1. 750 Klinička anesteziologija
životu promjer aorte i arterijskog duktusa praktično su
jednaki. Na slikama 44-1. i 44-2. prikazana je fetalna cir
kulacija.
Od trenutka rođenja tijekom 2 do 3 tjedna djete
tova života, krvotok je u prijelaznom obliku. Hemodi
namičke promjene nakon rođenja prikazane su u tablici
44-1. Na slici 44-3. prikazana je novorođenačka cirku
lacija, a na slici 44-4. shematski prikaz normalnoga srca.
Značajke prijelazne cirkulacije su:
–– postojanje arterijskog duktusa
–– postojanje ovalnoga otvora
–– postojanje povišenoga plućnog vaskularnog ot
pora
–– postojanje desno-lijevog pretoka (shunt) kroz
foramen ovale i ductus arteriosus.
Aft erload – odnosi se na tlačno opterećenje, tonus
krvnih žila, elastičnost, kompleksan je pojam za koji
u hrvatskom jeziku nema odgovarajućeg izraza te se u
medicinskom rječniku rabi engl. izraz.
lijeva
pretklijetka
plućne veneaorta
gornja
šuplja vena
pluća
ovalni otvor
desna pretklijetka
desna klijetka
donja šuplja vena
portalna vena
pupčana
vena
pupak
posteljica
pupčane arterije
silazna aorta
Slika 44-1. Fetalna cirkulacija I.
Slika 44-2. Fetalna cirkulacija II.
Tablica 44-1. Hemodinamičke promjene nakon rođenja
Desni ventrikul Lijevi ventrikul
Sniženi afterload
1. snižena plućna vaskularna
rezistencija (PVR)
2. zatvaranje Botallova duktu
sa
Malo povećanje volumnog
punjenja
1. 66% od CO do 100% CO,
2. zatvaranje ovalnog fora
mena
Povećani afterload
1. nestanak placente s nis
kom vaskularnom rezi
stencijom
2. zatvaranje Botallova duk
tusa
3. Veliko povećanje volumnog
punjenja
34% od CO do 100% od CO
1. povećano vraćanje krvi iz
plućnih vena
2. prolazni lijevo-desni duktal
ni pretok (shunt)
CO – srčani izbačaj
kapilara
plućna
vena
plućnacirkulacijasistemnacirklacija
lijeva
klijetka
desna
klijetka
kapilare za
tkiva gdje se
vrši izmijena
plinova
arteriola
ugljikovi dioksidom
bogata krv
venule
šuplja
vena
plućna
arterija
ugljikovi dioksidom
siromašna krv
aorta
trup
2. Anestezija u djece s urođenom srčanom grješkom 751
Kongenitalne srčane grješke podijeljene su u tri sku
pine:
–– s intrakardijalnim pretokom
–– opstruktivne pogrješke
–– kombinacija prve i druge skupine.
Intrakardijalni pretok definira se kao izravna komu
nikacija između sistemne i plućne cirkulacije. Veličina
mimotoka mijenja se s vremenom, primijenom anes
tezije te kirurškom manipulacijom srca, pluća i velikih
krvnih žila. Podijeljeni su na:
–– složeni pretok
–– jednostavni pretok
Slijedi prikaz podjele pretoka (shunt) u tablici 44-2.
(složeni) i 44-3. (jednostavni).
44.4. Opći anesteziološki pristup
Dječja kardijalna anestezija kontinuirano se razvija
kao subspecijalizacija uz okolnosti neobičnoga fiziolo
škog stanja. Veoma su rijetko u kliničkoj praksi bolesnici
izloženi biološkim krajnostima kao za vrijeme kirurške
korekcije kongenitalne srčane grješke, kad se bolesnici
nerijetko hlade na 15–18 °C, učini hemodilucija s više
od 50% izvanstaničnog volumena, a vrijeme totalnoga
cirkulacijskog zastoja iznosi i više od 1 sata. Sposobnost Slika 44-3. Novorođenačka cirkulacija.
