1. Organiziranje
Nakon formuliranja misije i ciljeva te strategije
njihove realizacije, menadžment pristupa
oblikovanju organizacije koja će podupirati
strategiju realizacije postavljenih ciljeva.

2.  Organizacija → skupina ljudi koja koordiniranim radom
nastoji ostvariti zajedničke ciljeve, a pritom se služi podjelom
poslova i upravljačkom kontrolom.
 Dobro formulirana strategija implementirana kroz odgovarajuće
projektiranu organizacijsku strukturu > uspješno poslovanje
poduzeća.
 Organizacija je područje ključne snage menadžmenta –
oblikovanje organizacijske strukture, organizacija sustava
menadžmenta, upravljanje promjenama i organizacijski razvoj.

3.  Projektiranje organizacije – proces kojim se tvori optimalna
organizacijska struktura i postavljaju potrebne odgovornosti
i autoritet menadžmenta svakog sastavnog dijela unutar
strukture da bi se najbolje ostvarili ciljevi poduzeća.
 Zbog visokog stupnja nestabilnosti i rizika poslovanja
suvremenog poduzeća, menadžment se pri organiziranju
treba pridržavati dva osnovna pravila:
1. Organizacijsku strukturu valja učiniti što elastičnijom
2. Utvrditi i aktivno utjecati na evolutivne procese
promjena u sustavu, poštujući samoorganiziranu i
spontanu interakciju u tim procesima.
 Suvremeni pristup projektiranju organizacije zasniva se
na koncepciji projektnog menadžmenta.

4. Oblikovanje organizacijske
strukture
 Proces raščlanjivanja ukupnog zadatka poduzeća na
pojedinačne zadatke, oblikovanje organizacijskih jedinica
kao nositelja obavljanja određenih zadataka određenoga
stupnja agregiranosti te uspostavljanje mehanizama
koordinacije u obavljanju zadataka na svim razinama
njihove agregiranosti.
 EFIKASNOST/FLEKSIBILNOST PROIZVODNJE //
ADAPTOBILNOST PROMJENAMA OKOLINE – EFEKTIVNOST >
koordinacija na svim organizacijskim razinama / SUSTAV MENADŽMENTA.

5.  S obzirom na kriterije raščlanjivanja zadatka i formiranja
organizacijskih jedinica, razvijeno je pet osnovnih tipova
organizacijskih struktura (…čimbenici interne i eksterne
okoline):
1. Funkcijska organizacijska struktura
2. Divizijska organizacijska struktura
3. Projektna organizacijska struktura
4. Matrična organizacijska struktura
5. Procesna organizacijska struktura
 Ključna varijabla u određenom razvojnom ciklusu poduzeća i
situacijskim uvjetima okoline determinira izbor primarnog
oblika organizacijske strukture u tom razvojnom ciklusu.

6. 1.Funkcijska organizacijska
struktura
 Podjela zadatka, te grupiranje i povezivanje poslova,
kao i formiranje organizacijskih jedinica obavlja se
prema odgovarajućim poslovnim funkcijama u
poduzeću.
 Formiraju se podfunkcije (srodni, međusobno zavisni
poslovi) i povezuju u funkcijske organizacijske
jedinice, koje realiziraju određeno funkcijsko
područje za poduzeće kao cjelinu.
 Princip: funkcija = organizacijska jedinica.
 Najčešće upotrebljavani (početni) oblik kada
poduzeće razvija jednostavniji program.

7. UPRAVA
LOGISTIKA PROIZVODNJA MARKETING FINANCIJE
Planiranje Istraživanje Financijsko
Logistika materijala
proizvodnje tržišta planiranje
Priprema Financijska
Procesna logistika Plan marketinga
proizvodnje operativa
Operativna Financijsko
Logistika proizvoda Promocija
proizvodnja računovodstvo
Prometna logistika Održavanje Prodaja Kontroling

8. Prednosti
 visoki stupanj specijalizacije i podjele rada
 stručno vođenje i jedinstvena koordinacija
poslova iste funkcije
 primjena jednoobraznih metoda i postupaka
 efikasna uporaba resursa i efektivan nadzor
okoline vrhovnog menadžmenta.

9. Nedostatci
 sporo prilagođavanje promjenama okoline
 orijentacija na rutinske zadatke - efikasnost
i kratkoročni vremenski horizont
 sporo donošenje odluka
 rascjepkanost poslova i otežanost koordinacije
 odsustvo horizontalne suradnje i timskog rada,
tj. odgovornosti funkcijskih menadžera za
poslovni rezultat poduzeća.

10. 2.Divizijska organizacijska
struktura
 Javlja se kao posljedica rasta i razvoja
poduzeća - diverzifikacije proizvodnje/tržišta.
 Prati je proces decentralizacije obavljanja
poslovnih funkcija – razine: poduzeće /OJ.
 Grupiranje poslova u OJ obavlja se prema
proizvodu ili teritoriju djelovanja.

11. Predmetni oblik Teritorijalni oblik
 Grupiranje poslova -  Grupiranje poslova -
vezanost za realizaciju vezanost za teritorij
proizvoda , bez obzira na funkcioniranja jedne
funkcijsku pripadnost. regionalne jedinice.
 Različitost proizvodnih  Različitost područja
programa – OJ. poslovanja/tržišta - OJ.

