod uticajem sokratovskog razgovora.Njega karakteriše sistem
pitanja koje postavlja nastavnik.Odgovarajući na njih učenici dolaze do saznanja.Ovdje pita
onaj koji zna,a ne onaj koji treba da saznaje.
Slobodan razgovor je varijanta verbalne komunikacije u nastavi u kojoj su u prvom planu
govorne aktivnosti polaznika.Nastavnik ima ulogu usmjerivača.Učenici određuju
sadržaj,trajanje,učesnike i način vođenja razgovora.
Pitanja su osnovni verbalni pokretači emocionalne,voljne i intelektualne aktivnosti učesnika
nastave. Mogu biti:

19. 1) Jednostavna ili jednoznačna pitanja-kad,gdje,šta,kako,koji;
2) Višeznačna pitanja-su precizna, neodređena i nejasna;
3) Kategorički određena pitanja-traži se dokazivanje određene radnje,veze;
4) Alternativna ili disjunktivna pitanja-traži se izbor između dvije ponuđene
alternative.Sadrže veznik.
5) Retorička pitanja-postavlja nastavnik u toku izlaganja i na njih sam odgovara;
6) Višestruka ili složena pitanja-sadrže u sebi više pitanja.
Didaktički i metodički su značajna pitanja u formi verbalnih impulsa ili podsticaja kao što su:
blizu si,obrazloži to itd. Pitanja u nastavi imaju više didaktičkih funkcija:usmjeravanje misaone
aktivnosti učenika; zadržavanje na bitnom; podsticanje samostalnosti učenika; provjeravanje
uspješnosti u usvajanju programskih sadržaja.
6.3 Metoda rada na tekstu u nastavi
Ova metoda se još naziva i metodom čitanja,tekst metodom.To je postupak korišćenja pisane
riječi za ostavrivanje obrazovnih i vaspitnih ciljeva.Čitanjem i proučavanjem teksta učenici stiču
određena znanja i uvjerenja. Tekst se može primjenjivati u različite svrhe.On može biti predmet
proučavanja;izvor sticanja znanja i sredstvo obuke.
Prema trajanju čitanja teksta može bit fragmentarno ili opširno,a prema cilju čitanje se vrši radi
sticanja znanja,ponavljanja gradiva,uvježbavanje vještine,radi informisanja,zabave,preuzimanja
radnog zadatka. Postoji više vrsta čitanja: izražajno; glasno;tiho; usmjereno; fleksibilno; kritičko
i kreativno.
Prednosti ove metode su:
1) Usvajanje znanja veće preciznosti i preglednosti;
2) Mogućnost češćeg ponavljanja istih sadržaja;
3) Bogaćenje rječnika;
4) Sticanje navika služenja knjigom i njegovanje čitalačke kulture.

20. Ograničenja i slabosti su:
1) Njime se ne mogu koristiti učenici koji nisu savladali vještinu čitanja;
2) Teže je prilagoditi interesovanjima,predznanjima i sposobnostima učenika,
3) Traži veći mentalni napor i koncentraciju učenika.
6.4 Metoda pisanih radova
Ovo je takav postupak u nastavi kojim se vaspitno-obrazovni zadaci realizuju pisanim
putem,odnosno oblikovanjem i povezivanjem pisanih simbola kojima se označavaju ljudski
glasovi i riječi. Pisanjem se evidentira ljudski govor kojim su iskazana zapažanja,činjenice i misli.
U školi se za pisanje koriste školska tabla,učeničke bilježnice,grafofolije.Na tabli se ispisuje naziv
nastavne jedinice,glavnii dijelovi njenog sadržaja,osnovni podaci,postupci,rezultati.
Postoje različiti oblici pismenih radova učenika kao što su prepisivanje,diktat,pravljenje
izvoda,zabilješke,odgovori na pitanja,slobodan sastav,referat,opis događaja. Pisanje se koristi u
gorovo svim nastavnim predmetima. Zavisno od nivoa osposobljenosti učenika oni mogu da
prepisuju,da slobodno zapisuju ono što su čuli,vidjeli.Nastavnik treba da obrati pažnju na
urednost,jasnost i preglednost pisanja. Preduslov za primjenu metode pisanih radova jeste da
su učenici savladali vještinu oblikovanja i povezivanja slova.
6.5 Metoda ilustracije u nastavi
Ovo je postupak kojim se zbog složenosti udaljenosti ili drugih razloga objektivna realnost
zamjenjuje i proučava pomoću nastavnih sredstava kao didaktički oblikovane izvorne stvarnosti.
Ilustracijom se želi istaći određeno svojstvo sadržaja i na taj način saznanje učiniti
potpunijim,trajnijim,stimulativnim,interesantnijim i efikasnijim.
U ilustrovana nastavna sredstva didaktičari ubrajaju:
1) crteže,šeme,grafikone i dijagrame na tabli,foliji,papiru;
2) slike i fotografije,
3) sibole,figure,makete i druge aplikacije na flanelskoj,magnetskoj i drugoj podlozi;
4) nastavni film,dijafilm,slajdove