Tablica 44-2. Složeni pretok
Djelomična opstrukcija izlaza Potpuna opstrukcija izlaza
1. veličina pretoka i smjer jako fiksirani opstrukcijom,
2. pretok ovisi o PVR:SVR,
3. ušće i opstrukcija određuju gradijent tlaka
Primjeri: tetralogija Fallot, VSD i stenoza plućne art., VSD s koar
ktacijom aorte
1. veličina pretoka i smjer potpuno fiksirani
2. potpuni protok prolazi kroz pretok
3. gradijent tlaka ovisi o ušću
Primjeri: trikuspidalna atrezija, mitralna atrezija, atrezija plućne arteri
je, aortalna atrezija
VSD – ventrikularni septalni defekt, komunikacija između lijeve i desne srčane komore; SVR – sistemni vaskularni otpor, PVR – plućni vaskularni otpor
Tablica 44-3. Jednostavni pretoci
Restriktivni pretoci (mala komunikacija) Nerestriktivni pretoci (velika komunikacija) Zajedničke srčane šupljine (kompletno mi
ješanje)
visoki gradijent tlaka
neovisan PVR/SVR
niski subjekt kontrole
Primjeri: mali VSD, mali PDA, Blalockov
pretok, mali ASD
niski gradijent tlaka
ovisan PVR/SVR
česti subjekt kontrole
Primjeri: veliki VSD, veliki PDA, veliki Watersto
nov pretok
bez gradijenta tlaka
dvostrani pretok
Qp/Qs potpuno ovisno od PVR i SVR
Primjeri: jedan ventrikul, truncus arteriosus,
jedan atrij
ASD – atrijski septalni defekt, komunikacija između lijeve i desne pretkomore
PDA – otvoreni Botallov duktus
Qp/Qs – odnos protoka krvi plućne i sistemne cirkulacije.
mozak
pluća
jetra
aorta
pupčana arterija
pupak
vanjska korotidna
arterija
donja šuplja
vena
zajednička korotidna
arterija
unutarnja korotidna
arterija
3. 752 Klinička anesteziologija
za anesteziološki postupak i njegovo vođenje unutar tih
fiziološki ekstremnih uvjeta od vitalne je važnosti za sva
koga dječjeg kardijalnog anesteziologa.
Slika 44-4. Normalno srce.
Tablica 44-4. Postupci u djece s kongenitalnom srčanom grje
škom u koje je potrebna anestezija
Kateterizacija srca:
• dijagnostički
• intervencijski
Kirurški zahvati na otvorenom srcu:
• palijativni
• korektivni
Kirurški zahvati na zatvorenom srcu:
• palijativni
• korektivni
Reoperacije:
rane
• krvarenje/tamponada
• ostatna grješka
kasne
• ostatna pogrješka
• napredovanje bolesti
• planirani drugi stadij korekcije
Nekardiokirurški zahvati
krv bogata kisikom
krv siromasna kisikom
AO – aorta
PA – plućna arterija
LA – lijeva pretklijetka
RA – desna pretklijetka
LV – lijeva klijetka
RV – desna klijetka
LV
RV
RA
AO
PA
LA
NORMALNO SRCE
za pluća
plućne vene
iz pluća
mitralna valvula
aortalna valvula
plućne valvule
donja šuplja vena
trikusp. valvula
gornja šuplja vena
Istodobno, potrebno je naglasiti da perioperacijsko
vođenje tako zahtjevnog bolesnika iziskuje timski rad
kirurga,anesteziologa,kardiologa,intenzivistaisrednjeg
medicinskog kadra. Timski pristup osnova je uspješnog
ishoda. U tablici 44-4. prikazani su postupci u djece s
kongenitalnom srčanom grješkom, u koje je potrebna
anestezija.
44.4.1. Prijeoperacijska procjena
Prijeoperacijska procjena neobično je važna zbog
odabira tehnike anesteziološkog postupka. Mora obu
hvaćati:
a) anamnestičke podatke (najčešće dobivene od rodi
telja – osobne i obiteljske), opis simptoma, pridru
žene anomalije, stupanj aktivnosti, način hranjenja,
postojanje alergijskih reakcija, ako je bilo prethodnih
anestezioloških postupaka kako ih je bolesnik pod
nio, podložnost respiracijskim upalama, tijek trud
noće, porođaj, Apgar-procjena nakon rođenja.
b) fizikalni status – opće stanje, boja kože i sluznica,
vitalni znakovi (frekvencija srca, auskultatorni nalaz
4. Anestezija u djece s urođenom srčanom grješkom 753
na plućima i srcu, kakvoća periferne pulsacije, posto
janje ožiljaka od prethodnoga kirurškog zahvata)
c) EKG
d) rentgen srca i pluća
e) laboratorijske pretrage
f) ultrazvuk srca
g) kateterizaciju srca
h) određivanje potrebe u količini za krvi, krvnim pri
pravcima i ostalim infuzijama
i) premedikacija.
