Predavanje povodom 675. godišnjice prvog spomena župe Pešćenica

1. Lekenik i
L k ik
Pešć
Pešćenica
od prvih spomena do
kraja 16. stoljeća
(predavanje u čast 675. godišnjice prvog spomena
Župe uznesenja BDM Pešćenica)

2. Naši krajevi u prapovijesti i antici
Šira k li
Ši okolica naših mjesta stalno naseljena već
ših j l lj ć
u prapovijesnim vremenima od strane ilirskih
i keltskih plemena.
Nakon rimskih osvajanja i postupnog
stvaranja romansko-ilirske simbioze dolazi do
procvata rimskih gradova na prostoru čitave
današnje Hrvatske te vjerojatno perioda mira
koji je trajao sve do početka velike seobe
naroda.

3. Arheološki nalazi iz vremena
prapovijesti i antike s prostora naše
župe
Prapovijesna kamena Zlatnik s likom cara
ž
sjekira (dužine 54 Valensa (364.-378.)
milimetra) p
) pronađena u nađen u Pešćenici.
šumi Kalje nedaleko
Lekenika – načinjena
od kamena serpentina
sa lijepo načinjenom
oštricom.

4. Rimska cesta
• Cesta Petovij (Ptuj, SLO) – Siscia (Sisak) koja
j ( j, ) ( ) j
je bila jedna od glavnih prometnica rimske
p
pokrajine Panonije.
j j
• Svojim putem od Andautonije (Šćitarjeva) do
Siscije prolazi i kroz našu župu – išla je
dobrim dijelom paralelno, ali nešto zapadnije
od današnje državne ceste Zagreb-Sisak
Zagreb-Sisak.
• Kroz našu župu cesta se spušta sa sjevera od
strane B š
t Buševca, prolazi bli i
l i blizinom B ž
Brežana i
Pešćenice te ne ide kroz sam Lekenik, već ide
šumom sve negdje do ulaza u Ž ži
š dj d l Žažinu.

5. • Matija Petar
Katančić
čć
koncem 18. st.
prateći trasu
ć
ove ceste kroz
naš k opisuje
š kraj
kako je cesta i
dalje dl “
d l vidljiva “po
polju i trnjacima.
To
T je ona cesta
što je žitelji i
danas poznaju
d j
pod imenom
Rimski
Ri ki put.” ”

6. Rani srednji vijek
Vrlo nestabilno vrijeme.
j
Na početku srednjeg vijeka nestaje mnogih
većih naselja iz prijašnjih vremena
vremena.
Česta doseljavanja i raseljavanja raznih
etničkih skupina na naše prostore
( g
(Langobardi, Goti, Avari, Slaveni, Hrvati…).
, , , , )
Malen broj materijalnih ostataka iz ovoga
vremena,
vremena a vjerodostojnih pisanih izvora nema
za naše prostore sve do 13. stoljeća.

7. Prvi spomen Pešćenice
p
Početkom 1211. godine Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II.
daje Cistercitskom redu Topusko i veliki posjed koji je
obuhvaćao dobar dio tadašnje Gorske županije
U toj d
t j darovnici spominje
i i i j
se posjed “Toplica”
(Topusko) kojem međe
idu i do “Pešćenice,,
koja je selo braća
Hospitalaca ( Pescenyce,
Hospitalaca” (“Pescenyce
que est villa fratrum
hospitalis”).
h pit li ”)
Jedna darovnica Andrije II. (iz 1220. godine)

8. Tko su Ivanovci?
Karitativni viteški red osnovan koncem 11.
stoljeća u jeruzalemskom konačištu
(
(Hospitiumu); njihova j p
p ) j je primarna dužnost bila
karitativna i dušobrižnička.
Dobivali bi od vladara ili plemića zemljišne
posjede na kojima bi onda organizirali svoje
preceptorate. Više preceptorata bi činilo jedan
priorat. Svaki preceptorat morao bi imati kuću
(domus; nešto poput današnjeg samostana),
kapelu, staju, ponekad i groblje te zemlju za
obrađivanje.
obrađivanje

9. Ivanovci u Pešćenici i Lekeniku
U naše krajeve vjerojatno dolaze na nagovor
kraljevske obitelji Arpadovića (podupiru ih Geza
II.
II i njegova žena Eufrosina kasnije
Eufrosina,
kraljevi Emerik i Andrija II.).
Ivanovci ostaju vlasnici
imanja u Pešćenici i
a ja ešće c
Lekeniku do 1328. godine
kada
k d ih zamjenjuju sa
j j j
kraljem za neke
posjede u Slavoniji. Odjeća
Ivanovca

