Naslov: Pisana priprema za izvedbu pedagoške radionice Autorica: Jelena Horvat, prof. eng. jez. i ped. OŠ Veliki Bukovec

1. Pedagoginja: Jelena Horvat, prof. eng. jez. i ped.<br />Škola: Osnovna škola Veliki Bukovec<br />Pisana priprema za izvedbu pedagoške radionice <br />Tema radionice: Sigurniji internet<br />OBRADA TEME<br />Iako nije najnovijeg vijeka, internet i njegove posljedice po djecu i mlade tek posljednjih nekoliko godina dolaze u žarište interesa javnosti. Uzrok je to rapidnog širenja širokopojasnih veza kojima su multimedijski sadržaji postali dostupniji širem krugu javnosti te sve većeg opadanja cijena. Pojava bržih internetskih veza kao posljedicu ima prednosti u vidu lakšeg pristupa videomaterijalima u svrhu učenja, besplatnih elektroničkih knjiga koje se u trenu mogu spremiti na osobno računalo, online tečajeva itd. No, brži internet znači i da razni sadržaji mogu lakše i brže doprijeti do onih kojima nisu namijenjeni (u prvom su to redu djeca), a novije tehnologije poput Weba 2.0 omogućuju korisnicima da brzo i lako na internet stavljaju svoje vlastite sadržaje. Ova činjenica zajedno s činjenicom da su i mobilni telefoni s ugrađenim kamerama i fotoaparatima također doživjeli svoj procvat, dovodi do toga da se na raznim internetskim stranicama, društvenim mrežama i forumima često nalaze snimke ili fotografije načinjene krišom te objavljene bez znanja „žrtve“ na slici ili snimci. <br />Cilj je ove radionice da učenici viših razreda osnovne škole, točnije 7. i 8. razreda, postanu svjesni kako je internet koristan ukoliko se njime pravilno služi, ali i opasan ako se ne slijede jednostavna pravila pomoću kojih se može očuvati privatnost. Više je strategija za očuvanje privatnosti na internetu, ali bi se sve dale svesti na jedno jednostavno pravilo – promisli o onome što objavljuješ na internetu jer jednom objavljeno, tamo ostaje zauvijek. U sklopu radionice osvrnut ćemo se na nekoliko različitih internetskih servisa te razgovarati o njihovim prednostima i manama, a u ovom uvodnom, teorijskom dijelu, iznijet ću ukratko njihove karakteristike.<br />Chat ili čavrljanje u realnom vremenu između dvoje ili više korisnika razmjenom kratkih pisanih poruka može se obavljati na nekoj od internetskih stranica ili posredstvom posebnih računalnih programa od kojih je najpoznatiji Windows Live Messenger, popularno zvan MSN. Chat je brz i besplatan način komunikacije, ali krije i svoje opasnosti. MSN je u tom pogledu manje rizičan zbog mogućnosti da se na listu prijatelja dodaju samo osobe poznate i u stvarnom životu, a ostalima onemogući razgovor. No, u otvorenim „sobama“ za chat njihovi korisnici mogu naletjeti na nepoćudne sadržaje i poruke te zlonamjerne osobe koje žele iskoristiti naivnost ostalih, pogotovo djece. Takve osobe mogu nuditi seksualne usluge, tražiti fotografije ili osobne podatke ili čak zatražiti osobni susret. Nešto stariji i sporiji način komunikacije, e-pošta (sporija zato jer se komunikacija ne odvija u realnom vremenu, nego se odgovor dobiva tek nakon što druga strana pročita poruku), također krije svoje rizike – računalni virusi, krađa privatnih podataka, primamljive ponude u pozadini kojih se krije iznuda novaca... Sve ovo može predstavljati zamku za neiskusnog korisnika, pogotovo dijete.