1. ”Pisma balkanskih žena”
Kroz napisano objašnjavaju sebi i drugima savet i pokušavaju da ga razumeju, oporo se prepliće
sadašnje i buduće vreme sa osvrtom na prošlo, bez opterećenja proživljenog.
Jasni, melanhonični tonovi boje celokupnu sliku i sve segmente poetskog meñuzavisnog iskaza,
miri krajnosti a ne povlači se jer pisanje i život su borba, a borba je neizvesna do samog kraja.
,,Pisma balkanskih žena’’ napisana su u strogoj formi rime, Branka Vojinović Jegdić, dokazala je
da su žene još uvek u istom položaju.
Progovarile smo o odnosima i osećanjima o kojima mnogi ćute, zanemeli pred surovošću
svakodnevice maštajući o lepim krajevima i večnim ljubavima. Nudimo širokogrudno životnost
kao odgovor na fikciju. Ona je sad i tu. Aktivno prisutna u svim situacijama.
Tatjana Debeljački