6th Regional Conference in Sarajevo, May 17-18 2012.

1. Zavod za javno zdravstvo
Institut za javno zdravstvo
Federacije Bosne i
Republike Srpske
Hercegovine
Mr sci. dr Slađana Šiljak
Mr sci. dr Irena Jokić

2. STIGMA I DISKRIMINACIJA
 Društvena pojava marginalizacije neke osobe ili
populacione grupe što uzrokuje prepreke za uživanje
punih prava u socijalnom okruženju, i dovođenje u
neravnopravan položaj u odnosu na druge
 Dinamičan proces smanjenja vrijednosti kojim se
značajno diskredituje osoba u očima drugih.
Manifestacija na više nivoa:
 opštem društvenom i nivou lokalne zajednice,
 profesionalno na radnom mjestu,
 porodici i prijateljima

3. STIGMA I DISKRIMINACIJA

4. Posljedice na HIV epidemiju
 Nepovjerenje u zdravstveni sistem, uopšte
 Nepovjerenje u zdravstvene radnike
 Izbjegavanje testiranja
 Izbjegavanje otkrivanja HIV statusa i odlaganje
primjene HAART-e
 Kompromitovanje cjelokupnih napora zajednice u
prevenciji HIV epidemije

5. Ciljevi istraživanja
Opšti cilj - istražiti postojanje stigme i diskriminacije u
odnosu na HIV i AIDS kod zdravstvenih radnika u
javnom i privatnom zdravstvenom sektoru, te utvrditi
znanje, stavove i ponašanje zdravstvenih radnika
prema osobama koje žive sa HIV-om
Specifični ciljevi:
1. Ispitati znanje, stavove i ponašanje zdravstvenih
profesionalaca u odnosu na HIV i AIDS
2. Ispitati nivo postojanja HIV prevencije na radnom
mjestu
3. Ispitati koje su obrazovne potrebe zdravstvenih
radnika u vezi sa HIV-om

6. Odabrani indikatori (10)
1. % ZR koji su imali bilo kakvu edukaciju iz oblasti
HIV/AIDS-a
2. % ZR koji znaju osnovne mjere za sprečavanje HIV
infekcije na radnom mjestu
3. % ZR koji primjenjuje osnovne mjere za sprečavanje
infekcije pri intervencijama u kojima je moguć
kontakt s krvlju pacijenta ili tjelesnim tečnostima
4. % ZR koji su dali sve tačne odgovore o načinima
prenošenja HIV infekcije
5. % ZR koji se boje dati injekciju osobi koja živi sa
HIV-om (strah od zaraze HIV-om)

7. Odabrani indikatori
6. % ZR koji su na bilo koji način izrazili osudu prema
osobama koje žive sa HIV-om
7. % ZR koji su na bilo koji način izrazili krivnju prema
osobama koje žive sa HIV-om
8. % ZR koji su na bilo koji način izrazili stid prema
osobama koje žive sa HIV-om
9. % ZR koji su u zdravstvenoj ustanovi vidjeli ili čuli
diskriminirajuće ponašanje prema osobama koje
žive sa HIV-om
10. % ZR koji ne smatraju da se HIV status pacijenta
treba čuvati kao tajna

8. Metod istraživanja
 Uzorak- stratifikovani dvoetapni slučajni uzorak
zdravstvenih radnika javnog i privatnog sektora Bosne
i Hercegovine
 Nivoi stratifikacije - tipovi zdravstvenih ustanova i
vrste zdravstvenih radnika
 Veličina uzorka - 2.220 zdravstvenih radnika u BiH u
919 u Republici Srpskoj
 Instrument istraživanja - Upitnik konstruisan od
strane članova tima na osnovu literature i stručnih
stavova, sačinjen iz više oblasti

