3. BUBREZI (REN, NEPHRO)
• parni žljezdani organi mase oko 150g koji izgledom nalikuju zrnu graha
• desni bubreg je položen niže od lijevog
• smješteni su retroperitonealno, uz stražnju stijenku trbušne šupljine u
slabinskom području s lijeve i desne strane kralješnice, u razini od L1 – L3
• konveksna strana bubrega položena je lateralno, dok se na medijalnoj
(konkavnoj) strani nalazi bubrežna stapka (hilum renale)
• u području hiluma u bubreg ulazi bubrežna arterija, a iz njega izlaze
bubrežne vene i mokraćovod
• bubreg je obavijen tankom vezivnom opnom oko kojeg se nalazi čahura
masnog tkiva (capsula adiposa)
4.
5. • građa bubrega:
1. kora (cortex) – oko 4mm debeo sloj
koji se nalazi izvana
• sadrži Malpighijeva tjelešca nefrona
2. srž (medulla) – unutarnji sloj
• u srži se nalaze stupići (columnae
renales) koje omeđuju tvorbe slične
piramidama (pyramides)
• piramide se vršnim bradavicama
(papillae) otvaraju u bubrežnu šupljinu
• vršne papile piramida okružuju
bubrežni vrčevi (calices renales) koji
se slijevaju u bubrežnu zdjelicu
(pelvis renalis), a ona se nastavlja u
mokraćovod (ureter)
6.
7.
8. NEFRON
• osnovna građevna jedinica bubrega
• u oba bubrega ih ima otprilike 2.400.000
• sastoji se od sustava bubrežnih cjevčica
(tubula) i sustava krvnih žila
• Malpighijevo bubrežno tjelešce
(corpusculum renale) nalazi se u kori bubrega
(cortex), a tvori ga splet kapilara (glomerulus)
uložen u Bowmanovu glomerularnu čahuru
(capsula glomerularis)
• krv u glomerul dolazi dovodnom aferentnom
arteriolom, gdje se potom kroz kapilarne pore
tekući dio krvi filtrira u prostor čahure
• iz glomerula krv otječe užom odvodnom
eferentnom arteriolom, koja se u blizini
tubularnog sustava grana na splet
peritubularnih kapilara
9. • sustav bubrežnih cjevčica (tubuli renales):
• započinje Bowmanovom glomerularnom čahurom, koja
obavija glomerul
• na čahuru se nadovezuje proksimalni tubulus
• proksimalni tubulus se nastavlja u henleovu petlju, koja
se prvo spušta u bubrežnu srž (silazni krak), a potom
zavija i vraća se u bubrežnu koru (uzlazni krak) te prelazi
u distalni tubulus
• distalni se tubuli ulijevaju u sabirne cjevčice (tubuli
coligentes) koji prolaze bubrežnom srži i završavaju na
vrhu bubrežnih piramida
• prolaskom kroz tubule, sastav filtrirane tekućine se
mijenja, pa se na kraju sabirnih cjevčica ona pretvori u
mokraću, što se cijedi na otvorima piramida u bubrežne
vrčeve (calices renales)
10.
11. MOKRAĆOVODI (URETER)
• odvode mokraću iz bubrega
• parna tanka cijev usmjerena dolje i
medijalno
• seže do mokraćnog mjehura u koji ulazi
12. MOKRAĆNI MJEHUR (VESICA URINARIA)
• spremnik mokraće (oko 1L)
• smješten u zdjelici iz pubične kosti i pokriven potrbušnicom
• tijelo mjehura (corpus vesicae) nastavlja se sprijeda i dolje u vrat
mjehura (cervix vesicae), a gornji i stražnji dio je dno mjehura
(fundus vesicae)
• glavni dio stjenke mjehura čine snopovi glatkog mišićja koji na izlazu
iz mjehura tvore mišić zapirač (m. sphyncter) – zadržava urin
• sluznica (tunica mucosa) mjehura je obilato naborana, osim na
stražnjoj strani gdje postoji glatko trokutasto područje (trigonum
vesicae) na čijim se vršcima otvaraju mokraćovodi i mokraćna cijev
13.
14. MOKRAĆNA CIJEV
(URETHRA)
• prazni mokraćni mjehur
• u muškarca je dugačka oko 18 – 22
cm, a u žena samo 3 – 4 cm (sklonije
uroinfekcijama!)
• u muškaraca prolazi kroz prostatu, te
kroz spužvasto tijelo i glavić penisa –
oblikuje 2 zavoja
15. FUNKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA (BUBREGA)
- stvaranje i izlučivanje mokraće, te tako:
• čišćenje organizma od otpadnih (štetnih) tvari
a) koje su nastale izmjenom tvari
• ureja, kreatinin, mokraćna kiselina (urati), bilirubin
b) koje su unesene izvana
• lijekovi, dodaci hrani..
