1. Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Zagreb, lipanj 2011. godine

2. 2 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
1. POVIJEST ŠKOLE
Kada nakon dvadeset i više godina negdje na tko zna kojoj adresi, među knjigama u
vlastitoj knjižnici ili na tavanu u prašini pronađete ovu knjigu SREDNJOŠKOLSKIH
USPOMENA sigurno ćete jE sa suzama radosnicama listati, gledati i čitati.
Draga djeco, dragi naši maturanti 2010/2011. školske godine, što li je već sve prešlo
preko vaših leđa? A kako se tek srednja škola čini daleka, davna uspomena?
Da probudimo sjećanja i ljepotu srednjoškolskih dana, pišemo ovu knjigu, trudimo se
da vam od nas ostane više od svjedodžbe i stečenog znanja. Podsjećamo vas kako
su vam se škole zvale, kada su osnovane, tko ih je sve vodio, koji su vas profesori
učili, na kojim je sve adresama bila (a vi samo iz priča i fotografija saznali).
Moja sestra Ana Pinjušić, dipl. oec. i ja Marija Šarić, dipl. politolog i dipl. kateheta,
godinu i pol dana (nama se činilo beskrajno dugo i gotovo nedostižno) dopisivale
smo se s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i konačno školske godine
2003./2004. započeli s radom. A gdje smo tada bili? U Gundulićevoj 3. Toga se
prostora ne sjećate kao ni sljedećeg u Teslinoj 14. Upisivali ste se ovdje, na trećoj
školskoj adresi, u Kačićevoj 3 i sve četiri (ili kraće) sretne školske godine ovdje ste
proveli, sa smiješkom na licu svako jutro u školu dolazili, ali i sa smiješkom na licu
odlazili nakon završene nastave. A možda je bilo i drugačijih osjećaja. Ali, kako pjeva
Gabi Novak: „Pamtim samo sretne dane...“ Neka i u vašim uspomenama ovaj
srednjoškolski period školovanja bude zapamćen po sretnim danima.
A koji su profesori bili u prvoj vašoj postavi ti su većinom i ostali, započeli s vama i
završili, dočekali vas iz osnovnoškolskih klupa i ispratili u studentske vode. Prisjetimo
ih se:
za povijest i geografiju: Kristijan Šivak
za glazbenu umjetnost: Ljiljana Radinčić Staničić.
Njih dvoje su od prvog dana rada škole s nama i svim učenicima. U početku su radili
na dvije škole jer je prve godine rada u gimnaziji bilo četvero učenika, a u
ekonomskoj troje učenika. Tih naših sedmero učenika svaki su dan i sat bili na
nastavi (za pojam markiranja nismo znali, vi ste nas time šokirali i tome naučili),
uvijek su nosili pribor i pisali domaće zadaće (dok je danas nekima pojam domaće
zadaće nepoznanica, a poznata „Sedmica“ iz ulice poznatija i češća postaja od
Trojke iz iste ulice). Sigurno se pitate koja to Trojka? Pa Kačićeva 3 – naša adresa.
Škola!
Tim prvim profesorima hvala na ustrajnosti i odanosti i na svim znanjima koja su
prenijeli učenicima.

3. 3 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Ostali profesori vašeg prvog razreda bili su:
za hrvatski jezik: Danijela Cvetković
Katarina Aladrović
za engleski jezik: Ivančica Ružak (kasnije Diskordia)
Gabrijela Čorković
za njemački jezik: Ivančica Ružak (kasnije Diskordia)
za talijanski jezik: Hrvatka Longin
za latinski jezik: Hrvatka Longin
za likovnu umjetnost: Darko Gregec
za povijest: Dubravka Štiglić
za geografiju: Marija Buhin
Sjećate li se da je profesor Šivak slomio ruku – nesreću u vožnji biciklom
skrivio pas pušten s lanca. Naš profesor zbog prijeloma saznao kako izgleda
operacijska dvorana u Draškovićevoj bolnici. A ruka? S doživotnim ožiljcima.
za matematiku: Ana Borbaš
Senka Sedmak
za fiziku: Suzana Filipašić
Ivan Žugaj
Višnja Henč Bartolić
za biologiju i kemiju: Adriana Ritec (kasnije Ivandić)
za informatiku: Tomislav Fištrek
Hrvoje Švab
Lidija Tomičić
Ana Borbaš
za TZK: Vlasta Cvitković
za vjeronauk: Marija Šarić
Marija Samardžija

