2. Ujedared zasusta kroz nase redove.
Evo Laze Kostica. To je Laza Kostic! Svi
se okrenemo i ja videh
visokog, mladog, golobradog
gospodina crne bujne kose koja se
nemirno spustala. A Laza je vise gledao
u zensku pri-pratnju nego u ikonostas.
Laza Kostic. Pesnik i profesor
novosadske gimnazije. Nacionalni
borac.
3. Rodjen je 1841. god. U Kovilju, u Backoj, u vojnickoj
porodici. Osnovnu skolu je ucio u mestu rodjenja, gimnaziju
u Novom Sadu, Pancevu I Budimu, a prava I doktorat
prava na Pestanskom univerzitetu. Sluzbovanje je poceo
kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu; zatim postaje
advokat, veliki beleznik I predsednik suda. Sve je to trajalo
oko osam godina, a potom se, sve do smrti, iskljucivo bavi
knjizevnoscu, novinarstvom, politikom I javnim nacionalnim
poslovima. Kada je oslobodjen iz zatvora, u znak
priznanja, bio je izabran za poslanika Ugrskog sabora, gde
je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara
Miletica, zivo I smelo radio za srpsku stvar. Potom zivi u
Beogradu I uredjuje “Srpsku nezavisnost”, ali pod pritiskom
reakcionarne vlade morao je da napusti Srbiju.
4. Postanska marka sa likom Laze Kostica, deo
serija maraka pod imenom “Velikani srpske
knjizevnosti” koju je izdala Srbijamarka, PTT
Srbija, 2010. godine.
5.
6.
7.
8.
9.
10. Da li ste znali da je Laza Kostić godinu dana pre
smrti napisao jednu od najlepših pesama "Santa
Maria della Salute".
Bio je jedan od najobrazovanijih pesnika
romantizma,prijatelj Nikole Tesle ,prvi je na srpski
preveo Šekspirovo delo "Romeo i Julija", a govorio
je
engleski, grčki,latinski, nemački,francuski, ruski...
11.
12. Sve što mi je rekla u zvezde sam blagoslovom rajskim grešnog
slivo, milovanja,
od tih zvezdica sliku sam joj skivo al' i za taj teret zvezde behu male
- ta tako su valjda nekad i skovana sve su bliže, bliže zapadu se dale.
po tom božijem ruvu ta puceta sjajna Nakitio sam je kletvama ljubavnim,
- kitama žeženim, plamenom krvavim,
sve sam slici kazo što mi srce taji, nek osete zvezde kako kletve tište,
nakitio sam je moji' uzdisaji', nek nebu procvile, nek Bogu propište,
al' za taj su teret zvezde bile male, kako pate ljudi neka mu se tuže,
sve su bliže, bliže zapadu se dale. što veruju Boga, te ljubavi služe:
Nakitio sam je željom srca moga, ej! al' za taj teret zvezde behu male,
pustom, teškom željom srca sve su bliže, bliže zapadu se dale.
žeđanoga, Sve je mirno, mirna su mu stada,
al' za taj su teret zvezde samo jedna zvezda preko neba pada,
sve su bliže, bliže zapadu se dale. a ja mislim, bolan, iz oka je pala,
nakitio sam je slašću od usana, što je pri rastanku slika zaplakala.