12. Predmetni oblik divizijske
organizacijske strukture
 Podjela rada - grupiranje srodnih i zavisnih poslova te
formiranje OJ - prema proizvodima ili uslugama.
 Broj organizacijskih jedinica = broj proizvoda.
 Velika poduzeća-fleksibilnost/adaptibilnost.
 Nedostatak – potiskivanje poslovnih funkcija. (?)
 Prednost – veća decentralizacija, veća horizontalna
suradnja procesnih timova, veća prilagodljivost
promjenama.
 Opasnost: vodi orijentaciji na maksimiziranje uspjeha
OJ na račun poduzeća kao cjeline > sinergističko
djelovanje !

13. UPRAVA
Istraživanje i
Opći poslovi
razvoj
PROIZVOD “A” PROIZVOD “B” PROIZVOD “C”
Logistika Logistika Logistika
Proizvodnja Proizvodnja Proizvodnja
Marketing Marketing Marketing
Financije Financije Financije

14. Teritorijalni oblik divizijske
organizacijske strukture
 Primjenjuje se kada poduzeće djeluje na širokom
području, radi lakšeg prilagođavanja okolini - kada se
potrebe kupaca najbolje zadovoljavaju na lokalnoj
razini / kada važnost različitosti poslovanja po
područjima pretežu u odnosu na važnost razlika
proizvodnih programa.
 Svaka teritorijalna jedinica objedinjuje sve funkcije
potrebne za proizvodnju i prodaju proizvoda na svom
području.
 Posljedica je i raznih oblika povezivanja poduzeća.
 Decentralizirano donošenje odluka potiče razvoj
vještina općeg menadžmenta, ali povećava troškove i
otežava koordinaciju / povećava adaptibilnost okolini.

15. 3.Projektna organizacijska
struktura
 Privremeni oblik organizacije, razvijen za realizaciju
određenog novog posla – projekta / divizija /.
 Fleksibilna promjenama tehnologije i adaptibilna
zahtjevima okoline > gotovo uvijek dopunska,
ugrađena u postojeću primarnu organizacijsku
strukturu.
 Orijentirana na zadatak, realizaciju projekta u okviru
financijskog plana i vremena realizacije.

16.  Moguće ju je razvijati kao primarnu strukturu
u pojedinim dijelovima poduzeća s projektno
orijentiranom djelatnošću (inženjering,
projektni ured).
 Kada poduzeće kontinuirano realizira veći
broj sličnih projekata > stalna projektna
organizacija > transformira se u matričnu
organizacijsku strukturu.

17. 4.Matrična organizacijska struktura
 Križanje funkcijske i projektne organizacijske
strukture.
 Osnovna struktura – funkcijske organizacijske
jedinice (logistika projektne organizacije), čiji
zaposlenici rade za potrebe pojedinih projekata.
 Pokušava spojiti pozitivne i ukloniti negativne strane
funkcijske i projektne organizacijske strukture.

18. UPRAVA
LOGISTIKA PROIZVODNJA MARKETING FINANCIJE
VODITELJ VODITELJ VODITELJ VODITELJ
Projekt “A” Projekt “A” Projekt “A” Projekt “A”
VODITELJ VODITELJ VODITELJ VODITELJ
Projekt “B” Projekt “B” Projekt “B” Projekt “B”
VODITELJ VODITELJ VODITELJ VODITELJ
Projekt “C” Projekt “C” Projekt “C” Projekt “C”

19.  Najkompleksniji i najkonfliktniji organizacijski
mehanizam.
 Nedostatak - dvostruka odgovornost članova
projektnog tima.
 Prednosti – povećava fleksibilnost/efiksnost
proizvodnje specijalizacijom/racionalizacijom
troškova (funkcijska dimenzija), te adaptibilnost
potrebama tržišta / inovativnost i efektivnost
poslovanja poduzeća (projektna dimenzija).

20. 5.Procesna organizacijska struktura
 U osnovi funkcijska, a strukturiranje se obavlja prema
fazama procesa proizvodnje proizvoda i usluga.
 Umjesto vertikalnog strukturiranja oko funkcija i
proizvoda - osnova strukturiranja poduzeća je proces
transformacije inputa u output koji zadovoljava
potrebe kupca (horizontalno-timsko).
 Koncept polazi od definiranja potreba kupaca >
organizacija transformacijskih procesa - da bi im se
proizvodi uslužili na odgovarajućem mjestu, u
odgovarajućoj kvaliteti, cijeni i vremenu isporuke.

21.  Logički integrira procesne (ranije razdvojene) aktivnosti
stvaranja dodane vrijednosti - eliminacija nepotrebnih
poslova, reduciranje razina menadžmenta i horizontalno
usmjeravanje > povećavanje efikasnosti i efektivnosti
poslovanja poduzeća.
 Splošnjava hijerarhijsku piramidu, razvijajući
horizontalne suradničke odnose - eliminira tzv. srednji
menadžment > participativo upravljanje.
 Adaptibilnost promjenama okoline i fleksibilnost
zasnovana na timskom kontroliranju cjelokupnog procesa
stvaranja vrijednosti > intenziviranje primjene procesne
organizacije suvremenih poduzeća u uvjetima recentne
nestabilne okoline.

22. UPRAVA
PROCES
PROCES PROCES
REALIZACIJE
RAZVOJA PRIDOBIVANJA
NARUDŽBI
PROIZVODA KUPACA