3. Poreklo
• Njegovi preci potiču iz Vasojevića. Po Radošu Ljušiću u jednoj od
poznatijih seoba srpskog naroda, pod patrijarhom Šakabentom
1737-39, doselili su se Karađorđevi preci, najverovatnije, sa
hercegovačko-crnogorskih brda uŠumadiju. Ova seoba, kao što je i
dotad bivalo, usledila je kao posledica austrijsko-turskog rata
1737-1739, u kojem su učestvovali Srbi. Prezime mu je po ocu
Petru.
• Karađorđe potiče iz siromašne porodice. Majka mu je bila Marica
Živković iz Masloševau Šumadiji. Njegov otac je zbog siromaštva
(bio je toliko siromašan da nije mogao da plaća porez pa bi ostali
stanovnici sela u kojem je živeo morali da preuzmu ovu obavezu
umesto njega ) često menjao spahije i mesto boravka, budući da
Turci raju nisu preterano vezivali za baštinu. Kako je Đorđe
stasavao i služio kod imućnijih Srba iTuraka, tako se i njihova
materijalna situacija popravljala.
4. Austro-turski rat i povratak u Srbiju
• Pred kraj austrijsko-turskog
rata, 1787. godine, kod nas
poznatijeg kao Kočina krajina,
Karađorđe počinje da ratuje na
strani Austrije protiv Turaka.
Kao podoficir ratovao je ne
oklevajući da se ogleda sa
neprijateljem i ubija ugledne
turske junake. Sredinom 1791.
zaključuje se mir, Karađorđe
dobija unapređenje i medalju
za hrabrost i odmeće se u
hajduke, gde predvodi veliku
hajdučku družinu. Do opadanja
hajdučije dolazi 1793/94.
godine i Đorđe se povlači i živi
mirno sa porodicom u Topoli.
5. Prvi srpski ustanak
• Kraj 18-og i početak 19-tog veka donosi povećanje zuluma koji su
Turci činili nad srpskim narodom. Ogromni nameti, samovolja i
terorisanje naroda od strane Turaka i janjičara, gušenje svakog otpora
dovode do udruživanja srpskih velikaša i dogovorima oko pobune.
• Povod za Prvi srpski ustanak bio je krvavi događaj, poznat kao seča
knezova. O tome je pevao Filip Višnjić u čuvenoj pesmi Početak bune
protiv dahija. Posecanjem viđenijih srpskih glava, Turci su hteli da
zaplaše srpski narod i onemoguće ustanak za koji su znali da se
sprema.
• Na narodnom zboru u Orašcu Karađorđe je izabran za vođu ustanka i
tako je stao na čelo izmučenog srpskog naroda u borbi protiv Turaka.
Ne može se tačno reći kada je održan zbor u Orašcu, ali se uzima
najčešće pominjani datum, a to je Sretenje Gospodnje, 15. februar
1804. godine (2. februar po starom kalendaru). Karađorđe je lično
obilazio narod i dogovarao sa ostalim vođama tok borbe i pripreme za
ustanak. Kao strog i dosledan, uživao je autoritet u narodu i među
drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog preke
naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega
su ostale mnoge pobede često nad brojnijom i opremljenijom turskom
vojskom: Ivankovac, Mišar, Novi Pazar,Varvarin...
6. Slom ustanka
• Nakon mira u Bukureštu dolazi
do nesloge među ljudstvom što
se odrazilo i na delovanje i
akcije naroda. Karađorđe
uviđa da je dalja borba
uzaludna i odlučuje da 1813.
godine pobegne u Austriju, ali
se 1810. pridružio grčkom
pokretu u želji da nastavi
borbu za proterivanje Turaka.
Sledeće godine je došao tajno
u Srbiju kako bi se sa Milošem
Obrenovićem dogovorio o
zajedničkoj akciji, ali je po
Miloševoj naredbi ubijen u noći
između 13. i 14. jula 1817.
godine u selu Radovanju kod
Velike Plane.
7. Karadjordjeva zvezda
• Орден Карађорђеве звезде Краљевине Србије и Краљевине
Југославије је орден којим су одликована лица за заслуге према
краљу и отаџбини, у миру и рату. Установљен је 1. јануара 1904
. године као успомена на стогодишњицуПрвог српског устанка
под Карађорђевим вођством. Орден је са мачевима или без
мачева.
• Војнички орден Карађорђеве звезде установљен је уредбом 28.
маја 1915. године. Добијали су га само војници и борци
подофицири. Војничком варијантом Карађорђеве звезде с
мачевима одликовано је 3417 лица.[1] Овај вид одликовања
уживао је нарочита права у Социјалистичкој Федеративној
Републици Југославији;али се није додељивао након 1945.
године, док се у иностраним односима рачунао се као 36.
одликовање СФРЈ по редоследу важности .