2. Funkcijanervnog sistema je
usaglašavanje organizma
sa njegovom okolinom i
usaglašeno delovanje
organizma kao celine.
3. Cevastog je tipa i anatomski se sastoji od:
1. centralnog nervnog sistema (CNS) – čine
ga nervne ćelije koncentrisane u nervnim
centrima koje čine mozak i kičmena
moždina;
2. perifernog nervnog sistema – čine ga
nastavci nervnih ćelija koji povezuju
nervne centre sa periferijom (čulima i
organima koji reaguju na primljene draži –
efektorima);
Čine dva dela:
cerebrospinalni
simpatički (autonomni) nervni sistem.
5. MOZAK
Mozak predstavlja proširenje prednjeg
dela nervne cevi i sastoji se iz:
1. prednjeg (velikog) mozga,
2. meĎumozga,
3. srednjeg mozga,
4. malog mozga i
5. produžene moždine.
6. Osnovni plan mozga kičmenjaka
prednji (veliki)
mozak meĎumozak
mali mozak
kičmena
moždina
produžena moždina
srednji mozak
7.
8.
9.
10. Moždane komore
Kanal nervne cevi u nivou mozga obrazuje proširenja –
moždane komore, koje su meĎusobno povezane i
nastavljaju se u kanal kičmene moždine.
U velikom mozgu se nalaze I i II moždana komora (u svakoj
hemisferi po jedna), osim kod riba kod kojih veliki mozak
nije izdeljen na hemisfere pa je i komora neparna.
III moždana komora nalazi se u meĎumozgu, a
IV je smeštene u zadnjem mozgu (zadnji mozak sačinjavaju
mali mozak, produžena moždina i kod čoveka i moždani
most).
III i IV komora povezane su Silvijusovim kanalom (u
srednjem mozgu), a III je preko otvora u vezi sa I i II
komorom.
IV komora se nastavlja na kanal kičmene moždine.
11. Moždanice i likvor
CNS je obavijen vezivnim opnama
(moždanicama) kojih kod sisara ima tri:
1. tvrda – spoljašnja, ka lobanji;
2. paučinasta – srednja, nežna, rastresita i bogata
limfom;
3. meka – unutrašnja, naleže na mozak i
sadrži krvne sudove koji prodiru u unutrašnjost
mozga.
Prostor izmeĎu moždanica je ispunjen likvorom
(cerebrospinalna tečnost) tako da ceo CNS pliva
u tečnosti i na tej način se štiti od udara o tvrdu
površinu lobanje i kičmenih pršljenova.
12. KIČMENA MOŽDINA (medulla
spinalis)
Zadnji deo nervne cevi, kičmena
moždina, prostire se celom dužinom tela.
Cilindričnog je oblika i ima centralni kanal u
sredini.
Sa obe stane kičmene moždine polaze
nervi koji su segmentalno rasporeĎeni –
ima ih onoliko koliko i kičmenih pršljenova.
13. Raspored sive i bele mase je obrnut u odnosu na
mozak – bela masa je spolja, a siva se nalazi
unutra.
Siva masa na poprečnom preseku daje oblik
slova H - obrazuje jedan par leĎnih i jedan par
trbušnih rogova.
Sa leĎnih rogova polaze senzitivna, a sa trbušnih
motorna nervna vlakna pa se po izlasku iz
kičmene moždine sjedinjuju u zajednički nerv.
Belu masu čine uzlazna i silazna nervna vlakna
kojima se provode nadražaji ka mozgu kao i
impulsi od mozga ka raznim organima.
14.
15.
16. Kičmena moždina je prema tome
sprovodnik nadražaja u pravcu mozga
(uzlazna nervna vlakna) kao i impulsa koji
se šalju od mozga (silazna vlakna). Osim
toga, ona je centar za mnoge proste
reflekse.
17. Produžena moždina (medulla
oblongata)
To je zadnji deo mozga koji se nastavlja na
kičmenu moždinu. U njoj se nalazi IV
komora čiji je krov jako tanak, ali su krov i
bokovi zadebljali i u njima se nalaze:
1. nervna vlakna koja povezuju produženu
moždinu sa prednjim delovima mozga;
2. nervni centri za: disanje, rad srca, širenje i
skupljanje krvnih
sudova, gutanje, povraćanje.
18.
19. Mali mozak (cerebellum)
Kod sisara je podeljen na dve hemisfere i
srednji deo.
Mali mozak je centar ravnoteže i mišićne
koordinacije pa je njegova veličina
proporcionalna pokretljivosti životinje.
Naročito jako je razvijen kod životinja koje se
brzo i okretno kreću (kod riba su to npr.
ajkule, kod ptica su to dobri letači, a kod
sisara trkači).
Kod vodozemaca i gmizavaca je slabo
razvijen.
20.
21. Srednji mozak (mesencephalon)
Naročito jako je razvijen kod nižih kičmenjaka.
Jednom uzdužnom brazdom podeljen je na dva
dela
Kod sisara postoji i poprečna brazda koja ga deli
na 4 režnja.
U srednjem mozgu nema komora već se nalazi
Silvijusov kanal koji povezuje III i IV komoru.
