2. • Turska osvajanja se nastavljaju i posle pada
Srbije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore.
Početkom XVI veka pod turskom vlašdu se
našla Mesopotamija, Sirija i Egipat. Sultan
Sulejman II Veličanstveni (1521-1566) je
usmerio snage na sever. Na početku je osvojio
Beograd i Srem, a 1526. kod Mohača uništio
ugarsku vojnu snagu. 1529. je opsedao Beč, ali
bez uspeha. Ipak je 1540. vedi deo Ugarske
pretvoren u provinciju osmanskog carstva. Pod
turskom vlašdu našla se čitava Makedonija,
Srbija, Bosna, Hercegovina, Crna Gora i veliki
delovi Hrvatske i Slavonije.
5. Timarski sistem
• Osvojene zemlje kod Turaka su pripadale sultanu, koji ih
je delio upravnim funkcionerima i spahijama. Ratnik bi
dobijao zemljišni posed sa ljudima koji su ga obradjivali.
1. Timar je bio zemljišni posed koji je donosio do 20 000
aspri (turski srebrni novac) godišnjeg prihoda.
2. Zijamet je donosio od 20 000 do 100 000 aspri.
3. Najvedi posedi su bili hasovi i dodeljivani su samo za
vreme dok su funkcioneri vršili svoju dužnost.
• Sistem eksploatacije seljaka je ostao isti, samo je u
početku bilo više reda. Seljaci su spahiji davali desetak
od proizvoda. Hrišdansko stanovništvo je pladalo harač.
6. Privreda
• Tursko osvajanje je bilo pradeno razaranjima i
uništavanjima privrednih snaga. To ne važi za sve
oblasti, ved za one koje su bile izložene ratnim
operacijama i pustošenjima. Kako je vreme
prolazilo, čitava privreda se lagano obnavljala i to
područje je bilo pogodnije za razvoj trgovine, za
razliku od nemirnih feudalnih oblasti. Ali privredni
život nije napredovao i robnonovčana privreda je
stagnirala. Važne privredne grane, kao što je
rudarstvo je potpuno zamrlo. Što je vreme više
proticalo, izostajanje je bilo vede.
7. Gradovi i palanke
• Nisu svi srednjovekovni gradovi pod turskom
vlašdu imali istu sudbinu. Rudarska naselja u
Srbiji, Makedoniji i Bosni su vremenom
izgubila značaj. Gradovi u kojima su bile
smeštene upravne vlasti i velike vojne jedinice
doživljavali su polet, jer su bili veliki potrošački
centri.
8. Uprava
• Turci su podelili zemlju na ejalete, velike delove Turskog
Carstva kojima su upravljali begler-begovi. U početku je bilo
samo dva ejaleta i delila su državu na evropski i azijski deo.
Posle osvajanja obrazovani su novi ejaleti manjega
prostranstva. Sandžaci su bili manje upravne jedinice kojima
su upravljali sandžak-begovi. Sandžaci su se delili na
nahije, najmanje upravne jedinice. Tursko sudsvo je bilo
prožeto religijom. Sudije (kadije) sudile su po islamskom
verskom pravu (šerijatu). U velikoj meri je poštovan
zatečeni pravni red, a porodično pravo i verski odnosi su u
potpunosti bili prepušteni Pravoslavnoj crkvi. Turci su se
hvalili da u njihovoj državi vlada pravda i red, ali kasnije je
tursko sudstvo pokazalo svoje slabosti, kao na primer
podmitljivost kadija i rdjav odnos prema raji.
10. Povlašdeni slojevi hrišdana
• Stanovništvo pokorenih zemalja je prihvatalo
tursku vlast, a pojedini elementi su se uključivali u
turske osvajačke akcije. Nižim slojevima vladajude
klase je bilo bitno da sačuvaju svoj položaj čak i
po cenu služenja turcima. To je omogudilo
nastanak hrišdana spahija. U turski feudalni
sistem su uključivane i starešine stočara
vlaha, koji su naseljavali opustošene oblasti i
umesto harača pladali dukat od ognjišta godišnje.
Od domadih ljudi su se regrutovali i martolosi
(ratnici koji su služili za platu ili komad zemlje).
11. Islamizacija
• Turci su u pokorenim zemljama uzmali danak u
krvi. Sakupljali su decu pokorenog
naroda, predvodili je u islam i od nje stvarali
elitne pešadijske trupe janičare. Tako su mnogi
sinovi potčinjenih naroda dolazili na najviša
mesta u turskoj upravi. Hrišdansko stanovništvo
nije prisiljavano da primi islam, ali su mnogi
prihvatali veru osvajača da bi olakšali svoj položaj.
Islamizacija u Bosni je bila jača zbog toga što
bosanski krstjani nisu vršili onako jak uticaj kao
što je bio slučaj kod Katoličke i Pravoslavne crkve.