9. Organizacija istraživanja
 Terenski rad koordinisan od strane istraživačkog tima
 Učesnici u terenskom radu - dministratori
istraživanja, saradnici iz zdravstvenih ustanova i
radnici regionalnih jedinica Instituta
 Obuka za provođenje istraživanja
 Anonimnost zdravstvenih radnika
 Monitoring i evaluacija istraživanja-tim zdravstvenih
radnika i HIV monitoring i evaluacioni tim
 Statistička obrada podataka - SPSS programski paket
 Nivoi statističke značajnosti i statističke analize

10. Sociodemografske karakteristike ispitanika
Struktura zdravstvenih radnika koji su učestvovali u istraživanju prema
nivoima zdravstvene zaštite i entitetima BiH, 2011. godina
Federacija Bosne i
Republika Srpska Distrikt Brčko Ukupno
Nivo zdravstvene zaštite Hercegovine
Broj % Broj % Broj % Broj %
Primarna 371 40,4 467 41,8 100 54,6 938 42,3
Sekundarna (bolnice) 292 31,8 335 30,0 83 45,4 710 32,0
Zavodi za transfuziju 71 7,7 20 1,8 0 0,0 91 4,1
Tercijarna 185 20,1 296 26,5 0 0,0 481 21,7
Ukupno 919 100 1.118 100 183 100 2.220 100
Prema vlasništvu: javni sektor - 91,9%, privatni - 8,1%,
Prema polu: žena 78% i muškaraca 22%.
Prosječna starosna dob - 41,06 godina
Prosjek radnog staža - 16,7 godina

11. Procenat zdravstvenih radnika u BiH, entitetima i DB
prema vrsti aktivnosti na radnom mjestu

12. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji su imali
edukaciju iz oblasti HIV/AIDS
 Svaki peti zdravstveni radnik smatra da ima malo znanja o HIV-u a
više od polovine (65,1%) smatra da im je znanje koje su stekli koristilo
u praksi.

13. Znanje o osnovnim mjerama za sprečavanje HIV infekcije
 Samo 2,5% zdravstvenih radnika zna sve osnovne mjere sprečavanja
HIV infekcije na radnom mjestu. U prosjeku oni znaju tri od pet
mjera. Nijednu mjeru ne zna 3,4% zdravstvenih radnika

14. Prediktori znanja zdravstvenih radnika u BiH o
osnovnim mjerama za sprečavanje HIV infekcije
Spol Edukacija Doktori
0,168 0,167 Stomatologije
0,733 Konstanta
2,687
I2
Laboratorijski
Tehničari Transfuzija
-0,230 -0,254

15. Učestalost primjene mjera zaštite na radu u BiH

16. Prediktori primjenjivanja osnovnih mjera za sprečavanje
infekcije pri intervencijama u kojima je moguć kontakt s krvlju
pacijenta ili njegovim tjelesnim tečnostima među zdravstvenim
radnicima u BiH
Ambulantna Stomatološki
odeljenje Tehničari Doktori
0,328 0,293 medicine
0,203
Hirurgija Doktori
Intervencije stomatologije Konstanta
0,293 Edukacija 1,024 0,934
0,177
I3
Transfuzija Primarna RS
-0,315 -0,342 -0,270

17. Provođenje obimnijih mjera zaštite kod HIV pozitivnih
pacijenata u BiH
 Medicinski otpad na pravilan/higijenski način uvijek odlaže
70.1% zdravstvenih radnika

18.  Znanje zdravstvenih radnika o načinima
prenošenja HIV infekcije
 Opšte znanje zdravstvenih radnika o
HIV/AIDS-u
 Stavovi zdravstvenih radnika prema
osobama koje žive sa HIV-om
(stigma i diskriminacija)

19. Procenat tačnih odgovora o načinu prenošenja HIV infekcije
prema vrsti tjelesnih tečnosti
 17,1% zna sve mjere o načinima prenošenja HIV infekcije preko
tjelesnih tečnosti
 Prosječna vrijednost tačnih odgovora je 5,4 po ispitaniku

20. Procenat svih tačnih odgovora zdravstvenih radnika u BiH o
načinima prenošenja HIV infekcije prema profesionalnoj djelatnosti

