Privatna jezično - informatička gimnazija "Svijet"

1. Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Zagreb, lipanj 2011. godine

2. 2
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
1. POVIJEST ŠKOLE
Kada nakon dvadeset i više godina negdje na tko zna kojoj adresi, među knjigama u
vlastitoj knjižnici ili na tavanu u prašini pronađete ovu knjigu SREDNJOŠKOLSKIH
USPOMENA sigurno ćete ju sa suzama radosnicama listati, gledati i čitati.
Draga djeco, dragi naši maturanti 2010/2011. školske godine, što li je već sve prešlo
preko vaših leđa? A kako se tek srednja škola čini daleka, davna uspomena?
Da probudimo sjećanja i ljepotu srednjoškolskih dana pišemo ovu knjigu, trudimo se
da vam od nas ostane više od svjedodžbe i stečenog znanja.
Kako su vam se škole zvale, kada su osnovane, tko ih je sve vodio, koji su vas
profesori učili, na kojim je sve adresama bila (a vi samo iz priča i fotografija saznali)
podsjećamo vas.
Moja sestra Ana Pinjušić, dipl. oec. i ja Marija Šarić, dipl. politolog i dipl. kateheta,
godinu i pol dana (nama se činilo beskrajno dugo i gotovo nedostižno) dopisivale
smo se s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i konačno 2003/2004. školske
godine započeli s radom.
A gdje smo tada bili? U Gundulićevoj 3. Toga se prostora ne sjećate kao ni
slijedećeg u Teslinoj 14. Upisivali ste se ovdje , na trećoj školskoj adresi, u Kačićevoj
3 i sve četiri ( ili kraće) sretne školske godine ovdje ste proveli, sa smiješkom na licu
svako jutro u školu dolazili, ali i sa smiješkom na licu odlazili nakon završene
nastave. A možda je bilo i drugačijih osjećaja. Ali, kako pjeva Gabi Novak:
„Pamtim samo sretne dane...“
Neka i u vašim uspomenama ovaj srednjoškolski period školovanja bude zapamćen
po sretnim danima. A koji su profesori bili u prvoj vašoj postavi ti su većinom i ostali,
započeli s vama i završili, dočekali vas iz osnovnoškolskih klupa i ispratili u
studentske vode. Prisjetimo ih se:
za povijest i geografiju: Kristijan Šivak
za glazbenu umjetnost: Ljiljana Radinčić Staničić.
Njih dvoje su od prvog dana rada škole s nama i svim učenicima. U početku su radili
na dvije škole jer je prve godine rada u gimnaziji bilo četvero učenika, a u
ekonomskoj troje učenika. Tih naših sedmero učenika svaki su dan i sat bili na
nastavi (za pojam markiranja nismo znali, vi ste nas time šokirali i tome naučili) uvijek
su nosili pribor i pisali domaće zadaće ( a danas je nekima pojam domaće zadaće
nepoznanica), a poznata Sedmica iz ulice poznatija i češća postaja od Trojke iz iste
ulice. Sigurno se pitate koja to Trojka? Pa Kačićeva 3 – naša adresa. Škola!
Tim prvim profesorima hvala na ustrajnosti i odanosti i na svim znanjima koja su
prenijeli učenicima.
Ostali profesori vašeg prvog razreda bili su:
za hrvatski jezik: Danijela Cvetković
Katarina Aladrović
za engleski jezik: Ivančica Ružak (Diskordia kasnije)
Gabrijela Čorković

3. 3
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
za njemački jezik: Ivančica Ružak
za talijanski jezik: Hrvatka Longin
za latinski jezik: Hrvatka Longin
za likovnu umjetnost: Darko Gregec
za povijest: Dubravka Štiglić
za geografiju : Marija Buhin
Sjećate li se da je profesor Šivak slomio ruku – nesreću u vožnji biciklom skrivio pas
pušten s lanca. Naš profesor zbog prijeloma saznao kako izgleda operacijska
dvorana u Draškovićevoj bolnici: a ruka? S doživotnim ožiljcima.
za matematiku: Ana Borbaš
Senka Sedmak
za fiziku: Suzana Filipašić
Ivan Žugaj
Višnja Henč Bartolić
za biologiju i kemiju: Adriana Ritec (kasnije Ivandić)
za informatiku: Tomislav Fištrek
Hrvoje Švab
Lidija Tomičić
Ana Borbaš
za TZK: Vlasta Cvitković
za vjeronauk: Marija Šarić
Marija Samardžija
za etiku : Božica Mostečak Ranogajec
za retoriku: Anđelka Ravlić
pedagog: Ana Blažević
Dubravka Štiglić
ravnateljice: Marija Šarić
tajnica: Mira Lovrenčić
administrator: Luka Šarić

4. 4
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Znam da razmišljate o nekima od njih. Ne sjećate se ni imena ni lica, ali bili su tu – u
Razrednim knjigama, poznatije - Dnevnicima, zabilježeni su i kao i vi, ovjekovječeni.
Sjećate li se koliko je učenika u prve dvije godine rada bilo u obje škole? Malo. A broj
profesora? I onda i sada isti. Možete li to zamisliti – tri puta više profesora od
učenika.
A sada, vaše maturalne godine vas je oko 150 . STO PEDESET učenika. Broj
profesora i onda i sada isti.
Vi ste nam peta generacija, peti maturanti sa svojih krasnih 18 ili 19 godina. Druga
ste generacija „državne mature“. Na pragu ste zrelosti i ozbiljnosti. Školi je tek 8
godina – daleko od punoljetnosti.
2. LANJSKI MATURANTI
Otišli su naši maturanti, četvrta i brojna generacija – njih 20 (dvadeset). Otišli su
26.06.2010. godine nakon svečane podjele svjedodžbi četvrtoga razreda i ostalih
koje su „zaradili“ kod nas ili su nam tijekom godina prešli iz nekih drugih srednjih
škola.
A na svečanoj podjeli i tom posebno svečanom dijelu zahvaljujemo profesorici
retorike Anđelki Ravlić i Ivani Kosijer.
Budući da su tada dobili i primjerak Srednjoškolskih uspomena nadam se da su ih
pročitali i pregledali od vrha do dna, od prve do zadnje riječi, od prve do zadnje
fotografije.

