Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
Prezentacija o milosu crnjanskom matija i marija petrovic
1.
2. • Miloš Crnjanski je rodjen 26.oktrobra 1893.godine u Čongradu u
Madjarskoj.Otac Toma bio je niži činovnik koji je zbog svog
temperamentnog zastupanja srpske manjinske politike prognan iz
Banata u Čongrad. Upravo očeva smrt u petom razredu mu je
podsticaj da od osrednjeg postane jedan od najboljih djaka. Majka
mu se zvala Marija Vujić i bila je rodom iz Pančeva. Miloš Crnjanski
je od 1896. odrastao u Temišvaru.
• Završio je osnovnu školu u srpskoj veroispovednoj školi kod učitelja
Dušana Berića u Temišvaru. Maturirao je u temišvarskoj gimnaziji
kod katoličkih fratara pijarista.Godine 1913. upisao je studije
medicine u Beču koje nikada neće završiti.Kada se 1914. vratio u
Novi Sad bio je uhapsen, a odmah zatim mobilisan. 1919. upisuje
Filozofski fakultet u Beogradu i diplomira na njemu.
4. • 1920. upoznaje se sa Vidom Ružić, poznatom
beogradskom lepoticom sa kojom se venčava
1921.godine. Te godine odlazi i u posetu Ivi
Andriću u Rim. Iste godine Crnjanski sa Vidom
odlazi u Pariz i Bretanju, a u povratku putuje po
Italiju. 1922. je bio nastavnik u pančevačkom
gimnaziji, iste godine je stekao diplomu na
Filozofskom fakultetu u Beogradu. Izmedju 1923. i
1926. profesor je gimnazije u Beogradu i saradnik
uglednog lista “ Politika”. Istovremeno, izdaje “
Antologiju kineske lirike” i novinar je u listu “
Vreme” . 1927. u “ Srpskom književnom glasniku”
izlaze prvi nastavci njegovog romana “
Seobe”.1928-1929. je ateše za štampu pri
Ambasadi i Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Na
njegov poziv nemačku prestonicu posećuje njegov
prijatelj književnik Veljko Petrović. 1930. za roman
“ Seobe” dobija nagradu Srpske akademije nauka.
Sledećih godina putuje brodom po Sredozemnom
moru i izveštava Iz Španije. Godine 1934. pokreće
list “ Ideje” koji sledeće godine prestaje da izlazi.
5. U periodu izmedju 1935. i 1941. radi u
diplomatskoj službi u Berlinu i Rimu. PO
izbijanju Drugog svetskog rata evakuisan je iz
Rima i preko Madrida i Lisabona avgusta 1941.
odlazi u London. Kao protivnik Tita i
komunističke ideologije ostaje u Londonu i živi
u emigraciji. Ovde radi razne poslove.
Knjigovodja je obućarske radnje Helstern na
Bond stritu i raznosi knjige firme Hačards na
londonskom Pikadiliju, dok njegova supruga
šije lutke i haljine za robnu kuću Herods.
Crnjanski usput stiče diplomu Londonskog
univerziteta i diplomu za hotelijerstvo i
menadžerstvo. Miloš Crnjanski je u Londonu
bio član medjunarodnog PEN- kluba koji mu
obezbedjue da se na mašini otkucaju njegovi
romani.
6. U periodu izmedju 1935. i 1941. radi u
diplomatskoj službi u Berlinu i Rimu.
PO izbijanju Drugog svetskog rata
evakuisan je
iz Rima i preko Madrida i Lisabona
avgusta 1941. odlazi u London. Kao
protivnik Tita i komunističke ideologije
ostaje u Londonu i živi u emigraciji.
Ovde radi razne poslove. Knjigovodja
je obućarske radnje Helstern na Bond
stritu i raznosi knjige firme Hačards na
londonskom Pikadiliju, dok njegova
supruga šije lutke i haljine za robnu
kuću Herods. Crnjanski usput stiče
diplomu Londonskog univerziteta i
diplomu za hotelijerstvo i
menadžerstvo. Miloš Crnjanski je u
Londonu bio član medjunarodnog
PEN- kluba koji mu obezbedjue da se
na mašini otkucaju njegovi romani.
7. • Drugi svetski rat i dugi niz poratnih godina
Crnjanski je proveo u emigraciji u Londonu, gde
1951. godine uzima britansko državljanstvo. U
Jugoslaviju se vratio 1965, kada je čuo da se
njegova dela ponovo objavljuju u domovini. Kada
je došao, rekao je: “ Došao sam ovde da sanjam
na šest jezika. Ne bojim se smrti, ja sam već toliko
puta umirao. Moja prva smrt bila je moje rodjenje”.
