1. Rokoko i klasicizam

2. Rokoko
• Stil koji se javlja u Francuskoj sredinom 18. st. u svim vrstama
umjetničkog izričaja (arhitektura, slikarstvo, kiparstvo, unutarnji
dizajn, moda, nakit)
• Još se naziva i stil Luja XV.
• Javlja se kao suprotnost strogoći baroknog klasicizma (ta dva stila
traju paralelno) te je posljednja faza barokne umjetnosti u Europi
• Često se opisuje kao bezbrižan, vedar i nadasve naivan stil. Za njega
vežemo pojmove lakoće, prozračnosti, lepršavosti, obilne
dekoracije koja za razliku od teške, barokne postaje nježna i
mekana.
• Rokoko karakterizira neprestana igra boja i uzoraka, vedrih motiva i
neobičnih oblika.
• Iako u mnogočemu pretjeran (posebno u modi) rokoko je veoma
otmjen stil kojem nedostaje strogoća i dramatičnost baroka te
simetrija i harmonija renesanse.

3. Rokoko - slikarstvo
• Slikarstvo rokokoa odlikuje lakoća kompozicije, izostanak chiaro-scura i
dramatičnog osvijetljenja baroknih slika.
• Motivi i teme postaju puno vedriji – uglavnom se prikazuju vrtne zabave,
zabave pod maskama, prizore iz života bogatog plemstva. Ponovo se u “modu ”
vraćaju mitološke teme a gotovo u potpunosti izostaju biblijski prizori.
• Boje rokokoa su nježne i pastelne, prevladavaju svijetlo plava i svijetlo žuta,
zatim roza i svijetlo zelena. Nema velikih kontrasta ni dramatičnog osvjetljenja,
teži se lakoći i vedrini, kako same teme tako i njenog slikovnog ostvarenja.
• Najčešće slikarske tehnike su PASTEL i KREDA
• Antoine Watteau
• Francois Boucher
• Jean Honore Fragonard
• Jean Baptiste Chardin
• Giovani Batista Tiepolo

4. Antoine Watteau – Iskrcavanje na Kiteru, 1717.g

5. J.H. Fragonard
Ljuljačka
1767-68

6. Francois
Boucher –
Portret Markize
Pompadour,
1756

7. Moda
• Rokoko moda je na svom vrhuncu izgledala kao završna noć karnevala.
• Odjeća je poprimila gotovo monumentalne razmjere dok je sam proces
odjevanja trajao satima
• Razina reprezentativnosti kostima prelazila je sve granice a “previše” nije bio
poznat termin
• Bilo je veoma važno biti “al la mode” pa čak kada je to značilo izgledati
smiješno. Vladalo je pravilo, kao i danas, da je bolje biti smiješan nego izvan
mode
• Haljine su se sastojale od nekoliko djelova a najvažnij su bili korzeti i panieri.
• Korzeti su imali funkciju stezanja struka i samim time naglašavanja bokova i
grudi. Sastojali su se od metalnih šipki umotanih u svilu te tvrdog platna
spojenog debelim vezicama. Onemogućavali su normalno disanje, tijelo su
držali uspravnim, a žena u njemu nije mogla ni jesti ni piti. Korzet je
ograničavao kretanje gornjeg dijela tijela pa su time kretnje bile sporije i
gracioznije

8. • Panieri su bili konstrukcija koja se umetala ispod donjeg dijela haljine dajući joj
na taj način veliki volumen i zaobljen oblik. Panier se sastojao od krugova ili
elipsa izrađenih od ribljih kostiju, mekog drveta ili žice povezanih svilenim
trakama. Čitava konstrukcija je pomalo podsjećala na kokošji kavez. Funkcija
mu je bila naglasiti bokove. Nadovezivao se na efekt korzeta jer se naglašenim
i širokim bokovima isticao tanak struk.
• Osim paniera, ispod haljine umetali su se i FONTANGE – mali jastuci koji su
oblikovali figuru straga, omogućavajući haljini da što prirodnije pada
naglašavajući zadnji dio.
• Preko paniera i fontangea nosio se velik broj podsuknji koje su uglavnom bile
svilene, obrubljene čipkom i drugim skupocjenim materijalima. Njihova uloga
je bila da što je moguće više neutraliziraju konstrukciju paniera, njima se
nastojalo postići skrivanje i kamufliranje rebara same konstrukcije.
• Perike su bile neizostavan dio rokoko mode. Bilo je nezamislivo pojaviti se u
javnosti, pa čak i u vlastitoj kući pred članovima obitelji bez perike. Slaganje
frizure i osmišljavanje perika u doba rokokoa postalo je gotovo umjetnost za
sebe. Perike su se nosile tijekom cijelog 18. st no pred kraj rokoko mode, oko
1760-70. njihov izgled postao je gotovo nevjerojatan. Otprilike u tom razdoblju
visina perike postala je jako bitna, pa su one bile visoke gotovo jedan metar. U
njih se umetalo cvijeće, vijenci, svilene vrpce, raznobojna pera itd.
• Njihova izrada je bila vrlo složena. Radile su se od konjske dlake i tanko
predene vune. U modi su bile uglavnom bijele perike no dosta su se nosile i
one koje su odgovarale prirodnoj boji kose.