5. 5
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Kako su svjedodžbe o državnoj maturi dobili naknadno (jer ih tada još nismo mogli
printati) dolazili su jedan po jedan i obavještavali nas (isto tako radoznale i
nestrpljive) o „upadu“ na fakultete, o pomicanju na rang listama, o onome što su im
želje, a što će ipak biti izbor.
I evo što smo saznali, kuda su se upisali:
1. Bralo Valentina – želi u Ameriku na college, a viđena u Zagrebu
2. Butković Dora – upisala Krajobraznu arhitekturu na Agronomiji
3. Cvitković Luka – htio biti psiholog, ali upao na Vern
4. Franjković Borna – upisao pravo u Splitu
5. Hrvačić Maja – Turistički menadžment na Ekonomiji
6. Imamović Dijana – Turistički menadžment na Ekonomiji
7. Jakovac Stella – biti će veterinarka
8. Juraga Ivan – ZŠEM
9. Jović Andrea – na pravu u Zagrebu
10. Kniewald Viktor – na šumarstvu
11. Kosijer Ivana – buduća pravnica
12. Kovačić Ivan – na ekonomiji ili građevini – još nepoznato
13. Marić Mario – na matematici i PMF-u
14. Pejković Domagoj – upisao pravo
15. Smrekar Dino – upisao filozofiju i informatologiju
16. Strbačko Hela – na upravnom pravu
17. Palatinuš Karlo – upao na pravo
18. Tischler Tin – biti će web dizajner
19. Žokvić Teo – povijest i sociologiju
20. Trošelj Luka – na razrednom ispitu do 31.08.2010, ali ne baš do tada jer je
jesenski dio državne mature 24.08.2010. godine. Znači, Luka, čeka te još pet
predmeta. Zadatak ljetni ti je učiti, učiti i ne zabušavati nego završiti godinu i položiti
državnu maturu.(Dodatak-razred završio, matura ga čeka)

6. 6
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
A kada krene nova školska godina 2010. - 2011. i oni postanu studenti-brucoši
posjećivat će nas rjeđe nego li su u školu dolazili, a nadam se da će nove obaveze
postati zanimljive i redovitije.
Želimo im Indeks pun ocjena pa neka ga donesu u školu da bacimo pogled i vidimo
nove uspjehe te još jednom potvrdimo kako se sve može, kako je put do uspjeha
dohvatljiv, ali samo s njima kao glavnim sudionicima. Sretno im.
Koji su ih to profesori do uspjeha doveli (za sada samo na slici) i vas su, dragi
maturanti kojima je ova knjiga namijenjena, isto tako učili i naučili. Njihova nasmijana
lica vas pozdravljaju.
A roditelji tih lanjskih maturanata obavijestili su nas o uspješnom upisu njihove djece i
izrekli pohvale riječi o radu škole.
3. PRVI RAZRED – 2007-2008 ŠKOLSKA GODINA
Iz tog vremena, daleke 2007. godine ostao mi u sjećanju upis Lise Miriam Forster.
Došla je s mamom i tatom i nakon prvog razgovora izrekla dvije rečenice: „Ovo je
moja škola. Želim se upisati“. Tati su prevodili naš razgovor (rođeni Nijemac), Lisa
nije bila ništa uplašena, mama se složila, ja sretna (evo novog djeteta u školi) i do
danas svi zadovoljni gimnazijom.
A tko je sve upisan tada u prvi razred podsjetimo se:
1. Babić Vjeran –otišao nakon prvog razreda, ali se brzo vratio u istoj školskoj godini
2. Ivanković Marin
3. Šoštar Luka
4. Fόrster Lisa Miriam

7. 7
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
5. Rožić Jurica – otišao u Križ nakon prvog razreda
6. Šolić Krešimir Kris – došao nešto kasnije iz srednje informatičke i ostao
7. Petričević Jura
8. Kralj Luka –bi, ne bi, zaključio – ne bi i nestao
9. Vukušić Domagoj – kasnije došao i na kraju godine nestao
U drugom ili nekom drugom razredu pridružili su nam se:
1. Andrea Antić
2. Marcela Medved
3. Mario Divila
4. Lucija Beljan
5. Luka Bagić
6. Nino Bolarić
i ostali do kraja četvrtog razreda
Nije Lisi bilo lako, kao jedinoj djevojčici u razredu. A dječaci nestašni. Tko je bio
nestašniji tada – Vjeran, Luka, Marin ili Jura? I roditeljske sastanke smo organizirali
da razred postane razred. A ona se za Vjerana i matematiku zauzela posebno i na
polugodištu i kraju školske godine. Sva sreća da je s njima te godine bio Jurica Rožić
pa je imala mirnu, pomalo tihu, ali uvijek prijateljsku osobu u blizini.
I tako je počelo. Vi učenici, spremni na sve nestašluke i odmjeravanja s prijateljima u
razredu i školi, s profesorima na pomicanje granica, na malo učenja (tek toliko).
Mi, profesori spremni na „sudar“ s novom generacijom (što dalje sve bistriji, što dalje
sve im se manje uči), na kreativnost i ozbiljnost u nastavi, na prenošenje znanja i
punjenje praznih džepova u glavama naših učenika, ali i na „natezanje“ oko ostajanja
na učenju ili ne ostajanja.
Kako se složiti, a da škola bude škola, učenici - učenici, a profesori - profesori?
Sve moguće vještine i sa jedne i sa druge strane su potrebne – znanja, sposobnosti,
mašte, domišljatosti, dobra volja i slično.
Sjećam se te prve godine, opasnog jezika Jure Petričevića, odustajanja od učenja
Vjerana Babića i trčanja za njim do na ulicu, kao i za Lukom Šoštarom.
Zbog IZVANREDNOG i za školu LIJEPOG događaja prekidam razmišljanje o prvom
razredu i slikom i riječju moram prepričati ovaj događaj:
Pripremam se ja za kraj radnog dana, zaključavanje škole i odlazak kući oko 10
minuta do 16 sati (radno vrijeme škole od 08 do 16 sati) kad malo bolje osluhnem i
ne mogu vjerovati vlastitim ušima – čujem još glasova u susjednoj učionici (dobro da
nisu bili na katu jer bi ih zaključala i ostavila do sutra) i znam da je netko ostao na
učenju. Šta ostao?! Oooostao do 16 sati i učio, tj. ostali njih dvojica iz 4.a: Mario
Divila i Luka Šoštar na učenju njemačkog jezika s razrednicom, profesoricom
Ivančicom Diskordia.
Ja zavirila u razred i uhvatila ih u kadar fotoaparatom (ovjekovječila) za ovu knjigu i
za trajnu uspomenu.
I zamislite – pala mi na pamet pjesma Halida Bešlića (al ne znam puno)
......čuda da se dese........

