2. Grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz obale rijeke Drave.
Središte jeVaraždinske županije.
Varaždin se prvi puta spominje 1181. godine. Hrvatsko-ugarski
kralj Bela III. je 1194. svome sinu Emeriku povjerio hrvatski
prostor na upravljanje, isključivši mlađeg sina Andriju iz sustava
vlasti. Andriju je predodredio da ode u križarsku vojsku, a
Emerika da postane kraljem. Povjesničar Rudolf Horvat je
zapisao da se herceg Andrija nadao da će u Hrvatskoj utemeljiti
posebnu vladarsku lozu, ali je njegov brat, kralj Emerik oko 1203..
za hrvatskog kralja dao okruniti svoga sina Ladislava III.. Zbog
toga je došlo do borbe između Andrije i Emerika . Jedan je
hrvatski povjesničar zapisao o tome sudbonosnom trenutku za
postanak slobodnog i kraljevskog grada Varaždina.
4. STARI GRAD
Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi
se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj
smješten Gradski muzej Varaždin. Tvrđava se prvi put spominje u
12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana.
Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo grofova Celjskih koji je
pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji
četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade.
Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena
u suvremenu renesansnu fortifikaciju. Za vlasništva Ivana Ungnada,
nešto prije 1544. započinje gradnja zidina s kružnim kulama, te oko
njih zemljanih bedema i jarka napunjenog vodom. Time ove
građevina postaje karakterističan tip utvrde zvan "wasserburg".
Pregradnju je radio Domenico dell'Allio, graditelj talijanskog
podrijetla koji je djelovao u Štajerskoj.Pod kraj stoljeća varaždinska
tvrđava trajno dolazi u ruke mađarsko-hrvatske obitelji Erdödy, koja
će na njoj izvesti manje adaptacije u baroknom stilu.
5.
6. Točan datum nastanka utvrde nije poznat. Na osnovu
pisanih dokumenata iz 1181. godine pretpostavlja se
postojao u XII. stoljeću (kao utvrđeni dvor ili tvrđava),
a možda i ranije, jer su župani stolovali u takvim
utvrdama.
Dio Starog grada, četverouglasta kula najstariji je dio.
Temelji su ukopani više od dva metra ispod današnje
razine. Ostali dijelovi su tijekom vremena
dograđivani, preuređivani ili pregrađivani. Vlasnici
Starog grada često su se mijenjali, a u posjed su
dolazili kupnjom, poklonom ili pravom naslijeđa.
9. ŽUPNA CRKVA SV. NIKOLE BISKUPA
Župna crkva sv. Nikole biskupa glavna je župna crkva u
gradu Varaždinu. Stoljećima je bila središte jedinstvene
gradske župe. Sv. Nikola je ujedno i zaštitnik grada Varaždina.
Crkva je postojala je još u srednjem vijeku, a postoji priča da
je izgrađena na mjestu medvjeđeg legla te se zato na zvoniku
nalazi statua medvjeda. U 15. stoljeću doživjela je veliku
obnovu od koje je ostao sačuvan jedino zvonik. Današnja
je crkva izgrađena u doba baroka, od 1753.-1758. godine.
Projekt je izradio domaći graditelj Šimun Wagner. Voditelj
gradnje bio je Matija Mayerhoffer iz Ptuja, a nakon njegove
smrti dovršio ju je Ivan Adam Poch. Od izuzetne je vrijednosti
glavni oltar, rad stolarskog majstora Thomasa Huettera te
kipara Ignaza Hohenburgera i Friedricha Petera iz 1761.
godine.
10.
11.
12.
13. CRKVA SV. FLORIJANA U
VARAŽDINU
Kapela sv. Florijana je barokna crkva u Varaždinu. Na njezinu je
mjestu prvo stajala drvena crkva, sagrađena 1669.-72. godine. Ona
je srušena 1733. godine te je sagrađena nova, zidana i nadsvođena,
koja je imala drveni toranj. Sedamdesetih se godina 18. stoljeća
kapela intenzivno obnavlja pa 1773. dobiva kriptu koju radi
graditelj Jakov Erber, a 1775. i novu sakristiju. Godine 1777. gradi
se novo pročelje s tornjem te kapela dobiva svoj današnji izgled.