21. 5) modele;
6) prirodne predmete u funkciji ilustracije.
U nastavi je moguće primjenjivati kokektivne,grupne i individualne ilustracije. Ilustracije se
koristeu svim predmetima i razredima.Izbor ilustracije zavisiće od prirode programskog gradiva
koje se ilustruje,od cilja i zadataka nastavne jedinice i od uzrasnih i psihofizičkih karakteristika
učenika. Osnovna svrha primjene metode ilustracije u nastavi jeste da učenici na osnovu
posmatranja i zaključivanja steknu adekvatna saznanja o realnosti, da usvoje određene
činjenice.
6.6 Metoda demonstracije u nastavi
Ovo je postupak pokazivanja svega onoga što se može perceptivno doživjeti,čime se povećava
mobilnost spoznajnog potencijala pojedinaca,grupa i kolektiva učenika i i ntenzivira njihovo
posmatranje,zapažanje,mišljenje i stvaralačko ispoljavanje. Demonstriraju se u nastavi
dinamički realiteti i aktivnosti.
Varijante metode demonstracije razlikuju se u odnosu na pokazivanje u nastavi radnih i
misoanoh operacija,pokreta,promjena.Razlikuju se 2 osnovne vrste primjene metode
demonstracije:
1) pokazivanje radi učenja vještina-nastavnik pokazuje učenicima kako se obavljaju
određene praktične operacije iz kojih se sastoji neka vještina ili pokazuje izvođenje
dotične vještine. Prije demonstracije vještine nastavnik će učenicima pokazati
pribor,instrumente,uređaje,materijal i obajsniti im kako se njima rukuje.Poslije toga
izvodi operacije,vještine.Vještinu treba pokazivati,izvoditi,usvajati i ponavljati onako
kako će se u realnosti primjenjivati.Vještina se brže savlada ako se ponavlja u
vremenskim razmacima.
2) Pokazivanje radi sticanja znanja-demonstriranje pojedinih postrojenja, tehnoloških
procesa, strukture predmeta, promjena u različitim ogledima. Umjetnički predmeti i
slike u nastavi pokazuju se radi estetskog doživljavanja i kritičkog vrednovanja. Nastavnik
treba da kaže učenicima šta će i kako i zbog čega posmatrati,doživljavati i upoznavati.
Prednosti:
1) Doprinosi da učenici na očigledan,prirodan,jednostavan i brz način stiču znanja i usvajaju
vještine i navike;
2) Podstiče razvoj učenikovih sposobnosti percipiranja

22. 3) Intenzivira razvoj misaonih,psihomotornih i govornih sposobnosti.
Nedostaci:
1) Udaljene složenije objekte i pojave nemoguće je pokazivati u izvornom vidu;
2) Apstraktna znanja ne mogu se posredovati metodom demonstracije;
3) Pokazivanje nije dovoljno ako ga ne prate usmena ili pismena objašnjenja.
6.7 Metoda laboratorijskih radova
Ovom metodom označava se način realizovanja nastavne aktivnosti u kojoj učenici, pod
rukovodstvom nastavnika ili stručnjaka rade na materijalu sa odogovarajućim instrumentima u
cilju dubljeg upoznavanja strukture, oblika i drugih svojstava materije koja se proučava. Radi se
o didaktičko-metodički pripremljenom i vođenom angažovanju pojedinaca,grupa i kolektiva
učenika u kabinetima, specijalizovanim učionicama,radionicama,vrtovima.
Varijanta takvog laboratorijskog rada zavisi od radnog zadatka, mjesta rada, materijala i
instrumenata za rad. Laboratorijski rad se odvija u etapama:
1) Utvrđivanje potreba za laborat.radom;
2) Sagledavanje objektivnih uslova za rad;
3) Realno odmjeravanje radnog zadatka;
4) Saopštavanje zadataka i uputstava za rad;
5) Realizacija zadataka;
6) Upoznavanje grupe,kolektiva sa rezultatima;
7) Vrednovanje postugnuća pojedincai grupa učenika.

