Predavanje za roditeljski sastanak 4.b Studeni 2013.

1. Domaća zadaća
Cilj? zašto? kada? koliko? tko?

2. CILJ
Domaća zadaća
- važna informacija kako učenici rade bez pomoći
učitelja.
- različite vrste zadataka koji su učenicima zanimljivi
potiču učenika za ponavljanje sadržaja.
- učitelj vodi računa o vremenu (za pisanje zadaće) i
zadaće nastojati pregledati različitim postupcima.
Jedna od paradigmi nove škole (koju želimo) je da
učenik sam istražuje, provjerava i izrađuje zadaće u
okvirima zadane teme koju formira učitelj.

3. ZAŠTO?
• Redovito pisanje domaćih zadataka uvjet je
uspješnog školovanja.
• Osmišljeni zadaci učvršćuju znanje koje je dijete
steklo u školi ili ga usmjeravaju na ponavljanje i
vježbanje.
• Ustrajavanje na redovitosti pisanja domaćih zadaća
uči dijete vrijednosti samodiscipline, radnim
navikama, samostalnosti i nagradi (ne isključivo
novčanoj/brojčanoj) nakon dobro obavljenog
posla.

4. Primjer DZ vezan uz lektiru

5. KADA?
• Razvijanje odgovornosti pisanja domaćih radova
počinje puno prije nego što dijete krene u školu.
Ako se djeca nauče ispunjavati svoje obaveze kao što su
pranje zubi, namještanje kreveta, bacanje smeća,
pospremanje svojih igračaka, hranjenje kućnog ljubimca...,
dijete će već biti opskrbljeno samodisciplinom koja će ga
kasnije navesti i na redovito pisanje domaćih radova.
• Problem pisanja domaćih zadaća kreće
osamostaljivanjem učenika nakon produženog boravka.
• Učenik teško organizira svoje vrijeme, teško usklađuje
školske obaveze i izvannastavne aktivnosti, nema
vremensku orijentaciju koliko vremena koristi za igru, a
koliko za pisanje zadaće.
• Tu pomažu roditelji!

6. Organizacija vremena
• pluto ploče pored radnog mjesta i post it papirići
• interaktivne ploče na webu
• interaktivne ploče na pametnim telefonima (u razredu
87% učenika ima pametne telefone za igrice)
• i informativke
Bilježe zadaće, obaveze, zaduženja, te dolaskom kući
procjenjuju koliko im vremenski je potrebno za rješavanje
zadaće s obzirom na ostale obaveze.
Obavještavaju roditelje o vremenskoj procjeni, roditelj im
može sugerirati više/manje vremena za zadaću, ali roditelj
NE donosi odluku u ime učenika niti rješava zadaću
kao”pomoć” učeniku.

8. Roditelj
• Organizira sigurno mjesto za pisanje zadaće
( prostoriju /stol/ kutak)
• Osigurava nesmetano pisanje zadaće (nema TV,
nema jela, nema mp3, nema PS, nema telefona u
blizini)
• Verbalno provjerava napisanu zadaću kroz nekoliko
potpitanja o temi zadaće
• U slučaju istraživanja teme na Internetu zajedno s
učenikom istražuje temu pazeći da učenik se drži
teme, a ne igra igrice u vrijeme istraživanja.

9. KOLIKO?
• Opseg zadaća se povećava proporcionalno
starosti učenika, višem razredu kojeg učenik
pohađa.
• Količina zadaće se povećava ovisno o broju
predmeta koje učenik pohađa (ne zaboravite da i
izborni predmeti imaju zadaću)
• Zadaće postaju zahtjevnije (istraživanje, učenje
napamet, slikovni prikaz, uradi sam, izvedi pokus) pa
je potrebna i bolja organizacija vremena učenika i
roditelja.
• Zadaće su materijal putem kojeg učitelj može
provjeriti usvojenost nastavnog gradiva i trebaju biti
potpune, cjelovite, uredne i napisane.

10. TKO?
• Zadaću piše, istražuje i izrađuje UČENIK.
• Roditeljska dužnost nije da to radi umjesto učenika, niti na
taj način olakšava učeniku savladavanje zadaće.
• Učenik na taj način od roditelja dobiva pogrešnu
informaciju o sebi: da to ne zna, da nije sposoban to
napraviti, da roditelj nije zadovoljan njegovim
napredovanjem i roditelj ruši „sliku o sebi” učeniku i šalje mu
povratnu informaciju da ga je razočarao što to ne zna.
• Učenik mora sam proći sve negativne faze u pisanju zadaće
tijekom odrastanja: prepisati zadaću/dobiti negativnu
ocjenu/ osjetiti povrijeđenost/napisati netočnu zadaću tek
tada će se kod učenika osvijestiti pojam i želja
(motivirajuća) za kvalitetnom vlastitom zadaćom.

11. I na kraju?
Učenici sami prolaze svoje faze odrastanja.
Domaća zadaća je sredstvo koje će ih pratiti tijekom
cijelog školovanja. Njoj pristupaju različito, ali domaća
zadaća utječe na opći uspjeh učenika i na njegovu
socijalnu sliku unutar društva i zato ju treba shvatiti ozbiljno.
Domaća zadaća je spona koja povezuje učitelja, učenika i
roditelja.
Domaća zadaća je slika odgovornosti koju učenik uči za
cijeli život i uči svoj odnos prema radu koji ga očekuje kroz
život.
PPT sastavila Sandra Vuk, OŠAŠ, studeni 2013.,ZGB
Dio slika preuzet s Inetrneta.
SV

13. Literatura:
• Wood, D. (1995.). Kako djeca misle i uče.
Zagreb: Educa.
• Delač, Hrupelj, Miljković i sur. (2000.) Lijepo je
biti roditelj. Zagreb: Creativa.
• Brdar, Rijavac (1998.). Što učiniti kada dijete
dobije lošu ocjenu? Zagreb: IEP.
• Faber, A., Mazlish, E. (2000.). Kako
razgovarati s djecom...da bi bolje učila.
Zagreb: Mozaik knjiga.
• Čudina-Obradović, M. (1997.). Igrom do
čitanja. Zagreb: FotoMarketing.