Konveksno pročelje bogato je razvedeno vijencima, pilastrima i
skulpturom te predstavlja jedno od najznačajnijih djela barokne
crkvene arhitekture u Hrvatskoj.
Crkva je u unutrašnjosti ukrašena štukaturama i zidnim slikama.
Ispod današnjih historicističkih oslika, naziru se barokne zidne slike
s figuralnim prikazima. Kvalitetan barokni inventar sastoji se od
glavnog oltara sv. Florijana ,bočnih oltara sv. Lucije i sv. Apolonije
te provjedaonice koju je polikromirao varaždinski slikar Blaž
Gruber.
14.
15.
16. KAPELA SV. FABIJANA I SEBASTIJANA U
VARAŽDINU
Kapela sv. Fabijana i Sebastijana prvotno je
sagrađena 1681. godine kao zavjetna kapela protiv kuge.
Teško je oštećena u požaru 1776. godine te je obnovljena
godinu dana kasnije prema projektuŠimuna Ignaca
Wagnera. Krajem 18. stoljeća kapela je produžena,
sagrađen joj je toranj na pročelju, te je kapela dobila svoj
današnji izgled. Autor projekta i voditelj radova oko
1796. godine bio je varaždinski graditelj Franjo Losert.
U kapeli se ističe oltarna pala s likom sv. Filipa, rad
varaždinskog slikara Blaža Gruebera iz 1727. godine.
Zidne slike u svetištu iz 1777. godine djelo su
slikara Josipa Sartorija.
17.
18.
19. Glavni oltar posvećen je svetom Sebastijanu, vojniku. Na
slici je prikazan sv. Sebastijan izboden strelicama, a kraj
njega je anđeo. Iznad je osmerokraki zvjezdasti amblem
u kojem su prikazana Tri Kralja.
20.
21. U svetištu na stropu je freska Presvetog Trojstva.
Desno od svetišta je pomoćni oltar posvećen
svetom Filipu apostolu, a iznad je medaljon
svetog Franje Ksaverskog. Lijevo od svetišta je
pomoćni oltar posvećen svetoj Ruži Limskoj,
iznad je medaljon sa slikom svete Barbare, a na
oltaru je kip Majke Božje Bistričke.
22.
23. CRKVA SV. VIDA U VARAŽDINU
Crkva sv. Vida se prvi put
spominje još 1454. godine, no ne
zna se kako je izgledala u to
doba. Izgorjela je u požaru 1582.
godine, a 1649. godine zapisi
navode da je bila zidana. Ponovo
je 1748.-51. izgrađena nova
crkva, no i ona je teško stradala
u požaru 1776. godine. Obnovio
ju je 1778.-82. godine
varaždinski graditelj Ivan Adam
Poch. U crkvi je sačuvan
polikromirani inventar. Glavni
oltar je iz 1760. godine, a
propovjedaonica iz 1807.
godine.
25. U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz plemićkih palača iz baroknog doba.
Palače se grade od druge polovice 17. stoljeća sve do početka 19. stoljeća, a podižu
ih hrvatske ili udomaćene plemićke obitelji stranog podrijetla. Na glavnom
gradskom trgu smještena je palača grofova Drašković, čije je postojanje na tom
mjestu zabilježeno još u 16. stoljeću, dok današnja zgrada potječe iz 18. stoljeća. Do
nje se nekoć pružala palača Czindery, a s druge strane trga biskupska palača, no
obje su srušene krajem 19. stoljeća. Središnja zgrada trga je gradska vijećnica koja je
građena u 15. stoljeću, ali je obnovom pročelja 1791.-93. dobila svoj današnji izgled.
Na Franjevačkom trgu nalazi se poznata palača Patačić, koja je dvokatna i ima
ugaoni erker te, usprkos svojim malim dimenzijama, vrlo raskošno pročelje s
motivima rokaja. U palači su do danas u nekoliko prostorija sačuvane zidne slike.
