Pepel i opelo

2
PEPEL I OPELO
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, On, Canada, 2015.

3
Copyright © 2015. by Petko Nikolic
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati,
preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez
dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim
sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora.
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..……………………………….

4
SADRŽAJ
Umjesto predgovora 6
Vranduk 7
Misterija hrama na Crkvinama u Crnoj Gori 8
Prosto k’o pasulj 10
Mah 11
Ratni poklič: Huraaa 16
Lepenski ili Labenski vir 17
Dob i doba 22
Lepenski vir i ljetna dugodnevnica 25
Solarni simboli Lepenskog vira 26
Dolmeni u Crnoj Gori 30
UFO-i su realnost našeg svijeta 33
Još malo o Brigima 35
Daka i Dačani 36
Šta kažu evolucionisti 38
Ideološko-politička revolucija 40
I Zemlja je razmjerena brojevima Pi i Fi 42
21. jun – Vidovdan 44
Knjiga “Slovensko-arijske vede” 47
Baja 53
Svetovidov trostruki vilni krst 54
Znanje s neba dolazi 56
Pelda (pelta) 57
Srbska Atlantida – zablude i laži 60
Pelta i srbski grb 62
Pele (Pela) – polinezijska boginja vatre i vulkana 68
Pepel i opelo 70
Sve što je dobro, nestaje 74
Kut i pleme Kuči 75
Znak Y (ra) na stećku 76
Neopagani i bezbožnici 77
Sfinga je spomenik stvaranju svijeta 78
Jun i June 81
Porijeklo kamenih kugli 82
Svitac, svetlica, svet i svetlost 89
Znak J 90
Ivan Kupalo (Ivanjdan) 96
Krst Sv. Jovana Krstitelja 98

5
Manastir Sv. Arhangela kod Prizrena 99
Rtanj 105
Sveštenički činovi dvovjernih krestjana 108
Srbi su bili i ostali dvovjerci 110
Knez Lazar – razoritelj Dušanovog carstva 112
O imenu Beograda 114
Srbi nisu Javanovi potomci 116
Pelaski bog Domatrios 120
Bog Dodol, Donola i dodolske pjesme 120
Ime Imbros 124
Srbi u Bibliji 126
Japodi 130
Keltski votivni reljef 133
O drvetu zapisu 137
Hrastovi i krstovi 139
Laganje 140
Gospod 142
Mara, Morigan, Mora i Ognjena Marija 142
Made by God 143
Kosmaj i Kosovo 145
Peleg – predak Pelazga 147
O konjima i kolima Sigina 149
Na stećku krst sa četiri “C”152
Svetovidov hram na Pešteri 154
Takav je ovdje adet 157
Kraj svijeta je počeo 158
Sardika (Serdika) i Srbi Sardeati 160
Šta znači riječ “Ulpia” 165
Kako je izmišljana Biblija 167
O Autoru 169

6
Umjesto predgovora
Nakon rata i bombi devedesetih godina prošlog vijeka nastupilo je
vrijeme Interneta i žednog otkrivanja znanja i istine. I to je prošlo u petna-
est godina.
Nastupa budućih petnaest godina nostalgije starih staraca i vrijeme
tupog sivila životnog beznađa mladih staraca, vrijeme porobljenih gubit-
nika i vrijeme poraženih pobjednika.
Onda slijedi vrijeme opšteg pustošnog rastakanja, vrijeme brisanja
prošlog i vrijeme nepostojanja budućeg, vrijeme u kojem ce početak biti
kraj i kraj početak.
18. avgusta 2015. godine.
………………………………………………………..……………………Autor
…………………
…………………
…………………
……………………………………