4. 4 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
za etiku: Božica Mostečak Ranogajec
za retoriku: Anđelka Ravlić
pedagog: Ana Blažević
Dubravka Štiglić
ravnateljica: Marija Šarić
tajnica: Mira Lovrenčić
administrator: Luka Šarić
Znam da razmišljate o nekima od njih. Ne sjećate se ni imena ni lica, ali bili su tu – u
Razrednim knjigama, poznatije - Dnevnicima, zabilježeni su i kao i vi, ovjekovječeni.
Slika 1: Naši profesori
Sjećate li se koliko je učenika u prve dvije godine rada bilo u obje škole? Malo. A broj
profesora? I onda i sada isti. Možete li to zamisliti – tri puta više profesora od
učenika. A sada, vaše maturalne godine, vas je oko 150. STO PEDESET učenika.
Broj profesora i onda i sada isti.
Vi ste nam peta generacija, peti maturanti sa svojih krasnih 18 ili 19 godina. Druga
ste generacija „državne mature“. Na pragu ste zrelosti i ozbiljnosti. Školi je tek 8
godina – daleko od punoljetnosti.

5. 5 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
2. LANJSKI MATURANTI
Otišli su naši maturanti, četvrta i brojna generacija – njih 20 (dvadeset). Otišli su 26.
lipnja 2010. godine nakon svečane podjele svjedodžbi četvrtog razreda i ostalih koje
su „zaradili“ kod nas ili su nam tijekom godina prešli iz nekih drugih srednjih škola.
A na svečanoj podjeli i tom posebno svečanom dijelu zahvaljujemo profesorici
retorike Anđelki Ravlić i učenici Ivani Kosijer.
Budući su tada dobili i primjerak Srednjoškolskih uspomena nadam se da su ih
pročitali i pregledali od vrha do dna, od prve do zadnje riječi, od prve do zadnje
fotografije.
Kako su svjedodžbe o državnoj maturi dobili naknadno (jer ih tada još nismo mogli
printati), dolazili su jedan po jedan i obavještavali nas (isto tako radoznale i
nestrpljive) o „upadu“ na fakultete, o pomicanju na rang-listama, o onome što su im
želje, a što će ipak biti izbor.
I evo što smo saznali kamo su se upisali:
1. Bralo Valentina – želi u Ameriku na college, a viđena u Zagrebu
2. Butković Dora – upisala Krajobraznu arhitekturu na Agronomiji
3. Cvitković Luka – htio biti psiholog, ali upao na VERN
4. Franjković Borna – upisao pravo u Splitu
5. Hrvačić Maja – Turistički menadžment na Ekonomiji
6. Imamović Dijana – Turistički menadžment na Ekonomiji
7. Jakovac Stella – biti će veterinarka
8. Juraga Ivan – ZŠEM
9. Jović Andrea – na pravu u Zagrebu
10. Kniewald Viktor – na šumarstvu
11. Kosijer Ivana – buduća pravnica
12. Kovačić Ivan – na ekonomiji ili građevini – još nepoznato
13. Marić Mario – na matematici i PMF-u
14. Pejković Domagoj – upisao pravo
15. Smrekar Dino – upisao filozofiju i informatologiju
16. Strbačko Hela – na upravnom pravu
17. Palatinuš Karlo – upao na pravo
18. Tischler Tin – biti će web dizajner
19. Žokvić Teo – povijest i sociologiju
20. Trošelj Luka – na razrednom ispitu do 31. kolovoza 2010., ali ne baš do tada jer
je jesenski dio državne mature 24. kolovoza 2010. godine. Znači, Luka, čeka te još
pet predmeta. Zadatak ljetni ti je učiti, učiti i ne zabušavati nego završiti godinu i
položiti državnu maturu.(Dodatak: razred završio, matura ga čeka)

6. 6 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 2: Norijada 2010. g.
A kada krene nova školska godina 2010./2011. i oni postanu studenti-brucoši
posjećivat će nas rjeđe nego su u školu dolazili, a nadam se da će nove obaveze
postati zanimljive i redovitije.
Želimo im indeks pun ocjena pa neka ga donesu u školu da bacimo pogled i vidimo
nove uspjehe te još jednom potvrdimo kako se sve može, kako je put do uspjeha
dohvatljiv, ali samo s njima kao glavnim sudionicima. Sretno im.
A roditelji tih lanjskih maturanata obavijestili su nas o uspješnom upisu njihove djece i
izrekli pohvale riječi o radu škole.
Jučer su nas posjetile Maja Hrvačić i Dijana Imamović iz četvrte generacije. Ne
možemo se načuditi Maji – sada je redovita na fakultetu. Čak ni ne kasni. Po sedam
sati dnevno uči što je pravo čudo, ali je zato „prezadovoljna“ kako je napisala prvi
kolokvij. Napokon vidi da se uloženi trud i te kako isplati. A Dijana – nije baš učila i ne
zna kakvi će joj biti rezultati. Dijana, uči dijete. Nema više nas da te potičemo i s
tobom učimo. Moraš sama i moraš paziti da ne preskočiš puno jer neće biti
nadoknadivo.