44.4.2. Premedikacija
Lijekovi(dozaivrsta)kojiseprimjenjujuusvrhupre
medikacijeoviseobolesnikovojdobi,tipusrčanegrješke,
općem stanju, kao i o tradiciji anesteziološkog odjela. U
novorođenčadi se u premedikaciji redovito primjenjuje
atropin u dozi 0,02 mg/kg im. 30–40 minuta prije kirur
škog zahvata. Primjena atropina obvezatna je u aneste
ziji halotanom koji se danas sve manje primjenjuje, zbog
njegova vagolitičkoga djelovanja. Atropin ima antisija
logogno i antisekretorno djelovanje. Kontraindiciran
je kod hiperpireksije, dehidracije i mukoviscidoze. U
tablici 44-5. navedeni su sedativi – hipnotici koji se pre
poručuju za premedikaciju.
Od analgetika se može kombinirati sa sedativima
morfin(0,1–0,2mg/kgim.)ilimeperidin2–3mg/kg,pri
čemu treba paziti da se ne razvije respiracijska depresija.
44.4.3. Intraoperacijsko vođenje
Neposredno nakon dolaska u operacijsku dvoranu u
dobro premediciniranog bolesnika potrebno je započeti
s nadzorom fizioloških funkcija. Standardni nadzor prije
uvoda u anesteziju uključuje:
a) EKG
b) pulsnu oksimetriju
c) kapnografiju
d) prekordijalni stetoskop
e) neinvazivno mjerenje sistemnoga tlaka.
Odabir tehnike uvoda u anesteziju ovisi o stupnju
srčanog oštećenja, tipu srčane grješke, kao i o stupnju
sedacije postignutom premedikacijom.
1. Cijanoza – učinak anestetika na cijanotičnog bole
snika ovisi o uzroku cijanoze:
a) desno-lijevi pretok; tim bolesnicima potrebno je
povećati protok krvi kroz pluća, tada postanu hemo
dinamički kvalitetniji. Postoje tri različite skupine
ovog tipa pretoka i svaki zahtijeva drugačije vođenje:
–– s reaktivnom plućnom hipertenzijom (plućna
vaskularnarezistencijamožesesmanjitihiperven
tilacijom sa 100% kisika u inspiracijskoj smjesi i
alkalozom )
–– s fiksiranom opstrukcijom desnoga izlaznog trak
ta (promjena PVR-a imat će mali utjecaj na krvni
protok kroz pluća pa će stoga infuzija prosta
glandina E1 u dozi od 0,10 mg/kg/min održavati
otvorenim ductus Botalli i protok kroz pluća do
korekcije)
–– s promjenjivom stenozom plućnoga izlaznog
trakta (hipertrofija infundibula desnog ventri
kula) može onemogućiti plućni protok za vrije
me sistole pa u tom slučaju lijekovi s negativnim
inotropnim učinkom mogu spriječiti spazam
infundibula i povećati protok kroz pluća.
b) mješovite grješke – općenito, taj tip srčane grješke
praćen je izrazito visokim protokom kroz pluća pa
nam je cilj održati ga u vrijednostima kakve je imao
prije uvoda u anesteziju ili ga čak smanjiti. Takve je
bolesnike potrebno ventilirati s najviše 50% kisika
i održavati normalne ili blago povišene vrijednosti
PaCO2. U suprotnom, dolazi do fenomena krađe,
kad povećani protok kroz pluća rezultira smanjenim
protokom na periferiji, što dovodi do hipoperfuzije
vitalnih organa i sindroma niskoga minutnog volu
mena srca.