<br />Preuzimanje raznih sadržaja sa interneta poput programa, filmova i igara vrlo je riskantno. Preuzimanjem neprovjerenih datoteka računalo se lako može zaraziti virusima ili tzv. trojanskim konjima, zloćudnim programima koji brišu podatke na korisničkom računalu ili ga čine ranjivijim za neodobreni pristup. Kupovina preko interneta još je jedan od fenomena koji je u zadnje vrijeme uzeo maha, ali i nosi svoje rizike u vidu mogućnosti krađe osobnih podataka na neprovjerenim stranicama pa čak i nanošenja financijske štete. <br />Spomenute društvene mreže možda su najpopularniji vid internetske komunikacije i zabave zbog dostupnosti i jednostavnosti korištenja. Najpoznatije su mreže Facebook i MySpace, koje omogućuju razmjenu fotografija i vođenje svojevrsnog dnevnika, zatim Twitter, servis na kojem korisnici ostavljaju poruke do 160 znakova te YouTube, servis za gledanje i objavu videozapisa. Na ove se stranice, usprkos ograničenjima i upozorenjima, bez problema mogu registrirati i mlađi od 13 godina koji često mogu naletjeti na neprikladne sadržaje. Jedan je od velikih problema društvenih mreža, pogotovo Facebooka, činjenica da korisnici nisu dovoljno upoznati sa sustavom zaštite te ne koriste mogućnosti skrivanja svog profila od očiju javnosti. Ako profil nije skriven (a nije ukoliko to korisnik sam ne promijeni), podatke, fotografije i zapise može vidjeti svaki korisnik tog servisa, a možda i interneta. No, i kad korisnik odluči svoje sadržaje prikazati samo odabranim prijateljima, opet može doći do nepoželjnog ponašanja, neprimjerenih komentara, izrugivanja i sličnog.<br />Za razliku od društvenih mreža, većina internetskih foruma (usluga koje omogućuju razmjenu mišljenja među korisnicima) i blogova (internetskih dnevnika) dostupna je svakom korisniku interneta. Iako se korisnici foruma, baš kao i chata, u većini slučajeva predstavljaju nadimkom, pažljivim se praćenjem može otkriti njihov identitet, pogotovo ako je korisnik ostavio neke podatke poput škole u koju ide ili datuma rođenja na javnom forumu. Sami korisnici ponekad ne mogu izbrisati poruke na forumima te se one mogu naći i godinama nakon objave. Među porukama na forumima zna doći do vrlo žestokih rasprava, uznemirujućih sadržaja i vokabulara i govora mržnje. Kao što je slučaj i s ostalih servisima, i ovdje postoji rizik od odavanja podataka te uspostavljanja kontakta i dogovora susreta s nepoznatom osobom.<br />Kao što se vidi, internet nam nudi brojne mogućnosti, ali i opasnosti i zato mu treba pristupati s oprezom, naročito kad su u pitanju djeca i mladi. Zabrane su često kontraproduktivne, a kako je korist interneta u nastavi i izvan nje neupitna, važnije je djecu poučiti kako se odgovorno koristiti tom globalnom mrežom znanja. Nužno im je ukazati na to da svaki sadržaj koji im je neugodan ili uznemirujuć prijave roditelju ili učitelju, da nikad ne odaju svoje osobne podatke (poput imena ili adrese), da oprezno koriste e-poštu, da ne dogovaraju susrete s nepoznatima te ono najvažnije - da nikad ne objavljuju ono za što ne žele da zauvijek ostane na internetu, a time i na uvidu svim njegovim korisnicima.