7. 7 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
3. PRVI RAZRED: šk. god. 2007./2008.
Iz tog vremena, daleke 2007. godine ostao mi je u sjećanju upis Lise-Miriam Forster.
Došla je s mamom i tatom i nakon prvog razgovora izrekla dvije rečenice: „Ovo je
moja škola. Želim se upisati“. Tati su prevodili naš razgovor (rođeni Nijemac), Lisa
uopće nije bila uplašena, mama se složila, ja sretna (evo novog djeteta u školi) i do
danas svi zadovoljni gimnazijom.
Prisjetimo se tko je sve upisan tada u prvi razred:
1. Babić Vjeran – otišao nakon 1.r., ali se brzo vratio u istoj školskoj godini
2. Ivanković Marin
3. Šoštar Luka
4. F rster Lisa-Miriam
5. Rožić Jurica – otišao u Križ nakon prvog razreda
6. Šolić Krešimir Kris – došao nešto kasnije iz srednje informatičke i ostao
7. Petričević Jura
8. Kralj Luka – bi, ne bi, zaključio da ipak ne bi i napustio nas
9. Vukušić Domagoj – kasnije došao i na kraju godine nas napustio
Slika 3:
Prva postava
U drugom ili nekom kasnijem razredu pridružili su nam se:
1. Andrea Antić
2. Marcela Medved
3. Mario Divila
4. Lucija Beljan
5. Luka Bagić
6. Nino Bolarić
…i ostali do kraja četvrtog razreda.

8. 8 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Nije Lisi bilo lako u početku kao jedinoj djevojčici u razredu. A dječaci nestašni. Tko
je bio nestašniji tada – Vjeran, Luka, Marin ili Jura? I roditeljske sastanke smo
organizirali da razred postane razred. A ona se za Vjerana i matematiku zauzela
posebno i na polugodištu i kraju školske godine. Sva sreća da je s njima te godine
bio Jurica Rožić pa je imala mirnu, pomalo tihu, ali uvijek prijateljsku osobu u blizini.
I tako je počelo. Vi, učenici spremni na sve nestašluke i odmjeravanja s prijateljima u
razredu i školi, s profesorima na pomicanje granica, na malo učenja (tek toliko).
Mi, profesori spremni na „sudar“ s novom generacijom (što dalje sve bistriji, što dalje
sve im se manje uči), na kreativnost i ozbiljnost u nastavi, na prenošenje znanja i
punjenje praznih džepova u glavama naših učenika, ali i na „natezanje“ oko ostajanja
na učenju ili ne ostajanja.
Kako se složiti, a da škola bude škola, učenici – učenici, a profesori – profesori?
Sve moguće vještine i s jedne i s druge strane su potrebne – znanja, sposobnosti,
mašte, domišljatosti, dobra volja i slično.
Sjećam se te prve godine, opasnog jezika Jure Petričevića, odustajanja od učenja
Vjerana Babića i trčanja za njim do na ulicu, kao i za Lukom Šoštarom.
Zbog IZVANREDNOG i za školu LIJEPOG događaja prekidam razmišljanje o prvom
razredu i slikom i riječju moram prepričati ovaj događaj:
Pripremam se ja za kraj radnog dana, zaključavanje škole i odlazak kući oko 10
minuta do 16 sati (radno vrijeme škole od 8 do 16 sati) kad malo bolje osluhnem i ne
mogu vjerovati vlastitim ušima – čujem još glasova u susjednoj učionici (dobro da
nisu bili na katu jer bih ih bila zaključala i ostavila do sutra) i znam da je netko ostao
na učenju. Što ostao?! Oooostao do 16 sati i učio, tj. ostali njih dvojica iz 4.a: Mario
Divila i Luka Šoštar na učenju njemačkog jezika s razrednicom, profesoricom
Ivančicom Diskordia.
I zamislite – pala mi na pamet pjesma Halida Bešlića (al ne znam puno)
......čuda da se dese........
I dosta s pjesmom. Naprijed s učenjem! Mario i Luka, super vas je slušati i gledati.
Valjda je trebao četvrti razred pa da svi budete ovako vrijedni i sretni i zadovoljni i
konačno naučite što su radne navike. I, gotovo sam zaboravila početak.
Ah da, vrijedna djeco, ostanite tako svaki dan na učenju ili barem, četiri puta tjedno ili
tri puta tjedno, kako bi ocjene onda bile drugačije?! Kakve bi ocjene onda bile? I ne bi
mame i tate slale e-mailove i brinuli hoće li od vas biti nešto ili ništa. Bit će, i te kako
da hoće.
A profesorica Diskordia – i njoj pohvala što ima volje i strpljenja i snage do tolikih
kasnih sati učiti i poučavati.
Dragi naši profesori i djelatnici – nikome ne umanjujem trud, ali ovaj sam događaj
posebno uočila. I dok sam to zabilježila evo četiri sata i zaključavanja vrata. Za danas
je dosta. Može sutra ispočetka.

