1. Subjektivni i objektivni
čimbenici pri vrednovanju
postignuća učenika
Marina Ništ, viša savjetnica za biologiju
Agencija za odgoj i obrazovanje
Podružnica Osijek
Osijek, studeni 2010.

2. VREDNOVANJE
PRAĆENJE
PROVJERAVANJE ILI
PROCJENJIVANJE
OCJENJIVANJE

3. PRAĆENJE
PRAVILNIK O NAČINIMA, POSTUPCIMA I
ELEMENTIMA VREDNOVANJA UČENIKA U
OSNOVNOJ I SREDNJOJ ŠKOLI
(Narodne novine, broj 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10.-ispr.)
Članak 2.
Praćenje je sustavno uočavanje i bilježenje
zapažanja o postignutoj razini kompetencija i
postavljenim zadacima definiranim
nacionalnim i predmetnim kurikulumom,
nastavnim planom i programom te strukovnim i
školskim kurikulumom

4. OCJENJIVANJE
Ocjenjivanje je pridavanje brojčane ili
opisne vrijednosti rezultatima praćenja i
provjeravanja učenikovog rada prema
sastavnicama ocjenjivanja svakoga
nastavnog predmeta.

5. PROVJERAVANJE ILI
PROCJENJIVANJE
Provjeravanje podrazumijeva procjenu
postignute razine kompetencija u
nastavnome
predmetu ili području i drugim oblicima
rada u školi tijekom školske godine.
Što ocjenjujemo ?

6. Kome je ocjenjivanje značajno?
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa
- zahtijeva dokaze da njihova ulaganja i prosvjetna politika
postižu određene rezultate
Ravnateljima
- žele dokaze da se u njihovim školama dobro uči
Roditeljima
- žele znati da njihova djeca ostvaruju primjereni napredak
Nastavnicima
- žele znati kakve rezultate postižu njihovi razredi u cjelini kao
i pojedini učenici, što im pomaže u prilagođavanju načina,
metoda i tempa poučavanja
Učenicima
- žele dobiti informacije o uspjehu kako bi se mogli usporediti s
vršnjacima i jasno, nastaviti školovanje

8. Dvojbe pri ocjenjivanju:
Što ocjenjujemo?
Kojom ocjenom?
Koja su mjerila za ocjenjivanje?
Kako provesti ocjenjivanje?
Koliko često ocjenjivati?
...

9. Ocjenjivanje je
mjerenje znanja
 predmet mjerenja (znanje – u
širem smislu)
instrument kojim se mjeri
(učitelj/nastavnik)
 tehnike mjerenja (različiti
načini ispitivanja).

10. ZNANJE
nije izravno dostupno mjerenju –
posredno zaključujemo na temelju odgovora
Sastavnice(elementi)ocjenjivanja
(ŠTO?)
Mjerila (kriteriji) ocjenjivanja
(KAKO?)

11. “Istraživanja jasno pokazuju da
ocjene
koje učenici dobivaju na ispitima
nisu ni objektivne, ni pouzdane ni
valjane
i da je za učenika često
«važnije tko ga ispituje,
nego koliko je njegovo poznavanje
predmeta» “
(Bujas, 1943.)

12. UČITELJ/NASTAVNIK
učitelj je u ulozi i instrumenta i
mjeritelja  definira značenje
ocjene, definira što mjeri i mjerila
brojčano ista ocjena ima različito
značenje kod različitih učitelja, a i
kod istog učitelja

13. TEHNIKE MJERENJA
Načini vrednovanja postignuća
Usmeno Pisano
Razgovor
Nastup
Izlaganje
Izvođenje
praktičnoga rada
uz objašnjenje
...
ZOT
Test znanja
Esej
Višeminutni
kontrolni rad
...