8. 8
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
I dosta s pjesmom. Naprijed s učenjem! Mario i Luka, super vas je slušati i gledati.
Valjda je trebao četvrti razred pa da svi ovako vrijedni i sretni i zadovoljni i „uspio trud
i muka“ i konačno naučite što su radne navike. I, gotovo sam zaboravila početak.
Ah da, vrijedna djeco, ostanite tako svaki dan na učenju ili barem, četiri puta tjedno ili
tri puta tjedno, kako bi ocjene onda bile drugačije?! Kakve bi ocjene onda bile? I ne bi
mame i tate slale mail-ove i brinuli hoće od vas biti nešto ili ništa. Bit će, i te kako da
hoće.
A profesorica Ivančica – i njoj pohvala što ima volje i strpljenja i snage do tolikih
kasnih sati učiti i poučavati.
Dragi naši profesori i djelatnici – nikome ne umanjujem trud, ali ovaj sam događaj
posebno uočila. I dok sam to zabilježila evo četiri sata i zaključavanja vrata. Za
danas je dosta. Može sutra ispočetka.
Vraćamo se na prvi razred – vas kao prvašiće.
Gdje smo te godine bili (putovali, učili na terenskoj nastavi, izlazili izvan škole i
učionice, razgledavali, zagledavali i pamtili), što sve vidjeli i naučili – evo kratkog
pregleda:
- u Muzeju za umjetnost i obrt pogledali smo skandinavski dizajn
- slušali koncert u Lisinskom Mladog njemačkog orkestra
- bili smo na terenskoj nastavi u Fužinama, šumi Golubinjak, na Risnjaku
- na natjecanju iz odbojke (cure)
- slušali predavanje gđe. A. Bego o trgovanju ljudima
- putovali u Mὔnchen i Salzburg
- gledali predstavu u EXIT TEATRU „Kako misliš mene nema“
- ostajali na dodatnom učenju
- obilježili razne dane i datume (Božić, Advent, Valentinovo)
- u kinu gledali povijesni spektakl „Elizabeta – zlatno doba“
- u Klovićevim dvorima gledali izložbu Marca Chagalla
- slikali se kao razred
- bili u Prirodoslovnom muzeju i ušli ravno kroz ralje morskog psa
- sudjelovali na Lidranu s predstavom „Božićni duh kroz 365 dana“ (hvala i Lisi i
mami)
- sudjelovali na književnim večerima
- u kazalištu Mala scena gledali predstavu „Debela“
- bili na Otvorenim danima instituta Ruđera Boškovića
- u Branimir centru pogledali dokumentarac „Što sa nebom preko dana“
- odradili humanitarnu akciju i obradovali nezbrinutu djecu u samostanu
Karmeličanki Božanskog Srca Isusovog
- bili na terenu u Vukovaru i Kopačkom ritu
- u suradnji s PU Zagrebačkom slušali predavanje „Ne, zato jer ne!“ o drogi i
drugim ovisnostima
- završili godinu sa školskim časopisom „Bolji svijet“.
Znam da se malo od toga sjećate jer je prošlo (od današnjeg datuma 21.10.2010.
godine) do trenutka kada čitate, tj. kada ste maturanti četiri godine. Ali, riječi i slike
(vaše fotke kojima ćete se sigurno obradovati i nasmijati) će vas podsjetiti:

9. 9
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Jučer su nas posjetile Maja Hrvačić i Dijana Imamović iz četvrte generacije. Ne
možemo se načuditi Maji – sada je redovita na fakultetu. Čak ni ne kasni. Po sedam
sati dnevno uči što je pravo čudo, ali je zato „prezadovoljna“ kako je napisala prvi
kolokvij. Napokon vidi da se uloženi trud i te kako isplati. A Dijana – nije baš učila i ne
zna kakvi će joj biti rezultati. Dijana, uči dijete. Nema više nas da te potičemo i s
tobom učimo. Moraš sama i moraš paziti da ne preskočiš puno jer neće biti
nadoknadivo.

10. 10
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Završetku dijela knjige o vašem prvom razredu dodajemo vaša sjećanja o toj dalekoj
godini kada ste se upisali i došli u novu sredinu:
Lisa: Sjećam se Jurice Rožića. Bila sam jedina cura u razredu i tada mislila da su svi
dečki OK, ali znali su pretjerati.
Sjećam se fantastičnog izleta u Mὔnchen. Bilo je super.
Mario: prošao sam s 5, uzorno vladanje, malo nas u razredu, profesori odlični
Jura: nikad nije bilo Luke Kralja, čudno kako nas je bilo malo u razredu, nova
sredina, izlet u Mὔnchen – smiješno kako su se četvrtaši napili i napravili „red“ u
kafiću.
A što su profesori zapamtili o vama reći će u posebnim „sastavcima“ koja ćemo
priložiti ovoj knjizi. I oni pamte vas, puno zgoda i nezgoda, smiješnih i manje
smiješnih, radosnih i tužnih.
A tek razrednici.

