Intelektulane sposobnosti - Anđela Jovanović - Vesna Pešić
14 de Mar de 2012•0 recomendaciones•2,566 vistas
Descargar para leer sin conexión
Denunciar
Educación
Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Intelektulane sposobnosti, Psihologija,
Anđela Jovanović,
Vesna Pešić,
Gimnazija Aleksinac
2. Inteligencija
Biološka definicija-predstavlja inteligenciju kao
sposobnost adaptacije ili prilagodjavanja.
Psihološka definicija-inteligencija je sposobnost
učenja, korišćenja starog iskustva u novim
situacijama.
Obe definicije su tačne, ali ne pokazuju način na koji
se postiže adaptacija ili snalaženje u novim
situacijama, ukazuju na psihološki mehanizam
karakterističan za inteligentne radnje.
3. Iz ovih definicija vidi se da je učenje
uvidjanjem(učenje koje se karakteriše nagošću I
nepostojanjem ponavljanih grešaka u rešavanju
problema) inteligentno rešavanje nekog problema,
inteligentno snalaženje.
Takodje, mišljenje predstavlja vid inteligencije u
kome se shvata odnos ili veza.
Stoga se može reći da je suština inteligencije
rešavanje problema uvidjanjem ili shvatanje
odnosa u datoj situaciji.
Spirman je definisao inteligenciju kao:
1. Uvidjanje odnosa izmedju datih članova
2. Sposobnost apstraktnog mišljenja
4. Merenje sposobnosti, Umni količnik
Svi položeni zadaci u testu, predvidjeni za različite
uzraste se sabiraju i daju umni uzrast. On se
uporedjuje sa kalendarskim uzrastom.
Umni količnik predstavlja količnik izmedju umnog
I kalendarskog uzrasta. Izračunava se po sledećoj
formuli: umni količnik = umni
uzrast/kalendarski uzrast x 100
Ako je umni uzrast jednak kalendarskom uzrastu,
onda umni količnik iznosi tačno 100. Toliko ima
prosečna osoba(Prosečne osobe imaju umni
količnik koji se kreće od 90 do 110)
6. Bineov test inteligencije počiva na pretpostavci da
je inteligencija opšta sposobnost koja se
manifestuje u rešavanju problema, nalaženju
odredjenih pravila, uočavanju sličnosti I razlika,
posedovanju opštih znanja itd.
7. Struktura Sposobnosti
Faktorska analiza utvrdjuje postojanje manje ili više
nezavisnih faktora tj. sposobnosti.
Faktorsku analizu je u psihologiji prvi primenio
Spirman. On je postavio teoriju dva faktora. Po toj
teoriji uspeh neke aktivnosti zavisi od G(generalnog,
opšteg)-faktora i S(većeg broja specifičnih)-
faktora.Spirman je na osnovu istraživanja utvrdio da
G-faktor traži shvatanje odnosa, što je bitna osobina
inteligencije po njegovoj definiciji. Zbog toga je opšti
faktor izjednačavao sa opštom inteligencijom.
8. U specifične faktore ubrajaju se sposobnosti kao sto
su logička, mehanička, aritmetička, muzička itd.
Spirman je objasnio da se specifični faktori mogu
objasniti kombinacijom opšteg faktora I specifičnog
vežbanja I interesovanja. Činjenica da čovek neke
aktivnosti radi izrazito bolje od drugih se objašnjava
S-faktorom.
9. Terston je dao veliki broj testova velikoj grupi ispitanika i
zaključio da ne postoji samo jedna opšta sposobnost, već niz
nezavisnih mentalnih sposobnosti:
1. W- od engleske reči Word fluency, označava fluentnost I
obilje reči. Ovaj faktor se manifestuje u bogatstvu rečnika
i tečnom govornom izražavanju.
2. V- razumevanje verbalnog sadržaja.
3. N- numerički faktor. Sposobnost lakog I uspešnog
operisanja brojevima.
4. S- prostorni faktor. Sastoji se u zamišljanju prostornih
odnosa.
5. M- faktor memorije. Sastoji se u zadržavanju I
obnavljanju utisaka.
6. P- perceptivni faktor. Sastoji se u brzom opažanju
objekata
7. R- faktor rezonovanja. Ogleda se u shvatanju odnosa.
10. Gilford je našao preko 50 posebnih faktora I
predvidja preko 120 nezavisnih sposobnosti.
Sposobnosti se mogu svrstati u nekoliko grupa.
Gilford na vise načina klasifikuje sposobnosti.
Najvažnija podela je na osnovu psihičkih operacija,
na kojoj se zasniva šematski prikaz. Produktivne
sposobnosti dele se na sposobnost konvergentnog I
sposobnost divergentnog mišljenja. U testovima
konvergentnog mišljenja postoji samo jedno tačno
rešenje, dok kod divergentnog postoje brojna
rešenja I odgovori trebaju da budu raznovrsniji I
neobičniji.
12. Individualne Razlike
Osobe normalne u pogledu inteligencije imaju umni količnik u
rasponu od 70-130. Osobe sa umnim količnikom ispod 70 se
smatraju umno zaostalim, a osobe iznad 130 obdarenim. U opsegu
od 85 do 115 nalazi se 68% ljudi. U rasponu od 70 do 130 je 95%
ljudi. 5% ljudi je ili umno zaostalo ili umno nadareno.
Umno zaostale osobe su one koje imaju umni količnik ispod 70.
Razlikuju se tri grupe umno zaostalih osoba: debili, imbecili I idioti.
Umni količnik debila se kreće izmedju 50 I 70. Odrasli debili imaju
umni uzrast od 8 do 12 godina. Ovaj vid umne zaostalosti je
najčešći. Umni količnik imbecila je izmedju 20 I 50. Te osobe ne
mogu da pišu I čitaju. Idioti su najteže umno zaostale osobe, umni
količnik je ispod 20 a umni uzrast odraslih osoba je ispod 3 godine.
13. Osobe sa umnim količnikom iznad 130 su obdarene.
Neki od njih se uzdižu do nivoa genija. Pod genijem se
podrazumeva osoba izvanrednih sposobnosti.
Istraživanja su pokazala da visoko kreativna dostignuća
ne zavise samo od stepena inteligencije, vec I od
osobina ličnosti. Samopouzdanje, istrajnost povećavaju
uspešnost. Po hipotezi praga stepen inteligencije je
najvažniji činilac stvaralaštva sve do umnog količnika
od 120. Ako neko ima umni količnik veći od 120 na
njegov uspeh utiču više osobine ličnosti I visoka
motivacija.