14. Tehnike ispitivanja
i ocjenjivanja
Učeničke osobine
i snalaženje
u ispitnoj situaciji
Nastavnik
kao mjerni
instrument
UZROCI SLABE
METRIJSKE
VRIJEDNOSTI
OCJENA

15. Uzroci slabe metrijske vrijednosti
ocjena
koji se odnose na učitelja/nastavnika
• Osobni stav nastavnika (umjeren, strog,
blag)
• Halo-efekt
• Logička pogreška
• Pogreška sredine
• Pogreška diferencijacije
• Pogreška kontrasta
• Prilagođavanje kriterija skupini učenika
• Različiti kriteriji na polugodištu i na
kraju godine

16. Uzroci slabe metrijske vrijednosti
ocjena
koji se odnose na tehniku ispitivanja
 Prednosti i loše strane svake
tehnike
 Oblik pitanja
 Dužina trajanja ispitivanja

17. Dužina trajanja ispitivanja
• Prekratko ispitivanje
• premalo informacija da bi se moglo
valjano i pouzdano zaključiti o kvaliteti
znanja
• Predugo ispitivanje
• previše informacija  sud pod većim
utjecajem prvih ili češće zadnjih
odgovora (bolje se pamte)
Optimalno
vrijeme trajanja usmenog ispitivanja u višim
razredima iznosi
6 minuta.

18. Uzroci slabe metrijske vrijednosti
ocjena koji se odnose na učenika
1. nedovoljna jasnoća i neodređenost
odgovora
2. učenikove verbalne mogućnosti
3. mogućnost opažanja i vještog
korištenja percipiranih podataka
4. emocionalna otpornost učenika

19. KAKO UNAPRIJEDITI
OCJENJIVANJE ZNANJA U
ŠKOLI?

20. Suvremeni pristup vrednovanju
Ciljevi obrazovanja -
Očekivana postignuća
Odgovarajući sadržaj
Zadatci
Instrumentarij vrednovanja
S obzirom na sadržaj
Strategije poučavanja
Za odgovarajući sadržaj

21. Zašto valja razmišljati o
razinama učeničkih postignuća?
• Veza s općim ciljevima obrazovanja i
ciljevima nastavnih programa
• Veza s pristupom obradi gradiva–
strategijama poučavanja
• Određivanje kriterija ocjenjivanja
– Odnos razina postignuća i kriterija
ocjenjivanja potrebno je pojasniti
• sebi
• učenicima
• roditeljima

22. Koliki postotak znanja
zastari
nakon…
Vrsta
znanja
5 god 10 god 20 god
školsko 15 30 50
fakultetsko 32 50 72
stručno 50 80 92
iz tehnologije 72 95 99
informatičko 92 100 100

23. Metode vrednovanja
• TRADICIONALNE
– Pisani zadaci
– Usmeni zadaci
– Praktični zadaci
– Opažanje tijekomOpažanje tijekom
nastavenastave
• ALTERNATIVNE/
KOMPLEMENTARNE
– Praćenje-
promatranje
– Istraživanje
(učeničko)
– Projekt (učenički)
– Portfolio (učenički)
– Samoocjenjivanje

24. Kombiniranje tradicionalnih i
komplementarnih metoda
• Sadržaji portfolia, projekti i istraživanja mogu se
vrednovati kao obrazovna postignuća – brojčano
i / ili kao odgojna postignuća – opisno
• TREBA PRETHODNO DOGOVORITI !
• Samoocjenjivanje znanja prema zadanim
kriterijima (i uz kontrolu nastavnika) te
ocjenjivanje vlastitog napretka – direktno u
obrazovna postignuća ili u nekoj kombinaciji
• Samoocjenjivanje rada u grupi ili na nastavi –
psiho-motorička postignuća ili odgojna postignuća
(za psiho-socijalnu i emocionalnu domenu razvoja,
važno je zapažanje radi mogućih korekcija, a ne
radi ocjene)

25. Praćenje i ocjenjivanje
Kamo sve to upisati?
S A DA PRIJEDLOG ZA
RASPRAVU
Bilješke - praćenje Znanje i razumijevanje
Primjena, analiza,
sinteza, vrednovanje
Praktična primjena
znanja