11. 11
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
4. DRUGI RAZRED ILI 2008./2009. ŠKOLSKA GODINA
Sjećate li se svoga drugoga razreda?
Kada bi vas netko pitao danas, kada čitate ovu knjigu, to pitanje sigurno biste
odgovorili da je doba srednje škole sretno razdoblje u životu, da ste s veseljem išli na
nastavu, da su svi profesori bili dobri (neki odlični, a neki katastrofa), ali i da ste vi
mogli više i bolje, ali vam se nije dalo.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi bili odlični ili vrlo dobri učenici.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi imali vremena i za ostajanje na
učenju i za čuvene kavice u još čuvenijoj Sedmici.
Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi se više međusobno družili i bili bolji
prijatelji jedni drugima.
Eh, kakva me nostalgija hvata za srednjom školom, a što će se godine nizati to će
nostalgija i uspomene biti sve jače i češće.
Često sam se pitala zašto sam se uhvatila ovog zadatka i kako mi je pala na pamet
ideja – pisanje knjige Srednjoškolskih uspomena, sakupljanje vaših radova i
fotografija. Znam odgovor. Izreći ću ga. Meni je srednja škola bilo najljepše razdoblje
u životu. Voljela sam sve što se u njoj događa, čak i učenje. Nisam imala ni jedan
izostanak kroz četiri školske godine. Bila sam sretno i zdravo dijete. Nisam mogla
zamisliti ni dan ni sat da ne budem u školi, u svom razredu, među svih njih trideset i
dvoje (32) koliko nas je u razredu bilo. I nemojte misliti da sam bila štreber. Nisam
bila ni odličan učenik (moja sestra je) već vrlo dobar. Ni meni se baš nije učilo sve
gradivo, ali sam se za svaki dan pripremala iz svakog predmeta, sve zadaće uvijek
pisala, svu lektiru uvijek pročitala i sastavila.
Skoro zaboravih, imala sam jedan neopravdan sat, a i svi mi iz razreda jer smo se
namjerno „vukli“ nazad na sat povijesti s terenske nastave s željom doći što kasnije i

12. 12
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
zakasniti što više da profesorica odustane od čekanja. A mi, prave naivčine, sjeli
pred školu i to baš pod prozor kabineta fizike gdje je naš razrednik (profesor fizike)
imao nastavu i dakako – vidio nas. Taj jedini neopravdani sat svi pamtimo.
A vi, draga djeco?! Što ste stariji sve vas je manje u školi. Što ste stariji sve više
prijevoz kasni, stalno ste bolesni ili kod zubara, non - stop je zastoj, bez jutarnje kave
ne možete funkcionirati. Izgovora na pretek. Ispričnica ni za lijek. Izostanaka stotine,
a od toga neopravdanih koliko voliš. A roditelji – prvo u čudu, onda razgovaraju s
vama, onda opravdaju sve što se opravdati da, ali ostane još toga i za neopravdane.
Dobro, ne pretjerujte baš. Rekli biste za sebe i za svoj drugi razred. Nije baš tako bilo
u drugom, nego u trećem i četvrtom.
U drugom smo još bili dobri.
Bili ste.
Bili ste dobri i kasnije. Završili ste školu i otišli drugim putem.
A po čemu ćete osobito pamtiti svoj drugi razred evo kratkog pregleda:
- po predstavi Galeb u ZKM-u
- predavanju i predstavljanju Udruge slijepih i slabovidnih te humanitarnoj akciji
za Školovanje pasa vodiča
- pedagoginji Ani Blažević
- putovanju na terensku nastavu u Puli i radionicama iz biologije i kemije
- izložbi Grafike Rebrandt u Muzeju za umjetnost i obrt
- Božićnoj priredbi
- izložbi Josipa Račića u Modernoj galeriji
- predstavi Vrag nosi pravdu u kazalištu Vidra naše bivše učenice Nataše
Horvat
- školskim natjecanjima iz engleskog, hrvatskog, biologije, TZK i jel bilo još
nešto, ni sama više ne pamtim
- obilježavanju Valentinova
- odlasku na koncert M.P. Musorgskog: Slike s izložbe
- posjetu kinu i filmu Operacija Valkyra
- Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju i Ruđeru Boškoviću
- Izlet u Čigoč i lonjsko polje.
Tu se želim zadržati malo duže i podsjetiti vas na one silne komarce koji su nas
pratili i puta po kojem smo tako pažljivo hodali jer su prije nas prolazile krave i
ostavile svoja obilježja. U tom djelu puta pitala sam se gdje li smo zalutali, ali u
pogledu na širinu Lonjskog polja po izlasku iz šume i pogledu na silna i mnogobrojna
gnijezda roda raspoloženje se vratilo pa možemo za izlet reći da je ostao
nezaboravan.
- po predstavi Crvenkapica na njemačkom jeziku i samo za učenike koji uče taj
jezik
- da ne zaboravim – po učenjima nakon nastave
- projektima (praćenje životinjskog organizma kroz 4 godišnja doba),
radionicama, posjetama i terenskoj nastavi
- posjetama pedagogici, ravnateljici, obavijesti razrednika svakog petka o
vašem uspjehu i izostanku roditeljima i tko zna što je svega još bilo u drugom
razredu.

