1. 2009
APZ-INŽENJERING
GoranT
[AUTOCAD-NAREDBE]
KRATKI PRIRUČNIK ZA AUTOCAD

2. Autosave
Većina programa, a i AutoCAD, ima ugrađenu funkciju automatskog spremanja da
bi se izbjegli ovakvi slučajevi. Ako niste ništa mijenjali u postavkama, AutoCAD bi
trebao biti namješten da sprema crtež automatski (u posebnu datoteku) svakih 10
minuta. (Tools/Options).
Kao što možete vidjeti na slici, „Automatic save“ je uključen i podešen sa
automatski sprema crtež svakih 5 minuta (1). Uzmimo npr. da radimo na crtežu i iz
nekog nepoznatog razloga nam se računalo „zamrzne“ te ga moramo resetirati.
Crtež na kojem smo radili, naravno, nismo spremili 45 min. i sve je u tom vremenu
izgubljeno? Nije baš točno, taj crtež još uvijek postoji negdje na računalu. Kako ga
vratiti? S obzirom da je „Automatic save“ bio uključen, AutoCAD je automatski
spremao crtež svakih 10 min i on se nalazi u TEMP direktoriju (folderu) na vašem
računalu. Najbrži način da dođete do tog direktorija je da odete na START->Run i
upišete %temp% u traženo polje. Ovdje pronađite datoteku te joj promijenite
nastavak u .dwg i možete nastaviti dalje crtati. Naravno, sadržavat će samo one
podatke od posljednjeg automatskog spremanja, znači najstarije 10 min.

3. ---->
Uz opciju automatskog spremanja, postoji i opcija „Create backup copy with each
save“ (2). Ako je ta opcija uključena, svaki put kada mi svojevoljno spremimo
crtež, AutoCAD će stvoriti još jednu datoteku s našim crtežom, ali sa nastavkom
.bak. Ako iz nekog razloga, naš originalni dwg crtež ne možemo otvoriti ili smo ga
slučajno izbrisali, a imamo njegovu .bak kopiju, jednostavno preimenujemo tu
datoteku iz .bak u .dwg i možemo ga bez problema opet normalno otvoriti u
AutoCAD-u kao da se nije ništa desilo.
Design Center
Design Center je alat koji omogućuje ubacivanje raznih postavki i objekata iz
jednog crteža u drugi, pretragu dwg crteža po nekom pojmu ili objektu i dr.
Npr. tražimo jedan crtež koji smo crtali negdje prije godinu dana i ne možemo se
sjetiti gdje nam se nalazi na računalu među svim tim ostalim crtežima. Ono što se
sjećamo je da smo u tom crtežu koristi block „North_arrow_25“. Prvo što bi
intuitivno radili je otvarali crtež po crtež i provjeravali da li je to taj. Postoji i lakši
način. Odemo u Design Center ( Ctrl+2 ili Tools->Palettes->Desing Center),
kliknemo na ikonicu Search, podesimo Look for Blocks, označimo disk ili
direktoriji gdje nam se nalaze svi crteži i u Search for name postavimo ime blocka
kojeg tražimo. DC će sada pretražiti sve dwg crteže koji se nalaze na zadanoj
lokaciji i izlistati vam sve koji u sebi sadrže block pod ti imenom. Vrlo koristan alat
kada nam se nešto zagubi.
Ovo je samo jedna od mogućnosti koje DC pruža. Uzmimo drugi primjer, trebamo
prebaciti postavke svih layera iz jednog crteža u drugi, a da ih sve ne radimo
ispočetka. Jednostavno otvorimo crtež u kojem nedostaju željeni layeri, navigiramo
do dwg crtež koji sadrži tražene layere, te jednostavno pomoću „drag-and-drop“
prebacimo layere iz tog crteža u trenutni. Na isti način možemo prebaciti i
Linetypes, Layers, Text Styles, Dim Styles, Table Styles, Blocks, Xrefs i Layouts-e.

4. eTransmit
Ova opcija je implementirana u AutoCAD-u već u nekoliko prethodnih verzija, ali
malo ljudi znam da ju koristi ili uopće zna za nju. Nalazi se u File->eTransmit.
Dijaloški okviri se možda razlikuju u neki starijim verzijama, ove slike dolje su iz
2008.

5. eTrasnsmit kreira zip datoteku koja sadrži sve resurse (xrefs, rasterske slike itd. itd.)
koje vaš crtež koristi, a i sami crtež. Također, možete dodati i ostale popratne datoteke
koje nemaju izravnu vezu sa Vašim crtežom, ali bilo bi dobro da ih primatelj ima kod
sebe, kao npr. neka Office ili pdf datoteka.
Ako pogledate opcije pod Transmital Setups, vidjet čete da možete uz zip datoteku
kreirati i „Self-Extracting Executable“ za nekoga za koga niste sigurni da može/zna
otvoriti zip datoteku. Ovo Vam ne preporučam jer na ovaj način se kreira .exe datoteka
koja se ne može poslati preko većine mail servera. Opcija „Maintain Visual Fidelity“
se koristi u slučajevima da koristite Annotative objekte iz najnovijeg AutoCAD 2008.
U tom slučaju postavlja svako mjerilo annotavtive objekata u zasebni layer da bi ih
primatelj mogao pročitati u pravoj veličini ako ima stariju verziju AutoCAD-a.
Ostale opcije mislim da ne treba detaljno objašnjavati jer se vrlo lako shvate, ali
možete ih i pogledati u Help-u ako Vam neke nisu baš jasne.
Prilikom slanja treba obratiti pažnju na CAD bonton. Koje stvari Vi ne volite kada
drugi Vama pošalju. Da li je baš uvijek potreban 10 MB xref ili 30 MB karta? Sve
ovisi o situaciji, nemojte odmah pomisliti više je bolje.