7
VRANDUK
Sl. 1. Pogled na Vranduk.
Stari grad i tvrđava Vranduk malo je mjesto na brdu u klancu sa lijeve strane
rijeke Bosne, oko 10 km sjeverno od Zenice (srednja Bosna). Ime Vranduk je kelt-
skog porijekla, po keltskom bogu branitelju i zaštitniku Branu, Bradusu (Bra-nku):
Bran > Brandus > Branduk > Vranduk. Kelti su gavrana zvali bran, a znamo da je
gavran vran. Gavran i vrana pripadaju istom rodu (Corvus, lat.). I gavranovi i vrane
imaju svoj “govor”, te svakog nepoznatog uljeza na svojoj teritoriju imenuju
određenim glasovnim znakom opasnosti, obavještavajući tako sve članove svoje
družine o pridošlom strancu. Tako je i gavran nazvan bran, jer je svojim znakom
opasnosti branio i Kelte.
Pošto keltsko (gaelik) DUK, DUCA (3) = BRDO, BRIJEG, ime VRANDUK
znači BRDO GAVRANOVO.
…………………….
(1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and
English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 214. ……………………………………………

8
MISTERIJA HRAMA NA CRKVINAMA U CRNOJ GORI
Sl. 2. Crkvina na brdu kod Homerovog grada Ilija (fotografija preuzeta sa
Facebook-grupe "Crna Gora - Homerova kolijevka" Novaka Andesilića).
Sl. 3. Crvenom linijom markirani dio zida sa pravcom istoka zatvara ugao od 24
stepena. Ispred oltarskog dijela je svastika vaskrsenja.

9
Sl. 4. Ulaz u hram bio je iz portala uz stepenice sa zapadne strane.
U portalu su bila dva stupa (crveni krugovi, slika 4) isto kao u portalu Solo-
monovog hrama u Jerusalimu. Iz portala u brod hrama vodile su stepenice sa osam-
devet stepenika, što znači da je visina od tla do nivoa patosa u brodu hrama bila
oko 1,60 - 1,80 metara. Iz broda se uz četiri stepenika ulazilo u Svetinju nad sveti-
njama (oltarski dio hrama) na istočnoj strani hrama.
Svetinja nad svetinjama (oltarski dio) ima specifičan srcolik izgled sa krstom po
sredini podijeljen na četiri dijela. To otkriva namjenu hrama: to je hram Sunca i ta
četiri dijela oko krsta su četiri godišnja doba (dva iznad i dva ispod poprečne linije
krsta).
U odnosu na pravac istoka hram je oko 24 stepena usmjeren jugoistočno. Pošto
je zimski solsticij na 23,5 stepeni jugoistočno od linije istoka, to bi moglo da znači
da je ovaj hram bio posvećen bogu zimskog solsticija kao što je to bio Svarožić kod
prehrišćanskih Srba i Slovena.
……………………………..
…………………………….

10
PROSTO K’O PASULJ
Sl. 5. Godišnja doba sa zimskim i ljetnim solsticijem (neolit, Kina).
…………………………….
……………………………
……………………………

11
MAH
Sl. 6. Mah na pećinskom crtežu (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site).
Sl. 7. Mah kod starih Maja.

12
Sl. 8. Mah na stećku i na ilustraciji Miroslavljevog jevanđelja.
Sl. 9. Mašice za vatru su u obliku maha i svastika je sastavljena od četiri maha.
Kao simbol Sunca mah susrećemo još od vremena vinčanske kulture i u mno-
gim drevnim civilizacijama širom Zemlje. Sanskritsko mah znači drevan, jak, mo-
ćan, silan. Mah je solarni simbol: podupirač neba, držač neba, što je u prenesenom
smislu Sunce kao drzač života na Zemlji.
Od riječi mah nastale su riječi kao mag, magnet, mašina, moć, mošnje.

13
Sl. 10. Dva maha na glavi boga Sunca kod prekolumbovskih Indijanaca Južne
Amerike. Dva maha ovdje su simboli snage Sunca proljeća i ljeta.
Sl. 11. Mah na keltskom kamenu (Estela antropomorfa de Minuciano III,
Pontremoli, Italy).

14
Sl. 12. Miraistički bog Kronos (Aeon, Zervan, Serban) sa dva maha u rukama (2.
v.n.e., Mithræum of Ostia, Italy).
Sl. 13. Skupa sa spiralom mah na kineskom simbolu Choku Rei znači: centar moći
kosmosa je ovdje.

15
Sl. 14. Mah na Hristovoj togi (6. v.n.e., Church San Michele in Africisco, Ravenna,
Italy).
Sl. 15. Mah kao masonski simbol Tubalkain.

