Recommended
More Related Content
Featured
Featured (20)
Treći svjetski rat.pdf
- 2. 2 Nikola Dominis Kratka priča TREĆI SVJETSKI RAT Autor i naslov: Nikola Dominis / Treći svjetski rat Postira, 2022
- 3. 3 TREĆI SVJETSKI RAT Plesali su te noći na ritmove DJ-a koji je puštao house hitove koje su obožavali. Splitske Bačvice bile su prepune. Ljubili su cijelo vrijeme. Mateu je bilo 24., a Marti 21. godina. Tek vjenčani još nisu shvaćali život, no to će se uskoro promijeniti. Te noći oko tri ujutro svi su se uozbiljili, svi su prestali plesati i otišli pred televizor koji je bio pojačan toliko da je jako šuštao. Rusija je objavila rat NATO-u. Sve se promijenilo u samo jednoj noći. Počeo je treći svjetski rat. Odjednom je život postao jako ozbiljna stvar. Mateo nije razmišljao o vojsci, ni previše o ratu. Imao je dobro plaćen posao glumca u splitskom HNK. Ali tog jutra je došla Marta i rekla mu da se prijavila u dragovoljce. „Ti si luda, zašto si to učinila?“ „Želim biti na pravoj strani u ovome ratu.“ „Ma je, sve to OK, ali čemu se izlagati bez potrebe.“
- 4. 4 „Ti možda imaš svoj san i život, i nešto si već postigao ali ja još moram izgraditi svoj. Želim ući u legende. Živa ili mrtva.“ „Ne spominji smrt. Nego možeš li se kako odjaviti iz toga.“ „Prekosutra idemo na obuku dva tjedna, a onda na liniju.“ „A ludo jedna, šta si učinila!“ „Ništa, idem se i ja prijaviti.“ Razmišljao je Matej i samo molio Boga da ih stave zajedno. „Molim! I ti ćeš u rat? I ti želiš bit na pravoj strani?“ „Ma kakve vražje strane, želim bit uz tebe. I vidjeti ti izraz lica kad počnu po nama pucati. Ludo jedna, što si nam učinila.“ Cijelu noć nisu spavali, ali su bili pre napeti da bi vodili ljubav. Stalno su pričali o ratu uz TV na kojem nisu prestajale vijesti. Najranije ujutro Mateo je otišao prijaviti se na isto mjesto gdje je to učinila i Marta. Prihvaćen je. I u istom su garnizonu.
- 5. 5 Dva tjedna obuke brzo su prošla. Krenuli su avionom do Kijeva, a onda kamionima do položaja. Mateo i Marta nisu bili u istoj desetini. Tu večer su prespavali premda su se dio noći dopisivali. Sutra je rat pokazao svoje stravično lice. „Počeli su nas bombardirati oko 6 ujutro. Kada sam izašao iz spavaonice vidio sam razmrskano lice čovjeka koji je jučer sjedio do mene u kamionu. Bio je mrtav, stravično mrtav.“ Nazvao sam Martu koja se nije javljala. U jednom je trenutku onaj prokleti snimljeni glas rekao da se osoba ne može javiti. Od tada joj više mobitel nije zvonio. „K vragu, što sad?“ „Moram se probiti do nje.“ Mislio je u sebi, a znao je gdje bi otprilike morala biti. Istrčao je iz spavaonice i krenuo se probijati. Svi su ga čudno gledali ali on bi svojim darom glumca svakome prodao neku priču kako žuri po naređenju nekog, izmišljenog generala. Nakon dvadesetak minuta stigao je do položaja gdje je sinoć bila Martina desetina.