2. Grješke s oslabljenom srčanom funkcijom – lijekovi
koji uzrokuju dodatnu depresiju miokarda trebali bi
se izbjegavati, prema potrebi već od vremena uvoda
u anesteziju valja primijeniti inotropnu vazoaktivnu
potporu, održavati normalne vrijednosti PaCO2 i
koncentraciju kisika dostatnu za očekivanu perifernu
saturaciju te primijeniti pozitivnu tlačnu ventilaciju.
S posebnom pozornošću potrebno je titrirati lije
kove koji se primjenjuju za uvod u anesteziju, što je od
Tablica 44-5. Sedativi i hipnotici za premedikaciju djece s priro
đenim srčanim grješkama
Dob Vrsta lijeka Doza Način primjene
0–6 mj. 0 0 0
6–9 mj. pentobarbital 2–4 mg/kg na usta
>
midazolam
pentobarbital
0,3–0,7 mg/
kg
4 mg/kg
na usta
5. 754 Klinička anesteziologija
veće važnosti od samog odabira tehnike. Široki spektar
tehnika uvoda može se primijeniti bilo da se odabere
inhalacijski (sevofl uran, izofl uran) bilo intravenski način
(midazolam, fentanil, ketamin, tiopental, propofol). Za
novorođenčad se ipak preporučuje indukcija opioidom
i relaksatorom. Prije samog uvoda potrebno je imati u
pripremi lijekove za eventualni reanimacijski postupak,
i to:
–– atropin 0,02 mg/kg
–– kalcijev klorid 5–15 mg/kg
–– adrenalin 0,05–10 mg/kg
–– lidokain 1–5 mg/kg.
S obzirom na veliki napredak učinjen u kirurškoj teh
nici zbrinjavanja srčane grješke, tehnici vođenja izvan
tjelesnoga krvotoka, kao i anesteziološkim spoznajama
danas se uvodi pristup »rane ekstubacije – ekstubacije
nastolu«neposrednonakonzavršenakirurškogzahvata.
Preporučen anesteziološki protokol jest ovaj:
a) Uvod u anesteziju
–– midazolam 0,1 mg/kg iv.
–– fentanil 5–15 mg/kg iv.
–– pankuronij 0,15 mg/kg
b) Održavanje anestezije
Inhalacijski anestetik, ponoviti opioid i relaksator
prije započinjanja izvantjelesnog krvotoka, a u slučaju
duljeg trajanja aortalne stezaljke, svaki sat. Nakon odva
janja od izvantjelesnoga krvotoka primijeniti samo inha
lacijski anestetik i morfin u dozi od 0,1 mg/kg.
c) Buđenje iz anestezije
Neobično je važno učiniti neutralizaciju mišićnih
blokatora pa se stoga primjenjuju neostigmin i atropin
u uobičajenim dozama.
Neposredno nakon uvodu u anesteziju pristupa
se postavljanju dodatnoga invazivnog nadzora koji
uključuje:
1. kontinuirano mjerenje sistemnoga arterijskog tla
ka putem arterijske kanile postavljene u radijalnu ili
femoralnu arteriju,
2. mjerenje središnjega venskog tlaka putem središnjega
venskog katetera najčešće s više ulaza koji istodobno
služi i za primjenu vazoaktivnih lijekova,
3. mjerenjetlakauplućnojarterijiitlakaulijevomatriju
putem linija koje postavlja kirurg tijekom operacije,
4. mjerenje satne diureze,
5. mjerenje tjelesne temperature putem ezofagealne i
rektalne temperaturne sonde.
