2. Narona je bilo rimsko naselje na području
današnjeg sela Vid kod Metkovića.
Jezikoslovac A. Mayer izvodi toponim "Narona" iz
imena rijeke Náron, od korijena ner-/*nar-, u
značenju "roniti", odakle i hrvatsko "noriti" (roniti),
kao u po-nor-nica.
Do 1995. za Naronu je znalo samo lokalno
stanovništvo
doline Neretve, povjesničari i arheolozi.
Tijekom iskapanja od 1995. do 1996. naišlo se na
senzacionalna otkrića, koja su odjeknula svijetom.
Pronađeno je 16 kipova, među kojima je dominirala
statua cara Augusta, prikazanog kao imperatora.
3. Povijest
Smatra se da je u vremenu 4.-2. st. pr. Krista na
području Narone bilo naselje i trgovište sa grčkim i
greciziranim stanovništvom.
Naronu prvi spominje grčki povjesničar Pseudo
Skilak u 4. st. pr. Kr., pišući da jeNeretva plovna do
emporija (pristaništa), koje je očito bilo u Naroni.
Teopomp, o kojemu piše geograf Strabon, kaže da su u
Naroni grčki trgovci prodavali keramičke proizvode.
Kako se radilo o stanovništvu koje je bilo lojalno Rimu
nije čudo da je Narona više puta bila polazište vojnih
pohoda Rimljana protiv pobunjenih Delmata o čemu
govore povijesni zapisi.
4. U 1. st. pr. Kr. ovo naselje postaje Colonia Iulia
Narona – rimska kolonija Narona. Narona postaje
vojno, upravno, sudsko i kulturno središte
Naronitanskog okruga.
Uz trgovinu
cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo.
Nepokorni Delmati tjerali su Rimljane na stalne
vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što je
dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna
trgovišta.
U takvu okružju raslo je i bogatstvo pa je logično
da su se u Naroni mogle graditi luksuzne
građevine, podizati skupocjeni kipovi.
5. Narona se vjerojatno protezala u opsegu od 25
hektara, što znači na dobar dio današnjega močvarna
predjela.
Imale je izgrađene prometnice
prema Saloni i Epidaurumu. Zgrade su podizane od
tesana kamena i opeke, krovna cigla uvozila se iz
Italije (Pansiana, Ambrosiana i dr.).
Često se postavlja pitanje kako je propala Narona.
Spominju se kataklizme, provale Slavena i Avara.
Prof. Emilio Marin smatra da se Narona jednostavno
ugasila.
Zna se da je Naronska biskupija postojala još u prvoj
polovini šestoga stoljeća jer je na Saboru u Saloni
(530. i 533.) bio nazočan biskup Narone
6. Vrijeme je to raspada Zapadnog Rimskog
Carstva kada značenje Narone zasigurno slabi.
Kako je stanovništvo Narone reagiralo na sve te
promjene možemo pretpostaviti na temelju bliske
nam povijesti kada su ratna zbivanja uzrokovala
preseljenja milijun ljudi.
Malo po malo većina stanovnika potražila je
egzistenciju na drugim mjestima, mada je vjerojatno
da je dio njih ostao.
Ne smijemo zaboraviti ni kako su se kršćani, kad je
kršćanstvo ojačalo, obračunali sa poganskim
građevinama i simbolima
8. U početku rimske vladavine Narona je bila
conventus civium Romanorum (zajednica rimskih
građana), te municipij (općina s nepotpunim
rimskim građanskim pravom).
Narona je postala rimska kolonija (Colonia Iulia
Narona), dakle s punim rimskim građanskim
pravom, možda u doba Cezara u 1. st. pr. Kr.
Njome su upravljali quattuorviri (vijeće četvorice),
pa duoviri (kolegij dvojice), birani iz redova
gradskoga vijeća (ordo decurionum).
U središtu grada podiže se trg (forum) s javnim
građevinama – hram, kurija i dr., dok je amfiteatar
vjerojatno bio izvan grada.
9. Narona je bila u provinciji
Dalmaciji Conventus Naronitanus -
Naronitanski konvent: sudsko i upravno
središte jedne regije.
Konvent se protezao područjem
mnogih ilirskih plemena i sezao je od
jadranske obale, na zapadu do Cetine, pa u
unutrašnjost Bosne istočno od Vrbasa, ušće
Bosne, a na istoku je prelazio Drinu,
uključujući Crnu Goru i dobar dio
primorske Albanije.
11. Naronu je prvi sustavno počeo istraživati austrijski
arheolog Carl Patsch krajem. 19. i početkom 20.
stoljeća.
Utvrdio je postojanje foruma, zidina, cesta prema
Naroni i otkrio mnoge epigrafičke spomenike, novce,
miljokaze, amfore i dr.
O tome je napisao studioznu knjigu "Povijest i
tipografija Narone /Zur Geschichte und Topographie
von Narona", Beč, 1907.
Nakon II. svjetskoga rata Naronu sustavno počinju
istraživati stručnjaci iz Arheološkoga muzeja u
Splitu Ivan Marović, Frane Buškariol, te Nenad Cambi.
12. Otkriven je u središtu Vida mozaik uz forum,
istraživane su obrambene zidine i djelomično
otkopana bazilika iz trase vodovoda prema
Korčuli.
Cambi je pronašao1978. glavu cara Vespazijana,
oko 75. god., od bijela vapnenca, obrađena
rotirajućim svrdlom.
Značajne rezultate u istraživanjima Narone
postigla je ekipa Arheološkoga muzeja u Splitu
pod vodstvom ravnatelja Muzeja Emilia
Marina 1991.-1997.
Istraženi su temelji bazilike ispod crkve Sv. Vida i
otkopan je dobro očuvani krsni zdenac, oslikan
rajskim rijekama, ali je zbog plavna tla morao
opet biti zatrpan.
13. Na forumu, gdje su se nalazile Plećaševe štale,
otkopano je 16 hramskih kipova, cara Augusta i
njegove obitelji, te ostalih rimskih moćnika i
božanstava.
Svi su bili bez glava, pa se pretpostavlja da je na
tom mjestu podignut hram u I. st. (Augusteum), ali
je u 4. st., kada je kršćanstvo postalo službena
religija u Carstvu, porušen i kipovi su bez glava
zbačeni s postolja.
Dvije glave, boga Merkura i carice Livije, još davno
su završile u Ashmolean muzeju u Oxfordu.
Uz kip je nađen posvetni natpis carskoga
namjesnika Publija Kornelija Dolabele, koji je
vjerojatno postavio Augustov kip 14. godine nakon
njegove smrti.
14. Na mjestu nekadašnjeg foruma, 18. svibnja
2007. je otvoren Arheološki muzej Narona, prvi
muzej u Hrvatskoj koji je izgrađen na samom
nalazištu
17. Kuriozitetan podatak je da je sredinom 1. st. pr.
Kr. Ciceron pisao namjesniku Ilirika sa molbom da
mu pronađe u Naronu odbjeglog roba.
Nije Ciceronu bilo do roba nego do knjiga koje mu
je taj ukrao i ponio sa sobom.
Zapisano je da se rob zvao Dionizije i da je bio
upravitelj Ciceronove knjižnice.
S povijesnog stanovišta priča je beznačajna, ali je o
svemu tome ostala bogata datirana prepiska na
osnovi koje se može zaključiti kako je namjesnik
Ilirika često i dugo boravio u Naroni, što govori o
značaju toga grada.