9. 9 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Vraćamo se na prvi razred – na vas kao prvašiće.
Gdje smo te godine bili (putovali, učili na terenskoj nastavi, izlazili izvan škole i
učionice, razgledavali, zagledavali i pamtili), što sve vidjeli i naučili – evo kratkog
pregleda:
- u Muzeju za umjetnost i obrt pogledali smo skandinavski dizajn
- slušali smo koncert u Lisinskom Mladog njemačkog orkestra
- bili smo na terenskoj nastavi u Fužinama, šumi Golubinjak, na Risnjaku
- sudjelovali smo na natjecanju iz odbojke (cure)
- slušali smo predavanje gđe. A. Bego o trgovanju ljudima
- putovali smo u M nchen i Salzburg
- gledali smo predstavu u EXIT TEATRU „Kako misliš mene nema“
- ostajali smo na dodatnom učenju
- obilježili smo razne posebne dane i datume (Božić, Advent, Valentinovo)
- u kinu smo gledali povijesni spektakl „Elizabeta: Zlatno doba“
- u Klovićevim smo dvorima gledali izložbu Marca Chagalla
- slikali smo se kao razred
- bili smo u Prirodoslovnom muzeju i ušli ravno kroz ralje morskog psa
- sudjelovali smo na Lidranu s predstavom „Božićni duh kroz 365 dana“ (hvala i
Lisi i mami)
- sudjelovali smo na književnim večerima
- u kazalištu Mala scena gledali smo predstavu „Debela“
- bili smo na Otvorenim danima instituta Ruđera Boškovića
- u Branimir centru smo pogledali dokumentarac „Što sa sobom preko dana“
- odradili smo humanitarnu akciju i obradovali nezbrinutu djecu u samostanu
Karmelićanki Božanskog Srca Isusovog
- bili smo na terenu u Vukovaru i Kopačkom ritu
- u suradnji s PU Zagrebačkom slušali smo predavanje „Ne, zato jer ne!“ o drogi
i drugim ovisnostima
- završili smo godinu sa školskim časopisom „Bolji svijet“.

10. 10 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Znam da se malo od toga sjećate jer je prošlo puno vremena (od današnjeg datuma
21. listopada 2010. godine) do trenutka kada čitate. Međutim, riječi i slike (vaše fotke
kojima ćete se sigurno obradovati i nasmijati) će vas podsjetiti:
Slika 4: Vjeran na projektnoj nastavi
Slika 5: Luka na učenju

11. 11 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 6: Nastava njemačkog jezika
Slika 7: Nastava likovne umjetnosti
Završetku dijela knjige o vašem prvom razredu dodajemo vaša sjećanja o toj dalekoj
godini kada ste se upisali i došli u novu sredinu:
Lisa: Sjećam se Jurice Rožića. Bila sam jedina cura u razredu i tada mislila da su svi
dečki OK, ali znali su pretjerati.
Sjećam se fantastičnog izleta u M nchen. Bilo je super.
Mario: Prošao sam s 5, uzorno vladanje, malo nas u razredu, profesori odlični
Jura: Nikad nije bilo Luke K., čudno kako nas je bilo malo u razredu, nova sredina,
izlet u M nchen.