6. Excel to AutoCAD
Rad sa tablicama u AutoCAD zna biti jako zamoran i naporan ako ne koristimo
prave alate. Da bi napravili tablicu u AutoCAD moramo podesiti Table objekt te u
njega upisati određene vrijednosti koje želimo. Ovo je vrlo nepraktičan postupak jer
ažuriranje i modificiranje ovakvih tablica je dosta mukotrpno. Većina danas za
izradu tablica koristi Excel kao tablični kalkulator te u njemu radi većinu izračuna.
AutoCAD ima mogućnost da tu tablicu, koju ste napravili u Excel-u, prebaci u
crtež. Postupak je prilično jednostavan:
<!--[if !supportLists]-->- <!--[endif]--><!--[if !supportLists]-->u Excel-u označite
željenu tablicu
- <!--[endif]-->Copy (ctrl+C)
<!--[if !supportLists]-->- <!--[endif]-->U AutoCAD-u Edit->Paste Special…
Ali prije nego to pokušate, da objasnim neke sitnice. Kada ubacujete tablicu na ovaj
način postoji više tipova ubacivanja. Tablica koju ubacujete u crtež može biti
ubačena kao OLE objekt (Microsoft Office Excel Worksheet) ili kao AutoCAD
entitet (AutoCAD Entities). OLE (Object Linking and Embedding) je tehnologija
razvijena od strane Microsofta za ubacivanje i povezivanje različitih dokumenata i
objekata. Inače se koristi u svim Microsftovim proizvodima, a drugi proizvođači,
kao npr. Autodesk, su ju preuzeli da bi se povezali njima. Ako bi ubacili tablicu kao
OLE objekt ,tablica bi izgledala identično ako i u Excelu, sa svim estetskim
dodatcima. Kao da smo odrezali dio Excel-a i ubacili u AutoCAD.
Drugi način ubacivanja je kao AutoCAD entitet. Kada bi ubacili tablicu na ovaj
način, AutoCAD će pokušati tu tablicu, koju ste označili u Excel-u, pretvoriti u
svoje objekte. U starijim AutoCAD-ima će to biti objekti linija i objekti tekstova,
dok u novijim verzijama će to biti objekt tablice, koji se pojavio s AutoCAD-om
2005. Nema nekog pravila što je bolje, a što ne, ovisi o Vama. OLE objekti su
ponekad puno pogodniji od AutoCAD entiteta zbog vizualnog dojma, ali ako ih
možete izbjegavati, probajte jer se znaju čudno ponašati. Ipak, ono što je od
nativnog objekta bolje radi.
Također, svaku tablicu koju ubacimo u AutoCAD, bilo pomoću OLE objekta ili
entiteta, možemo ubaciti kao veza (Paste Link) ili bez poveznice (Paste).
(Napomena: tek u AutoCAD 2008+ je moguće ubaciti AutoCAD entitet tablicu kao
veza)

7. Ako ubacimo tablicu kao vezu, onda bilo koja promjena u Excel tablici će se
automatski odraziti na tablicu u crtežu dok bez poveznice neće.
Ovaj način „linkanja“ tablica u Excel-u i AutoCAD može biti vrlo korisno kada
imate hrpu izračuna koje želite prikazati u finalnom ispisu zajedno sa crtežom na
koji se odnosi.
F3 - uključivanje ORTHO i OSNAP
Od ACAD 2006, pa prema novijim inačicama ovog CAD software-a, pruža se
prilika koristiti jednostavnu prečicu kod uključivanja/isključivanja najčešće
korištenih funkcijskih naredbi ORTHO i OSNAP. Kako stalno ne bi
isključivali/uključivali ove funkcijske naredbe, da li preko plitice ACAD-ovog
sučelja, bilo preko funkcijskih tipki na samoj tipkovnici, mogu se stalno držati
uključenima, a istodobno raditi samo sa jednim. Kako? Npr. kotiramo objekt i
OSNAP nije uključen, a poslije naredbe DIMENSION u više se navrata ne bude
koristila. Nakon pozivanja naredbe DIMENSION, približi se kursorom objektu i niti
jedan od nišana se ne pojavljuje. Zatim se stisne funkcijska tipka F3 i drži se dok
kotiramo objekt. Nakon što iskotiramo objekt, pustimo funkcijsku tipku F3 i u
daljem radu ne pojavljuju se nepotrebni nišani.
FILEDIA
Recimo pokušate otvoriti novi file, a AutoCAD napiše u komadnu liniju "Enter name
of drawing to open:" ili sl., a vi ste, normalno, očekivali dialoški prozor gdje bi inače
odabrli taj file bez upisivanja gdje se on nalazi.
Problem je u tome što se zbog nekog razloga pobrkala sistamska varijabla FILEDIA.
To se često dešava ako ste pokretali neku scriptu ili neki lisp. Rješenje je da u
komadnu liniju upišete FILEDIA i da postavite tu varijablu na 1, a ne 0 na kojoj u tom
slučaju je.
Incremental Save Percentage
„Incremental Save Percentage“ ili ISAVEPERCENT sistemska varijabla je uvedena
u svrhu unapređenja brzine spremanja datoteka. U trenutku kada mi pokrenemo
naredbu „Save“, AutoCAD ne sprema uvijek cijeli crtež. Samo nastale promijene i
novododani objekti će biti spremljeni dok objekti koje smo uklonili s crteža neće
biti izbrisani već samo markirani (označeni) da su izbrisani te će se još uvijek
nalaziti u crtežu. Ova opcija („Incremental Save Percentage“) podešava koliko
posto prostora crteža smiju zauzimati tako obrisani objekti. U nekim verzijama
AutoCAD-a ta je opcija Standardno postavljena na 50% što znači da 50% veličine