<br />PRIPREMA RADIONICE<br />Tema: Sigurniji internet<br />Trajanje: jedan školski sat (45 minuta)<br />Sudionici: učenici 7. i 8. razreda<br />Ciljevi:<br />podići kod djece svijest o korisnosti, ali i opasnostima interneta<br />upoznati djecu s pravilima ponašanja na internetu<br />potaknuti ih na sigurno otkrivanje interneta te na prepoznavanje opasnosti<br />ohrabriti djecu da neugodne situacije prijave učiteljima ili roditeljima<br />Zadaci:<br />Obrazovni – naučiti koje su korisne strane interneta, prepoznati opasnosti na internetu i znati ih izbjeći<br />Funkcionalni – utjecati na svijest učenika o stalnosti objavljenih sadržaja na internetu, razviti svijest o opasnostima interneta<br />Odgojni – učenici će moći samostalno prepoznati rizike interneta<br />Materijalno-tehničke i didaktičko-metodičke komponente u izvođenju radionice:<br />Prostorni uvjeti – uvodni i završni dio radionice izvode se u kružnom rasporedu sjedenja, dok se u središnjem dijelu radionice, nakon kraćeg uvoda u kružnom rasporedu, učenici dijele u 4 grupe te sjedaju za klupe, ovisno o broju učenika. Radionica je zamišljena za grupu od 16 do 28 učenika te je lakše izvediva s manjim brojem učenika.<br />Nastavna sredstva i pomagala – samoljepljivi papirići u 4 različite boje, pribadače (sigurnosne igle), plakat sa semaforom, radni listići za svaku grupu, školska ploča, samoljepljiva traka, klupko vune.<br />Metode i oblici rada:<br />Uvodni dio – frontalni oblik rada, rad u skupini, individualni rad, razgovor, diskusija.<br />Središnji dio – frontalni oblik, rad u skupini, razgovor, diskusija.<br />Završni dio – frontalni oblik rada, razgovor, igra.<br />Tijek izvođenja radionice:<br />Uvodni dio – 5 minuta<br />Voditelj/-ica se predstavlja, navodi naziv radionice te učenike ukratko upoznaje s pravilima. Naglašava da u radionici nema netočnih odgovora, da svi imaju pravo na svoje mišljenje, da se u grupnom radu uvažavaju mišljenja svih članova grupe te da dok govori jedan učenik ili voditelj, svi ostali slušaju. Zatim opisuje tijek radionice („u uvodnom ćemo dijelu napraviti oznake s našim imenima, u središnjem se podijeliti u grupe i raditi zadatke, a u završnom odigrati jednu igru“).<br />Nakon toga voditelj nasumično dijeli papiriće u raznim bojama tako da se grupa podijeli u četvrtine. Svaki učenik na papirić zapisuje svoje ime. Nakon toga voditelj će svakom učeniku podijeliti listić s tzv. l33t abecedom (Prilog 1.) koja se koristi u komunikaciji na internetu i zamoliti učenike da svoje ime napišu i na taj „šifrirani“ način te ga pribadačom pričvrste na odjeću. Tako će, primjerice, učeniku imena Marko na papiriću pisati Marko i M4rk0. Cilj je ovog uvodnog dijela opuštanje i upoznavanje učenika.<br />Središnji dio – 30-35 minuta<br />Kao uvod u središnji dio radionice voditelj/-ica će učenicima postaviti nekoliko pitanja vezanih uz korištenje interneta, primjerice:<br />Tko od vas kod kuće ima računalo?<br />Gdje se ono nalazi?<br />Imate li vlastito računalo ili koriste tuđe?<br />Koliko ga često koristite i za koje svrhe?<br />Jeste li ikada doživjeli ili vidjeli nešto neugodno na internetu?<br />Za koje korisne stvari koristimo internet?<br />Što mislite, koje sve opasnosti postoje na internetu?<br />Nakon kraće diskusije, učenici se po bojama dijele u skupine i sjedaju na svoja mjesta. Voditelj im dijeli radne listiće i papiriće u bojama i objašnjava tijek radionice. Svaka grupa mora pročitati svoj listić (listići u Prilozima 2.