2. Starogrčko kiparstvo
Grčko kiparstvo se može podijeliti na dva načina
kiparskog djelovanja: arhitektonsko kiparstvo i
slobodno kiparstvo. Arhitektonsko kiparstvo,
redovito reljefno, sastavni je dio arhitekture jer je
vezano uz arhitekturu. Slobodno kiparstvo nije vezano
za prostor jer je kip tako izrađen da stoji slobodno u
prostoru. Grčko kiparstvo možemo podijeliti na tri
vremenska razdoblja: arhajsko (grčki archaios = prastar,
razdoblja:
drevan), klasično i helenističko kiparstvo.
3. Arhajsko ili rano kiparstvo traje od 650
do 450. godine.
Klasično kiparstvo traje od 450. do 323.
godine.
Helenističko kiparstvo traje od 323. do
Kristova rođenja.
4. ARHITEKTONSKO
KIPARSTVO
Jedna od bitnih značajki grčke umjetnosti jest veza između
arhitekture i kiparstva. Osim što su isticali dijelove
arhitekture jasnim bojama, smještali su i
brojne reljefe i skulpture , a s vremenom je
ukrašavanje bivalo sve bogatije.
Zabat je trokutasti dio hrama iznad arhitrava na
pročelju koji je potpuno ispunjen plastikom. Već u
najstarijim zabatnim trokutima pojedinačne skulpture se
slažu jedna uz drugu tako da tvore jedinstvenu priču, a
svaka skulptura je oblikovana u položaju koji odgovara
mjestu u kojem će biti smještena.
5. ARHAJSKO KIPARSTVO
Za arhajskoga razdoblja egipatska umjetnost vrši direktan
utjecaj na kiparstvo Grčke: ruke priljubljene uz tijelo,
stilizirane frizure, pripijena odjeća istaknuta plitkim urezima.
Zbog straha kipara da ne polome kamen, plitko klesane
skulpture su izgledale izrazito ukočeno. Ali, za razliku od
Egipćana, Grci tijela svojih "božanstava" ne stiliziraju, već
što stvarnije žele prikazati ljudske mišiće i kosti.
Stvarni napredak postižu i odvažnim šupljinama između
udova – na egipatskim figurama nikad nema šupljina.
6. KLASIČNO KIPARSTVO
Grčko klasično kiparstvo dijeli se na tri vremenska
razdoblja: klasično kiparstvo 5.
stoljeća, klasično kiparstvo
4.stoljeća i helenističko kiparstvo . Svoj
najljepši procvat grčko kiparstvo doživljava u drugoj polovici 5.
st.pr.Kr. pod upravom Perikla u Ateni.
To kiparstvo nazivamo klasičnim u najljepšem smislu te riječi jer
je ono postiglo skladnu ravnotežu
između realizma (vjernosti prirodi )
i idealizma (težnje za uljepšavanjem),
između mira i razigranosti, između razuma i osjećaja, između
tijela i duha, između slobode i reda.
Taj sklad stvorio je narod koji je znao što su prohtjevi i nagoni,
ali ih je svjesno podvrgnuo redu i zakonu, skladu i ljepoti.
7. HELENISTIČKO KIPARSTVO
Helenizam je opći naziv za one kulture koje su nastale izvan
granica grčke države ali pod grčkim utjecajem. Tri glavna središta
helenističke umjetnosti su: Egipat, Antiohija i Rod te Pergam.
Na kopnu Male Azije, posebno u Antiohiji i Rodosu, helenistički
kipari također su nastavili slavu grčke klasike. Možda su
najvažniji helenistički kipovi Milonska Venera i Nika sa
Samotrake, koji se danas čuvaju u Louvre-u. Iz Pergamonskog
kiparstva sačuvani su najreprezentativniji likovi helenističke
umjetnosti.
8. Kiparstvo kod Grka zauzima mnogo važniju
ulogu nego li arhitektura i slikarstvo. Jezgra
hrama bio je kip božanstva oko kojeg se
oblikovao prostor. Prostor nije zamišljen kao
sastajalište vjernika nego kao božji hram.
Ovdje je arhitektura okvir dok je kip središte
(kod Egipćana i Mezopotamaca je kip bio
samo dodatak arhitekturi).
Prvi grčki kipovi bili su od drveta, a kasnije
pretežno od mramora ili bronce. Glavni
predmet grčkog kiparstva bilo je golo ljudsko
tijelo.
10. Skulpture zabata sa pročelja Zeusovog hrama u Olimpiji,
oko 470.-456. pr. Kr.
11. Polimedes iz
Argosa(?), kourosi
Kleobis i Biton, oko
580. pr.