8. dwg crteža smije zauzimati ovakav prostor sa tim virtualno obrisanim objektima.
Prednost ovoga je brže spremanje crteža. Danas se postavlja pitanje, koliko je to
potrebno s obzirom na brzine računala koje se koriste te kolika je stvarna ušteda u
vremenu, a datoteke mogu biti značajno veće. Veće datoteke znači da postoji veća
vjerojatno korumpirane datoteke, a i poneki anitvirusni programi mogu nam stvarati
probleme (nije baš često, ali dešava se).
Mislim da potencijalni problemi prevažu pred prednostima bržeg spremanja. Moja
preporuka je da ovu opcije postavite na nula (0). Možete ju naći na „Open and
Save“ tabu opcija AutoCAD-a (OPTIONS naredba) ili samo pozovite naredbu
ISAVEPERCENT. Na ovaj način AutoCAD će u potpunosti spremiti vaš crtež pri
svakim vaš spremanju. Vaše datoteke će biti manje i izbjeći čete neke potencijalne
probleme. Ako kojim slučajem radite na takvim crtežima da vam je brzina
spremanja bitna i primijetite usporenost rada, vratite ovu opciju natrag na 50.
Izometrija
No, izometrija se još i dan danas nalazi u opcijama ACAD-a. Za crtanje nečega
nerazmjernoga ( što se usprkos mogućnosti crtanja u 3D, teško predočava sa ACAD
displaya na papir ) jako dobro može poslužiti crtanje u izometriji.
Kako doći do opcije za crtanje u izometriji? Stariji korisnici ACAD ( kao što sam
ja, a vjerovatno i stariji tehničari, crtači ) znaju da izometrija počinje tako da se
pomoćne linije postave pod određenim kutevima.
Ovako to ide u ACAD-u:

9. U izborniku Tools otvori se opcija Drafting Settings, i u njoj kartica Snap and Grid.
Na toj kartici postoji opcija Snap type; po defaultu, namješteno je: Rectangular
Snap. Treba prebaciti u drugu mogućnost, a to je Isometric snap. I naravno,
izabarno potvrditi sa OK. Tada je kursor u ACAD-u podešen pod kutom 30
stupnjeva i mogu se nacrtati pomoćne linije za crtanje u izometriji.
Moguće su tri opcije crtanja u izometriji ( tri izometrijske ravnine ). Sada, kada je
kursor u Isometric modu možemo crtati i kotirati u jednoj izometrijskoj ravnini.
Pritiskom funkcijske tipke F5, dobije se mogućnost crtanja u drugoj ravnini. Ako
treba nešto nacrtati ili iskotirati u trećoj izometrijskoj ravnini ponovno pritisnemo
funkcijsku tipku F5 i dobije se treća izometrijska ravnina. Najbolje je tu mogućnost
odabira izometrijske ravnine jednostavno isprobati, više puta stisnuvši funkcijsku
tipku F5, te primjenjujući, tj, pokušavajući nacrtati nešto u izometriji ( samo kako bi
se dobio osjećaj da se ipak crta u 2D ravnini).
Najbolji dokaz da se nalazimo u ravninskom crtanju je da se UCS sustav ne mijenja,
ili ako odemo u neki od Default View-a ( Top, Bottom, SW, .... )
Znači, crtamo u ravnini, a ipak predočavamo prostor bez korišenja virtualnog 3D
prostora u ACAD-u. To je izometrija u ACAD-u.
Kotiranje u izometriji bi trebalo biti jednostavno, ali ipak nije. Tu je potrebno
uložiti vremena za korigiranje kotnog teksta i pomoćnih kotnih linija. Kada se
iskotira dio predmeta ili objekta ( najboje dio po dio ) koristi se naredba Dimension
Oblique za uređivanje same kote.
Za detaljnije informacije obratiti se preko e-maila ili PP.
Uzmimo npr. da Vam trebaju površine objekata zatvorenih polylinija koje će se npr. mijenjati
s vremenom i automatski ažurirati. Jedan od načina je korištenje FIELD objekata.
• Nacrtajte zatvoreni poligon.
• Pokrenite naredbu MTEXT i upišite unutar poligona „Površina =“
• Dok je još aktivna MTEXT naredba, desni klik i odaberite INSERT FIELD
• U FIELD CATEGORY i FIELD NAMES odaberite OBJEKT
• Stisnite gumb za selekciju i selektirajte tu zatvorenu polyliniju
• U PROPERTY odaberite AREA
• Format ispisa odaberite po želji, recimo Decimal
• Potvrdite sa OK.
Sada bi trebali imate nešto slično kao na slici. Ako u nekom trenutku se geometrija poligona
promijeni, desnim klikom iznad umetnutog polja (FIELDS) potvrdite UPDATE FIELD i
površina će se promijeniti.