Zidne slike sačuvane su i u susjednoj palači Varaždinske županije, koja je bila jedna
od najvećih baroknih palača ikad sagrađenih u Hrvatskoj. Ondje je u središnjoj
dvorani naslikana iluzionistička arhitektura mramornih stupova koji nose kasetirani
strop. Palaču je gradio domaći graditelj Jakov Erber.
29. Na istom se trgu, na sjevernoj strani, nalazi palača
Wasserman-Kreuz i palača Herzer , obje u stilu
kasnobaroknog klasicizma. Zanimljivo je da palaču
Herzer nisu podigli plemići već gradski poštar Franjo
Herzer koji se obogatio novcem dobivenim na lutriji.
No, ubrzo je bankrotirao pa mu je palača oduzeta. U
blizini je i palača koju je šezdesetih godina 18. stoljeća
sagradio Zagrebački Kaptol, a ističe se bogatim
pročeljem kojeg krasi motiv Božjeg oka na zabatu. Na
Stančićevu trgu, pred nekadašnjim ulazom u Stari
grad, nalazi se palača Prašinski-Sermage,
karakteristična po šarenom pročelju s crno-crvenim
medaljonima te raskošnim kamenim stubištem na
začelju. Na Trgu slobode smještena je palača obitelji
Petković kojoj je u nekom vremenu uklonjen vrlo bogat
ulazni portal s obiteljskim grbom.
35. Izvan gradskih zidina, a danas na rubu gradske jezgre,
podignuto je nekoliko palača vrlo ambicioznog arhitektonskog
rješenja. Iz šezdesetih godina potječe palača Erdödy na
Kapucinskom trgu, s pročeljem u duhu rokokoa, te palača
Keglević, sjeverno od gradskih zidina, djelo graditelja Jakova
Erbera. Blizu sjevernog oboda gradske jezgre podignuta je
1760. pavlinska rezidencija, zanimljiv arhitektonski objekt,
gotovo centralnog tlocrta, koji u unutrašnjosti ima očuvanim
rokoko štukature. S južne je strane gradske jezgre, u
Zagrebačkoj ulici smještena palača Patačić-Puttar, koja je
nastala spajanjem više gradskih kuća, a današnji je izgled
dobila na prijelazu 18. u 19. stoljeće. U njenoj je unutrašnjosti
do danas sačuvana vrijedna stolarija – dekorativne zidne
obloge i vrata od entarziranog drva, rijedak primjer vrhunskog
drvorezbarskog obrta u palačama na tlu Hrvatske. Izvorni
interijeri varaždinskih palača uglavnom nisu sačuvani, osim
pojedinačnih elemenata unutrašnjeg uređenja.
44. Od starijih građevina u Varaždinu, postoje ostaci nekadašnjih
gradskih zidina - dvije kule, Lisakova kula u Gajevoj ulici i
Lančana kula na Stančićevu trgu. Tu je i renesansna kuća Ritz s
arkadama u prizemlju, smještena na uglu Franjevačkog i Trga
kralja Tomislava, te Zakmardijevo sjemenište s kraja 17. stoljeća
u Habdelićevoj ulici.
Iz 19. i početka 20. stoljeća potječe niz gradskih vila, od kojih je
najranija klasicistička vila Mueller u Cesarčevoj ulici, dok se veći
broj secesijskih kuća nalazi u Kolodvorskoj ulici. Najznačajnija
zgrada historicističkog razdoblja je Hrvatsko narodno kazalište,
rađeno prema projektima bečkih arhitekata Fellnera i Helmera,
poznatih graditelja kazališta u srednjoj Europi.
U urbanom prostoru Varaždina, nalazi se više primjera javne
skulpture, od baroknog kipa sv. Ivana Nepomuka pred Starim
Gradom, do modernoga Meštrovićeva kipa Grgura Ninskog
ispred franjevačke crkve. U dvorištu palače Varaždinske županije
smještena je bista carice Elizabete, popularne Sissi, koja se
izvorno nalazila u gradskom parku iza HNK.