10. Prvi spomen Lekenika
p
Sredinom 1217. na putu u križarski pohod kralj Andrija II.
zastaje u Zagrebu kako bi na nagovor kaptola
Zagrebačkoj biskupiji potvrdio sve prijašnje darovnice.
Spominjući biskupski posjed Dužicu navodi se da
započinje prema istoku u šumi na Odri i odatle da ide
prema Lekeniku odanle kroz šumu prema zapadu po
Lekeniku,
putu gdje je brdašce, a odanle prema močvari što se zove
Obed (“Prima meta Dolsiza cum silva incipit versus orientem ab Odra
( Prima
et vadit per Lihcinnihc, deinde per silvam ad semitam ubi est
monticulus,, inde directe ad paludem que Obed dicitur…”).
p q )
Iste 1217. Andrija II. potvrđuje posjede nekom Egidiju;
među tim posjedima spominje se i Quiquinik koji bi
možda mogao odgovarati našem Lekeniku.

11. Ime Lekenik- biljka Leken
Lekenik- j
Laszowski u svojoj knjizi
Povijest Plemenite općine
Turopolje navodi kako je
mjesto dobilo ime po
potoku, a ovaj da je dobio
ime po biljci “Leken” (lat.
Leken
nymphaea alba) što raste
u močvarama.
Leken – bijeli lotus, lokvanj.
U čistoj vodi može ga se Laszowski se u onomastici
i toponomastici vjerojatno
naći po gotovo čitavoj
služio Šulekovim
Europi,
Europi Sjevernoj Africi i rječnicima.
dobrom dijelu Azije.

12. Ime Lekenik – onomastika
Riječ “Leken” – teško joj je odrediti korijen;
možda ima i stariju, predslavensku (ilirsku ili
stariju
romansku) komponentu.
Možda j d
M žd jedan rijetki germanski jezični ostatak,
ij tki ki j ič i t t k
iz vremena velikih seoba naroda ili perioda
vlasništva I
l iš Ivanovaca nad našim prostorima;
d ši i
usporediti sa Leken (jezero u Švedskoj) ili
Løkken (grad D k j)
L kk ( d u Danskoj).
Zbog svog prefiksa (Lek-ili Lok-) sama riječ u
g gp ( ) j
svom korijenu vjerojatno ima neku
hidrografsku osnovu.
g

13. Drugi spomeni Lekenika i Pešćenice
g p
1242. spominje se u opisima međa Topuskog cistercitskog samostana
“villa Peschena” što bi možda moglo odgovarati selu Pešćenici.
g g
1249. Slavonski ban Stjepan vraća nekim Turopoljcima
šumu i određuje granice; granica Turopoljskih posjeda ide
i po sredini Odre prema jablanovoj šumi, odanle od
utoka Lekenčice ide tim potokom, pa prelazi kod
Lekenika i izlazi prema vodama Obdine, itd. (“…per medium
Odre ad arborem populeam,, inde iuxta Odra superius transisens cadit
p p p
in fluvium Leckennuc, inde autem per Lekennuc superius transiens exit
ad aquam Obonyn…”)
Ban Stjepan 1255. ponovno potvrđuje iste posjede (tj.
šumu) Turopoljcima, spominju se iste g
) p j p j granice kao i one iz
1249. (jedna od njih je i lekenički potok)

14. Drugi spomeni Pešćenice i Lekenika
Ivanovci 1275. zbog nekih zasluga (možda
g g (
novčanog pomaganja reda) daruju neke svoje
posjede mlečaninu Perčinu predstojniku
Perčinu,
Zagrebačke kovnice novca i njegovom bratu
Andriji
Ivanovci daruju “nekadašnje zemlje našeg doma
Pešćenicu i Lekenik, upražnjene i poluzapuštene, sa
sv tamošnjim g ada a pokretninama”
svim ta oš j zgradama i po et a a
(“quasdam terras domus nostre, vacuas et quasi desertas, mynor
Peschenycha et Lykenik vocatas, cum omnibus utilitatibus et
pertinenciis earundem.”).

15. Drugi spomeni mjesta u našoj župi
g p j j p
1328. godine nadbiskup kaločki Ladislav na molbu bana
Slavonije Mikića daje opis međa nekih posjeda;
spominju se imanja koje su Ivanovci prepustili kralju
Karlu Anžuvincu – tu su i Pešćenica i Lekenik
Lekenik.
Iste 1328. ova imanja obilaze i predstavnici
zagrebačkog kaptola te opisuju lekenički potok kao
granicu prema posjedima Ivana Viteza, sina Ivana;
spominje se posjed “Polona” koji vjerojatno odgovara
današnjoj Poljani Lekeničkoj.
Nakon prepuštanja imanja kruni od strane Ivanovaca
ona mijenjaju više vlasnika sve do p
j j j početka 16. stoljeća
j
kad im vlasnikom postaje Ivaniš Korvin.