10. Moram napomenuti da se ova naredba može koristiti i za druge stvari, što se vjerojatno i
mogli primijetiti dok se umetali polje. Ovo je samo jedan primjer.
LAYDEL (express tool)
Ovaj problem je vrlo lako riješi pomoću jedne naredbe iz Express Tools-a.
Ako niste do sada instalirali i koristili Express Tools, sada počnite. Vrlo su
jednostavni za koristiti i savladat čete ih uz jednu kavu na poslu. Express Tools su
skupina mali rutina koje će Vam spasiti živce i vrijeme crtajući u AutoCAD-u.
Dolaze sa svakim AutoCAD-om i prilikom instalacije ih treba samo izabrati. Jedna
od tih rutina (naredbi) je i LAYDEL.
Uglavnom, ako imate instalirane ET, upišite u komandnu liniju LAYDEL i
pokrenite je. Pita Vas za objekt koji je u layeru koji želite izbrisati i to je to, layer je
povijest. Naredba je toliko "jaka" da ako se layer nalazi u definiciji bloka, naredba
će taj blok rastaviti, zbrisati layer s njegovim objektima i ponovo redefinirati blok
natrag.

11. Layer i blokovi
Kada kreirate blok za umetanje u crtež, morate uzeti u obzir koji layer ćete koristiti za
komponente od kojih je blok sastavljen. Vaš odabir ovisi kako će se taj blok ponašati u
crtežima u kojima će biti ubačen.
Svojstva komponenti Ponašanje nakon unosa
Na bilo kojem layeru (osim 0); boja, Blok poprimi svojstva tog layera.
debljina i tip linije postavljen na AutoCAD stvara nove layere ako je
ByLayer potrebno u trenutno kada se blok umetne
u crtež. Ako taj layer već postoji u crtežu,
ali ima neka druga svojstva, blok poprimi
svojstva layera iz tog crteža, a ne one s
kojima je napravljen. Ako se blok umetne
u layer u kojem blok nije napravljen,
zadržat će svojstva od layera u kojem je
napravljen, ali će i dalje prikazivati da se
nalazi u layeru u koji je umetnut u
trenutnom crtežu.
Na bilo kojem layeru (uključujući i 0); Blok zadržava boju, debljinu i tip linije na
boja, debljina i tip linije postavljeno koju je proizvoljno postavljen prilikom
proizvoljno kreiranja bloka. AutoCAD stvara novi
layer ako je potrebno prilikom umetanja
bloka u crtež.
Na bilo kojem layeru (osim 0); boja i Blok poprima svojstva onog layera u koji
tip linije postavljen na ByBlock je umetnut. AutoCAD stvara novi layer
ako je potrebno prilikom umetanja bloka
u crtež.
Na layeru 0; boja, debljina i tip linije Blok poprima svojstva layera trenutnog
postavljen na ByLayer ili ByBlock layera u crtežu tj. onoga u koji je
umetnut. AutoCAD ne stvara nove layere.
Savjet:
Kada kreirate blokove tj. simbole za umetanje u crtež te kada taj simbol će se nalaziti u
više od jednog layera, stvorite ga u layeru 0 i boju, debljinu i tip linije postavite na
ByLayer. Na ovaj način se omogućili bloku da poprimi svojstva onog layera u koji ga
umećete.

12. MATCHPROP
Ova funkcija kopira sva ili pojedina svojstva (Properties) s jednog objekta
na druge, vrlo slično kao i „Format Painter“ iz MS Worda. Poziva iz
Standard toolbara ili upisivanjem naredbe MATCHPROP u komandnu
liniju.
Kada pozovemo funkciju, prvo odaberemo s kojeg objekta želimo preuzeti
svojstva i nakon toga klikamo po objektima kojima želimo pridružiti
svojstva tog objekta. Ako želimo kopirati samo neka svojstva (recimo
samo boju objekta, a ne i layer i ostalo) onda nakon što odaberemo objekt
s kojega želimo kopirati, odaberemo Settings dijalog u kojem to možemo
bez problema podesiti.

13. Settings dijalog je podijeljen na dvije kategorije, Basic i Special. Po
defaultu, sve je upaljeno i prenose se sva svojstva na sve objekte. Basic
svojstva su svojestva koja imaju većina objekata. Specijalna svojstva se
odnose samo na pojedine objekte u crtežu.
MBUTTONPAN
E to je MBUTTONPAN i naravno ima dvije vrijednosti, 0 ili 1.
Kod vrijednosti 0 ne radi PAN nego izbacuje leteći izbornik sa nišanima ili nešto
drugo ovisno o korisnikovoj podešenosti ACAD-a.
Kod vrijednosti 1 omogućuje vam paniranje crteža kada koristimo treću tipku miša
ili njegov točkić.
MIRRTEXT ( zrcaljenje teksta )
Stoga, evo je u Savjetima dana. Kada je netko zatreba, ovdje se može podsjetiti
kako ona funkcionira i kako se poziva. Npr. završavate crtež i trebate još određeni
dio crteža zrcaliti sa tekstom iz nekog razloga.... I ako pri zrcaljenju tekst bude
naopako okrenuti, pozove se varijabla MIRRTEXT. Tada imamo opciju izabrati ili
promijeniti vrijednost varijable u 0 ili 1. Budući da nam je tekst nakon zrcaljenja

