Na svoj je način bio šahovski prorok, preporoditelj i misionar. Da nije bilo njega, ne bi bilo ovakvih nas. Hvala mu na tome.

1. UspomenanaMilana
Bio je s nama od prvih početaka.
Dolazio bi ovamo iz velikog grada,
hrabriti čudnešahovskeljudeizmeđu
Drave, Bilogore i Kalnika u nečemu što je
postala Hrvatska kadetska liga. Dovodio
nam je majstoreo kojima smo mogli
samo sanjati: Matu Damjanovića, najstarijeg hrvatskog velemajstora, Stanka
Košanskog, veteranskog prvaka svijeta idva mlada šahovska lava, Romea Milua
i Romana Khaetskog, intere s obje straneKarpata. Pokazao nam je puteve,
budio snove, širio perspektive. Među šahovsku djecu donosio bipune vreće
darova, lopti, slatkiša, igračaka.
Bio je krupan, srdačan, iskren, neumoran. Ljudina među malim ljudima.
Zavolio nas je onako kako mi nismo umjeli zavoljeti njega. Bio je otac hrvatskog
kadetskog i juniorskog šahovskog prvaka, pa opet skroman ijednostavan. Bio je
primjer hrabrosti, upornostiiprkosa. Pokazao jeda među nama ima još očeva i
još prvaka i da će ih biti dok god budemo ovako voljeli šah.
Puno je putovao i dijelio iskustva s mnogim ljudima. Puno sedavao ne tražeći
ništa zauzvrat. Na svoj jenačin bio šahovskiprorok, preporoditelj imisionar.
Duboko u sebi, bio je topla, osjećajna duša. Vjeran u pohodima, ranjiv u
nepravdama.
Da nije bilo njega, ne bi bilo ovakvih Gospodara mjeseca. Donio im je
majstorsku, plemenitu i međunarodnu dimenziju. Da nije bilo njega, ne bi bilo
ni ovakvih šahovskih Baruškina, Vidovića, Domitrovića, Srbiša... Svenas je
nadahnuo, ohrabrio, probudio, a sad je usnuo.
U danu golemog Mjeseca, pošao
je na počinak. Nismo selijepo bili
pozdravili, pa se pozdravljamo sada.
Gorkasta misao da ga višenema i
pogled za Suncemkojerazlijeva
poljima put zapada prostranstva
čistog zlata. Ondjeje Milan. Ondje
smo mu braća.
Počivao u miru.