16. Drugi spomeni mjesta u našoj župi
Već 1334. u prvom popisu župa zagrebačke biskupije
spominje se Crkva Blažene Djevice u P šć i i
i j C k Bl ž Dj i Pešćenici
(“ecclesia beate virginis de Pezchenicha”).
1358. Zagrebački kaptol na molbu b k zamjenika
1358 Z b čki k l lb banskog j ik
Leustahija sudjeluje kao posrednik u sporu oko
razgraničenja posjeda P t d ži (“P t d l h ”
ič j j d Pustadužica (“Puztadulsycha”,
vjerojatno između današnje Dužice i Lekenika); uz
Dužicu i Lekenik kao jedna od granica ovog posjeda
spominje se i zemlja Poljana (“Polanya”).
1574.
1574 spominje se po prvi puta i Cerje i t kao
i j i t C j to k
posjed blizu Kravarskog (“Czerye possessio prope
Krawarzkam ).
Krawarzkam”)

17. Pešćenica i Lekenik u poreznim popisima
16. lj ć
16 stoljeća
12 Posjed i vlasnik:
Iznos poreza (u forintama)
)
Pešćenica
10 (župnik)
f
Lekenik
8
(Turopoljska
p j
p
plem. općina)
6 Lekenik (Juraj
Brandenburški)
4
Lekenik (Matija
2 Slatinski)
l k)
Godina uplate
0 Lekenik
(Gregorijanci)
1509.
1520.
1553.
1554.
1555.
1559.
1560.
1566.
1567.
1568.
1570.
1573.
1574.
1576.
1578.
1582.
1588.

18. Kako se navode imena naselja u župi do konca 16. stoljeća
Lekenik
L k ik Ostala
O t l naselja župe
lj ž
LIHCINNICH (1217.) PESCENYCE (1211.)
QUIQUINIK (?; 1217.) PESCHENA (?; 1242.)
LEKENUC (1249.-ime za potok Lekenčicu) PESCHENYCHA (1275.)
LEKENNYK (1255.-ime potoka, 1358., 1487., PEXENYCZA (1328.)
1509., 1510.,1566.)
LYKENIK (1275.) PEZENYCZA (1328.)
LEKELNYK (1328.) PESCHENYCZA (1328., 1520., 1573.,
1574., 1576 1578 1582 1588 1592 )
1574 1576. 1578., 1582., 1588., 1592.)
LEXYZYCZA (?; 1328.-ime potoka) PESCHENICHA (1334.)
LYQUENYK (1328.-ime potoka) PESCHIENYCZA (1566.)
LEKANUCZ (1509.) PESCHENYCZE (1570.)
LEKENIK (1520., 1553., 1588., 1595.) ***
LEKENYK (1553., 1554., 1555., 1566., 1567.,
( , , , , , POLONA (?; 1328.)
( ; )
1568., 1573., 1574., 1576., 1578., 1582.)
LAKYNYK (1555., 1560.) POLANYA (1358.)
LEKENEK (1567.) ***
LEBENYCK (1570.) CZERYE (1574.)

19. Doba osmanskih provala
Osmanske provale u naše krajeve započinju u 15 stoljeću;
15.
vrhunac dostižu u zadnja dva desetljeća 16. stoljeća.
Naša neposredna okolica nema jakih fortifikacijskih
sustava pa je lak plijen za česte pljačkaške pohode.

20. Doba osmanskih provala
Zagrebački biskup Gašpar u pismu štajerskim
staležima 14. rujna 1592. piše kako je dva dana ranije
“neprijateljj Kravarsko,, Cerje,, Šiljakovinu,, Pešćenicu i druge
p j j j g
mačem i ognjem zauzeo.”
Osmanlije su odveli mnoštvo ljudi i stoke a kako ih
stoke,
nema tko braniti ljudi su se sami predavali.
Župnik I k 1934 pišući k k povijest ž
Ž ik Iskra 1934. iš ći kratku ij župe navodi di
kako se zbog osmanskih napada “narod župe Pešćenica
zaklonio u staru drvenu crkvu, u crkvi živio i spavao.”
Spominje se i j
p j jedan turski turban, dar g
, grofa Vuka
Erdödyja, koji je služio kao stolnjak za oltar.

21. Bitka kod Siska
Kršćanska vojska se skupljala po Turopolju
Turopolju.
22. lipanj 1593. – dan bitke
Zagrebački kanonik Krčelić pišući o bitci u 17.
stoljeću navodi kako je uz carevu pomoć ban
Toma Erdödy “vudril na Turke pri Peschenicze,
koje je szrechno razbil y vu Kupu vodu natiral ”
razbil, natiral.
Nakon ove pobjede postupno se stišavaju
osmanski pljačkaški pohodi na naše krajeve.