14. na crtežu naopako okrenuti, to znači da je uključena vrijednost varijable na 1. Stoga
je moramo promijeniti u vrijednost 0 i pri slijedećem zrcaljenju teksta, sam tekst
zadržati će pravi smjer, te će isti biti čitljiv.
MULTIPLE
Naredba MULTIPLE ponavlja jednu te istu nadredbu dok god ne stisnete tipku
ESC. Napišete u komandnu liniju MULTIPLE i nakon toga komandu koju želite
ponoviti. Npr. ako želite nacrtati više polylinija bez da upisujete u komadnu liniju pl
ili stiskate ikonu u toolbaru, prvo upišite MULTIPLE->enter->PL->enter. Sada
svaki put kada završite s crtanjem jedne polylinije automatski započinje s crtanjem
nove bez da pokrećete tu naredbu ponovo.
OOPS
Problem nastane kada želimo vratiti neki objekt koji smo zbrisali, a u međuvremenu
smo nešto nacrtali i ne želimo to izbrisati UNDO naredbom. Također, UNDO
naredba ne može vratiti beskonačno mnogo koraka unatrag.
Naredba OOPS vraća zadnji obrisani objekt koliko god mi koraka mi napravili bez
da obriše sve što smo u međuvremenu nacrtali.
Plot to MS Office
Unutar AutoCAD-a postoji nekoliko „PublishToWeb“ opcija i ovi alati mogu biti vrlo
korisni kada želimo da AutoCAD i MS Office rade upravo onako kako mi to želimo.
Ove opcije možemo vidjeti kada odabiremo printer za ispis na papir.

15. AutoCAD standardno dolazi sa tri „PublishToWeb“ printera, JPG, PNG i EPS. JPG i
PNG formati su većini poznati jer se često susreću s njima. To su rasterski formati koji
nisu baš pogodni za prikazivanje vektorskih crteža jer sa zoom-om se smanjuje
kvaliteta prikaza crteža. S druge strane, EPS je vektorskih format baš kao i DWG crtež
i zoom-iranjem ne smanjujemo kvalitetu ispisa.
1. Da bi kreirali EPS file iz AutoCAD-a:
2. Pokrenite PLOT naredbu
3. Odaberite „PublishToWeb EPS“ kao vas ploter
4. Ostale opcije podesite kao i kad bi htjeli ispisati na papir
5. Kada vas pita, odaberite ime i lokaciju EPS datoteke
Sada jednostavno se prebacite u jednu od MS Office aplikacija i odaberite Insert Image
from File. S obzirom da je EPS vektorski format, sliku možemo povećavati i
smanjivati po želji bez straha gubitka na kvaliteti.
P.S. Neke verzije AutoCAD-a nemaju odmah instaliranu opciju „PublishToWeb EPS“,
pa je procedura sljeća:
1. Tools->Wizards->Add Ploter
2. Next->My Computer
3. Adobe->PostScript Level 1
4. Next
5. Plot to File->Next
6. Ploter Name postavite po želji, recimo „PublishToWeb EPS“ ->Next
7. Finish
Plot to raster
Danas često imamo potrebu za spremanjem naših crteža u rasterski format, jpg, tif,
bmp, png itd. Jednostavno nema nekog jednostavnog načina za to osim „Print
Screen“, pa u Word. Kod novijih AutoCAD-a, postoji jedna nova opcija, Add
Plotter – Raster format. Princip je da napravite (instalirate) novi ploter (printer) koji
umjesto da isprinta Vaš crtež na papir, on ga spremi kao neki digitalni rasterski
format.
Postupak:
• Tools-> Wizards-> Add Ploter

16. • Begin -> My Computer->Next
• Plotter Model->Raster File Formats->Independent JPEG Group JIFI->Next
• Import Pcp or Pc2->Next
• Ports->Next
• Ploter Name->Next (možete tu odabrati bilo koje ime plotera)
• Finish->Finish (možete u „Edit Plotter Configuration“ podesiti rezoluciju
koju želite)
I to je to. Sada kada želite nešto spremiti u jpg rastersih format, odete na na print
kao i kada ste printali na papir i umjesto običnog printera odaberete upravo ovaj
printer koji ste sada kreirali.
Dok ste kreirali ovaj novi ploter (printer) mogli ste primijetiti da možete tako
kreirati i plotere za neke druge formate kao što su TIF,PNG, BMP itd. te onaj
najpopularniji, PDF. Postupak je identičan ovome.
Polyline linetype generation
Kada nacrtate polyliniju i postavite je crtkano (isprekidano), pogledajte na vertekse

17. (rubne točke) te polylinije. Primijetite da isprekidana linija ide od jednog verteksa do
susjednog, pa ponovo ispočetka tj. nije ravnomjerno isprekidana cijelom dužinom. Ovo
često nije poželjno jer želimo imati ravnomjerno isprekidanu liniju duž cijele linije, a ne
od jednog verteksa do drugog.
Da bi ovo promijenili, selektiramo polyliniju, odemo u „Properties“ i na dnu izbornika
postoji polje „Linetype generation“. Ovo postavite u Enable. Sada bi linija trebala biti
jednako isprekidana cijelom dužinom.
Slika s lijeve strane prikazuje Linetype generation postavljen na Disabled, slika s desne
na Enabled.
Isto ovo možemo promijeniti naredbom PEDIT, postavljanjem opcije „Ltype gen“ na
„On“.
Ako želim da je ova opcija aktivna za cijeli crtež, upišite u komandu liniju PLINEGEN
(sistemska varijabla) i postavite vrijednost na 1.
Ovo vrijedi za bilo koji tip Linetypa, ne samo iscrtkani tip.

