Akutne komplikacije diabetes mellitusa
•Descargar como PPSX, PDF•
2 recomendaciones•590 vistas
Pediatrics
Recomendados
Más contenido relacionado
La actualidad más candente
La actualidad más candente (20)
Similar a Akutne komplikacije diabetes mellitusa
Similar a Akutne komplikacije diabetes mellitusa (15)
Más de Domina Petric
Más de Domina Petric (20)
Akutne komplikacije diabetes mellitusa
- 2. Hipoglikemija • Najčešća komplikacija u liječenju DM tip 1. • Hipoglikemija se javlja kao rezultat nesrazmjera između količine inzulina u krvi u odnosu na konc. glukoze i tjelesnu aktivnost. • Ako je sekrecija kontrainzularnih hormona uredna, relativni višak inzulina se može kompenzirati.
- 4. Hipoglikemija • Primarnu ulogu u sprečavanju i oporavku od hipoglikemije ima glukagon. • Već 4-5 g. nakon početka bolesti, bolesnici počinju slabije lučiti glukagon. • U bolesnika u kojih bolest duže traje, zbog razvoja AI neuropatije, slabi odgovor adrenalina.
- 6. Hipoglikemija Adrenergički ili neurogeni simptomi: • drhtanje • nemir • nervoza • tahikardija • glad • znojenje Neuroglikopenički simptomi: • glavobolja • smetnje vida • smušenost • otežani govor • letargija • konvulzije • koma • smrt
- 7. Sindrom nesvjesnosti postojanja hipoglikemije • Dijabetičar nije svjestan da ima hipoglikemiju pa zbog toga ne može provesti odgovarajuću terapiju. • To su osobe u kojih se izgubila ne samo sposobnost sekrecije glukagona, nego i adrenalina (dobrim dijelom). • Takve osobe imaju samo neuroglikopeničke simptome bez prethodnih upozoravajućih adrenergičkih simptoma.
- 8. Acetonurija • Acetonurija združena s jakom glukozurijom upućuje na nedostatak inzulina. • Do ovakvih situacija dolazi najčešće u djece u toku interkurentnih infekcija. • U vrijeme infekcije ne treba mijenjati dotadašnju dozu inzulina srednje dugog djelovanja.
- 9. Acetonurija • Dodaje se supkutano kristalnog inzulina u količini od 10% ukupne dnevne doze inzulina i to svakih 3-5 h dok se ne izgubi ketonurija. • Potrebno je uvijek unijeti dostatne količine tekućine (često davanje malih količina tekućine). • Aceton u urinu se može pojaviti uz hipoglikemiju i negativni nalaz glukoze u urinu (aceton gladovanja) pa je tada potrebno dati ugljikohidrate, a ne inzulin.
- 10. Dijabetička ketoacidoza • Još uvijek se u određenog broja djece (40%) bolest dijagnosticira tek kada zapadnu u stanje teške ketoacidoze, odn. u prekomatozno ili čak komatozno stanje. • Dijabetička se ketoacidoza može javiti i u ranije otkrivenih bolesnika koji su propustili uzeti inzulin, i to u slučaju infekcija, trauma, stresa (fizičkog i psihičkog).
- 11. Dijabetička ketoacidoza • dehidracija • povraćanje • acidotično (Kussmaulovo) disanje • bolovi u trbuhu • pomućenje svijesti • nerijetko su prisutni simptomi infekcije ili drugi provocirajući čimbenici (stres, trauma)
- 12. Dijabetička ketoacidoza • hiperglikemija • glukozurija • ketonemija, ketonurija • metabolička acidoza • povišena razina lipida u serumu • konc. Na i K u serumu su obično u granicama normale, ali najčešće postoji manjak ukupne zalihe kalija u organizmu
- 13. Dijabetička ketoacidoza • Terapija je usmjerena prema korigiranju biokemijskih abnormalnosti. • Potrebna je na prvom mjestu aplikacija inzulina, zatim korekcija acidoze i ketoze, rehidracija, nadoknada izgubljenog kalija i liječenje ev. infekcije.
- 14. Dijabetička ketoacidoza • Potrebno je dati u bolusu 0,1 j. kristalnog inzulina/kgTT iv., a zatim se nastavlja s kontinuiranom infuzijom 0,1 j./kgTT/h. • Svakog se sata mjeri GUK i očekuje se pad razine GUK-a između 4,4 i 5,5 mmol/L/h. • Ako je pad GUK-a manji od 2,7 mmol/L/h, dozu inzulina treba podvostručiti (0,2 j./kg).
- 15. Dijabetička ketoacidoza • Kad GUK padne na 13,7-16,5 mmol/L, daje se 0,1-0,2 j./kgTT kristalnog inzulina sc. s time da se u roku od pola do jednog sata prekine kontinuirano iv. davanje inzulina. • Na ovaj način se postepeno snižava razina GUK-a, čime se smanjuje rizik za nastanak hipoglikemije, a izbjegava se i pojava nagle hipokalemije i cerebralnog edema.
- 16. Dijabetička ketoacidoza • Nakon prekida kontinuirane iv. inzulinske terapije, nastavlja se sa sc. davanjem kristalnog inzulina svakih 4 do 6 h. • Rehidracija se provodi u prvim satima izotoničnom otopinom NaCl i na taj se način nadomješta i Na. • Tijekom prvog sata se daje 10-20 mL/kgTT izotonične otopine.