13. 13
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
A što su zapamtili neki učenici?! Šta će izvući iz ladica svojih uspomena (9.2.2011.)
baš me zanima.
Ja pamtim malo više izostanaka, malo više kašnjenja na prve sate i maštovitih isprika
i izgovora za sve. Dnevnik je, doduše, još bio poluprazan, a vaših prezimena malo
osim možda Krisovog. On je valjda rekorder škole ili generacije. Od ljubavnih jada,
praćenja cure do njezine škole, prehlada, kavica u Sedmici i šokiranja mame – što tu
svega nije bilo.
Ali zato, kada bi se pojavio i tako skrušeno obećao da će od danas biti redovit sve bi
bilo oprošteno i zaboravljeno. A njega već sutradan opet nema.
Učenici sve to što se škole tiče gledaju iz drugog ugla. Osim mnoštva opravdanja,
izostanaka i neučenja puno su i naučili (bistra su to djeca). A što su zapamtili:
Jura: došli novi učenici Andreja i Lucija, otišla profesorica iz matematike i fizike
Suzana
Lisa: već smo se navikli na školu, a Andrejin dolazak joj je bio spas. Hvala Bogu, još
jedna cura. Sve je išlo prema boljem
Nisu svi učenički komentari pozitivni, nemojte misliti. Jurina poznata „jezična
spretnost“ izrekla je ovakvu misao: škola daje učenicima ukore da ih neka druga
škola ne može primiti, a Krisov zapamćeni komentar na to je da je to takav biznis. E
dragi učenici (komentira vaša ravnateljica), razmišljate li vi o svojim riječima prije
nego što ih izreknete?
Završit ćemo drugi razred vašim radovima, fotografijama i izvadcima iz Dnevnika.

14. 14
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

15. 15
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
5. TREĆI RAZRED ILI 2009./2010. ŠKOLSKA GODINA

16. 16
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Nekoliko učenika otišlo, nekoliko došlo – scenarij završetka i početka svake školske
godine sličan. Uvijek ima zadovoljnih, uvijek ima nezadovoljnih. Oni jako ili manje
zadovoljni ostali s nama, nezadovoljni gunđaju ili su netragom nestali. Ali zato, novi
došli. Svi vi, dragi učenici, koji ste s nama od prvog dana u prvom razredu niste ni
svjesni koliko vam je u ovoj školi dobro – kreativna i raznolika nastava, dragi i
susretljivi profesori, uvijek možete odgovarati (i to još najave kada), puno izlazaka na
terensku nastavu, mogućnost učenja (što baš niste iskoristili), ravnateljica puna
razumijevanja, bez galame i ružnih riječi, pedagoginja uvijek za razgovor, razrednici
stalno u kontaktu s roditeljima (nekima odlično, nekima prečesto) – sve u svemu
škola za vas. A opet pamtim Jurin komentar da škola namjerno daje neopravdane i
pedagoške mjere da ih nitko ne primi i kao što komentari (osobito ovakvi) nikada ne
budu usamljeni pridružio mu se Kris dodatkom da je to takav biznis.
Koju težinu imaju riječi dobro svi znamo. A oni dobro znaju da im je to i bila namjera
– povrijediti.
Samo, zašto kada nešto „rade“ učenici ne misle kako u ovoj školi „pregrme“ i ono što
drugi nisu ili ne bi, kako opravdaju zbog suosjećajnosti i dobrote, a ne iz interesa,
kako toleriraju ako školarine nisu plaćene na vrijeme i čekaju, kako se trude oko
vašeg uspjeha iako neke učenike jedva možeš pomaknuti s mjesta itd.
A što bi rekli učenici koji su nam (u bilo kojem razredu srednje) prešli iz državne u
našu, privatnu školu? Rekli bi kao što je Domagoj Vukušić napisao za školske novine
– „ni ne znate kako vam je dobro jer niste probali ono drugo“. Uostalom ako ste
pročitali sve što je u ovoj Knjizi srednjoškolskih uspomena piše, pročitali ste i taj
Domagojev rad s kojim bi se složili mnogi, a neki opet ne. Eh, draga djeco, dragi
učenici, tek kada odete na fakultet moći ćete jasno sagledati svoju srednju školu. Koji
će tada biti vaši komentari, emocije i sjećanja? Nešto od toga saznaćemo kada nas
dođete posjetiti tj. od onih koji nas budu došli posjetiti.
I što je novo u trećem razredu za razliku od prva dva?
Vi bi rekli da ništa nije novo – ista škola, male učionice, vi sve jači i veći, profesori svi
gotovo isti, vama jako poznati (već znate kako svaki od njih diše, kako će reagirati na
vaše – nisam ni ja napisao/la zadaću ili nisam spreman/na za odgovaranje), tu i tamo
netko novi, tek toliko da znate da su naši profesori mladi kolektiv, da su većinom
profesorice, a trudnoća normalna pojava u tom mladom sastavu.
Pored navedenog, ono novo, a što se vas tiče dragi učenici, silni su izostanci i to
i-z-o-s-t-a-n-c-i koji su tako masovno počeli i takvog maha uzeli da ih nitko više nije
mogao zaustaviti. Roditelji bi se svaki puta iznenadili i šokirali pitanjem gdje je dijete,
a oni uvjereni da je u školi. Mi svaki puta iznenađeni (nakon vašeg obećanja da ćete
od sada dolaziti redovito) što vam vlastita riječ baš ništa ne znači, kako vas opet
nema, a oduševljeni onima redovitima i sretni što i njih niste zarazili bolešću koja se
zove markiranje i lijenost.
Dođemo mi u jutro na posao, u školu, na nastavu, profesor redovno u razred u 8,30,
a učenika petero ili šestero. Oni stalni (na prste ih nabrojati) – Lisa, Luka, Mario,
Lucija, Jura i tu bi se zaustavila – ni pola razreda.
A drugi, iskreno ili manje iskreno, odgovaraju – zaspao sam (zar prva dva sata? A
što si po noći radio?) ili kasnio tramvaj, zastoj, gužva u prometu (a što bi bilo da nam
nastava počinje u 8.00, a ne u 8,30? Tada bi došli na zadnje sate, valjda) ili bio sam
kod zubara (a zubi svi zdravi, lijepi, bijeli, baš kao u srednjoškolaca) i da ne