12. 12 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
4. DRUGI RAZRED: šk. god. 2008./2009.
Sjećate li se svog drugog razreda?
Kada bi vas netko pitao danas, kada čitate ovu knjigu, to pitanje sigurno biste
odgovorili da je doba srednje škole sretno razdoblje u životu, da ste s veseljem išli na
nastavu, da su svi profesori bili dobri (neki odlični, a neki katastrofa), ali i da ste vi
mogli više i bolje, ali vam se nije dalo.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi bili odlični ili vrlo dobri učenici.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi imali vremena i za ostajanje na
učenju i za čuvene kavice u još čuvenijoj Sedmici.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi se više međusobno družili i bili bolji
prijatelji jedni drugima.
Eh, kakva me nostalgija hvata za srednjom školom, a što će se godine nizati to će
nostalgija i uspomene biti sve jače i češće.
Često sam se pitala zašto sam se uhvatila ovog zadatka i kako mi je pala na pamet
ideja – pisanje knjige Srednjoškolskih uspomena, skupljanje vaših radova i
fotografija. Znam odgovor. Izreći ću ga. Meni je srednja škola bilo najljepše razdoblje
u životu. Voljela sam sve što se u njoj događa, čak i učenje. Nisam imala ni jedan
izostanak kroz četiri školske godine. Bila sam sretno i zdravo dijete. Nisam mogla
zamisliti ni dan ni sat da ne budem u školi, u svom razredu, među svih njih trideset i
dvoje (32) koliko nas je u razredu bilo. I nemojte misliti da sam bila štreber. Nisam
bila ni odličan učenik (moja sestra je), već vrlo dobar. Ni meni se baš nije učilo sve
gradivo, ali sam se za svaki dan pripremala iz svakog predmeta, sve zadaće uvijek
pisala, svu lektiru uvijek pročitala i sastavila.
Skoro zaboravih, imala sam jedan neopravdan sat, a i svi mi iz razreda jer smo se
namjerno „vukli“ nazad na sat povijesti s terenske nastave sa željom doći što kasnije i
zakasniti što više da profesorica odustane od čekanja. A mi, prave naivčine, sjeli pred
školu i to baš pod prozor kabineta fizike gdje je naš razrednik (profesor fizike) imao
nastavu i dakako – vidio nas. Taj jedini neopravdani sat svi pamtimo.
A vi, draga djeco?! Što ste stariji, sve vas je manje u školi. Što ste stariji, sve više
prijevoz kasni, stalno ste bolesni ili kod zubara, non-stop je zastoj, bez jutarnje kave
ne možete funkcionirati… Izgovora na pretek, a ispričnica ni za lijek. Izostanaka
stotine, a od toga neopravdanih koliko voliš. A roditelji – prvo u čudu, onda
razgovaraju s vama, onda opravdaju sve što se opravdati da, ali ostane još toga i za
neopravdane.
„Dobro, ne pretjerujte baš.“ rekli biste za sebe i za svoj drugi razred. „Nije baš tako
bilo u drugom, nego u trećem i četvrtom. U drugom smo još bili dobri.“
Bili ste. Bili ste dobri i kasnije. Završili ste školu i otišli drugim putem.

13. 13 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
A po čemu ćete osobito pamtiti svoj drugi razred evo kratkog pregleda:
- po predstavi Galeb u ZKM-u
- predavanju i predstavljanju Udruge slijepih i slabovidnih te humanitarnoj akciji
za Školovanje pasa vodiča
- pedagoginji Ani Blažević
- putovanju na terensku nastavu u Puli i radionicama iz biologije i kemije
- izložbi Grafike Rebrandt u Muzeju za umjetnost i obrt
- božićnoj priredbi
- izložbi Josipa Račića u Modernoj galeriji
- predstavi Vrag nosi pravdu u kazalištu Vidra naše bivše učenice Nataše
Horvat
- školskim natjecanjima iz engleskog, hrvatskog, biologije, TZK
- obilježavanju Valentinova
- odlasku na koncert M. P. Musorgskog: Slike s izložbe
- posjetu kinu i filmu Operacija Valkyra
- Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju i Ruđeru Boškoviću
- izletu u Čigoč i Lonjsko polje
Tu se želim zadržati malo duže i podsjetiti vas na one silne komarce koji su nas pratili
i puta po kojem smo tako pažljivo hodali jer su prije nas prolazile krave i ostavile
svoja obilježja. U tom djelu puta pitala sam se gdje li smo zalutali, ali u pogledu na
širinu Lonjskog polja po izlasku iz šume i pogledu na silna i mnogobrojna gnijezda
roda raspoloženje se vratilo pa možemo za izlet reći da je ostao nezaboravan.
- po predstavi Crvenkapica na njemačkom jeziku i samo za učenike koji uče taj
jezik
- da ne zaboravim – po učenjima nakon nastave
- projektima (praćenje životinjskog organizma kroz 4 godišnja doba),
radionicama, posjetama i terenskoj nastavi
- posjetama pedagogici i ravnateljici, obavijestima razrednika svakog petka o
vašem uspjehu i izostanku roditeljima i tko zna što je svega još bilo u drugom
razredu.
A što su zapamtili neki učenici?! Šta će izvući iz ladica svojih uspomena (9.2.2011.)?
Baš me zanima.
Ja pamtim malo više izostanaka, malo više kašnjenja na prve sate i maštovitih isprika
i izgovora za sve. Dnevnik je, doduše, još bio poluprazan, a vaših prezimena malo,
osim možda Krisovog. On je valjda rekorder škole ili generacije. Od ljubavnih jada,
praćenja cure do njezine škole, prehlada, kavica u Sedmici i šokiranja mame – što tu
svega nije bilo…
Ali zato, kada bi se pojavio i tako skrušeno obećao da će od danas biti redovit, sve bi
bilo oprošteno i zaboravljeno. A njega već sutradan opet nema.