18. (Neo)klasicizam
• Klasicizam je umjetnički pravac, koji je nastao u Francuskoj na dvoru "Kralja
sunca" Luja XIV.
• Prva faza se naziva barokni klasicizam zbog upotrebe baroknih elemenata u
njemu. Ovo se doba svrstava još u barok.
• Novu fazu klasicizma je donijela Francuska revolucija. (neoklasicizam)
• Krajem 18. st. francuska buržoazija je u usponu
• Ona ima svoje društveno-političke ciljeve te uzore u antičkoj ideologiji koja je
građanstvu pružala slobodu (Rimsko carstvo se zasnivalo na slobodi građana)
• Cijeloukupna rimska i grčka umjetnost postala je ideal umjetnosti buržoazije.
• “Ljepota se ne nalazi u prirodi već su je stvorili Grci”.
• klasicizam se trudi odvojiti od baroka i rokokoa te je u svom izrazu
jednostavniji i umjereniji
• U doba Napoleona, naziva se još i EMPIRE stil (carski stil), preuzima elemente iz
antičke umjetnosti i renesanse, veliča racionalnost te se zasniva na doktrini da
se pojedinac mora pokoriti društvu

19. • Rokokou i baroku klasicizam suprostavlja racionalnost,
pravilnost, ravnotežu, hladnoću, disciplinu i krajnju ozbiljnost
• Ponovo u modu dolazi antika - i to najviše klasična umjetnost
Rimskog Carstva. Utjecaji su očiti u arhitekturi, skulpturi i
slikarstvu kao i u modi te dekoraciji interijera. (rimske stolice i
ležaljke)
• Klasicizam odbacuje dekorativnost, težinu i putenost baroka,
vedrinu i lepršavost rokokoa te preferira jednostavne oblike
jasnih linija i čistih boja. Nema sjena ni dramatičnog efekta
baroknog chiaro-scura, svjetlost na slikama je hladna i
ravnomjerna, bez teatralnog prijelaza svijetlih u tamne
dijelove.
• Kompozicija bilo u kiparstvu bilo u slikarstvu je pravilna,
pregledna i stroga, nema slučajnosti, narativnosti ili viška
detalja.

20. Klasicizam - arhitektura
• Arhitektonski objekti su jednostavni, sa minimalnom dekoracijom, ravnih i čistih
linija, upotrebljavaju se antički stupovi
• Grade se objekti kao banke, uredi, bolnice, kazališta
• sakralni objekti u ovo doba se ne grade (crkva se lišava većine posjeda,
svećenički redovi se raspuštaju a neki samostani i crkve se ruše i pale, npr.
St.Denise).
• Tipični su francuski parkovi sa simetričnim stazama, alejama, vodoskocima i u
kojim se stabla šišaju u geometrijskim formama. Sve se odlikuje strogim redom i
pravilnošću.
• Uzor u arhitekturi postaje Andrea Palladio – njegove renesansno-manirističke
forme hladnog i dostojanstvenog izraza te čistih linija postaju uzor klasicističkim
arhitektima do te mjere da se javlja čitav jedan pravac u klasicističkoj
arhitekturi nazvan paladijanizam
• U SAD-u u arhitekturi sve se gradi po uzoru na Europu - kolonijalizam

21. Les Invalides – Mansart
• Primjer baroknog
klasicizma
• Vojna bolnica s kapelom,
izgrađena za ratne
veterane
• Danas Vojni muzej
• Uzor za gradnju bila je
bazilika Sv.Petra u Rimu

23. Arc de Triumph
• Naručen 1806, dovršen 1836
• Izgrađen po uzoru na rimske
trijumfalne lukove (Titov
slavoluk)
• Trebao je veličati
Napoleonovu pobjedu na
Austerlitzu

24. Pariški panteon (1748-90), Rondelet i Soufflot

26. Klasicizam - kiparstvo
• Na kiparstvo je u istoj mjeri kao
na slikarstvo utjecala antika.
Otkriće grčkih kipova kao što je
bio Apolon Belvederski potakle su
umjetnike da svojim kipovima
pored jakog individualnog
karaktera daju i antičke elemente
(npr. odijevanje likova u rimske
toge) da bi dobili
dostojanstvenost, odmjerenost i
harmoniju
• Antonio Canova doslovno kopira
antičke poze u portretima svojih
suvremenika, kao što je portret
Napoleonove sestre Pauline
Borghese (1808.) koji se uklapa u
"Empir stil" čistog neoklasicizma.
• Antonio Canova – Amor i Psiha