23. Vrijednosti metode laboratorijskih radova su u tome što se njome omogućuje učenicima da
upoznaju metodei tehnike naučnog i stručnog rada u određenoj oblasti, što se osposobljavaju
da uočavaju i analiziraju uzročno-posljedične veze i odnose u toj oblasti.
6.8 Metoda praktičnih radova
Praktični radovi su način sticanja određenih znanja,vještina, radnih navika i sposobnosti u
uslovima posmatranja i realizacije proizvodnih, uslužnih, društvenih, kulturnih, zdravstvenih i
drugih aktivnosti i poslova.
Praktični radovi mogu biti proizvodnog, uslužnog, tehničkog, ekonomskog, obrazovno-
vaspitnog, kulturnog, naučno-istraživačkog karaktera. Praktični radovi biće uspješniji ako su
koncepcijski osmišljeni, dobro organizaciono i materijalno-tehnički pripremljeni, primjereni
predznanjima, mogućnostima i profesionalnim interesovanjima učenika.
7. NASTAVNI OBJEKTI
Materijalno-tehnička osnova nastave utiče na efikasnost rada učenika i nastavnika. Nju čine
savremeni i funkcionalni nastavni objekti, tehnički uređajii pomagala u nastavi, nastavna
sredstva i didaktički materijal. Postoje različite klasifikacije nastavnih objekata:
1) Nastavni objekti u školskoj zgradi;
2) Nastavni objekti u školskoj okolini;
3) Nastavni objekti u društvenoj sredini.
7.1 Nastavni objekti u školskoj zgradi
Danas se zahtijeva da školska zgrada odgovara životnim, radnim i zdravstvenim potrebama
polaznika i savremenim koncepcijama nastave. Pored radnih prostora za predavanje, slušanje,
posmatranje, zapamćivanje treba da postoje i prostori za intenzivnije radno i kreativno
ispoljavanje učesnika nastave ako što su specijalizovane prostorije: kabineti, radionice,
laboratorije, čitaonice,ateljei.
Prema broju učionica razlikujemo:

24. 1) Male školske objekte ( do 6 učionica);
2) Srednje školske objekte (8-12);
3) Velike školske objekte (13-24 matičnih učionica).
Klasična učionica-je pravougaonog oblika. Osnovna slabost ove učionice je što su radna mjesta
polaznika raspoređena po sistemu u potiljak. Međutim inventivniji nastavnik može da prevaziđe
ovu slabost reorganizovanjem rasporeda učeničkog namještaja čime se omogućuje da učenici
sjede u krugu, da se međusobno vide i d alakše komuniciraju.
Savremena učionica-pogodnija je za nastavnikovo pripremanje za nastavu, kao i za rad manje
grupe učenika. U savremenoj učionici postoje pregrade. Njihovim uklanjanjem dobijaju se
prostori različite veličine, čime se omogućuje izmjenjivost frontalnog, grupnog i individualnog
oblika rada.
Specijalizovane učionice-su veličinom, instalacijama, opremom i učilima prilagođene izvođenju
nastave. Prednost ovih objekata je u tome što namjenskom opremom odgovaraju svojoj funkciji
i što se uređaji, pomagala i nastavna sredstva ne moraju prenositi. Nedostatk im je što učenici
nemaju svoje učionice pa se nakon svakog časa preseljavaju što remeti organizaciju školskog
rada.
Dvorana (sala) za fizičko vaspitanje-je prostorija specijalizovana za nastavu fizičkog vaspitanja i
vannastavne aktivnosti. Gradi se u izdvojenom dijelu školske zgrade.
Radionice-su prostorije za nastavu tehničkog vaspitanja i obrazovanja u osnovnoj školi i za
stručno-praktičnu nastavu u srednjim školama. Mogu biti različite veličine i tipa.
Učionice amfiteatralnog tipa-za kulturno-javne programe, svečanosti, opšte roditeljske
sastanke, prove hora.
Zavisno od broja učenika treba da budu:
1) Bibiloteka i čitaonica;
2) Kabinet za rad školskog pedagoga;
3) Didaktički pedagog,
4) Službene i druge prostorije.