Isprva je stanovao u beogradskom hotelu “
Ekscelzior” u blizini Skupštine. U traganju za
obalama svoga života , on je s radošću ugledao
Beograd koji je u njegovoj nostalgiji blistao “ kao
kroz suze ljudski smeh”.
9. • Manje su poznata dva predratna romana “ Kap
španske krvi” i Suzni krokodil”. Njegovo učešće
u stvaranju i objavljivanju kontraverznog romana
“ Podzemni klub” je sporno. U posledje vreme su
sve vidljivija nastojanja da se Crnjanskovo
dvotomno delo “ Kod Hiperborejaca” stavi u
ravnopravan položaj sa ostalim njegovim velikim
romanima.
• Crnjanski je umro 1977. godine. Sahranjen je u
Aleji zaslužnih gradjana, ali to nije njegova
konačna smrt, živeće dok god živi u delima, u
jeziku i u nama.
10. • ANEGDOTA
• MILOŠ CRNJANSKI
Vladimir Bunjac u knjizi -
"Kamenovani Crnjanski"
opisuje taj dvoboj:
• "Ove je godine bio zamalo kraj našem piscu. Bio je na ivici puškinovske tragedije.
Nedaleko od Vršca, na čistini, u jednom šumarku, pred njim je stajao mrki oficir
Tadija SONDERMAJER SA UPERENIM PIŠTOLJEM. Po onome što su mi pričali
Miloš Crnjanski i Dušan Matić, Miloš se posvađao sa svojim vazduhoplovcima i njih
petoricu, sa Tadijom Sondermajerom na čelu, pljuskao po licu svojim belim
rukavicama. (Matić je u svom salonu kasnije pričao da je svađa nastala oko toga koji
su avioni bolji, nemački kako je tvrdio Sondermajer, ili francuski kako je tvrdio
Crnjanski). Pozvao ih je na dvoboj. Svi su odbili da se tuku znajući da je to pogibeljno
za Crnjanskog, sem Tadije koji je ostao da brani oficirsku čast. Tadija je bio
komandant vazduhoplovstva i jugoslovenski heroj, jer je na frontu oborio tri
protivnička aviona. Sekundanti Miloša Crnjanskog bili su reditelj Branko Gavela i
književnik Dušan Matić. Pošto je njih nagovorio, Crnjanski je imao problema kako da
nađe oružje za dvoboj. Najzad, neko se setio porodice Dunđerski i tako su krenuli u
Vršac sa drvenom kutijom ukrašenom sedefom, ispod miške. Za dvoboj je bilo još
rano pa su odseli u vršačkom hotelu koji se, mislim, isto kao i danas zvao "Srbija".
11. • Na veliko zaprepašćenje Matića i Gavele, Crnjanski je
odmah zaspao snom pravednika. U određeno vreme
krenuli su na zakazano mesto. Vršac su izabrali jer su u
tom delu zemlje još uvek vladali stari austrougarski
zakoni koji nisu zabranjivali viteški čin dvoboja. Sve je
išlo po uobičajenom ritualu. Posle kratkog dogovora o
propozicijama, svedoci Sondermajera i Crnjanskog
zauzeli su svoja mesta. Crnjanski i Sondermajer stali su
nasred poljančeta okrenuti leđima. I onda krenuli brojeći
korake, okrenuli su se. Pravo prvog pucnja imao je
pesnik Crnjanski. Naravno, promašio je. Pucanj je
odjeknuo kao grom, otkinuo lišće i poplašio ptice. Oficir
Sondermajer diže ruku, nišani u glavu, gledaju ga svetle i
valjda zaplašene oči Crnjanskog, povlači oroz jedanput,
drugi put, treći, ne ide.
- Ovo je loše punjeno, nešto nije u redu - kaže
Sondermajer.
U stvari Sondermajer se spetljao, nije imao aristokratske
manire i navike, nije znao kako se puca iz starinskog,
nakinđurenog pištolja porodice Dunđerski. Hvatao je
umesto oroza kitnjasti sedef ispod oroza. To je spaslo
Crnjanskog. Matić je prišao u svojstvu sekundanta i
tražio od obojice prihvatanje zadovoljenja. Sondermajeru
je dozvoljeno da opali u vis da bi se dokazalo da je pištolj
ispravan. Odjeknuo je još jedan hitac ali u vrhove krošnji,
u vršacko nebo, otprhnuvši čavke…"