16. ЗВЕЗДЕЗВЕЗДЕ
ne mase sunčevog sistema na sunce odlazi 99,8%. Sva ostala tela, planete, sateliti, komete,
imaju tek0,2% mase Sunčevog sistema.
se sunca čini vodonik, 24% helijum. Ostalih 2% je sve ostalo: kiseonik, ugljenik, gvožđe, neo
sjajno. Od 50 nama najbližih zvezda (do 17 svetlosnih godina daleko) Sunce je četvrto po a
ečnik Sunca bi moglo da se poređa 109 Zemlji, a u Sunce bi moglo da stane 1,3 miliona Ze
Sunce je gasna kugla i pojedina područja na njemu se kreću različitim brzinama.
Područje na ekvatoru naprave jednu rotaciju za 25 dana, a na polovima za 36 dana.
Sunca ima temperaturu od 6000 Kelvina, hromosfera 100 000 K, a još dalji sloj, korona, čak
U središtu temperatura je oko 15 miliona K.
Sunce se oko centra Galaksije kreće brzinom od 250 kilometara u sekundi.
aksije Sunce obiđe za približno 225.000.000 godina. Ovaj period je poznat i pod imenom ga
nce ne leži baš u samoj galaktičkoj ravni. Ono je danas u odnosu na nju pomereno na sever
u za oko 8 parseka (oko 26 svetlosnih godina).Od centra Galaksije Sunce je udaljeno 28 00
foton dospe na Zemlju treba mu: milion godina da stigne do površine Sunca i oko 8,5 minuta
Svetlost sa Sunca do Zemlje stigne u proseku za 499,012 sekundi.
dvomilijarditi deo te energije pogodi Zemlju - i to je dovoljno za održavanje života na našoj p
de na Suncu se oslobodi energija koja se na Zemlji, prema sadašnjoj potrošnji,utroši za 400
ekunde, na Suncu se oslobodi energija elektromagnetnog zračenja, koja odgovara energiji e
100 milijardi nuklearnih bombi od 1 megatona TNT
svake sekunde pretvori 700.000.000 tona vodonika u nešto manje od 695.000.000 tona he
Svake sekunde Sunce gubi oko 5.000.000 tona svoje mase u vidu energije zračenja.
Slika nastala 1995. godine kada je ovaj moćan teleskop neprekidno 10 dana fotografisao jedan izuzetno mali deo neba
Centar Galaksije je tik iznad horizonta u samom dnu slike, Strelac je iza drveća i skoro se i ne vidi, Škorpion se tek pomalja
Olbersov paradoks http://static.astronomija.co.rs/teorije/olbers/olbersovo.htm
Зашто је ноћу небо тамно To je pitanje zbunjivalo mnoge umove od XVI do XVIII veka. Prvo ga je postavio Kepler 1610. godine, zatim su se time pozabavili Halley i Cheseaux u XVIII veku