16
RATNI JURIŠNI POKLIČ “HURA”
Sl. 16. Juriš, huraaa!
Drevni srbski ratni jurišni poklič "huuraaaa" je složenica sastavljena od dvije
riječi:
a) hu (dugo "u")...
b) ra
a) Sankritsko huu je riječ dozivanja, uzvik istog značenja kao današnji srbski
uzvik u vokativu: oooo! Uzvik huu u starini značio je isto kao današnje hoo u riječi
hooruk, gdje je hoo pozivni znak radnoj grupi za momenat zajedničke akciju pri
nekom zajedničkom radu.
b) Riječ Ra je najstarije ime Sunca. I tako ratni jurišni poklič Huraaaa je zov
Sunca u pomoć, zov upućen Bogu Sunca, jer je Srbima Sunce bilo Bog, a ujedno i
poziv ratnicima da se bore u slavu Boga Sunca, jer ako i poginu slava Sunca ih čeka,
Raj ih čeka.
……………………..
……………………..
……………………..
……………………..

17
LEPENSKI ILI LABENSKI VIR
Sl. 17. Zevs u liku labuda sa boginjom Ledom (Letom).
Ptica labud dobila je ime po svojoj bijeloj boji. Korijen riječi labud je lab-. I
hajdemo sad po tragu ovog korijena širom Evrope i svijeta citatom iz knjige Pavela
J. Šafarika “O poreklu Slovena”:
“- Labaea, Lebaea, Λαβαία, Λεβαία (горња Македонија, eig. III. Dard., 456.
пре Хр.) Херодот године 712 пре Хр.; данас Лаб на реци Лаб, на северној
падини Скордиска, Шар; положај јасно произлази код Херодота:
‘Gavanes, Aeropus, Perdoccas ех Argo in Illyricos profugerunt, et ex Illyriis
transgressi superiorem Macedoniam pervenerunt ad urbem Lebaeam’ [VIII].
Године 137. одавде су побегли назад према Грчкој на планину Бермиус у
доњој Македонији, преко једне велике реке која је у време раста била непре-
мостива (то је Axios, сада река Вардар, тачно на путу Lebaea за Bermius: о
бујицама упореди Византијце): из чега се јасно види да Лебеон и Бермиус нису
могли бити тако близу, као што се то обично мисли [Крусе и др.)
- Labeatis (језеро у Далмацији. 19 пре Хр.Ј Лив.. Страбон. Плин.. Птол.:
данашње црногорско Блато.
- Labutza Λάβουτζα (Дард., 527- 550) Прок., данашња Лабица на реци Лаб,
према садржају и грађи заиста словенски; упореди Лабе река у Чешкој,
такође Лабнице извор Елбе, Леба, Лабиава, река у Пруској, Либа река у