18. Predpozicioniranje kotne mjere
Završavanjem radioničkog crteža pristupa se kotiranju, dodavanju radioničkih i
montažnih zavara te pozicioniranju. Ne nužno, tim redoslijedom. U samoj „šumi“ svih
vrsta linija (osnovne, sekundarne, pozicijske, markirne), za oznaku kotne mjere je u
većini primjera nemoguće pronaći dovoljno prostora, naravno bez obzira na kotno
mjerilo.
Da bi se premještanje i korigiranje susjednih kotnih pomoćnih i glavnih linija izbjeglo,
treba prije korištenja trenutnog Dimension Style posegnuti za Dimension Style
Managerom na jedan od tri moguća načina:
preko izbornika Dimension,
preko alatne trake Dimension,
preko naredbenog retka; '_dimstyle
Otvaranjem Dimension Style Managera idemo na podizbornik Modify te zatim na
karticu Fit i u prozoru Fine tuning uključi se :

19. Znači ovom opcijom se izbjegava ovo (Prije uključene opcije "Place text manualy")
Krajnji rezultat (Poslije uključene opcije "Place text manualy")
Printanje iz AutoCAD-a
Printanje iz AutoCAD
Većina ljudi koji se počne služiti s AutoCAD-om, ali i neki koji se njime koriste već
duže vrijeme, printaju/plotaju crteže iz model space-a. Naravno, moguće je i tako, ali
postoji jedan puno lakši i elegantniji način, naročito ako se treba isplotati u nekom
mjerilu.
Jedno od najčešćih pitanja koje dobijem je, kako isprintati iz AutoCAD-a, ali u

20. nekom mjerilu.
Prvo što moramo znati je da obični AutoCAD razlikuje dva mjerila, mjerilo papira i
mjerilo viewporta te mjernu jedinicu crteža. Često je mišljenje da mjerne jedinice
koje pišu u AutoCAD-u pod Format-Units su bitne za printanje, ali nisu, te jedinice
služe za nešto drugo te to ne spada pod ovu temu. Bitno je da Vi znate u kojim
jedinicama crtate, a ne AutoCAD.
S obzirom da postoje dva mjerila na koje treba paziti, uvijek je dobra praksa jedno
mjerilo postaviti na 1:1 dok se sa drugim „igramo“. U protivnom možemo se vrlo
lako izgubiti s mjerilima. Koje mjerilo ćemo fiksirati na 1:1 je po Vašem izboru, ali
moj prijedlog je da to bude mjerilo papira te ću taj način ovdje opisati.
Kada crtamo neki crtež, gotovo uvijek znamo u kojem mjerilu crtamo, tj. znamo u
kojim jedinicama je naš crtež. Obično to bude ovako, u geodeziji je to metar, u
građevini i arhitekturi centimetri, u strojarstvu milimetri, ali ne mora baš uvijek tako
biti. Glavno je samo da znamo u kojim jedinicama je naš crtež.
Npr. uzmimo da crtamo neki crtež u centimetrima tj. da jedna AutoCAD jedinica
odgovara jednom centimetru u prirodi. Ako nacrtamo liniju koja ima 10 AutoCAD
jedinica, to odgovara 10 centimetara u prirodi. Tako slično i sa drugim mjernim
jedinicama.

21. Uzmimo npr. da imamo neki crtež koji je u metrima.
1. Kliknite na jednu od layout kartica vašeg crteža. Ono što vidite sada je vaš
papir. Dimenzije layout-a (papira) su u milimetrima. (Napomena: također
može biti definiran i u inch-ima, ali s obzirom da se kod nas ne koristi
imperijalni sustav mjera, neću ga ovdje spominjati)
2. Stisnite desni klik miša iznad imena layouta te odaberite Page Setup
Manager->Modify.
3. Odaberite željeni printer.
4. Pod Plot scale provjerite da li su jedinice layouta na mm, a ne u inches te da
li je mjerilo papira (layout-a) 1:1.
5. Pod Paper size, postavite željeni format papira, recimo A4.
6. Pod Drawing orientation, postavite željenu rotaciju papira, Landscape ili
Portrait. (Ostale opcije ću objasniti neki drugi put jer nisu pretjerano bitne za
ovu priču.) Potvrdite sa OK.
7. Bijela površina koju vidite je budući papir vašeg odabranog formata.
8. Isprekidana linija predstavlja granicu maksimalnog printanja vašeg
printera/plotera za taj specifični format papira. To znači da sve što je unutar
isprekidane linije vaš printer će moći isprintati, a sve izvan te linije neće biti
isprintano makar se nalazilo na bijelom dijelu papira.
9. Puna linija tj. crni okvir, koji vidite unutar isprekidane linije se naziva
viewport. S njime možete manipulirati na isti način kao i sa drugim
AutoCAD objektima, move, scale, stretch itd. itd. Inače, postoje i druge
mogućnosti koje su moguće sa ovim objektom, ali to bi također ostavio za