26. Praćenje i ocjenjivanje
• PRAĆENJE – RUBRIKA
BILJEŽAKA
• Opisno praćenje:
korekcije učenja -
sugestije, što ide slabije, a
što bolje, na što više
usmjeriti pažnju,
ometajući čimbenici ..
• Obavijest za roditelja i
razrednika
• Korekcije poučavanja –
individualizacija
• Opisna ocjena utječe na
zaključnu 10 do 20 %
BROJČANE OCJENE
• Obrazovna postignuća
– Kognitivna
– Psihomotorička

27. Vrijedno je prisjetiti se:
• vrlo je važno objektivno definirati ciljeve rada
i kriterije ocjenjivanja i informirati o tome
učenike (i roditelje)
• unaprijed planirati pitanja i način ispitivanja
• stvoriti opuštenu atmosferu tijekom provjere
znanja
• što češće ispitivati i ocjenjivati

28. • što prije ispraviti kontrolne radove
• javno ocijeniti učenika i komentirati ocjenu
• podcrtati pogreške i tražiti da ih učenik
samostalno ispravi
• ocijeniti i nakon što učenik samostalno ispravi
greške ako je postigao definiranu razinu
kvalitete

29. • kad god učenik nije zadovoljan ocjenom,
dati mu priliku za ispravljanje
• svaku ocjenu odmah upisati u imenik
• provjeravati znanje na različite načine

30. • individualno informirati roditelja
• raditi u timu sa sustručnjacimaraditi u timu sa sustručnjacima
• povremno provjeravatipovremno provjeravati vlastiti kriterijvlastiti kriterij
ocjenjivanjaocjenjivanja
• razvijati sposobnost učenika zarazvijati sposobnost učenika za
samoocjenjivanje.samoocjenjivanje.

31. Zahtjevi o kojima trebaZahtjevi o kojima treba
brinuti pri ocjenjivanjubrinuti pri ocjenjivanju
OBJEKTIVNOST
vrednovati u odnosu na jedinstvena mjerila koja
se primjenjuju neovisno o osobinama učenika,
okolnostima rada i osobinama učitelja
 moguće uspoređivanje učenika
INDIVIDUALIZACIJA
brinuti o osobinama učenika, okolnostima rada i
učenikovom relativnom napretku
 poticaj na kvalitetniji rad i
razvijanje SAMOPOŠTOVANJA

32. VAŽNO JE DA UČENIK DOBIJEVAŽNO JE DA UČENIK DOBIJE
ZASLUŽENU OCJENUZASLUŽENU OCJENU
CILJ NIJE USPOREĐIVATI I OTKRITI ŠTO
UČENIKUČENIK NE MOŽE I NE ZNA, VEĆ UTVRDITI
ŠTO ZNA I ŠTO GA MOŽE POTAKNUTI NA
BOLJI RAD
UČITELJI / NASTAVNICI I UČENICI SU
SURADNICI

33. Literatura:
• Vizek Vidović V.,Vlahović Štetić V., Rijavec M., Miljković D.
(2003.). Psihologija obrazovanja, Zagreb:IEP-VERN’
• Jensen E. Super- nastava. Nastavne strategije za kvalitetnu
školu i uspješno učenje, Zagreb: Educa
• Kyriacou, C. (2001.). Temeljna nastavna umjeća, Zagreb: Educa
• Grgin, T. (2001) Školsko ocjenjivanje znanja, Naklada Slap,
Jastrebarsko.
• Mužić, V. (1979) Metodologija pedagoških istraživanja, Svjetlost,
Sarajevo
• Bognar, L., Matijević,M. (2002.). Didaktika, Zagreb: Školska knjiga
• Furlan, I. (1970) Upoznavanje ispitivanje i ocjenjivanje učenika,
PKZ, Zagreb.
• PP prezentacije Đurđice Kaurloto Martinić, Luči Lončar, Diane
Garašić i Elvire Nimac