- 6. 6 „Recite mi gdje je! Znaš li gdje je!“ Vikao je na jednog vojnika koji mu je pokušavao objasniti da su jutros pod vodstvom nekog mladog nadobudnog desetnika krenuli u ofenzivu i kako za sad izgleda čitava je desetina pala u ruke Rusa. „O Bože moj. Što sad?!“ Pao je na koljena, u blato i počeo plakati. Nakon nekog vremena kad se pribrao odlučio je krenuti za njom. Počeo je trčati kroz polje kukuruza. Onaj je vojnik počeo vikati za njim. „Jesi li lud, što to činiš!“ Tada su okolo njega počeli frcati meci. Bacio se na tlo, a pored njega je ležao sigurno već dugo mrtav ruski vojnik. Brzo je skinuo odjeću sa sebe i obukao se u odjeću tog vojnika. Zaudarala je, ali sad je imao važnije brige. Uspio se provući, a bez da ga itko zamijeti iza ruske prve linije. Znao je da je sad sigurniji. No trenutak kasnije. „Ej, tko si ti?!“ Pitao je glas na Ruskom. Objasnio mu je pola na lošem Ruskom, pola na Srpskom, da je on brat iz Srbije. „Novi sam bre, jutros došao.“
- 7. 7 „Ajde, ajde, vrati se u svoju desetinu.“ Odgovorio je narednik na srpskom. „Odmah druže naredniče!“ On se okrenuo, a Matej je sačekao pa krenuo dalje. Ispred jedne kuće je našao odjeću kako se suši pa se presvukao u civilnu odjeću no neki čovjek ga je vidio i počeo vikati za njim tako da je polu obučen trkom bježao pred seljaninom. Kasnije je naišao na kamion koji je prevozio prema Moskvi nekoliko mladih ljudi. Stali su mu i ukrcali ga. Nije ih baš razumio jer su tiho pričali. Matej je na lošem ruskom pokušao započeti razgovor s jednim od njih praveći se i dalje da je Srbin. Kad ga je jedan od njih čuo počeo je govoriti na hrvatskom s njime. Kratko zatim su shvatili da je Matej na njihovoj strani, premda su još uvijek skrivali svoje ideje i svoj cilj. „Ja znam gdje skrivaju zarobljenike i gdje im sude.“ Proći ćemo tuda. I zbilja su ga doveli pred jedan zatvor u predgrađu Moskve. Oprostili su se, a oni su krenuli u grad. Čitav je dan probdio promatrajući kako se ulazi i tko ulazi u zatvor, te kako dovode nove zatvorenike.
- 8. 8 Shvatio je da neće moći lako ući. No te večeri dok se Matej smrzavao na klupi pred zatvorom oglasila se zračna opasnost. NATO-ovi avioni počeli su bombardirati Moskvu. Nekoliko je bomba palo i na zatvor. Vanjski zid je bio oštećen. Matej je promatrao kako su zatvorenici počeli izlaziti preko srušenog zida, a vodstvo zatvora je automobilima i kamionima počelo bježati. Ušao je u zatvor preko srušenog zida i zaustavio jednog zatvorenika te, vičući na njega pitao. „Gdje je ured čuvara, gdje se čuvaju ključevi! Moraš mi pomoći, moramo osloboditi sve zatvorenike!“ I čovjek je pristao. Poveo ga je do zapovjednog mosta gdje je stisnuvši dugmad oslobađao dio po dio zatvorskih ćelija. Matej je u kompjuteru našao popis zarobljenika i otkrio da je Marta u odjeljku 3B. Brzo je zgrabio plan zatvora i otišao tražiti odjeljak 3B. Kad je stigao, vidio je da je bomba probila baš u taj odjeljak. Brzo je krenuo, vani je sve tutnjalo od bombardiranja tako da se njegov glas jedva čuo. A zvao je Martu. I ugledao je u kutu, prekrivenu prašinom i krvavu.
- 9. 9 „Jesi dobro!?“ Pitao je ljubeći ju i ne vjerujući da je ona zbilja u njegovim rukama. Otvorila je oči i tiho rekla: „Ranjena sam.“ Tada je vidio kako teško krvari iz druge strane vrata. „Bit ćeš dobro! Bit ćeš dobro!“ A znali su da neće. Iznio ju je izvan zatvora da umre na slobodi. Klečao je do nje, poljubio ju je po posljednji put, a Moskva je gorjela. Oni momci koji su ga do tu doveli, kasnije će saznati, su izvršili atentat na predsjednika Rusije. Svijet je konačno dočekao mir ali…, ne i Matej.