22. drugi put. Za sada samo razvucite viewport na dimenzije koje želite, ali samo
do isprekidane linije. Viewport možete zamisliti kao „prozor“ u Vaš crtež tj.
Model space.
10. Da bi podesili područje koje želimo isprintati, jednostavno stisnite tipku
Paper na dnu ekrana. Na taj način ulazimo u Model space iz Paper space-a
(layouta). Rub viewporta bi se trebao podebljati i time nam označava da se
nalazimo u model space-u i sada jednostavno sa mišem ili pan naredbom
namjestimo područje koje želimo isprintati. Kada samo to namjestili,
pritisnemo tipku Model na dnu ekrana i vraćamo se natrag u Paper space
(layout).
11. Sljedeći korak je namještanje mjerila. Selektirajte viewport te otvorite
Properties prozor i pronađite podatak koji piše Custom scale. Tu sada
namještate onaj najbitniji dio, mjerilo ispisa. Ako ste crtali crtež u metrima i
sada postavite Custom scale na 1, isprintani crtež će biti u mjerilu 1:1000.
Sada se sigurno pitate, zašto. Sjećate se da ste namjestili papir na 1:1 te da su
jedinice layout-a (papira) milimetri, tu vam je odgovor. Jedan metar ima
1000 milimetara i zato je 1:1000. Ako postavimo Custom scale na 2, mjerilo
ispisa će biti 1:500, za 0.5 bit će 1:2000, za 0.1 bit će 1:10000. Uzmimo npr.
da nam je smo crtali u centimetrima, tada ako stavimo za custom scale 1,
mjerilo ispisa će biti 1:10 (1 centimetar ima 10 milimetara), za custom scale
2, mjerilo ispisa će biti 1:5 itd. itd.
a – mjerna jedinica u milimetrima (1000 za metar, 10 za centimetar, 1 za
milimetar)
m – željeno mjerilo ispisa
c – custom scale
Sada još malo popravite područje koje točno želite, kao opisano pod točkom 10.
NAPOMENA: Dok namještate željeno područje ispisa, nemojte koristiti ZOOM
naredbu ili kotačić na mišu jer na taj način mijenjate mjerilo. Ako se to slučajno
desi, samo ponovite postupak pod točkom 11.
Ovo su samo osnove od onoga što je moguće se layout-om u AutoCAD-u, ali o tome
jednom drugi put.
Printanje iz AutoCAD-a(2)
Prednost printanja iz Layout-a nije u tome što vidite odmah kako će izgledati finalni produkt na
papiru već u njegovoj mogućnosti dizajniranja finalnog ispisa. Uzmimo npr. da želimo isprintati

23. crtež sa nekim detaljem u nekom uvećanom mjerilu. To bi bilo vrlo komplicirano i nepraktično
ako bi to htjeli napraviti iz Model-a. Prvo što trebamo znati je da viewport ne mora biti
pravokutnog oblika veće može biti bilo kojeg tj. nepravilni mnogokut.
Ako bi htjeli napraviti viewport nepravilnog oblika, prvo nacrtamo poliliniju koja će nam služiti
kao viewport. Jedini uvjet je da ta polilinija bude zatvorena tj. da početna i krajnja točka
polilinije je identična te da ima postavljenu opciju Closed na Yes u Properies objekta.
Nakon toga pozovemo naredbu za stvaranje viewporta („-vports“ ili na View->Viewports->1
Viewport) te u komandoj liniji možemo vidjeti sljedeće opcije:
[ON/OFF/Fit/Shadeplot/Lock/Object/Polygonal/Restore/LAyer/2/3/4]. Od svih ovih opcija
trenutno nas zanima Object, pa tako sada pritisnite O i odaberite novostvorenu poliliniju.
AutoCAD je sada stvorio viewport nepravilnog oblika na istom mjestu i istog oblika kao i
polilinija koju smo nacrtali. Manipulacija ovog viewporta je također moguća kao i sa običnim
pravokutnim viewport-om (Scale, Move, Strech itd. itd.). Ovo također možemo napraviti i sa
Polygonal opcijom bez prethodnog crtanja polilinije, krajni rezultat je identičan. Ovdje sam htio
prikazati Object opciju koja ima još druge mogućnosti, ali o tome jednom drugi put.

24. Slika prikazuje dva viewport-a, jedan nepravilan (crni) koji prikazuje u sitnom prikazu te drugi
pravilan (crveni) u krupnom prikazu detalja. Crni viewport je napravljen na gore navedeni način,
dok crveni je napravljen kao pravokutni viewport.
PURGE
Mislim da se danas sve više i više zanemaruje ova naredba. Razlog tome je vjerojatno sve
veće rapidno povećanje moći računala. Neke stvari koje su nekada bile važne kao npr.
brzina CPU-a, RAM ili veličina hard diska danas više ne predstavljaju neki veći problem
kod jednostavnih CAD projekata. Izgleda da danas nitko više ne PURGA crteže upravo iz
tih razloga.

25. Ova naredba briše sve blokove, layere, materijale, stilove itd., koje se u crtežu NE koriste.
Glavna zabluda je da ova naredba može izbrisati neki objekt u crtežu. PURGE NE može
izbrisati ništa na crtežu što ste koristi ili je nacrtano. Pa zašto onda PURGATI? Smanjenje
veličine datoteke, ukloni s crteža ono što više ne koristimo da nam ne smeta i glavno, daje
profesionalnost vašem crtežu. Puno bolje izgleda kada nekome pošaljete crtež bez „temp“,
„zzzzz“, „josip_cijev“ ili sličnih layera koji su Vam u nekom trenutku trebali.
Ponekad AutoCAD PURGE nije dovoljan i treba Vam alternativa:
SmartPurger
DwgPurge
SuperPurge
BatchM8
Select Similar
Uzmimo primjer da radimo na crtežu koji im nekoliko tisuća objekata na
malom prostoru i da želim izbrisati sve pomoćne linije koje smo do sada
nacrtali u nekom layeru. Jedini način da to napravimo je da idemo
pojedinačno svaku selektirati i obrisati ili putem opcije QUICKSELECT.