Kardijalna je anestezija nezamisliva bez primjene
vazoaktivnepotporeperioperacijski,kaoiuranomposli
jeoperacijskom tijeku. Uzroci su tome brojni, a uklju
čujukontrakcijskusposobnostmiokardanakonvremena
ishemije, kao i nove odnose tlačnog i volumnog optere
ćenja. Vazoaktivna potpora primjenjuje se kontinuirano
u infuziji preko perfuzijskih crpki. Danas su u primjeni
sljedeći lijekovi i potrebno ih je odabrati i titrirati za sva
kog bolesnika ponaosob:
–– amrinon 0,75mg/kg(dozazasićenja),
–– 5–10 mg/kg/min (doza održavanja)
–– milrinon 0,5 mg/kg (doza zasićenja),
–– 0,5–1 mg/kg/min (doza održavanja)
–– dobutamin 2,5–10 mg/kg/min
–– dopamin 2,5–15 mg/kg/min
–– adrenalin 0,05–0,5 mg/kg/min
–– izoproterenol 0,05–0,5 mg/kg/min
–– nitroglicerin 0,05–7,0 mg/kg/min
–– prostaglandin E1 0,05–0,4 mg/kg/min
–– natrijev nitroprusid 0,05–8,0 mg/kg/min
–– fentolamin 0,25–0,5 mg/kg/min
–– fenilefrin 0,05–0,5 mg/kg/min.
Već nakon odvajanja od izvantjelesnoga krvotoka
donosi se procjena hoće li se u bolesnika moći i u dalj
njem tijeku primijeniti anesteziološki protokol za ranu
ekstubaciju ili će se anesteziolog odlučiti na dulje raz-
doblje ovisnosti o stroju za ventilaciju pluća. Da bi se
bolesnik ekstubirao na stolu ili barem unutar četiri sata
nakon učinjenoga kirurškog zahvata, potrebno je zado
voljiti ove kriterije:
1. na kraju zahvata budan bolesnik,
2. potpuno razgrađeni neuromišićni blokatori,
3. hemodinamička stabilnost bez prisutnosti aritmija,
4. tjelesna temperatura > ili = FiO2 < ili = 0,6 s dobrim
plinskim analizama arterijske krvi,
5. diureza > ili = 1 mL/kg/h,
6. minimalna vazoaktivna potpora,
7. dostatna hemostaza,
8. dogovor i zajednička odluka kirurga i anesteziologa.
Nakon završenoga kirurškog zahvata bolesnik se
transportira u jedinicu intenzivnog liječenja. Tijekom
transportaupripremimorajubitilijekovizareanimaciju,
samošireći ambu-balon, maska, endotrahealni tubus,
ako je dijete ekstubirano ili transportni ventilator, ako
je dijete intubirano, potpuni nadzor vitalnih funkcija na
transportnom monitoru.
6. Anestezija u djece s urođenom srčanom grješkom 755
Najčešći uzrok nemogućnosti ranog odvajanja od
stroja za ventilaciju pluća jest sindrom niskog minutnog
volumena srca – SNMVS, koji može biti posljedica broj
nih čimbenika kojima je bolesnik izložen tijekom kirur
škog zahvata uz primjenu izvantjelesnoga krvotoka.
SNMVS se očituje uz ove hemodinamičke parametre:
–– sistemni arterijski tlak je < 11,3 kPa (85 mm Hg)
–– (vrijednost sistole) 8,7 kPa (65 mm Hg)
–– tlak u lijevom atriju > 2,1 kPa (16 mm Hg)
–– središnji venski tlak > 2,4 kPa (18 mm Hg)
–– SvO2 < 60% ili > 85%
–– tahikardija
–– oligurija.
Sindromniskoga minutnogvolumena srca kliničkise
očituje hladnim okrajinama, slabo punjenim, jedva pal
pabilnim perifernim pulsacijama, ubrzanim disanjem i
poremećenim stanjem svijesti. Ovakvo teško hemodi
namičko stanje može biti posljedica:
–– povećanoga tlačnog opterećenja (povišeni siste
mni ili plućni vaskularni otpor)
–– slabostimiokarda(nedostatnorazvijenilioštećen
tijekom kirurškog zahvata nedostatnom zaštitom
otopinom za kardioplegiju, ozljedom koronarnih
arterija)
–– relativne bradikardije
–– strukturnih abnormalnosti
–– nedostatne kirurgije
–– tamponade srca.
