2. Inđiju prvi put pominje despot Jovan Branković 1496. godine, ali
moguće je da su ljudi ovde živeli još 1455. Dok je bila pod
vlašću Osmanskog carstva, u Inđiji su živeli pretežno Srbi.
1717. Inđijom je zavladala Habsburška dinastija pa je grad
postao feudalna oblast pod Markom Pejačevićem.
Srednjovekovna Inđija bila je locirana nešto severnije od
današnje. Današnju Inđiju osnovali su Srbi iz Beške 1746, kada
je grad brojao 60 kuća. 1791. godine grad već broji 122 kuće i
1.054 stanovnika. Početkom XIX veka Nemci i Česi naseljavaju
Inđiju, a krajem istog veka dolaze i Mađari.Pred Drugi svetski
rat u Inđiji od ukupno 7.900 stanovnika, 5.900 je činilo
nemačko stanovništvo. Inđija je u to vreme najrazvijenije
mesto u Vojvodini, duhovni i kulturni centar Nemaca u
Sremskom regionu. Posle 1944. godine, nove seobne putanje
su se pojačale, pa iako danas 75 odsto populacije čine Srbi,
Inđija je zadržala svoj stari kosmopolitski duh međuetničke
tolerancije.
Industrijski razvoj Inđije je usko povezan sa razvojem železničke
infrastrukture, koja se u Inđiji razvila 1883. godine iz dva
pravca, Subotice i Zagreba na severu i zapadu, nastavljajući
prema Beogradu. Ovo je suštinski postavilo Inđiju na
raskrsnicu dva ključna balkanska železnička pravca. Pored
toga što je prva imala železničku infrastrukturu, Inđija je
razvila i prvi moderan put u Srbiji, takozvani Međunarodni put
Novi Sad-Beograd, koji je kroz Inđiju prolazio još 1939. godine.
Različiti sajmovi su počeli da se održavaju u Inđiji na početku XIX veka
u vreme kada je osnovana državna poštanska služba. Telegraf
je postao operativan u Inđiji u 1850. godini, dok je poštanski
transfer novca započet 1886. godine. Prva banka je osnovana
1897. godine, kao i prva trgovinska škola. Prva elektrana u
Inđiji je počela da radi u 1911. godini.
ISTORIJA
3. Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici, od praistorije do novijeg
vremena, svedoče o burnoj prošlosti ovog područja. Iako
naseljenost teritorije opštine datira iz praistorije, prvi pisani
podaci o samom naselju Inđija potiču iz sredine XV veka.
Ostaci rimskih i srednjovekovnih utvrđenja i spomenik
Slankamenačkoj bici govore o strateškom značaju ovog
područja uz Dunav, koji je kroz istoriju predstavljao granicu
različitih imperija.
Urbano jezgro Inđije potiče sa kraja XIX i početka XX veka, iz perioda
industrijskog razvoja i perioda naseljavanja stanovnika
nemačke nacionalnosti, kada nastaju zgrada Opštinske
uprave, kuća Vojnovića, Rimokatolička crkva svetog Petra,
zgrada Župnog dvora i gradske kuće sa uličnim fasadama
eklektički oblikovanim sa elementima baroka, klasicizma,
secesije i neorenesanse. Nešto ranije nastaje crkva Vavedenja
presvete Bogorodice koja po svojim proporcijama spada među
najlepše i najskladnije građevine u Sremu sačuvane iz XVIII
veka.
Inđija, kao centar jedne od najrazvijenijih i najuređenijih opština u
zemlji, zahvaljujući svom ubrzanom razvoju danas je prerasla
u moderno uređenu urbanu sredinu.
Svojom novom pešačkom zonom sa monumentalnim trgom,
modernom zgradom Kulturnog centra, cvetnim aranžmanima i
urbanim mobilijarom, Inđija gradi imidž evropskog grada po
meri savremenog čoveka.
GEOGRAFIJA
4. Slavni ljudi[uredi - уреди]
Sveti Arsenije Sremac, drugi
srpski arhiepiskop
Nikita Milivojević, reditelj
Miroslav Raduljica, košarkaš
Božidar Antunović, atletičar
Mirko Vujaklija, atletski trener
Dragan Ćirić, atletičar
Suzana Ćirić-Janjić, atletičarka
Saša Radenković, atletičar
Milan Vukas, rukometaš
DJ Aca, ugostitelj, dj
LJUDI I OBIČAJI