- 17. Dijabetička ketoacidoza • U sljedećih 8-12 h dehidracija se korigira prema klinički procijenjenom stupnju dehidracije. • Obično se daje 1500-2000 mL/m²/dan. • Nakon što razina GUK-a padne ispod 16,6 mmol/L, obično se prelazi na rehidraciju mješavinom jednakih dijelova 5%-tne glukoze i 0,9%-tnog NaCl (1:1).
- 18. Dijabetička ketoacidoza • Ukoliko je bubrežna funkcija dobra, već tijekom prvih 12 h se počinje s nadomještanjem kalija, i to obično s 20 mmol/L infuzijske otopine. • Korekcija acidoze se provodi s mnogo opreza i malim količinama hidrogen-karbonata da ne bi došlo do naglih osmotskih promjena i paradoksnog pada pH u CSL-u.
- 19. Dijabetička ketoacidoza • Hidrogen-karbonat se daje ako je pH manji od 7,1 do 7,2. • Ako je pH između 7,1 i 7,2, dodajemo u infuzijsku tekućinu 20-30 mmol NaHCO3 (što iznosi 20-30 mL jednomolarne otopine NaHCO3) na m² tjelesne površine. • Ako je pH manji od 7,1, dajemo 40-60 mmol/m².
- 20. Dijabetička ketoacidoza • Treba izbjegavati davanje hidrogen-karbonata u bolusu. • Prije odluke o daljnjoj terapiji treba ponoviti procjenu ABS-a. • Početkom 2. dana terapije obično se može prijeći na peroralno primanje tekućine i na male količine dijetne hrane.
- 21. Komplikacije liječenja DKA • Posebno se odnose na korekciju hiperosmolalnosti. • Nagli pad osmolalnosti krvi bitno pridonosi razvoju edema mozga. • Edem mozga se javlja u 1-2% djece s DKA, a odgovoran je za 30% smrtnih ishoda. • Razvija se u vrijeme oporavka djeteta.
- 22. Komplikacije liječenja DKA • Simptomi edema mozga su glavobolja, inkontinencija, bradikardija, poremećaji termoregulacije, promjene veličine zjenica, konvulzije i gubitak svijesti. • U neliječenih bolesnika dolazi do aresta disanja zbog hernijacije moždanog debla. • Terapija je smanjenje unosa tekućine, iv. davanje manitola i ev. primjena umjetne ventilacije.
- 25. Hiperosmolarna dijabetička koma • Rijetko se javlja u djece, a vezana je uz vrlo visok mortalitet (do 50%). • Simptomi su izrazita hiperglikemija, hiperosmolarnost, dehidracija i suženje svijesti, ali bez kliničkih i laboratorijskih znakova teže acidoze. • Terapija je slična terapiji DKA s tim da se rehidracija provodi sporije.
- 26. Somogyjev fenomen • To je komplikacija inzulinske terapije koja se javlja u slučaju kroničnog predoziranja inzulinom, kada periodi hiperglikemije slijede periode hipoglikemije. • Suvišak inzulina dovodi do hipoglikemije. • Hipoglikemija provocira izlučivanje glukoneogenetskih hormona, posebice hormona rasta te vjerojatno glukagona, kateholamina i kortizola.
- 27. Somogyjev fenomen • Posljedica toga je reaktivna hiperglikemija ili čak ketoza. • Na ovaj fenomen treba posumnjati u bolesnika kod kojih povećanje doze inzulina nema efekta, u bolesnika kod kojih se češće javljaju naizmjenično hipoglikemija i ketoza te u onih u kojih se naizmjenično nađu ekstremno niske ili ekstremno visoke konc. GUK-a
- 28. Somogyjev fenomen • Liječi se postepenim smanjivanjem doze inzulina. • Regulacija nerijetko zahtijeva dosta truda i vremena. • Katkad je potrebna hospitalizacija djeteta.
- 30. SINDROM DM U NOVOROĐENČETA Drugi dio
- 31. Sindrom DM u novorođenčeta • To je prolazno stanje koje se razvije u prvim danima života. • Traje tjednima ili mjesecima te završi potpunim ozdravljenjem. • Javlja se obično u djece rođene na termin s malom porođajnom težinom zbog intrauterine malnutricije.
- 32. Sindrom DM u novorođenčeta • Počinje obično naglo sa znakovima dehidracije, s poliurijom, povišenom temperaturom i metaboličkom acidozom. • Rijetko postoji ketonurija. • Terapija inzulinom se provodi obično nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. • Potrebno je paziti da ne dođe do hipoglikemije. • Dozu inzulina je potrebno postepeno smanjivati do ukidanja terapije.
- 33. Diferencijalna dijagnoza • pravi DM • pojačano lučenje hormona rasta • pojačano lučenje ACTH, kortizola, adrenalina ili glukagona • situacije opterećenja • infekcije praćene visokom temperaturom, • osobito u male djece nakon generaliziranih konvulzija i jače dehidracije praćene acidozom
- 34. Literatura: Duško Mardešić i suradnici. Pedijatrija Školska knjiga, Zagreb, 2003.