27. J.Houdon
G.Washington Napoleon Bonaparte

28. Canova – Venus Victrix (Paulina Borghese, 1808)

29. Klasicizam - slikarstvo
• crtež postaje primarno sredstvo izražavanja, dok boja ima drugorazredni
značaj i svodi se na akromatske tonove. Prostor je skučen i često iza figure u
prvom planu. S obzirom da je rimsko slikarstvo bilo slabo poznato, slikari su
se trudili ostvariti rimska samosvjesna i ponosna stremljenja.
• klasičnim korijenima najbliži bio Francuz Jacques Louis David (1748.-1825.)
• Na njegovim slikama likovi su čvrsti i nepomični kao kipovi, ali je David unio i
realizam u detalje koji nije postojao u renesansi
• Tema visokog morala, jasnih linija i strogih boja njegove slike Zakletva
Horacija započela je kult republikanskih vrlina u Francuskoj koji je uskoro
ostvaren u stvarnosti u Francuskoj revoluciji.
• David je aktivno sudjelovao u revoluciji i tijekom nekoliko godina upravljao je
umjetničkim poslovima nacije (takoreći – nametnuo je svoj stil!). U tom
razdoblju naslikao je svoju najveću sliku – Mrtvi Marat.
• Davida je na tom mjestu naslijedio njegov učenik Antoine-Jean Gros a njega
isto Davidov učenik J. A. D. Ingres

30. J.L.David – Zakletva Horacija, 1784

31. J.L.David – Mrtvi
Marat, 1793

32. • Slika se temelji na stvarnom događaju - 13. srpnja1793. god. kada je Charlotte
Corday, pripadnica konzervativne girondinske stranke, u kupki nožem zbola
jednog od vođa revolucionarne jakobinske ekstremne stranke, Jean-Paula
Marata
• Sliku je naručila francuska vlada jakobinske diktature, a David je iskoristio
neoklasicistički stil u službu suvremenih političkih događaja. Naime, i David
je, poput ubijenog Marata, pripadao jakobinskoj stranci te je sudjelovao u radu
Narodnog vijeća koje je izglasalo da se giljotinira kralj Luj XVI. Kasnije je, za
Robespierrove diktature dva puta bio zatvaran, no Napoleon mu je vratio sve
povlastice, dodijelio mu titulu barona i imenovao ga dvorskim slikarom. Nakon
Napoleonovog izgnanstva, David je napustio Francusku i preminuo u
Bruxellesu 1825 . god. gdje je završila i slika “Mrtvi Marat”.
• Slika je vertikalna, ali su oblici smješteni u kvadratični dio donjeg dijela slike,
dok je gornji skoro prazan, ispunjen samo blagim tonskim prijelazom koji
nagovještava izvor svjetla na desnoj strani. Za razliku od većine klasicističkih
djela, slika ne prikazuje klasičnu temu, već nedavni događaj. U prikazu Marata
kao žrtve, David se oslanjao na ikonološki prikaz Kristove muke dok se
Caravaggiov utjecaj osjeća u tamnoj pozadini iz koje lik izranja na svjetlo.

33. • Na slici je Marat idealiziran u duhu klasicizma, dok je u stvarnosti
njegovo tijelo bilo izranjeno kožnom bolešću, zbog koje se morao
svaki dan namakati u toploj kupki.
• Istovremeno, David je realistično istaknuo ubodnu ranu i krvlju
obojenu vodu koja je natopila prekrivač. Marat je iznad kade
smjestio podlogu za pisanje, a u ruci drži ubojičino pismo na kojemu
piše: “Ja samo moram biti nesretan kako bi zaslužio vašu
naklonost”.
• Marat je bio žrtva lukave žene i David je naslikao pismo vidljivim
kako bi njena prijevara postala političkom propagandom. Nožu koji
je ubojica ispustila na pod pored kade je ironično suprotstavljeno
pero koje je još uvijek u beživotnoj Maratovoj ruci. Instrumentu
nasilja i smrti je suprotstavljen simbol civilizacije, koji je u ovom
slučaju simbol revolucionarne političke riječi.
• Na stoliću na kojem se nalazi njegov pribor za pisanje, David je
potpisom poslao istovremeno i osobnu i političku poruku: “À
Marat, David” (Maratu od Davida), te ispod toga datirao u “L'an
Deaux” (Druga godina), tj. u drugu godinu kalendara francuske

35. Jean Auguste Dominique Ingers
• djela dugo nisu bila cijenjena i poštovana.
• slika u pseudo-klasicističkom stilu Jaques-Louisa Davida
• kasnije prevladava utjecaj Rafaela
• gaji strogi stil klasicizma u kome se oslanjao na antičke uzore
i koji se karakterizira preciznim linijama i obrisima.
• posvećuje veću pozornost crtežu i modulaciji nego boji
• Javlja se veliki jaz između njegovih i djela Eugenea
Delacroixa koji koristi već skoro impresionističku paletu.
Posljednjih se godina vraća antičkim uzorima i crpi iz
etrurskog slikarstva te slika akvarele s velikom vještinom i
preciznošću.

36. Velika Odaliska

37. Turska kupelj
Napoleon na carskom prijestolju