• usklađivanje volumena vode u tijelu, te sastav i osmolarnost tjelesnih
tekućina održavanje ravnoteže vode i elektrolita
• održavanje acidobazne ravnoteže
• usklađivanje arterijskog krvnog tlaka
• endokrino djelovanje bubrega - izlučuju hormone:
• eritropoetin, renin, vitamin D3 (1,25-dihidroksikolekalciferol)
16. • stvaranje mokraće započinje filtracijom
krvne plazme iz glomerularnih kapilara u
prostor bowmanove glomerularne čahure –
glomerularna filtracija
• glomerularni filtrat je sastavom sličan
krvnoj plazmi samo što ne sadrži proteine
(albumine, globuline..)
• njegov sastav se za vrijeme prolaska
kroz tubule mijenja, ovisno o tubularnoj
sekreciji i tubularnoj reapsorpciji
• na kraju se filtrirana tekućina pretvara u
mokraću i sabirnim tubulima cijedi u
bubrežne vrčeve
• nastanak mokraće rezultat je triju zbivanja u
bubrezima:
1) glomerularne filtracije
2) tubularne sekrecije
3) tubularne reapsorpcije
18. • svake minute bubrezima prolazi 1/5 srčanog minutnog volumeni – 1L krvi
• oko 20% krvne plazme prijeđe u glomeluralni filtrat
• minutna glomerularna filtracija – oko 125 mL / min
• dnevno u bubrezima nastane oko 180L glomerularnog filtrata, no
zbog reapsorpcije nastaje sve ga oko 2L mokraće
• klirens plazme – mjera pročišćavanja krvne plazme od pojedinih tvari
• za glukozu u zdravih iznosi 0, no kod dijabetičara se glukoza nađe u
urinu zbog povećene konc. GUK koja premaši tubularni prijenosni
maximum
• AŽS (simpatikus) ima utjecaj na protok krvi kroz bubreg
• jako krvarenje konstrikcija art. afferens smanjena glom. filtracija
19. • bubrezi održavaju volumen krvi u vrlo uskim granicama
• povećanje volumena krvi povećana glom. filtracija i stvaranje mokraće
SUSTAV RENIN-ANGIOTENZIN-ALDOSTERON
• jukstaglomerularne stanice – nalaze se u stijenkama dovodnih arteriola
• u krv izlučuju hormon renin
potiče stvaranje angiotenzina
sužava krvne žile
pospješuje resorpciju Na i vode u tubulima
uzrokuje izlučivanje aldosterona (iz kore nadbubržne žlijezde)
• održava stalnu razinu Na, K, Cl (elektrolita) u krvi
• povećava krvni volumen (reapsorpc. Na i vode) ↑ krvni tlak
20.
21. • intersticijski fibroblasti bubrega stvaraju
hormon eritropoetin
• pojačano se stvara u stanjima hipoksije,
te djeluje na koštanu srž potičući je na
eritropoezu – stvaranje eritrocita
• sintetski eritropoetin je važan u liječenju
anemija, a zloupotrebljava se i kao doping
prilikom sportskih natjecanja
22. • održavanje acido-bazne ravnoteže životno je važna funkcija bubrega
• acido-bazna homeostaza je dio humane fiziološke homeostaze koja se
tiče jednakog odnosa između kiselina i baza, tj. služi održavanju
određene pH vrijednosti (7,35 - 7,45)
• ljudski organizam je ekstremno osjetljiv na promjene pH vrijednosti
• posjeduje snažne mehanizme održavanja pH vrijednosti u uskim granicama
• većim promjenama pH vrijednosti, proteini se denaturiraju, enzimi gube
svoje katalizatorske sposobnosti, što vodi ka letalnom ishodu
• bubrezi posjeduju nekoliko snažnih mehanizama za kontrolu pH kontrolom
izlučivanja viška kiselina, odnosno baza
• u odgovoru na acidozu (zakiseljen organizam), tubuli nefrona apsorbuju
više bikarbonata (HCO3
-) iz filtrata, dok stanice sabirnog kanalića luče više
vodonikovih iona i proizvode novi bikarbonat koji se dodaje u cirkulaciju
• u odgovoru na alkalozu (lužnatost), bubrezi izlučuju više bikarbonata, a
smanjuju izlučivanje vodikovih iona
23. MOKRENJE I MOKRAĆA
• mokraća (urina) – bistra tekućina žućkaste boje i osebujna mirisa
• specifične težine 1,015 – 1,025
• centrifugiranjem mokraće dobiva se mokraćni sediment
• sadržava brojne:
• anorganske tvari (NaCl, kalijeve i fosfatne soli)
• organske tvari (mokraćna kiselina – urat, hipurna kiselina, mokraćevina – ureja,
kreatinin
• pH urina je između 5,0 – 7,0 (oko 6,0) – blago kiselo
• nalaz proteina, eritrocita ili većeg broja leukocita u urinu, upućuje na
bolest bubrega ili mokraćnih puteva (glomerulonefritis, nefrolitijaza)
• mokrenje (mictio, urinatio) – refleksno pražnjenje napunjenog mjehura
• širenjem stijenke mjehura odašilju se impulsi u LS – moždinu iz koje se
parasimpatičkim vlaknima vraćaju impulsi za stezanje mišića detruzora