14. 14 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Učenici sve to što se škole tiče gledaju iz drugog ugla. Osim mnoštva opravdanja,
izostanaka i neučenja puno su i naučili (bistra su to djeca). A što su zapamtili:
Jura: Došli novi učenici Andreja i Lucija, a otišla profesorica iz matematike i fizike
prof. Filipašić
Lisa: Već smo se navikli na školu, a Andrejin dolazak bio je spas. Hvala Bogu, još
jedna cura. Sve je išlo prema boljem.
Završit ćemo drugi razred vašim radovima, fotografijama i izvacima iz Dnevnika.
Slika 8: Marin u ZOO-u
Slika 9: Izlet u Lonjsko polje

15. 15 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 10: Izlet u Lonjsko polje
Slika 11: Vrijedni u razredu
U drugom razredu pridružili su nam se:
Andreja Antić
Lucija Beljan
Luka Bagić
Mario Divila
Marcela Medved.

16. 16 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
5. TREĆI RAZRED: šk. god. 2009./2010.
Nekoliko učenika otišlo, nekoliko došlo – scenarij završetka i početka svake školske
godine sličan. Uvijek ima zadovoljnih, uvijek ima nezadovoljnih. Oni jako ili manje
zadovoljni ostali s nama, nezadovoljni gunđaju ili su netragom nestali. Ali zato, novi
došli. Svi vi, dragi učenici, koji ste s nama od prvog dana u prvom razredu niste ni
svjesni koliko vam je u ovoj školi dobro – kreativna i raznolika nastava, dragi i
susretljivi profesori, uvijek možete odgovarati (i to još najave kada), puno izlazaka na
terensku nastavu, mogućnost učenja (što baš niste iskoristili), ravnateljica puna
razumijevanja, bez galame i ružnih riječi, pedagoginja uvijek za razgovor, razrednici
stalno u kontaktu s roditeljima (nekima odlično, nekima prečesto) – sve u svemu,
škola za vas.
A što bi rekli učenici koji su nam (u bilo kojem razredu srednje) prešli iz državne u
našu, privatnu školu? Rekli bi kao što je Domagoj Vukušić napisao za školske novine
– „ni ne znate kako vam je dobro jer niste probali ono drugo“. Uostalom, ako ste
pročitali sve što u ovoj Knjizi srednjoškolskih uspomena piše, pročitali ste i taj
Domagojev rad s kojim bi se složili mnogi, a neki opet ne. Eh, draga djeco, dragi
učenici, tek kada odete na fakultet moći ćete jasno sagledati svoju srednju školu. Koji
će tada biti vaši komentari, emocije i sjećanja? Nešto od toga saznat ćemo kada nas
dođete posjetiti, tj. od onih koji nas budu došli posjetiti.
I što je novo u trećem razredu za razliku od prva dva?
Vi biste rekli da ništa nije novo – ista škola, male učionice, vi sve jači i veći, profesori
svi gotovo isti, vama jako poznati (već znate kako svaki od njih diše, kako će reagirati
na vaše – nisam ni ja napisao/la zadaću ili nisam spreman/na za odgovaranje), tu i
tamo netko novi, tek toliko da znate da su naši profesori mladi kolektiv, da su
većinom profesorice, a trudnoća normalna pojava u tom mladom sastavu.
A sada, što vam se događalo u trećem razredu, evo kratkog pregleda (gdje ste bili,
što ste vidjeli, u čemu ste sudjelovali, što ste naučili, zapamtili – neću provjeravati.
Znam da ima znanja. Nije sve ishlapilo.)
- u kazalištu Tvornica lutaka na predstavi Radio Tesla
- na jednodnevnom izletu, terenskoj nastavi: Funtana – Vrsar – Rijeka
- bili smo na Svjetskom danu pješaka
- na manifestaciji Dojdi osmaš
- nagrađeni učenici u Danu bez školske torbe na izložbi Prvaci intimizma
- bili smo na Interliberu u prostorijama Velesajma
- bili smo u Hrvatsko-američkom društvu na radionici iz povijesti SAD-a
- u kazalištu Vidra na predstavi Starac i more
- u kazalištu Histrioni na predstavi „I Miss Communism“
- na izložbi Uspomene jednog bana u Povijesnom muzeju