17. 17
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
zaboravim doktora (najbolja isprika jer se ispričnica da nabaviti na sto načina, a mi i
tako ne možemo provjeriti jeste li stvarno bolesni ili niste), a i liječniku i zubaru
možete poslijepodne kada nema nastave. I još – ispričnica smo malo vidjeli. Većinom
ih nekako „slučajno“ zaboravite.
I još – svaki puta mislite kako ste nas „prešli“. Ma niste nas, već sebe. U vašemu
imeniku piše kada ste bili, a kada ne (evidencija zvana izostanci), a tek u svjedodžbi
kada se pogleda zbirno broj izostanaka na kraju godine. I vas same iznenadi ta
brojka pa se sigurno pitate jel mi to bilo baš potrebno.
Nije, ali „slučajno“ se desilo.
Draga djeco, tako je bilo u trećem. Da sada kopiram stranicu bilo kojeg dana u
Razrednoj knjizi tj. Dnevniku bila bi puna zapisa (opravdanih i neopravdanih), ali tu
poslasticu čuvam za četvrti razred.
A sada, što vam se događalo u trećem razredu, evo kratkog pregleda (gdje ste bili ,
što ste vidjeli, u čemu ste sudjelovali, što ste naučili, zapamtili – neću provjeravati.
Znam da ima znanja. Nije sve ishlapilo.)
- u kazalištu Tvornica lutaka na predstavi Radio Tesla
- na jednodnevnom izletu, terenskoj nastavi: Funtana – Vrsar – Rijeka
- bili smo na Svjetskom danu pješaka
- na manifestaciji Dojdi osmaš
- nagrađeni učenici u Danu bez školske torbe na izložbi Prvaci intimizma
- bili na Interliberu u prostorijama Velesajma
- u kazalištu Vidra na predstavi Starac i more
- u kazalištu „Histrioni“ na predstavi „I Miss Communism“
- na izložbi ostavština jednog bana u Povjesnom muzeju
- Bagić, Beljan, Forster na natjecanju iz njemačkog
- na predstavi u ZKM-u Are you ready?!
- u Galeriji Klovićevi dvori na izložbi Vlahe Bukovca
- na otvorenim danima Instituta Ruđer Bošković
- u Prirodoslovnom muzeju na izložbi paukova

18. 18
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
- na terenskoj nastavi u Lici – u Smiljanu kod Nikole Tesle, u špilji Grabovici
- izlet dvodnevni u Padovi, Veroni i Gardalandu (pored Julijinog balkona, crkve
svetog Ante, u zabavnom parku)
- radionice i kreativna nastava svakodnevno
- završetak s učenjima i borbom s ocjenama pred kraj nastavne godine
- kraj nastave jedva dočekan 15.06.2010. godine (sunčana, osunčana, topla,
vesela srijeda).

19. 19
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

20. 20
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

21. 21
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

22. 22
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Da ne završimo treći razred samo fotografijama i vašim radovima nego – evo i još
par rečenica.
Čitala sam, iz početka sve što je do ovoga slova napisano i primijetila (u čudu) puno
ponavljanja. Sada mislite da se ponavljanja odnose na vaše izostanke, ali nije to.
Odnose se na moje ponavljanje o onome s Jurom i Krisom. Ali, neću to više
spominjati. Očigledno me zabolilo više nego što sam mislila kada sam zapamtila za
sva vremena. Sada vidite koliko znače riječi, koliku snagu imaju. Veliku!
Kada vam padne na pamet trenutačna misao ili asocijacija nemojte „ispaliti kao iz
topa“ nego razmislite pa izgovorite.
Ona stara „Prespavaj pa odluči“ još uvijek vrijedi.
A jel nam došao koji novi učenik u trećem razredu, provjeravam.
U drugom razredu došli su gimnazijalci:
Andreja Antić
Lucija Beljan
Luka Bagić
Mario Divila
Marcela Medved
U trećem razredu nije došao nitko novi, cijelu školsku godinu bio isti, uigrani sastav.

23. 23
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
6. ČETVRTI RAZRED ILI 2010./2011. ŠKOLSKA GODINA
Četvrti razred neću započeti s izostancima ste ispucali sve moguće mogućnosti, a
neki se gotovo prestali pojavljivati u školi. Znam, kada odete iz srednje, priznat ćete
da niste trebali, ali ne mogu se više promijeniti brojke i slova u svjedodžbama i
Dnevnicima.
Zato, evo drugačijeg početka – vaših impresija o školi i četvrtom razredu:
Marin Ivanković – maturalac je bio „prva liga“, profesorice isto, vodič isto, oko
pripreme za maturu gužva i više nas u razredu
Lisa Miriam Forster – zadnja je godina. Već sam pomalo tužna. Valjda ćemo ostati
svi dobri prijatelji, nadam se svi. Kad god dođe Kris u razred svi se razveselimo. Kao
da nam je Božić. Nije ga bilo već dva tjedna.
Da, povećao nam se razred. Hoćemo li sada svi stati u našu malu učionicu?!
Jura uglavnom zna imati svoje ispade, zna biti često živčan, ali kad s njim samo
razgovaraš OK je.
Jura Petričević – pamtim maturalac kao najbolji tjedan u životu, pamtim put u
Salzburg i Graz, državnu maturu i malo vremena za ostale predmete i još –
sprijateljio sam se s Bolarićem.
Novi učenici u četvrtom razredu došli i povećali brojnost (sigurno ste pomislili da ću
napisati izostanaka i to neopravdanih) učenika škole, a mi se trudili koliko smo znali i
umjeli da sve vas dovedemo do uspješnog kraja i zadovoljstva obostranih.
A tko su ti novi četvrtaši:
Patrik Hrelec
Mislav Marinčić
Vedran Kalinić
Benjamin Markov
Vedrana Ružić
Gordan Brkić
A jel bilo kakvih promjena u profesorskom sastavu? Je.
Na porodiljski otišla razrednica Ivančica Diskordia, a kao profesorica njemačkog
jezika stigla Ivona Šalinović i profesorica engleskog Anita Mazej, a za fiziku Nino
Mandl i matematiku Petra Šala.
I profesorica Adriana Ivandić bila kratko na bolovanju pa ju mijenjala Marija
Marketanović Hadžić. Bila kratko, došla i otišla. Oni koji su dolazili u školu možda će
ju pamtiti, ali Kris - znaš li tko je mijenjao profesoricu Ivandić?
I što se događalo u četvrtom razredu osim što nam je došlo puno učenika (gotovo
koliko vas je i bilo – u razred mislim):
- profesorica Ana Borbaš Bajivić rodila sina Jakova i ove godine je nema.
- profesorica Anđelka Ravlić organizirala prvi višednevni izlet u BiH – Jajce, Visoko,
Sarajevo, izvor rijeke Bosne, Travnik, Kraljevu Sutjesku – svima bilo lijepo, svi se
sretno vratili, a profesori etike, povijesti i geografije izradili zadatke za „terensku
nastavu“.