-5.) te na papiriće napisati svoja mišljenja o zadanoj temi. Prva grupa kao temu dobiva servise za razgovor preko interneta (chat, e-pošta, program za razgovor u realnom vremenu), druga preuzimanje sadržaja i trgovinu preko interneta, treća društvene mreže, a četvrta forume, blogove i interesne skupine. Svaka grupa mora na plakat sa semaforom (Prilog 6.) nalijepiti po najmanje dva papirića za svako polje, s tim da zeleno polje označava pozitivne i sigurne aktivnosti na internetu, žuto one koje možemo obavljati, ali oprezno ili pak aktivnosti koje možda nisu poželjne, ali nisu ni opasne, a crveno one kojih bismo se svakako trebali kloniti. Tako bi, primjerice, prva grupa mogla u zeleno polje semafora staviti papirić na kojem piše „možemo razgovarati s prijateljima koje poznajemo iz škole“, na žuto polje „možemo slati lančane poruke, ali ne prečesto“ i u crveno polje „nikad ne smijemo ugovarati sastanak s nepoznatima koje smo upoznali na internetu“. U ovoj će aktivnosti vjerojatno doći do preklapanja između grupa, ali to može poslužiti u završnoj diskusiji kako bi se porazgovaralo o tome zašto se neko ponašanje ponavlja kao poželjno ili nepoželjno.<br />Tijekom rada grupa voditelj/-ica kruži između njih i pomaže s idejama ili objašnjava nejasnoće te potiče na razmišljanje. Za smišljanje pravila učenici imaju 15 minuta, nakon čega odabrani predstavnici grupa čitaju listiće, pitanja za razmišljanje i svoje odgovore. Učenici iz ostalih grupa mogu komentirati odgovore i dodavati svoja promišljanja. Nakon što su sve grupe nalijepile svoje papiriće na semafor, voditelj potiče diskusiju o pravilima koja su se pojavila češće, pita zašto baš ta. Dok učenici još sjede u grupama, voditelj ispituje grupu po grupu jesu li naučili nešto što nisu znali ranije, čini li im se da znaju više o rizicima korištenja interneta te kako novostečena znanja mogu primijeniti. Diskusija se po potrebi može produljiti ili skratiti ovisno o aktivnosti učenika i preostalom vremenu.<br />Završni dio – 5 minuta<br />Učenici se vraćaju u kružni raspored. Voditelj/-ica im objašnjava da su, između ostalog, naučili da na internetu ostaje zapisano sve lijepo i ružno te da će za vježbu odigrati jednu igru u kojoj će svojim suučenicima reći nešto lijepo. Voditelj/-ica će započeti igru tako da nekome od učenike kaže nešto lijepo (npr. „Sviđa mi se tvoja majica“) i dobaci mu/joj klupko vune, držeći slobodan kraj u ruci. Odabrani učenik treba primiti vunu, reći nešto lijepo idućem učeniku i dobaciti mu klupko i tako redom. Ako se učenici poznaju otprije, mogu si reći i stvari poput „Uvijek si dobar prema ostalima“ ili „Volim kad mi pomogneš oko zadaće“. Na kraju igre svi će učenici biti isprepleteni te će im za kraj voditelj reći da su i na internetu svi njegovi korisnici spojeni na sličan način te da samo oni mogu učiniti da internet postane ugodno i korisno mjesto za sve.<br />Literatura<br />Dijete na internetu, http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/64/dijete-na-internetu<br />Internet Safety Rules, http://www.internetsafetyrules.org<br />Kid's Rules for Online Safety, http://www.safekids.com<br />Online Safety - Insafe, http://safeinternet.org<br />Safe – Si, Varna raba Interneta, http://www.safe.si<br />Sigurnije na internetu, http://www.cert.hr/dokumenti/sigurnije_na_internetu<br />Sigurnost djece na internetu, http://sigurnost.tzv.hr<br />Leet, http://en.wikipedia.org/wiki/Leet<br />Vidipedija, http://www.vidipedija.com<br />Wikipedia, http://hr.wikipedia.org<br />Bilić, V.: Izbor tema za satove razrednog odjela, Naklada Ljevak, 2006.