17. 17 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
- Bagić, Beljan, Forster na natjecanju iz njemačkog
- na predstavi u ZKM-u Garage
- u galeriji Klovićevi dvori na izložbi Vlahe Bukovca
- na otvorenim danima Instituta Ruđer Bošković
- u Prirodoslovnom muzeju na izložbi paukova
- na terenskoj nastavi u Lici – u Smiljanu kod Nikole Tesle, u špilji Grabovici
- izlet dvodnevni u Padovi, Veroni i Gardalandu (pored Julijinog balkona, crkve
svetog Ante, u zabavnom parku)
- radionice i kreativna nastava svakodnevno
- završetak s učenjima i borbom s ocjenama pred kraj nastavne godine
- kraj nastave jedva dočekan 15. lipnja 2010. godine (sunčana, osunčana, topla,
vesela srijeda).
Slika 12: Pred Tehničkim muzejem
Slika 13: Pred Prirodoslovnim muzejem

18. 18 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 14: Na nastavi Kemije
Slika 15: Na terenskoj nastavi u Smiljan
Slika 16: Na izletu

19. 19 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 17: Na maturalcu u Tunisu
Slika 18: Pred Institutom Ruđer Bošković

20. 20 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
6. ČETVRTI RAZRED: šk. god. 2010./2011.
Počet ćemo s vašim impresijama o školi i četvrtom razredu:
Marin Ivanković – maturalac je bio „prva liga“, profesorice isto, vodič isto, oko
pripreme za maturu gužva i više nas u razredu
Lisa-Miriam Forster – zadnja je godina. Već sam pomalo tužna. Valjda ćemo ostati
svi dobri prijatelji, nadam se svi. Kad god dođe Kris u razred, svi se razveselimo. Kao
da nam je Božić. Nije ga bilo već dva tjedna.
Da, povećao nam se razred. Hoćemo li sada svi stati u našu malu učionicu?!
Jura uglavnom zna imati svoje ispade, zna biti često živčan, ali kad s njim samo
razgovaraš, OK je.
Jura Petričević – pamtim maturalac kao najbolji tjedan u životu, pamtim put u
Salzburg i Graz, državnu maturu i malo vremena za ostale predmete i još –
sprijateljio sam se s Bolarićem.
Novi učenici u četvrtom razredu došli i povećali brojnost učenika škole, a mi se trudili
koliko smo znali i umjeli da sve vas dovedemo do uspješnog kraja i zadovoljstva
obostranih.
A tko su ti novi četvrtaši:
Patrik Hrelec
Mislav Marinčić
Vedran Kalinić
Benjamin Markov
Vedrana Ružić
Gordan Brkić.
A je li bilo kakvih promjena u profesorskom sastavu? Je.
Na porodiljni je otišla razrednica Ivančica Diskordia, a kao profesorica njemačkog
jezika stigla nam je Ivona Šalinović i profesorica engleskog Anita Mazej, a za fiziku
Nino Mandl i matematiku Petra Šala.
I profesorica Adriana Ivandić je bila kratko na bolovanju pa ju je mijenjala Marija
Marketanović Hadžić. Bila kratko, došla i otišla. Oni koji su dolazili u školu možda će
je pamtiti, ali Kris - znaš li tko je mijenjao profesoricu Ivandić?