18
Курланду, Либеђ некада река у кијевском, Лаборца река у Землину, Лаба
притока реке Кубан, Лабинец планина у Чешкој, Лебско, Лебедноје језеро у
Пруској, Русији, Λαβινετζα Лабинец у Далмацији код Конст. П., Лабун, Лаби-
еда, Лабнов, Лебедин град у Русији и др.; све у свему од льбъ, albus, бео, отуда
лебоудъ, лабоудъ, лабуд, лебеда, келтски алп од чега Алпе, бела брда, снежна
брда;…”
Vidimo da je rijeka Laba u današnjoj njemačkoj postala Elba jer su značenja
imena Laba i Elba ista: bijela. Oko Labe u Polablju živjeli su Polabljani. Tako sve
riječi sa korijenom lab- u citatu Šafarikove knjige imaju značenje bijel. Pošto je
korijen lab- i u riječi labud, dakle riječ labud znači bijel. Otkud to? To je za početak
ove priče, a sad idemo dalje.
U riječi Lab je sanskritsko ab kao dio riječi abjiniipati što znači Sunce. San-
skritsko abja je lotus, a lotus raste iz vode kao rezultat sunčeve vatre i vode. San-
skritsko abda je vrijeme godine, dok sanskritsko abhaa znači sjaj, divota, veličan-
stvo, čar. Od oblika ab metatezom je nastalo ba (Bal). Od ba izvedeno je be (Bel),
da bi vremenom be prešlo u pe (sanskritsko peru = vatra, sunce, Perun). Sjetimo se
Herodotove priče o brigijskoj riječi becos (bekos) kao najstarijoj riječi na svjetu koja
je značila hljeb. Vremenom je od becos postalo pekos (peći). Sve to kazuje da je Lab
sa korijenom ab- stariji od oblika Bal i Bel.
Riječ Laponija izvedena je od korijena lab-: Lab-onija > Laponija, što znači
bijela, jer je ta zemlja pokrivena snijegom. Stanovnik Labonije je Labonac, tj.
Laponac. Ime Liban nastalo od laban što znači bijel. Hebrejsko ime Laban takodje
znači bijel.
Pošto lab znači bijel, dakle Lab, Bal, Bel i Alb četiri su riječi istog značenja:
bijel. Dnevno Sunce je bijelo. Sunce je nekad bilo Bog, te je Bijeli Bog prvo nazvan
Lab, pa Bal i na kraju Bel. Na sanskritu bijela je sveta (śveta), a to isto znači i srbska
riječ sveta, te je ime srbskog Boga nekad bilo Belobog, Beli Vid ili Svetovid.
Imena Bal i Bel su poznata su kao imena Boga i bogova, ali Lab kao ime Boga
nije poznato. Vidjeli smo da je nosilac značenja u imenu Lab sanskritsko ab-. Može
li se tom korijenu ući u smisaoni trag? Može i idemo ka tome!
Bog daje ljudima život i hranu. Božiji dar je dobitak ljudima. Pogledajmo kako
glasi riječ dobitak u nekim jezicima:
sanskrit: labha = dobitak, znanje, razumijevanje, uživanje,
sanskrit: labhya = dobitak, znanje, razumijevanje, uživanje,
Indonezija: laba = dobitak,

19
Malezija: labah = dobitak,
Malayalam: lābhaṁ = dobitak,
Pendzab: lābha = dobitak,
hindu: lābha = dobitak,
sinhala: laābha = dobitak,
telugu: lābhaṁ = dobitak,
irski: leaba = dobitak
Sve nabrojane riječi postale su od istog korijena lab-. Od ovog korijena nastala
je i riječ hljeb. To je prvo i čovjeku najvažnije davanje od Boga Sunca. Od oblika
hlab i riječ se razvijala ka današnjem obliku hljeb zvan i beli kolo > beli kolač. Usne
su labrnje, jer se u njih unosi lab i kad neko jede, on laba, što je dalo lapa (b> p),
kasnije klopa. Stari oblik pohlaban (ko puno jede) danas je pohlapan i pohlepan. A
sve je postalo od lab, a Lab je ime Sunca, a Sunce je bilo Bog koji daba (da-ba), Bog
Daba. Sanskritsko da znači davanje, darivanje, a sanskritsko bha znači svjetlost,
toplota, grijanje, stvaranje. I eto drevnog izvornog značenja sanskritskog korijena
ba-: u semitskim jezicima ab ili av, ponekad abu ili ava znači otac. Tako i Daba
znači Davalac Otac, Dajbog.
Sunce se kreće, a ono što se kreće, a ipak je fiksirano na jednom mjestu (ovdje
nebu), je labavo. Značenje riječi labavo prenijelo se na sve fiksirano što se u istom
mjestu pokreće: labrnje (usne) se kreću pri jedenji i pričanju. Nekadašnje govoriti
bilo je laprdati (< labrdati) a danas je to samo u pejorativnom, rugačkom značenju.
Tako je Sunce Lab (Bijelo Sunce) svojim ponašanjem na nebu uticalo da su i neke
riječ po Sunčevom imenu i ponašanju Sunca nastajale.
Idemo sad do Lepenskog vira:
“Na Lepenskom viru smo našli tri znaka. Oni su od kamena, postavljeni ili
ukopani kraj žrtvenika. Njihovi oblici su: A – Δ – Λ
Posmatrani iz različitih uglova, oni menjaju svoju formu, a samim tim sugerišu
i novu sadržinu. Promena svetlosti takođe učestvuje u ovom procesu. U zavisnosti
od doba svetlosni zraci sunca padaju iz različitih uglova pa na taj način bacaju
svetlost na pojedine delove ovih znakova, što dovodi do toga da se oni razdvajaju,
spajaju, ili uz promenu pozicije posmatranja komponuju novu formu, što im opet
daje novu sadržinu.” (Radivoje Pešić, Vinčansko pismo i drugi gramatološki ogledi.
Beograd, 1995, str. 4.)
Dakle su u Lepenskom viru kraj žrtvenika nađena tri znaka: A – Δ – Λ. Tu su
dva potpuna jasna dva slova: A i L, dok je treće slovo u ovom položaju slovo Δ, a