24. 24
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
- obilježili smo i Međunarodni dan pješaka pješačeći od škole do Medvedgrada, a
društvo se raspalo putem i s profesorom Kristijanom Šivakom i profesoricom
Danijelom Cvetković do cilja stiglo šestero učenika.
- bili na predstavi Biti drukčiji
- na Zagrebačkom Velesajmu – Interliberu
- primili predstavnike različitih visokih učilišta na prezentaciju svojih ustanova –
VERN-a, ZŠEM-a, Libertasa i drugih iz Zagreba, Dubrovnika, Splita.
- obilježili Dan nepušača, Dan sjećanja na Vukovar
- bili u Krapini i kući Ljudevita Gaja
- posjetili Graz i Salzburg za Adventa
- okitili školu za Božićne praznike i blagdane i uvježbali priredbu
- profesorica Čorković osmislila filmsko poslijepodne u školi svakog prvog četvrtka u
mjesecu, a tko je htio pogledao je sve ponuđene filmove uz grickalice i sokiće
- u Tehničkom muzeju Bezbroj lica periodnog sustava elemenata
- uređivali razrede – bojali i maljali
- svi razredi izradili svoj kalendar na satu informatike (ukrašavao vašu školu)
- svi učenici bili na izložbi Art deco u Muzeju za umjetnost i obrt
- s profesoricom Katarinom Aladrović Slovaček pogledali ste Ledu u kazalištu
Gavella
- bili na polaganju ECDL ispita
- organizirali vašu maturalnu večeru u hotelu The Reagent Esplanade Zagreb
- na festivalu znanosti u Tehničkom muzeju bili
- i (evo mene opet) izostajali ste s nastave maksimalno moguće, a roditelji najčešće
bili šokirani time što niste stigli u školu, a oni vas dovezli do Britanca ili pred vrata
škole.
A što se mature tiče i školskih priprema tijekom cijele školske godine vašeg četvrtog
razreda – e i tu imam nešto reći:
Kao prvo, organizirali mi u školi dodatno učenje iz hrvatskog jezika i matematike –
petkom i utorkom a vi na hrvatski potpuno zaboravili. Profesorica Katarina dolazila
svaki petak nulti sat (20 min do 8 sati), a dolazili u početku samo Lisa, Luka i
ponekad Jura. Kasnije sam u to vrijeme viđala samo profesoricu. A ja, svaki tjedan
uđem u razred i podsjetim zaboravnu djecu da im taj nulti sat piše u rasporedu, da ga
ne mogu promašiti. A vi, ta djeca, zaboravljali polako na nulti sat i vrlo rano (još na
samom početku školske godine) dolazila samo profesorica.
Matematika (u pripremi) zadržala se duže. Taj čarobni dodatni sat bio vam stavljen
kao sedmi i valjda zato što Sedmicu inače obožavate češće ste dolazili ili bolje
rečeno – svaki puta vas je nekoliko učilo.
A engleski – e tu je vaša razrednica Ivančica pripomogla da niste imali nulti ili koji
dodatni sat. Rekla je da ste pravi englezi i da na maturi neće biti problema.
Ali sve mi se čini da ste mogli više i bolje, da ste propustili puno, a sve propušteno je
nenadoknadivo. Nekoliko vas je išlo i na dodatne pripreme izvan škole. Kako ste
tamo mogli ići, a u školu ne? Valjda je sve ono što se dodatno plaća vrjednije? A
profesorica Višnja (iz fizike – doktorica svoje struke, profesorica sa FER-a) nudila
besplatno svoju poduku i ništa. Niste je trebali. Dobro, valjda nećete na FER ili vam
je fizika u malom prstu i još je izborni predmet. Mi se nadamo da ćete maturu položiti
od prve (u prvim rokovima svaki obavezni predmet) i da ćemo svi zadovoljni čuti da
ste upisali željeni fakultet. To i je cilj svega učenja. Zbog toga se trudimo svi, a
osobito vi, dragi naši maturanti.

25. 25
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Ove godine čujem, u razgovoru s vama, da su privatni fakulteti većini izbor.
Ali, samo je obavezno obrazovanje (osnovna i srednja škola) mjesto gdje toleriraju
vas kao nedovoljno odgovorne i nezrele osobe. Fakulteti to više nisu. Tamo vas neće
paziti i maziti kao mi. Prepušteni ste sebi i svojim „radnim navikama“. Ako do kraja
srednje niste osnažili i preuzeli sve u svoje ruke što se vas tiče sada tamo ćete
morati. Nitko vam dva puta neće reći: Hajde, ti to možeš, nego će reći: Dođite drugi
put kolega.
I zato, startajte punim kapacitetom, krenite punim jedrima da ništa ne propustite. Biti
ćete sretni vi i roditelji, a mi ponosni jer je dio znanja i svega što tamo treba i naša
zasluga. Vi ćete uvijek biti naša djeca, a mi u brizi za vama.