26. Postoji i lakši način, SelectSimilar. Selektirate jedan objekt i nakon toga
stisnete desnu tipku miša i odaberte Select Similar opciju. AutoCAD bi sada
trebao selektirati sve objekte na crtežu koji su istog tipa i u istom layeru. Na
primjer, ako selektirate POLYLINIJU u layeru "OGRADA"i odaberte Select
Similar, AutoCAD selektira sve polylinije u tom layeru. Ako se recimo u tom
layeru postoji i neki drugi objekt, kao npr. LINE, CIRCLE ili sl., oni neće biti
selektirani kao niti POLYLINIJE u drugim layerima.
STRETCH
Kada imamo neki objekt i želimo modificirati njegove dimenzije, prva intuitivna stvar
koju radimo je pomicanje njegovih vertexa/grips/lomnih točaka. Naravno, ovo je
pravilan način, ali problem nastane kada je objekt kompleksan i nije tako lako moguće
promijeniti sve dimenzije objekta. Ovdje nastupa STRETCH naredba. Ona omogućava

27. promjenu više dijelova nekog objekta na crtežu odjednom. Vidi crteže.
Na gornjoj slici je prikazan način modifikacije objekta pomoću jednog vertexa/gripa.
Bitno je naglasiti da naredba radi ispravno samo ako selekciju napravite s desna-na-
lijevo (vidi sliku gore), nikako obrnuto. Svi oni vertexi/grips/lomne točke koje su
zahvaćene selekcijom mogu promijeniti položaj, druge ne. Vrlo slično kao i kada
pomičete jedan vertex, samo ih sada istodobno pomičete više njih u istom smjeru.
Take the Edge out of Trim and Extend
Koristeći sistemsku varijablu EDGEMODE (upišite u komandnu liniju) možete

28. promijeniti funkciju TRIM i EXTEND naredbe. U nekim verzijama AutoCAD-a
defaultna vrijednost je 0 dok u drugim je 1.
0 Koristi selektiran rub bez produžetaka
1 Produžuje (EXTEND) i skraćuje (TRIM) selektirane objekte do zamišljenih
produžetaka rubova
Slika prikazuje TRIM naredbu sa EDGEMODE varijablom postavljenom na 1 tj.
gornja linija je rub koja "trima" donje paralelne linije do zamišljenog produžetka.
TASKBAR
TASKBAR =
1
TASKBAR = 0
WHIPTHREAD
Jačina današnjih računala sve više i više mjeri u broju procesora u njemu, a ne koliko je
procesor brz. Problem je u tome što još niti danas AutoCAD nema podršku za
multiprocesore, ali ipak postoji mala pomoć. AutoCAD sistemska varijabla
WHIPTHREAD kontrolira korištenje multiprocesora tokom REGEN i REDRAW
operacije. Nije puno, ali svaka pomoć drugog procesora je dobro došla.
Copy-paste iz Help file-a:
0 No multithreaded processing; restricts regeneration and redraw processing to a single
processor. This setting restores the behavior of AutoCAD 2000 and previous releases.
1 Regeneration multithreaded processing only; regeneration processing is distributed
across two processors on a multiprocessor machine.
2 Redraw multithreaded processing only; redraw processing is distributed across two

29. processors on a multiprocessor machine.
3 Regeneration and redraw multithreaded processing; regeneration and redraw processing
is distributed across two processors on a multiprocessor machine.
Workspace tip
Pritisnite Crtl+0. Ova kratica očisti s Vaše radne plohe sve osim gornje alatne trake
i komande linije. Nešto slično kao Full Screen u media playerima. Vrlo korisno za
one koji imaju male monitore, a očajno im treba veća radna ploha. Također i za one
koji većinu naredbi ukucavaju preko komande linije (ja sam jedan od tih :) ), pa im
toolbar-ovi i menu-iji uopće nisu potrebni.
Normalna radna ploha
Radna ploha nakon Ctrl+

30. Zaključan i otključan katančić
A zašto? Jer se zna dogoditi, da vam nes(p)retno "odlepršana" alatna traka bude
negdje u granicama sučelja ACAD-a pa ju je nemoguće vizuelno uočiti, a na popisu
uključenih traka, npr. baš ta nedostajuća alatna traka DRAW je uključena!
Od ACAD-a 2007, pa na ubuduće, u plitici radnog sučelja (donjem desnom kutu)
nalazi se među ostalim priborom i ikonica katančića.
Kada se odlučimo za sve alatne trake koje najčešće koristimo i za sve usidrene
palete koje su neophodne za kontinuirani rad u ACAD-u, desnim klikom na ikonu
otvorenog katančića dobija se opcija za zaključavanje svih uključenih alatnih traka i
usiderenih paleta. S tim da postoji izbor kod uključivanja između djelomičnog i
potpunog zaključavanja.
Samo zaključavanje i otključavanje može oduzeti malo vremena (sve ovisi o
kapacitetima računala, na kojem se radi), no da se ne bi svaki put otključavalo i
zaključavalo sučelje kod dodavanja i oduzimanja alatnih traka, ili njihovog
premještanja, dovoljno je držati pritisnutu tipku CTRL i mišem preći preko alatne
trake, npr. DRAW i ako je se ne želi više koristiti na gornjem dijelu sučelja,
jednostavno je se odvuče lijevo, desno ili gore. Pri tome se cijelo vrijeme drži
pritisnuta tipka CTRL. Isto tako ako nam usidrena paleta, npr. QUICK
CALCULATOR, ne ide na ruku na desnoj strani sučelja, nego bi tamo htjeli, npr.
postaviti i uključiti paletu PROPERTIES, držanjem tipke CTRL odvuče se QUICK
CALCULATOR paleta dolje ili lijevo, da se pri tome ne mora otključavati katančić.