25. 7.2 Nastavni objekti u školskoj okolini
Nastava se ne izvodi samo u školskoj zgradi već i van nje. Školsko dvorište služi za odmor,
slobodne aktivnosti, a ponekad i za nastavu. Sportski tereni treba da su načinom izgradnje i
opremom prilagođeni specifičnim sadržajima i zadacima nastave fizičkog vaspitanja. U školskoj
okolini mogu biti poljske učionice,školski park, školski vrt, školska ekonomija.
7.3 Nastavni objekti u društvenoj sredini
Za potrebe izvođenja nastave i za ostale obrazovno-vaspitne aktivnosti mogu se koristiti objekti
iz uže i šire društvene sredine kao što su: domovi kulture, galerije, sportske dvorane, biblioteke,
muzeji, zoološki vrt,instituti, turističke agencije i institucije. Korištenje ovih objekata ima
dragocjene pedagoško-didaktičke vrijednosti,jer doprinosi proširivanju znanja učenika,
povećanju njihove primjerenosti, formiranju pozitivnih stavova prema radnim, kulturnim,
društveno-korisnim i rekreativno-korisnim aktivnostima.
8. TEHNIČKA POMAGALA I UREĐAJI U NASTAVI
Uređaji u nastavi su: gramofon, magnetofon, radio aparat, tv, videorekorder, mikroskop,
grafoskop,kompjuter, itd. Oni nisu izvori znanja. Posredstvom njih se stavlja u funkciju nastavno
sredstvo kao izvor informacije (slika, zvuk,slajd,tv film).
U nastavi svih nivoa obrazovanja i vrsta koristi se mnoštvo raznolikih tehničkih pomagala kao
što su: razni stolci, geometrijske sprave, aplikatori, okviri, alati, posude.
8.1 Nastavna sredstva
Nastavna sredstva su izvori znanja, nosioci informacija, medijumi u nastavi. Ona omogućuju
očiglednost i induktivan put saznanja u nastavi. Nastavna sredstva primjenjuju se najčešće
pomoću uređaja i tehničkih pomagala u odgovarajućim nastavnim objektima u cilju olakšavanja
i poboljšanja kvaliteta rada učenika u nastavi.

26. Didaktički značaj nastavnih sredstava je u tome što posreduju u procesu upoznavanja
programskih saržaja i služe kao izvor sticanja znanja, usavršavanja vještina, formiranja navika,
razvijanja vizuelnih auditivnih, misaonih,taktilnih,i ostalih sposobnosti, pozitivnih emocija i
osobina ličnosti.
Savremena nastavna sredstva olakšavaju napore učenika i nastavnika, omogućuju čvršću
povezanost između teorije i prakse, pojedinca i kolektiva.
Didaktičko-metodička funkcionalnost primjene nastavnih sredstava ima sljedeće zahtjeve:
1) Da su nastavna sredstva usklađena sa ciljevima i specifičnostima programskih sadržaja
određenog nastavnog predmeta;
2) Da su prilagođena psihofizičkim sposobnostima učenika;
3) Da doprinese racionalizaciji i ekonomičnosti nastave;
4) Da podstiču didaktičko-metodičku inventivnost nastavnika;
5) Da pojačavaju motivaciju učenika za učenje, istraživanje;
6) Da su u skladu sa higijenskim,zdravstvenim,bezbjedonosnim i estetskim kriterijumima.
Didaktičari koji polaze od karaktera rada u nastavi dijele nastavna sredstva na:
1) Demonstrativna
2) Laboratorijsko-eksperimentalna;
3) Nastavno-radna;
4) Manipulativna.
Najčešća podjela nastavnih sredstava je prema aktiviranju pojedinih čula. Prema tom
kriterijumu dijele se na: vizuelna, auditivna i audiovizuelna.
1) Tekstualna nastavna sredstva-udžbenik je tekstualno nastavno sredstvo u kome su
naučno i didaktički prikladno izloženi i obrazloženi nastavni sadržaji. Postoje još:
priručnici, enciklopedije, rječnici.