26. 26
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

27. 27
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

28. 28
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“

29. 29
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Danas je zadnji nastavni dan za četvrte razrede, maturante. Gužva je po školi i svim
učionicama na sve strane. Informatičke učionice cijeli dan u uporabi. Traži se
slobodna učionica. Svi su profesori tu, ulaze i izlaze iz događaja u događaj, rješavaju
i ispituju tamo gdje do ovog dana nisu stigli, tj. učenici nisu bili spremni.
A učenici? Neki ni zadnji dan nisu stigli na vrijeme. A ja nisam bila u velikom
razmišljanju. Uzela sam telefon i sve roditelje nazvala. Gdje su djeca a danas je
zadnji dan? Neki još u krevetu (roditelji s posla odlaze probuditi ih), neki baš na putu,
a neki već stigli do školskog dvorišta. Ima li koga i u učionici? Ima. Lisa. Pa Lisa, kad
ne trebaš više rješavati pitanje ocjena (riješila si ih tokom školske godine, na vrijeme)
mogla bi u Esplanadu odnijeti novac za maturalnu večeru. Naravno da je mogla,
htjela i odnijela.
A ocjene? Ludnica i potraga za što višlom pozicijom u rangu od 1 do 5. Nekima
uvijek draga i jedva dočekana dvojka, a većini (hvala Bogu) treba više. Pa gdje se što
može podići podižite djeco (ako ima mogućnosti), a gdje nema šanse su propuštene.
Samo, uvijek težite boljem. Neka vam to bude životno pravilo.
Evo i 17.05.2011. godine – norijada.
Još uvijek ima neriješenih slučajeva i nezaključenih ocjena. Ovaj put ne zovemo kući
i ne tražimo djecu (samo Krisa koji je ujutro bio i nestao) – tu su.
A baš su danas stigle razredne fotografije, a od vas tu i tamo poneko dolazi i divi se
svojoj mladosti i razrednom zajedništvu.
Za zadnji dan pohvaliti je svakako (kao i kroz sve ove godine) četvrti A razred. Jedino
ste vi, draga djeco, svi u školi ili u dvorištu škole, svi ste s majicama svjetlo plave
boje i natpisom:

30. 30
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Ak je ovo loše
Kae onda dobro?
Svi ste spremni slikati se u stotinu poza, svi ste veseli, sretni što je gotovo – baš kako
i trebaju biti učenici, maturanti na današnji dan. Vi ste svi na okupu čekali svoju
razrednicu Adrianu (i ona s majicom) i one koji su vam se pridružili i zajedno otišli
oko 11,00 sati prema Trgu pa onda do Bundeka ili tko zna gdje.
Pridružili su vam se i poneki učenici B razreda sa tamno plavim majicama na kojima
je pisalo:
Sve su to samo
izgovori.
Bravo djeco. Do kraja ste bili pravi učenici.
A gimnazijalci? Svi se negdje pogubiste. Osim vas nekoliko koji ste morali nešto
odgovarati, drugih nema. Neobična kombinacija učenika u vašem razredu. Nikome ni
do koga nije bilo stalo pa onda ni do razrednog zajedništva i cjeline. Pa tako ni do
zajedničkog odlaska na Norijadu. Šta ćete vi pamtiti o ovome danu? Ništa. Šta će
pamtiti ekonomisti? Sigurno će im zviždanje odzvanjati ušima još danima. A možda
će netko sve zaboraviti zbog alkohola koji će taj dan sigurno odnekud stići do vas. A
možda će netko u tom metežu mladosti upoznati lijepu curu ili dečka i zaljubiti se ili
pronaći prijatelja.
Samo, dobro se provedite i sretno kući vratite jer se brinu i roditelji i mi.
A sutra u 9,00 sati kod okretišta u Dubravi je sastanak i odlazak na paintball u
Markuševcu.
Probudite se i stignite na vrijeme. I čuvajte se. I to je opasan sport iako ima posebnu
opremu. Zaštite nikad dosta.

31. 31
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“
Evo još jednog događaja vrijednog pamćenja – Maturalna večera. Nekada smo to
zvali maturalni ples.
Danas se zadržao raskoš prostora, raskoš vašeg izgleda (haljina, šminke, odijela,
nasmijanih lica), ponosnih roditelja i sretnih nas školskih djelatnika gledajući mladost
na završetku srednjoškolskog obrazovanja, još jedne stepenice u vašem odrastanju.
Dragi maturanti, stvarno smo svi u srcu i duši „cvjetali“ gledajući vas, zaboravljajući
sve što nije bilo dobro i pamteći samo dobre događaje.
I vi nas ponesite u srcu kao svoje profesore, kao one koji su vas i odgajali i učili i
željeli vam uspjeh.
A ono – nekada se to zvalo ples? Zašto nekada? Što mislite?
Ples je ostao za nas, a za vas užitak u sjedenju, sjedenju, mrvici plesa, opet
sjedenju, pomalo šetnji i prošetavanju i rekla bih – nekakvoj novoj vrsti zadovoljstva.
Ali, bili ste lijepi, uređeni, odrasli mladi ljudi, skockani, dotjerani, kao iz modnog
časopisa – „lijepa mladosti“.
I još očekujemo polaganje završnog ispita, rezultate državne mature i podjelu
svjedodžbi. Tu će biti kraj.
Nećemo vas zaboraviti.
Nemojte ni vi nas. Dođite, posjetite nas i razveselite svojim uspjesima.
S R E T N O!

32. 32
Privatna jezično – informatička gimnazija „Svijet“