22. Odjeci sisačke bitke u našem kraju
j j
U Osmanskim prodorima nestaje
p
potomaka Matije Slatinskog i
j g
Gregorijanaca; njihova imanja
ostaju opustošena.
Od starih vlasnika ostaju samo
turopoljski plemići kao vlasnici
onog š će u nadolazećim
što ć d l ći
stoljećima biti Turopoljski Lekenik.
Negdje
N dj u vrijeme bitke kod Siska
ij bi k k d Si k
obitelj Erdödy kupuje opustošena
imanja i njihov posjed postaje
temelj onoga što će kasnije biti
poznato kao Erdödski Lekenik.
Toma Erdödy – zagrebačka katedrala

23. Kolonizacija Lekenika Erdödskog
j g
1595. spominju se imena trojice braće Zimica
(Marka, Dionizija F j )
(M k Di i ij i Franje), prebjega i
bj iz
osmanskih krajeva koji su zbog glasa o
junaštvu E d d d šl zatražiti da ih obitelj
š Erdödyja došli ž d h b l
naseli na svom dobru u Lekeniku.
Petar Erdödy im stoga u Lekeniku daje dva
selišta (“zelo Gerdachichevo” i “zelo Marka
(
Novachicha”) te se obvezuje da ih neće
opterećivati nikakvim novčanim davanjima ni
p j
tlakom (vjerojatno u zamjenu za vojnu dužnost
novopridošlih kolonista).
p )

24. Kolonizacija Lekenika Turopoljskog
j p j g
1487., već prije većih osmanskih provala spominju se
kmetovi Gašpara Kiša iz Kuča i Lomnice koji je u
Turopoljskom Lekeniku imao jedan dio šume.
1509.
1509 spominje se Stj
i j Stjepan L k č ić iz L k ik k
Lukačević i Lekenika kao
podložnik čuvene Beatrice Frankopan (udovice Ivana
Korvina k j
K i koja se udala za J j B d b šk ) njega
d l Jurja Brandenburškog); j
su na povratku sa sajma u Metlici ubili i opljačkali za
čak
č k 60 zlatnih forinti lj di G š
l t ih f i ti ljudi Gašpara Al ić
Alapića.
I turopoljska plemenita općina radi na kolonizaciji
naselja pa 1625 G
l 1625. Grguru P Prerovčanu d
č dopušta da
š d
sagradi kuću u njihovom Lekeniku i dodjeljuju mu
dvije parcele krčevine k će moći obrađivati.
d l kč koje ć ć b đ

25. Život seljaka na našim prostorima u
srednjem vijeku
Seoska ekonomija - proširene obitelji zajedno
rade gotovo sve (seoske) poslove.
Podavanja feudalnim gospodarima sastojala su se
P d j f d l i d i t j l
u davanju desetine od žitarica, davanja riba, vina i
kopuna o j d bl d (
k jedan blagdan (martinje, j j
ti j jurjevo, itd )
itd.),
davanja prijevoza, daća za korištenja mlinova, daća
od k č i određenog b j d k godišnje (za
d krčevina, d đ broja dasaka diš j (
održavanje utvrde Lukavec), itd.
Kmetovi u Turopoljskom Lekeniku morali su
j
jedanput g
p godišnje ugostiti p
j g plemićke izaslanike kojij
bi došli pobrati desetinu.

26. Turopoljska svinja i njena važnost u
srednjovjekovnoj ekonomiji
d k k
Svinjogojstvo u Turopolju
je bilo vrlo unosan posao
pa je plemenita općina
posebno tražila “svinjsku
desetinu tj.
desetinu”, tj uzimala
desetinu svinja kao daću
u ovim krajevima
krajevima.
Uzgojem svinja u našim
Kao pasmina nastala već u
p
6. ili 7. stoljeću na prostoru
krajevima bavili
k j im b ili su se i
današnjeg Turopolja. kmetovi i plemići, pa i
župnici.
župnici
Danas gotovo izumrla.

27. Naselja naše župe na starim kartama
Naselja naše župe susrećemo na prvim
cjelovitim kartama hrvatskih prostora koje su
rađene k
đ koncem 17. stoljeća.
17 t lj ć
Današnji Vukojevac (kao “Vukoievtzi”) nalazimo
po prvi puta uopće spomenut na Glavačevoj
karti iz 1673. godine; na istoj karti je ucrtan i
Lekenik.
Vukojevac (
V k j (ponovo) i P šć i po prvi puta
) Pešćenicu i t
nalazimo na Valvasorovoj karti iz 1689. godine.

28. Karta Stjepana Glavača iz 1673. godine

29. Karta Johanna Weicharda Valvasora iz 1689. godine

30. Hvala na pozornosti!