Kr.,mramor visine
1,97 m, Arheološki
muzej u Delfima.
Ove skulpture iz
radionice
na Peloponezu naruči
o je grad Arg za
svetište u Delfima (po
natpisu sa skulptura).
12. STAROGRČKO SLIKARSTVO
Doprinos grčkog slikarstva općoj kulturi je
nemoguće prikazati jer je vrlo malo djela sačuvano.
Grčko slikarstvo promatramo kroz
oslikavanje glinenih vaza.
Grčke vaze sačuvane su u mnogobrojnim varijantama:
plitke i visoke, s podnošcima, s dršcima, širokih i uskih
otvora, dužih i kraćih vratova... Od gline su
vratova
pravili ne samo vaze nego i zdjele,
tanjure, šalice, plitice, čaše, boce,
bočice za mirise, vrčeve, amfore itd.
13. Tijekom 12. pa sve do 7. st. (tzv. mračno
doba grčke) traje
raspadanje kretske i mikenske baštine i skoro
da se gase umjetničke djelatnosti.
Najstariji način oslikavanja lončarskih
proizvoda sastojao se od linearnih ukrasa, što
u vodoravnim linijama teku oko oblog tijela
posude. Taj se nacin zove
geometrijski stil . Nastale su
nebrojene vrste različitih oblika vaza od kojih
su neke još uvijek služile kao urna za
odlaganje pepela pokojnika. Tek u ← 9. st.
Grci počinju oslikavaju svoje vaze svim nama
poznatim geometrijskim
oblicima: spiralama , rozeta
(dizajnima), prepletima
- pleterima, meandrima, trokutima, krug
ovima,svastikama - raspoređenim u
horizontalne trake. Kasnije se odustaje od
puke geometrije i javlja se ljudski lik, ali još
uvijek u strogom geometrijskom obliku.
14. Detalj geometrijske amfore s prikazom
pogreba iz Dypilona kraj Atene, 8. st. pr. Kr., 155
cm visoka, Atena.
15. ARHAJSKO SLIKARSTVO
Krajem 8. stoljeća pr. Kr. već se na posudama prikazuje ljudski i životinjski
likovi, ali samo kao stilizirane figure. Zanimljivo je napomenuti da su pojedini
slikari vaza, svjesni umjetničke vrijednosti, na svoja djela stavljali potpise
tako da se zna više takvih slikarskih majstora.
U oslikavanju keramike geometrijska ornamentika se polako gubi, a osnovna
tematika postaje mitologija, legende i prizori iz svakodnevnog života. Javljaju
se dva stila: crne figure na crvenoj podlozi (← 7.
st.)
crvene figure na tamnoj podlozi (← 6. st.).
Slikanje se izvodi crnom bojom na žućkastoj i ružičastoj podlozi pečene gline.
Postepeno se dolazi do naturalističkog prikazivanja ljudskih likova u različitim
položajima i radnjama. Redovito su to prizori iz mitologije,
oslikavaju se legende o herojima, pa i prizori iz
svakodnevnog života. Slobodni prostor oko figura ispunjava se
različitim ornamentima. To je stil crnih figura.
stil
16. Klasično slikarstvo
Na prijelazu iz 4.u 5. U slikarstvu na keramici
stoljeće pr.Kr. nastaje se pored plošnih,
novi način oslikavanja stiliziranih, crvenih likova
vaza tako da se čitava na crnoj podlozi, javljaju
površina pokriva crnim i potpuno bijeli
namazom, a likovi se ne pogrebni lekiti s
pogrebni
bojaju pa ostaju fluidnim crtežima
rumenkaste boje u krepkih linija.
naravnom tonu pečene
gline. To je
stil crvenih figura.
stil
17. HELENISTIČKO SLIKARSTVO
Njegove se teme, kompozicije i motivi mogu rekonstruirati zahvaljujući
prikazima na keramici i brojnim kopijama. Apel miješa boje i sjenči,
koristeći pri tom kolorističke kontraste te dobiva iluzionistički efekt
dubine. Takav način slikarstva će se proširiti cijelim carstvom, a
poprimivši istočnjačke primjese slike će dobiti nebrojene kombinacije
oblika. Karakteristični su i brojni mozaici od raznobojnog šljunka u
malteru koji često kopiraju slike i skulpture toga razdoblja.
18. Acheloos, Sk
akač u dalj s
utezima,
atički
lekit sa Sicilij
e iz oko 525.-
500. pr.
Kr.,München.
19. Ahilej, Muza svira liru , Atenski
lekit iz oko 440.-430. pr.
Kr.,München.