27. 2) Vizuelna nastavna sredstva-su neposredni i posredni izvori saznanja koji se koriste uz
pomoć čula vida, posmatranja. Najčešće se primjenjuje u osnovnoj školi. Vizuelna
sredstva su: prirodni predmeti, makete, modeli, simulatori, mašine, oruđa, aparati,roba.
3) Auditivna nastavna sredstva-posredstvom čula sluha omogućuju uspješnije usvajanje
nastavnih sadržaja i ukupan razvoj ličnosti učenika.
4) Audio-vizuelna nastavna sredstva-su moderna ostvarenja koja istovremeno u procesu
učenja angažuju čulo sluha i vida.Ona otklanjaju jednostranost auditivnih i vizuelnih
sredstava. Tu spadaju:nastavni filmovi,tv emisije.
5) Manuelna nastavna sredstva-upotrijebljavaju se u okviru nastavnih aktivnosti gdje do
izražaja dolaze radne operacije rukama. To su: učenički pribor, instrumenti, alati,
materijali.
9. ETAPE NASTAVOG PROCESA
9.1 Planiranje nastavnog rada
Planiranje je povezano sa fazom pripremanja. Analiza uspjeha učenika u prethodnom periodu,
izbor,raspoređivanje i vremensko dimenzionisanje programskih sadržaja za svaki predmet.
Postoji globalno, orijentaciono,makroplaniranje, godišnje,mikroplaniranje, operativno.
Godišnje planiranje-analiza prethodnog uspjeha, proučavanje važećeg nastavnog plana i
programa i proučavanje literature.
Operacionalno ili tematsko-radi se svakog mjeseca,u okviru teme se određuje redosljed,obim i
dubina nastavnog sadržaja. Planira se izbor nastavnih sredstava, metoda.
9.2. Pripremanje nastave
Selekcija i upoznavanje sa nastavnim sadržajima. Projektovanje aktivnosti, trajanje i vrste
aktivnosti. Vrste i oblici nastavnog rada,ishodi. Orijentaciona struktura pismene pripreme:

28. 1) Opšti elementi pripreme: naziv škole i mjesto;datum, sat, razred i odjeljenje, nastavnik,
cilj časa, metode.
2) Tok rada na času i struktura nastavnog rada na času: uvod; glavni dio i završni dio.
9.3.Uvođenje učenika u nastavni rad
Na početku školske godine, na početku svakog nastavnog časa učenici se upoznavaju sa
gradivom. Motivacija i pažnja za predmet i gradivo, povezivanje sa prethodnim znanjem.
Intelektualna, emocionalna i motivaciona priprema učenika.
9.4.Obrada novog gradiva
Centralna, osnovna etapa u nastavnom procesu. Pod rukovodstvom nastavnika učenici usvajaju,
grade nova znanja(činjenice, pojmove,iskustva).
9.5.Ponavljanje u nastavi
Uz pomoć ponavljanja uspostavljaju se trajnije i čvršće veze u memoriji učenika, kojima se
spriječava zaboravljanje i razvija pamćenje. Razlikuje se više kriterijuma po kojimase određuje
ponavljanje:
 Prema obuhvaćenom gradivu-kompleksno,tematsko i fragmentarno
 Prema rasporedu-koncentrisano i raspoređeno
 Prema količini obrađenog gradiva-poslije obrađene teme, jedinice
 Prema vremenskoj realizaciji-na početku školske godine,tekuće, završno ponavljanje.
9.6. Vježbanje u nastavi
To je često i sistematično ponavljanje određene radnje kako bi se trajno
usvojila.Klasifikacija vježbanja:
 Usmena-dijalog,diskusija
 Pismena-izvještaji,referati,sem.radovi
 Grafički-skice,mape,tabele,karte
 Laboratorijska-upotreba pribora,instrumenata