21. Prediktori znanja zdravstvenih radnika u BiH o
mogućnostima prenošenja HIV-a preko određenih
tjelesnih tečnosti
Hirurgija Ambulanta Laboratorijski BD RS
Intervencije Odeljenje Tehničari 0,287 0,307
1,000 1,201 -0,528
Laboratorija Konstanta
Edukacija Doktori medicine 4,657
1,342
0,416 0,533
I4
Stomatološki
Kat starosti Tehničari Tercijalna
-0,295 -0,633 -0,205

22. Znanje zdravstvenih radnika u BiH o ubodu komarca
kao putu prenosa HIV-a

23. Opšte znanje zdravstvenih radnika o HIV/AIDS-u
 60% smatra da su standardne procedure sterilizacije
dovoljne su da se sterilišu instrumenti koji su korišteni kod
osoba koje žive sa HIV-om
 92,3% zna da osoba koja izgleda zdravo može prenijeti
HIV
 36,7% netačno je odgovorilo da će sve trudnice zaražene
HIV-om roditi bebe oboljele od AIDS-a
 52% zna da se infekcija HIV-om sa sigurnošću može
detektovati 6 do 8 sedmica nakon inficiranja
 81,5% zna da osoba inficirana HIV-om može živjeti više od
10 godina, a da nema simptome AIDS-a
 94,1% znaju da čak i jedan nezaštićen seksualni odnos sa
osobom koja živi sa HIV-om može dovesti do HIV infekcije

24. Znanje zdravstvenih radnika BiH o testovima za
sigurnu dijagnostiku specifičnih antitijela HIV-a

25. Znanje zdravstvenih radnika u BiH o prenosu HIV-a
putem zajedničkog pribora za jelo

26. Stavovi zdravstvenih radnika prema
osobama koje žive sa HIV-om
Posmatrani u odnosu na elemente stigme:
 iracionalan strah
 osudu
 krivnju
 diskriminaciju
 stid

27. Strah prema osobama koje žive sa HIV/AIDS-om
Procijenjen pitanjima da li osjećaju strah pri:
 Davanju injekcije osobi koja živi sa HIV/AIDS-om
 Dodirivanju njihove odjeće i stvari
 Da dijete ispitanika ide u školu sa djetetom osobe koja
živi sa HIV/AIDS-om

28. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji se boje dati
injekciju osobi koja živi sa HIV-om

29. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji izbjegavaju dodirivati
odjeću i stvari pacijenata za koje znaju ili za koje se sumnja da
žive sa HIV-om zbog straha da bi se mogli zaraziti

30. Strah u kontaktu sa osobama koje žive sa HIV-
om
 Laboratorijski tehničari u najvećem procentu (30,1%)
osjećaju strah da daju injekciju osobama koje žive sa
HIV-om.
 40,9% zdravstvenih radnika u BiH se boji kontakta sa
pljuvačkom osoba koje žive sa HIV-om.
 36,9% zdravstvenih radnika bi osećali strah ako bi
njihovo dijete išlo u školu sa djetetom koje živi sa
HIV-om

31. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji bi bez
nelagode pružili zdravstvenu uslugu pacijentu koji živi
sa HIV-om

32. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji smatraju da
osobe posebno izložene riziku zaslužuju da imaju
jednak nivo i kvalitet zdravstvene njege kao i drugi
pacijenti (IKD,MSM,SW)

33. Stav zdravstvenih radnika u BiH o radnom mjestu kao
najčešćem mjestu zaraze zdravstvenih radnika HIV-om

34. Osuda i krivnja usmjerene ka osobama koje
žive sa HIV/AIDS-om
 Čak 99,5%, zdravstvenih radnika u BiH su na neki način izrazili
osudu prema osobama koje žive sa HIV-om (ispitanici koji su na
skali od 12 pitanja imali 1 ili više odgovora kojima se izražava osuda
prema HIV pozitivnim osobama)
 Svaki zdravstveni radnik u prosjeku ima 6,8 odgovora kojima
iskazuje osudu prema osobama koje žive sa HIV-om
 Viši nivo osude su iskazali zdravstveni radnici sa srednjom
stručnom spremom najviše stomatološki tehničari, zatim
medicinski tehničari, a najmanji doktori medicine specijalisti

