Nestajanje zivotinjskih vrsta crnomarković, ralić, kadijević
1. Zivotinjske i biljne vrste sve vise
nestaju i nastavice tako ukoliko se
nesto hitno ne preduzme , proizilazi iz
nove crvene liste ugrozenih vrsta 2007,
koju je objavila svetska unija za zastitu
prirode IUCN.
2. Гориле су највећи од свих данашњих примата и
насељавају прашуме Африке. Гориле су подељене
у две врсте: на источне (Gorilla beringei) и западне
(Gorilla gorilla) гориле. Њихова ДНК је у 97%-98%
идентична човечијој[1][2] и после две врсте
шимпанзе је најближа жива врста слична човеку.
1847. године, амерички доктор и мисионар Томас
С. Севиџ (Thomas S. Savage) први је описао западну
горилу (он ју је назвао Troglodytes gorilla) из
добијених узорака у Либерији. Име је изведено од
грчке речи Gorillai ("племе длакавих жена") које је
описао истраживач Хано, картагиншки
морепловац и могући посетилац области која је
касније постала Сијера Леоне, око 480. године пре
нове ере.[3]
3. Горила са сребрним леђима је одрасли мужјак, старији од 12 година,
назван по особитом прамену сребрне длаке на својим леђима. Има
велике очњаке који расту када горила достигне полну зрелост. Они
су снажни, доминантни мужјаци и водећи у чопору. Чопор се обично
састоји од 5 до 30 горила, међу којима он одлучује о свим одлукама,
руководи чопором, решава све сукобе, проналази изворе хране и
води бригу о безбедности групе.
Млађи мужјаци са око 11 година почињу да напуштају свој
оригинални чопор, путујући сами, или са другим мужјацима око 2-5
година, док не буду довољно зрели да привуку женке и оснују
сопствену групу, и наравно почну да се размножавају.
Ако буде изазван од стране млађег или уљеза гориле, мужјак са
сребрним леђима ће почети да вришти, удара у своје груди, ломи
грање, и коначно појуришаће у напад. Ако вођа угине или буде
убијен, група ће се раздвојити и почети да тражи другог вођу који ће
се старати о њима. Повремено, један мужјак може да преузме цео
чопор под своју заштиту. Тада постоји шанса да ће нови мужјак
убити све млад
4.
5.
6.
Džinovska panda (Ailuropoda melanoleuca) je krupni
sisar iz porodice medveda (Ursidae), poreklom iz
centralno-zapadne i jugozapadne Kine.[1] Lako se
prepoznaje po upadljivim crnim oznakama oko očiju,
na ušima i preko svog zaobljenog tela. Iako pripada
redu zveri, koje karakteriše ishrana mesom, džinovska
panda se u 99% slučajeva hrani mladicama i listovima
bambusa.
Ugrožena je životinja - procenjeno je da je u divljini
preostalo 2.000 pandi[2] i preko 180 koje žive u
zatočeništvu u Kini. Od ovog broja dvadeset pandi živi
van Kine. Drugi izvor pokazuje da se u Kini
razmnožava 221 panda, od kraja 2006. godine.[3] Broj
panda u divljini je u porastu.
7. Ime "panda" vodi poreklo iz himalajskog jezika, verovatno
nepalskog. Ovo ime je originalno primenjeno na crvene
pande. Sve do 1901. godine, kada je otkrivena veza između
ove dve vrste, džinovska panda je bila poznata kao išaran
medved ili šaren medved (Ailuropus melanoleucus).
Kada bi preveli njeno ime sa kineskog jezika, bukvalno bi
imalo značenje „medveda mačke". Ovaj naziv nije slučajan.
Naime, većina medveda ima okrugle zenice. Izuzetak je
džinovska panda, čije su zenice vertikalno postavljene, kao
kod mačaka. Krzno džinovske pande je crno-belo. Odrasli
mere oko 1.5 metara dužine, a do ramena su oko 75
centimetara visoki. Mužjaci mogu težiti do 115 kilograma,
dok su ženke generalno sitnije, težeći do 100 kilograma s
vremena na vreme. Takođe imaju i kratak rep dugačak
približno 15 centimetara.
8.
9.
Crnonogi tvor (Mustela nigripes) je vrsta iz porodice
kuna (Mustelidae), koja naseljava severnoameričke
prerije. Bio je na ivici izumiranja. Crnonogi tvor je
dugačak 45-55 cm, sa repom od 15 cm. Težina mu iznosi oko
1 kg. Uglavnom je smeđe-žućkast, dok su mu noge, vrh repa
i maska na licu crne boje. Noćna je životinja i pretežno lovi
prerijsko kuče na spavanju.[2] Jedan tvor godišnje pojede oko
100 ovih životinja, tako da ne može da opstane bez pristupa
njihovim velikim kolonijama. Takođe, njegov jelovnik čine
miševi, drugi manji sisari, insekti i ptice.
Oko 99% vremena provodi pod zemljom, u jazbinama i
hodnicima prerijskog kučeta. Pare se tokom marta i aprila.
Ženka rađa od 1 do 7 mladunaca, obično 3-4.
10. Crnonogi tvor nije nikad bio brojna vrsta. Drastično
opadanje populacije je počelo usled uništenja staništa,
odnosno preoravanja prerija i naglog smanjenja
brojnosti prerijskog kučeta (zbog gubitka staništa i
trovanja), njegove glavne hrane. U Kanadi je nestao iz
divljine još 1937. godine. Zadnja populacija iz divljine u
SAD, od 130 jedinki, pronađena je kod Mititsija u
Vajomingu 1981. Zarazna bolest ih je do 1986. svela na
samo 18 jedinki, tako da su te godine prenešene u
zatočeništvo, radi očuvanja vrste. Tada je ukupno sa
njima, u zatočeništvu postojalo 50 primeraka. Posle
umnožavanja u zatočeništvu, počelo je njihovo puštanje
u divljinu, počevši od Vajominga 1991. godine.
Naseljeni su i u druge delove SAD, Kanadu i Meksiko.