Duž njegove osnove teku snopovi vlakana koji
povezuju prednji mozak sa produženom
moždinom i malim mozgom.
22. MeĎumozak (diencephalon)
Pokriven je ostalim delovima mozga tako da se
vidi samo sa donje strane.
U njemu leži III moždana komora.
Na njegovom krovu je razvijena epifiza, žlezda sa
unutrašnjim lučenjem.
Na donjoj strani, podu komore, označenoj kao
hipotalamus, javlja se levkasto ispupčenje
(infundibulum) koje je u vezi sa hipofizom.
Hipotalamus je vrlo značajan refleksni centar koji
kontroliše temperaturu tela, rad unutrašnjih
organa, krvni pritisak, san, osećaj
gladi, žeĎi, straha, besa.
23.
24. Prednji mozak ( telensephalon)
U toku evolucije je ovaj deo CNS-a najviše
progresivno evoluirao.
Njegova primarna funkcija je centar čula
mirisa i to on obavlja kod nižih kičmenjaka.
Kod viših kičmenjaka je, osim mirisne,
dobio ulogu glavnog koordinacionog
centra i centra više nervne delatnosti.
25.
26. Nervne ćelije se kod viših kičmenjaka
nalaze u površinskom sloju sive mase –
moždanoj kori, dok nastavci nervnih ćelija
grade unutrašnjost mozga – belu masu.
Moždana kora je centar celokupne nervne
delatnosi i umne aktivnosti.
27. Kod većine kičmenjaka površina
velikog mozga je glatka
Kod viših sisara, posebno
čoveka, ona je uvećana pojavom
brazda i nabora.
Raspored i izgled brazda je isti kod
svih ljudi bez obzira na njihove
umne sposobnosti.
28. Nervni centri su
lokalizovani, zone sa
različitim, tačno odreĎenim
funkcijama.
Tako se u potiljačnoj oblasti
nalazi centar za vid, u slepoočnoj
je centar za sluh idr.
29. Pošto se nervna vlakna ukrštaju na svom
putu, bilo u mozgu bilo u kičmenoj
moždini, to desna polovina mozga
kontroliše levu stranu tela i obrnuto.
Najveću površinu kore zauzimaju tzv.
asocijativne zone. U njima su smešteni
neuroni koji ostvaruju vezu izmeĎu drugih
oblasti, objedinjuju sve impulse; to su zone
psihičkih funkcija, učenja, logičkog
mišljenja.
32. Ovaj sistem obuhvata sprovodne puteve
izmeĎu čula i nervnih centara s jedne
strane i izmeĎu centara i raznih organa s
druge strane.
U njegov sastav ulaze:
1. nervi (snopovi nervnih vlakana); nervi
mogu biti čisto senzitivni, čisto motorni ali
većina nerava su mešoviti (sadrže oba tipa
vlakana);
2. ganglije (skupovi nervnih ćelija koji leže
van CNS)
33. Cerebrospinalni nervni sistem
Sačinjavaju ga :
1. glaveni nervi – polaze sa mozga i ima ih
12 pari kod čoveka;
2. spinalni nervi – polaze sa kičmene
moždine; kod čoveka ih ima 31 par; ovi
nervi sa kičmene moždine izlaze sa dva
korena, leĎnim (senzitivna vlakna) i
trbušnim (motorna vlakna) koji se spajaju
gradeći mešovite nerve
34. Glaveni (kranijalni)
nervi
I par – mirisni nerv
II par – očni nerv
III, IV i VI par su nervi pokretači
mišića očne jabučice
V par – trograni nerv (inerviše
oko, gornju vilicu i donju
vilicu)
VII par –nerv lica – inerviše
mišiće lica;
VIII par – slušni nerv
IX par – jezičnoždrelni nerv
X par – nerv lutalica (n. vagus) –
inerviše unutrašnje organe:
ždrelo, pluća, srce, želudac, c
revo, bubrege
XI par – pomoćni nerv
(akcesorijus) inervira mišiće
vrata i ramena;
XII par – podjezični nerv.
35.
36.
37. Čisto senzitivni nervi su:
prvi, drugi i osmi par;
Čisto motorni su:
treći, četvrti, šesti, jedanaesti i
dvanaesti par,
dok su ostali mešoviti.
38. Autonomni nervni sistem
deo perifernog nervnog sistema koji inerviše
unutrašnje organe:
crevni,
respiratorni,
krvni,
urogenitalni sistem kao i
žlezde sa spoljašnjim i unutrašnjim lučenjem.
Obuhvata dva lanca ganglija koji leže duž
aorte i obrzuju levo i desno simpatičko stablo.
Svaka ganglija je spojnom granom povezana
sa odgovarajućim spinalnim nervom.
Rad ovog sistema je van uticaja volje.
39. Većinu unutrašnjih organa inervišu dvojaka
vlakna ovog sistema: simpatička i
parasimpatička koja su meĎusobno
antagonisti.
Tako npr. simpatički sistem ubrzava rad
srca, a parasimpatički ga usporava.
Antagonističko delovanje doprinosi
održavanju ravnoteže u organizmu tako
što, prema potrebama organizma, se menja
rad unutrašnjih organa.