35. Osuda prema osobama koje žive sa HIV-om

36. Najčešći odgovori koji ukazuju na negativan stav prema
osobama koje žive sa HIV-om
 intravenozni korisnici droge šire HIV infekciju (92,0%),
 žene koje su HIV pozitivne ne treba da ostaju trudne (82,7%),
 pacijente treba testirati na HIV bez njihovog pristanka prije operacije ili neke
druge intervencije (82,6%),
 na kartonima pacijenata i istorijama bolesti osoba koje žive sa HIVom HIV
pozitivan status treba da bude jasno naznačen (81,3%),
 ne bih podijelio pribor za jelo sa HIV pozitivnom osobom (81,0%),
 promiskuitetne osobe su one koje šire HIV infekciju u zajednici (79,7%),
 zdravstvenim radnicima koji su HIV pozitivni ne treba dozvoliti rad sa pacijentima
(63,9%).

37. Procenat zdravstvenih radnika koji su na bilo koji način izrazili krivnju
prema osobama koje žive sa HIV-om ili imaju AIDS, odnosno da su te
osobe same krive za svoje stanje
 Postoji značajna razlika među profesijama, najviše stomatološki tehničari (23,7%),
zatim medicinski tehničari (22,6%), a najmanji kod doktora medicine (16,4%).

38. Stav zdravstvenih radnika
o čuvanju HIV statusa pacijenata kao tajne:
“Osoba koje žive sa HIV-om ima pravo da sama odluči
ko treba znati o njenom HIV statusu“

39. Procenat zdravstvenih radnika koji ne smatraju da
HIV status pacijenta treba čuvati kao tajnu
 25,2% zdravstvenih radnika ne smatra da se HIV
status pacijenta treba čuvati kao tajna
 Prema profilima, 30,5% stomatologa, 29,3% dipl.
medicinara i 28,4% doktora medicine ne smatraju da
se HIV status pacijenta treba čuvati kao tajna
 Više od četvrtine zdravstvenih radnika se ne slaže s
tim da osoba koja živi sa HIV-om ima pravo da sama
odluči ko treba znati o njenom HIV statusu

40. Stav zdravstvenih radnika
“Osjećao bih stid ako bi se članu moje porodice
dijagnostikovao HIV”

41. Procenat zdravstvenih radnika u BiH koji su čuli ili vidjeli
neki oblik diskriminatornog ponašanja prema osobama
koje žive sa HIV-om

42. Zaključak
Istraživanje je pokazalo da znanje zdravstvenih radnika o načinima
i putevima prenosa HIV-a, kao i drugim činjenicama vezanim za
HIV/AIDS, nije na zadovoljavajućem nivou i da uglavnom nema
statistički značajnih razlika između pojedinih entiteta i DB
Stavovi zdravstvenih radnika ukazuju na značajan stepen stigme i
diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV-om (prisutnost
osude, krivnje, straha...)
 Rezultati su pokazali nezadovoljavajući stepen poznavanja
i primjene mjera zaštite na radu u prevenciji HIV-a

43. Preporuke
1. Izraditi programe na temu: Stigma i diskriminacija prema osobama
koje žive sa HIV-om
2. Provoditi kontinuiranu edukaciju zdravstvenih radnika koja
podrazumijeva edukaciju usmjerenu na podizanje nivoa znanja,
izmjenu negativnih stavova i predrasuda, kao i shvatanje značaja
sprovođenja preporučenih mjera predostrožnosti u
svakodnevnom radu
3. Neophodno je da sve zdravstvene ustanove obezbijede svim
zdravstvenim radnicima mjere preventivne zaštite i
mjere postekspozicione profilakse

44. HVALA ZA PAŽNJU!