Terapija sindroma niskoga minutnoga volumena
(SNMVS) uključuje:
–– kontrolu srčane frekvencije i ritma (farmakološki,
s pomoću stimulatora rada srca)
–– optimalizaciju volumnog opterećenja (održa
vanje središnjega venskoga tlaka i tlaka u lijevoj
pretkomori, za pojedinu korekciju normalnim
vrijednostima)
–– smanjivanje tlačnog opterećenja (primjena vazo
dilatatora)
–– poboljšanje snage kontrakcije miokarda (primje
na inotropa u ranom poslijeoperacijskom tijeku)
–– korekcija acido-baznoga statusa
–– održavanje tjelesne temperature u normalnim
vrijednostima
–– praćenje i korekcija vrijednosti elektrolita (Ca2+
,
Mg2+
, K+
).
Za procjenu ishoda u bolesnika i trenutačnoga kar
dijalnog statusa potrebno je pratiti kretanje porasta ili
pada laktata. Povišene vrijednosti (više od 4 mmol/L) u
vremenu od 24 do 48 sati nakon kirurškog zahvata upu
ćuju na lošu prognozu.
Kao najčešći uzrok SNMVS - a nakon totalne
korekcije prirođene srčane grješke u literaturi se navode
plućne hipertenzivne krize. To je hemodinamičko sta
nje kad je vrijednost tlaka u plućnoj arteriji (PAP) 2/3
sistemnog arterijskoga tlaka. Uzroci mogu biti brojni,
no najčešće se navode: hipoksija, hiperkarbija, aci
doza, hipoglikemija, hipotermija, aritmije i opstrukcija
endotrahealnog tubusa ili iritacija njime. Prepozna li
se takvo stanje, nužno je odmah započeti terapiju kako
slijedi:
–– hiperventilacija uz primjenu 100%-tnog kisika
–– sedacija i relaksacija: diazepam 0,1 mg/kg iv.; fen
tanil 2–10 mg/kg iv.; pankuronij 0,1 mg/kg iv.;
MgSO4 0,05 mg/kg iv.
–– bronhodilatatori: aminofilin i adrenalin
–– vazodilatatori: nitroprusid, nitroglicerin
–– prostaglandin E1
–– dušikov oksid.
Kao jedan od najčešćih uzroka sindroma niskoga
minutnog volumena srca navodi se poremećaj srčanog
ritma. U dječjoj dobi riječ je o:
–– sinusnoj tahikardiji, frekvencija je veća nego nor
malno, a EKG uredan. Posljedica je anksioznosti,
vrućice,boli,hipovolemije,hipoksijeilipromjena
u acido-baznom statusu. Terapija ovisi o uzro
čnom čimbeniku;
–– supraventrikularnoj tahikardiji – brzi, regularni
ritam, postoji unutarnji, povratni mehanizam.
Ako je praćena hemodinamičkom nestabilnošću,
indicirana je sinkrona kardioverzija – 1 i.j./kg, a
uslučajuhemodinamičkestabilnosti,primjenjuju
se digoksin i antiaritmici: prokainamid, amioda
ron, esmolol, verapamil (ne u djece do prve go
dine života).
Slijede navedeni normalni brojevi otkucaja srca pre
ma djetetovoj dobi:
–– 0–3 mjeseca 100–200/min
–– 6–12 mjeseci 100–170/min
–– 1–3 godine 90–150/min
–– 3–6 godine 80–130/min
7. 756 Klinička anesteziologija
Literatura
1. Ballantyne JW. Tetralogia 1894;1:127-143.
2. Willius FA. Cardiac clinics: an unusually early description of so-cal
led tetralogy of Fallot. Mayo Clin Proc 1948;23:316-332.
3. Steno N. Embryo monstro affinis Parisiis dissectus. Acta Hafenien
sia 1673;1:300-303.
4. Frederick A. Hensley, Jr., Donald E. Martin. A Practical Approach
to Cardiac Anesthesia – Second Edition, 1995.
5. Anthony C. Chang, Frank L. Hanley, Gil Wernovsky, David L. Wes
sel. Pediatric Cardiac Intensive Care, 1998.
6. Greeley WJ. Pediatric Cardiac Anesthesia and Surgery: The Heart
of the Matter, IARS 2003 Review Course Lectures, Supplement to
Anesthesia and Analgesia, 36-43.
7. Todres DI, Fugate JH. Critical Care of Infants and Children, 1996.
8. Purdy ER, Boucek MM, Boucek RJ. Handbook of Cardiac Drugs.
Second Edition, 1995.