<br />Prilog 1. – Internetska abeceda<br />A = 4<br />B = 8<br />E = 3<br />H = )-(<br />I = 1<br />L = 7<br />S = 5<br />T = 7<br />Prilog 2. – za grupu 1<br />Chat je oblik komunikacije na internetu. Obavlja se najčešće preko posebnih internetskih stranica na kojima se nepoznati ljudi pod nadimcima mogu sresti i čavrljati zajedno ili u odvojenim „sobama“. Za privatne se razgovore mogu koristiti i posebni programi, poput Windows Live Messengera (MSN-a) koji nam omogućuje da dodajemo svoje prijatelje i razgovaramo samo s njima. Osim toga, možemo koristiti i e-poštu, elektronsku inačicu pošte.<br />Promisli:<br />Jesu li ljudi na chatu uvijek onakvi kakvima se predstavljaju?<br />Kakav nadimak bismo trebali odabrati za razgovore preko chata?<br />Trebamo li ugovarati sastanke s ljudima koje smo upoznali preko interneta? Ako ne, zašto? Ako da, pod kojim uvjetima?<br />Često se u našem elektronskom sandučiću pojavljuju ponude za zaradu ili povoljnu kupovinu. Kojima možemo, a kojima ne možemo vjerovati?<br />Prilog 3. – za grupu 2<br />Na internetu možemo uz malo truda pronaći mnogobrojne filmove i serije, čak i one koji još nisu emitirani na hrvatskim televizijama. Isto tako, na mnogim stranicama možemo kupiti doslovce sve, od igle do lokomotive.<br />Promisli:<br />Ako su neki sadržaji lako dostupni, znači li to da je u redu preuzeti ih na svoje računalo? Je li to krađa?<br />Neke datoteke mogu u sebi sadržavati viruse. Znači li to da ne smijemo preuzimati ništa s interneta? Na koje se načine možemo zaštititi?<br />Poželiš li kupiti nešto što si vidio/vidjela na internetu, kome ćeš se obratiti za savjet?<br />Kako ćeš znati kojim internetskim trgovinama vjerovati? Na što ne bi nikada trebalo trošiti novac?<br />Prilog 4. – za grupu 3<br />Društvene mreže poput Facebooka, MySpacea i YouTubea su internetski servisi koji naglasak stavljaju na korisnika i njegovu komunikaciju s ostalim korisnicima. Svaki korisnik može otvoriti svoj profil pod nekim nadimkom, pisati, objavljivati vlastite fotografije ili videozapise i slično.<br />Promisli:<br />Ako želiš postati korisnik neke društvene mreže, što možeš učiniti da svoj profil zaštitiš od nepoželjnih pogleda?<br />Je li mudro koristiti svoje pravo ime, nadimke i ostale podatke?<br />Neke mreže omogućuju korisnicima otvaranje grupa za istomišljenike. Kakve bi grupe bile korisne ili zanimljive, a kakve bi mogle nekoga povrijediti?<br />Na koje načine možeš biti ljubazan/ljubazna prema ostalim korisnicima neke društvene mreže?<br />Prilog 5. – za grupu 4<br />Forum je internetska inačica oglasne ploče na kojoj članovi foruma mogu ostavljati poruke. Postoje i privatni forumi na kojima poruke mogu vidjeti samo članovi, ali je većina otvorena javnosti. Isto vrijedi i za blogove, internetske dnevnike na kojima korisnici interneta, često tinejdžeri, prepričavaju svoje dogodovštine.<br />Promisli:<br />Neki forumi ne omogućuju članovima da brišu poruke nakon što su ih napisali. Trebamo li zbog toga biti oprezniji u pisanju i zašto?<br />Odlučiš li postati član nekog foruma, kako možeš biti koristan ostalim članovima?<br />Ako pišeš blog, koje bi podatke trebao izbjegavati objavljivati, a o čemu misliš da možeš nesmetano pisati?<br />Neki se korisnici foruma često nepotrebno upuštaju u svađe. Kako se prema njima treba postaviti?<br />Prilog 6. – Nacrt plakata sa semaforom<br />