Mentorica: Nataša Boj Izradio: Stella Pasarić, III. OŠ Čakovec

1. KOLIKO SAM (NE)SIGURNA NA INTERNETU?<br />Često slušam priče mojih roditelja, djedova i baka o njihovim djetinjstvima, kako su dane provodili zajedno, na ulicama, igralištima, kada su, nama svakodnevni, računala i televizori, bili luksuz i rijetkost, kako su bili zdraviji, sretniji, imali bolji uspjeh u školi… Nimalo me ne čudi, jer promatrajući svoje vršnjake, koji većinu vremena provode u kući, na zatvorenom, boraveći na računalima, socijalnim mrežama, ne mogu ni usporediti generacije prije nas sa nama. <br />Vjerujem da većina korisnika interneta ne može zamisliti život bez njega. Osobno Internet koristim za školske radove, čitanje e-knjiga, traženja informacija koje me zanimaju, povremeno za Facebook, MSN, „skidam“ pjesme, filmove, knjige… Nisam sigurna bih li mogla živjeti bez interneta jer obavim stvari koje trebam u mnogo manje vremena, saznam mnogo više informacija koje su mi potrebne, pronalazim mnogo sadržaja koji me zanimaju… <br />Do sada nisam imala nekih velikih problema vezanih uz Internet ili uzrokovane mojim korištenjem interneta, s obzirom na to da vodim računa o tome za koju svrhu ga koristim, koristim ga u granicama normale… Svjesna sam svih opasnosti koje vrebaju na internetu, a posebno na društvenim mrežama i vodim brigu o tome da me ne zadese takve opasnosti i problemi. Što se tiče Cyberbullyinga, mislim da je to potaknuto nečijom željom za osvetom, uzrokovano dosadom, usamljenošću ili možda manjkom samopouzdanja, nemogućnošću da takvi ljudi izravno i „uživo“ obave ono što žele, naravno bez vrijeđanja i omalovažavanja, sigurnošću da je lakše nešto napisati nego reći nekome nešto uživo i iskreno. <br />Svi bismo trebali biti zahvalni na toj prilici korištenja interneta, lakšeg međusobnog povezivanja itd., ali isto tako koristiti ga u umjerenim količinama, ne tratiti vrijeme na socijalnim mrežama, koristiti ga za školski rad, za nešto što nas zaista zanima, a ne dane provoditi na face-u. Kad bismo manje koristili Internet, mislim da bismo napokon naučili dobrom ponašanju, međusobnom poštovanju, više bismo obraćali pozornost jedni na druge i više bismo vremena provodili na svježem zraku.<br />Stella Pasarić, 8.c<br />