2. Općenito
Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi
natječu na terenu s razapetom mrežom na sredini. Cilj igre je prebaciti
loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije
održati u zraku i vratiti natrag preko mreže.
Povijest
William G. Morgan smatra se stvarateljem odbojke, koju je tada
nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu
gdje je upoznao izumitelja košarke James Naismitha. Godinu dana
nakon što je diplomirao, Morgan dobiva posao kao direktor fizičkog
odgoja u gradu Holyoke. Taj posao mu je omogućio utjecaj na razvoj
sporta. Njegovi razredi su se svakodnevno povećavali. Shvatio je da bi
bilo dobro da izmisli neku rekreacijsku natjecateljsku igru. Naismithova
košarka mu se učinila kao dobar izbor, ali je tada bila previše nasilna.
U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronaći igru koja je sličila
odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i
rekreacije. Postavio je mrežu na visinu od 1,98 metar, a u početku je
mislio koristiti košarkašku loptu, ali je ona bila preteška i prevelika.
Zamolio je tvrtku Spalding da naprave kožnu loptu opsega 65cm.
Nakon toga je sa dvojicom prijatelja napisao prva pravila odbojke.
1896. je u Springfieldu predstavio „Mintonette“ pred direktorima
fizičkog odgoja YMCA. Moglo je sudjelovati bezbroj igrača, a cilj je bio
držati loptu u zraku. Igra je prihvaćena, ali ime joj je promijenjeno u
„Volley ball“, i tako će ostati do 1952. godine, kada je odlučeno da će
se pisati „Volleyball“. 1897. izdaje prvi priručnik s prvim pravilima
odbojke.
Razvitak odbojke u svijetu
Odbojka se u početku širila po SAD-u preko sveučilišta, a 1900. godine
došla je i u Kanadu. Nakon toga počinje se širiti na Filipine, u Kinu, u
Burmu, u Indiju, Japan, Meksiko, diljem Europe i Afrike. 1913. godine
odbojka je uključena u program Daleko-istočnih Igara, gdje se igralo sa
16 igrača u polju. 1918. godine donesena su nova pravila. Broj igrača
3. ograničen je na šest a dozvoljeni broj odbijanja lopte je tri puta. 1947.
godine u Parizu je stvorena Međunarodna odbojkaška federacija FIVB
(Fédération Internationale de Volley Ball) u svrhu stvaranja zajedničkih
pravila igre i promoviranja odbojke u svijetu. FIVB je u početku imao
14 država članica, a danas ih je 218, što ga čini najvećim sportskim
savezom u svijetu. 1948. održano je prvo Europsko prvenstvo u Italiji,
a iduće godine prvo Svjetsko prvenstvo u Čehoslovačkoj. 1952. godine
održano je prvo Svjetsko prvenstvo za žene u SSSR-u. 1965. u Japanu
je odigrano prvo prvenstvo Azije. 1957. odbojka konačno ulazi u
program Olimpijskih igara, a prvi put se igra na OI 1964. godine u
Tokiju. Krajem osamdesetih postaje popularna odbojka na pijesku koja
se uglavnom igrala na plažama. 1996. godine u Olimpijske igre ulazi i
odbojka na pijesku.
Pravila igre
Od igrača se očekuju brze reakcije, sabranost i snalažljivost. Osobito je
važno da igrači budu dobro zagrijani i trenirani. Igra ima dvije ekipe po
šest igrača koji se bore na terenu dimenzija 18 x 9 metara. Po sredini
igrališta je razapeta mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak
između vrha mreže i tla je različit. Za seniore je 243cm, a za seniorke
je 224cm. Igralište je podijeljeno s linijom na sredini, a na tri metra od
nje se nalaze sa obje strane paralelne linije. Između njih je zona
napada, a iza zona obrane. Zona servisiranja je iza zadnje linije, a servis
se može izvoditi s bilo kojeg mjesta uz liniju. Servis izvodi desni igrač iz
linije obrane s ciljem prebacivanja lopte u protivničko polje. Ako je
servis nepravilno izveden, protivnik stječe pravo serviranja. Ekipa smije
loptu dodirnuti tri puta, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput
uzastopce. Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren ili dok netko od
igrača ne učini pogrešku. 2000. godine dolazi do novih pravila
bodovanja. Poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira
koja ekipa je servirala, a prije je samo ekipa koja je servirala mogla
dobiti bod. Utakmice se igraju na tri dobivena seta od 25 poena, a
najviše se može odigrati pet setova. Peti set se igra do 15 poena. U
slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna
4. dva poena razlike. 2000. godine FIVB uvodi novog igrača zvanog libero.
Libero nosi različitu boju dresa i uvijek se nalazi na stražnjem dijelu
terena. Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati, ali služi u
obrani polja. Tijekom igre svih šest igrača se rotiraju u smjeru kazaljke
na satu nakon osvojenog servisa. Igrači u obrani ne smiju sudjelovati u
napadu, ali mogu smečirati iza napadačke linije. Do 1998. koristila se
tradicionalna bijela lopta, a zatim je FIVB na Svjetskom prvenstvu
predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama.
Elementi tehnike igre
Servis se izvodi na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora
udariti loptu tako da lopta prijeđe mrežu i pogodi unutar terena
protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji. Najpopularniji
servis je servis u skoku koji može biti iznimno težak za prijem. Odbijanje
podlakticama primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa i
obrane polja. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i
unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja
se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za obranu polja
kod smečiranja protivničkih napadača. Dizanje je vršno odbijanje lopte
iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog
servisa. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti
toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje
je blok protivnika najslabiji. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač,
no postoje još i ekipe koje igraju s dva dizača. Pucanje ili smeč je
najefikasniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i
postizanja poena. Lopta dignuta iznad razine mreže hvata se u skoku u
najvišoj mogućoj točki i što većom brzinom i što strmije upućuje u
protivničko polje. Jako ga je teško zaustaviti pogotovo ako je brz, no
najčešće se zaustavlja čekićem. Blok je prva linija obrane u odbojci i
najefikasnija obrana od smeča. Za blokiranje su zadužena tri
obrambena igrača koja mogu postaviti blok tako da prate protivničkog
tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same
akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine
mreže. Glavna značajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu
stranu mreže u trenutku skoka.
5. Hrvatska u odbojci
Hrvatska održava pet natjecanja: u 1. muškoj A ligi, u 1. ženskoj A ligi,
u 1. ženskoj B ligi, muški kup Hrvatske i ženski kup Hrvatske. Trenutno
najbolji klub u muškoj A ligi je OK Mladost Marina Kaštela. U ženskoj A
ligi najbolji je OK Mladost. 2013. godine održan je kup Hrvatske u
odbojci u kojem je prvo mjesto osvojio HAOK Mladost, koji je ujedno i
najbolji odbojkaški klub u Hrvatskoj sa 8 osvojenih državnih kupova u
Jugoslaviji i 16 u Hrvatskoj. Također su 17 puta bili državni prvaci SFRJ
i 16 puta državni prvaci Hrvatske.
Izvor
1. Hrvatski odbojkaški portal – odbojka.hr
2. Hrvatska odbojkaška udruga – hou.hr
3. Povijest i razvoj odbojke na pijesku – hrsport.net
4. FIVB – fivb.org
5. Wikipedia – sh.wikipedia.org, hr.wikipedia.org