21. 21 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
I što se događalo u četvrtom razredu osim što nam je došlo puno učenika (gotovo
koliko vas je i bilo – u razred mislim):
- profesorica Ana Borbaš Bajivić rodila sina Jakova i ove godine je nema
- profesorica Anđelka Ravlić organizirala prvi višednevni izlet u BiH – Jajce, Visoko,
Sarajevo, izvor rijeke Bosne, Travnik, Kraljevu Sutjesku – svima bilo lijepo, svi se
sretno vratili, a profesori etike, povijesti i geografije izradili zadatke za „terensku
nastavu“.
- obilježili smo i Međunarodni dan pješaka pješačeći od škole do Medvedgrada, a
društvo se raspalo putem i s profesorom Kristijanom Šivakom i profesoricom
Gabrijelom Čorković do cilja stiglo šestero učenika.
- bili smo na predstavi Biti drukčiji
- ugostili smo predstavnika Hrvatsko-američkog društva
- bili smo na Zagrebačkom Velesajmu – Interliber
- primili smo predstavnike različitih visokih učilišta na prezentaciju svojih ustanova –
VERN-a, ZŠEM-a, Libertasa i drugih iz Zagreba, Dubrovnika i Splita
- obilježili smo Dan nepušača i Dan sjećanja na Vukovar
- bili smo u Krapini i kući Ljudevita Gaja
- posjetili smo Graz i Salzburg za Adventa
- okitili smo školu za Božićne praznike i blagdane i uvježbali priredbu
- profesorica Čorković je osmislila filmsko poslijepodne u školi svakog prvog četvrtka
mjesecu, a tko je htio, pogledao je sve ponuđene filmove uz grickalice i sokove
- posjetili smo Tehnički muzej i Bezbroj lica periodnog sustava elemenata
- uređivali smo razrede – bojali i maljali
- svi razredi izradili su svoj kalendar na satu informatike (ukrašavali su vašu školu)
- svi učenici su bili na izložbi Art deco u Muzeju za umjetnost i obrt
- s profesoricom Katarinom Aladrović Slovaček pogledali ste Ledu u kazalištu Gavella
- bili ste na polaganju ECDL ispita
- organizirali ste svoju maturalnu večer u hotelu The Regent Esplanade Zagreb
- bili smo i na Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju.
A što se tiče priprema za maturu, nadamo se da ćete maturu položiti od prve (u prvim
rokovima svaki obavezni predmet) i da ćemo svi zadovoljni čuti da ste upisali željeni
fakultet. To i je cilj svega učenja. Zbog toga se trudimo svi, a osobito vi, dragi naši
maturanti.
Na fakultetu tartajte punim kapacitetom, krenite punim jedrima da ništa ne propustite.
Biti ćete sretni i vi i roditelji, a mi ponosni jer je dio znanja i svega što tamo treba i
naša zasluga. Vi ćete uvijek biti naša djeca, a mi u brizi za vama.

22. 22 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 19: U Sarajevu
Slika 20: Radionica pisanja eseja iz Hrvatskog jezika
Slika 21: Na nastavi

23. 23 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 22: U potrazi za izgubljenim vremenom
Slika 23: Uz Dan nepušenja
Slika 24: Uvijek veseli učenici

24. 24 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Slika 25: Crkva sv. Blaža
Slika 26: Vrijedni do kraja
Slika 27: Pred NSK-om

25. 25 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Danas je zadnji nastavni dan za četvrte razrede, maturante. Gužva je po školi i svim
učionicama na sve strane. Informatičke učionice cijeli dan u uporabi. Traži se
slobodna učionica. Svi su profesori tu, ulaze i izlaze iz događaja u događaj, rješavaju
i ispituju tamo gdje do ovog dana nisu stigli, tj. učenici nisu bili spremni.
A ocjene? Ludnica i potraga za što višom pozicijom u rangu od 1 do 5. Nekima uvijek
draga i jedva dočekana dvojka, a većini (hvala Bogu) treba više. Pa gdje se što može
podići, podižite djeco (ako ima mogućnosti), a gdje nema, šanse su propuštene.
Samo, uvijek težite boljem. Neka vam to bude životno pravilo.
Evo i 17. svibnja 2011. godine – norijada.
Još uvijek ima neriješenih slučajeva i nezaključenih ocjena. Ovaj put ne zovemo kući
i ne tražimo djecu – tu su.
A baš su danas stigle razredne fotografije, a od vas tu i tamo poneki dolaze i dive se
svojoj mladosti i razrednom zajedništvu.
A sutra u 9,00 sati kod okretišta u Dubravi je sastanak i odlazak na paintball u
Markuševcu. Probudite se i stignite na vrijeme. I čuvajte se. I to je opasan sport iako
ima posebnu opremu. Zaštite nikad dosta.
Slika 28: Paintball

26. 26 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“
Evo još jednog događaja vrijednog pamćenja – Maturalna večer. Nekada smo to
zvali maturalni ples. Danas se zadržao raskoš prostora, raskoš vašeg izgleda
(haljina, šminke, odijela, nasmijanih lica), ponosnih roditelja i sretnih školskih
djelatnika gledajući mladost na završetku srednjoškolskog obrazovanja, još jedne
stepenice u vašem odrastanju.
Slika 29: Pripreme za ples s roditeljima
Slika 30: Lucija i Jura
Dragi maturanti, stvarno smo svi u srcu i duši „cvjetali“ gledajući vas, zaboravljajući
sve što nije bilo dobro i pamteći samo dobre događaje. I vi nas ponesite u srcu kao
svoje profesore, kao one koji su vas i odgajali i učili i željeli vam uspjeh.
Bili ste lijepi, uređeni, odrasli mladi ljudi, skockani, dotjerani, kao iz modnog časopisa
– „lijepa mladosti“. I još očekujemo rezultate državne mature i podjelu svjedodžbi. Tu
će biti kraj. Nećemo vas zaboraviti.
Nemojte ni vi nas. Dođite, posjetite nas i razveselite svojim uspjesima.
SRETNO!

27. 27 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“