29.  Tehnička-izrada modela,maketa.
Faze vježbanja: početno(sa puno grešaka); osnovno (kontinuirano); završno (svakodnevna
praktična primjena vještine).
9.7. Provjeravanje i ocjenjivanje
Vrši se zbog utvrđivanja ostvarenosti ishoda i ciljeva postavljenih u program nastavnog
predmeta.Realizuje se praćenjem rada učenika i ispitivanjem:
 Prethodno, tekuće i završno
 Tematsko provjeravanje i ispiti (specifičan oblik provjeravanja znanja
učenika;ispiti su oblik stručno-pedagoške i društvene kontrole pojedinačnei
kolekt.uspješnosti).
 Usmeno(razgovor),pismeno(kontrolni radovi,testovi),praktično(procjena
znanja,vještina).
9.8.Ocjenjivanje
Je rezultat procjenjivanja i ispitivanja učenika.Funkcije
ocjene:dijagnostička,informativna,regulativna. Vrste ocjenjivanja: brojčano i opisno.
10. POJAM I VRSTE NASTAVE
Cilj nastave je razvijanje intelektualnih operacija učenika, posebno vještina praktičnog
djelovanja. Vrste nastave:
 Prema institucijama u kojima se izvodi može biti:
a)usmjerene aktivnosti u predškolskim ustanovama-gdje se u procesu fleksibilno
vođenih vaspitno-obrazovnih aktivnosti djece upoznaju elementarni govorno-
lezički,matematički pojmovi;
b)osnovnoškolska nastava (razredna od I-Ivrazreda i predmetna od V-VIII,u kojoj se
stiču osnovna znanja, vještine;
c) srednjoškolska ( opšte obrazovna, stručno-teorijska i stručno-praktična u kojoj se
stiču stručno-profesionalna znanja za razne vrste manje i srednje složenih poslova;
d)univerzitetska (gdje se stiču znanja visokog,teorijskog i stručnog nivoa);

30. e)specijalističke i postdiplomske studije (gdje se obrazuje naučno-istraživački
podmladak).
 Postoje i nastava društvenih i humanističkih nauka, nastava prirodno-matematičkih,
nastava lingvističkih nauka, nastava umjetničkih predmeta, nastava tehničkih nauka i
nastava primjenjenih nauka.
 Prema funkciji: redovna nastava, dopunska,dodatna, proužena, pripremna i kursna
nastava.
 U zavisnosti od načina komunikacije nastavnika i učenika nastava može biti:direktna ili
neposredna; indirektna ili posredna; nastava na daljinu.
 Prema prostorno-radnim uslovima: učionička nastava, kabinetska, nastava u prirodi,
nastava u proizvodnim,društvenim i kulturnim institucijama.
11.NASTAVNI ČAS
Nastavni čas je osnovna organizaciono-vremenska i didaktička jeidnica nastavnog rada koja
načešće traje 45 min. To je organizaciono-pedagoška,sadržajno-logički i saznajno-psihološki
skladno zaokružena najmanja vremenska i programska cjelina koja zauzima tačno određeno
mjesto u školskom danu i sedmici.
Nastavni ča sje najmanja vremenska cjelina nastavnog procesa. Najmanja sadržajna cjelina u
nastavnom procesu je nastavna jedinica.
11.1 Tipovi nastavnih časova
Milan Janjušević razlikuje tri tipa časa:
1) Časovi za obradu novog gradiva;
2) Časovi za utvrđivanje gradiva;
3) Mješoviti časovi.
Đorđe Lekić dijeli na:

31. 1) Čas obrade novog gradiva;
2) Čas utvrđivanja novog gradiva;
3) Čas ponavljanja utvrđenog gradiva.
Vladimir Poljak:
1) Uvodni čas;
2) Čas obrade;
3) Čas ponavljanja i vježbanja;
4) Čas provjeravanja.
11.2 Organizacija i struktura časa
Ona zavisi od sljedećih elemenata: složenosti i specifičnosti nastavnih sadržaja, cilja i zadataka
rada na času; materijalno-tehničke osnove; oblika i metoda, nastavnih sistema i modela.
Strukturu časa čine: uvodni, glavni i završni dio.