20
možda u obrnutom smijeru može biti i slovo B. Pogledajmo ovu sliku iz knjige
Alberta Pajka “Moral i Dogma”:
Sl. 18. Trougao u oreolu iza Božije glave je znak slova B, a to isto slovo
samarićanskog pisma nalazi se u desnom trouglu sa istim položajem. Tu su tri
trougla sa tri početna slova imana Boga: Samash (dole desno), Lug (dole lijevo) i
Bal (slike iz knjige “Morals and Dogma, A. Pike).
Ako je znak Δ u obrnutom položaju, onda je to slovo B, te natpis A Δ Λ izgleda
ovako: ΛA∇
L A B
Tako dobijemo riječ Lab, a nađeno je baš kod žrtvenog oltara. Čitano s lijeva to je
LAB, čitano s desna to je BAL. U položaju sa bazom ka zemlji znak Δ je D (Zemlja,
dom, kuća ljudska), a sa bazom ka nebu znak ∇ je simbol neba kao Božije kuće.
Ujedno je to znak i Božijeg smrtonosno bolno-boduće nebeske strijele vatre i groma.
Lepenci su se bavili ribolovom, dakle su čamcima plovili širokim Dunavom, a grom
često udara ljude u čamcima na vodi. Tako vidimo da je Lab isto što i Bal, isto što i
Bel, isto što i Beli, isto što i Sunce, isto što i Bog Sunca, isto što i Daba, isto što i
Dajbog, isto što i Otac Davalac.

21
Sl. 19. Ovu sarmatsku tamgu S. Rjabčikov cita ra-be pokazujući da je ra donji
znak, a be gornji (vidi tekst sa linka u fusnoti).
Petar Skok u svom Etimologijskom rječniku kaže za riječ lijep (lep) da je naj-
vjerovatnije nastala od sveslovenskog i praslovenskog pridjeva *lёръ i kaže:
“Vjerojatno je taj semantički razvitak u vezi sa staroslavenskom kulturom zem-
lje, blata: lončarstvom, gradnjom kuća (pletera) od blata, itd.”
Kako neko nekome može biti lep zato jer ga podsjeća na blato!? Isto tako neki tvrde
da je Lepenski vir dobio ime po lepiti (blato). Sanskritsko lepayati, na koju se Skok
poziva, znači mazati, a znamo da srbsko lijepiti (lepiti) znači spajati nešto nečim ili
nešto sa nečim. I kakve to veze ima sa smislom riječi lep (lijep)?
Latinsko bellus znači lep (lijep). To je danas u italijanskom bello, bellisimo. U
portugalskom je bela (belo), u španskom je bello. Sve ove riječi za ljepotu upućuju
na bjelinu, na svjetlost, na Sunce, a u srbsko lep kažu upućuje na blato!? Kod nas
kao da vlada pravilo: ako je neko naučnik, ili je lud, ili mu je namjera da proizvodi
ludake.
Sanskritsko labhya označava fizičku i karakternu ljepotu: čuven, ugledan, stasit,
kršan, pristojan, prikladan, razuman, dobitan, uspješan, pravi. I u sanskritskom
labhya korijen je lab-. kao i u njemačkom: lieblich, lieb (drag, voljen, mio, ljubak,
ljubazan, dobar, vrijedan, lijep). Njemačko lieblich, lieb postalo je od sanskritskog
labhya, koje potiče od još starijeg Lab, što je ime Boga i koje je u srbskom dalo
lep: lab > leb > lep. Lep je onaj što je fizički i duševno i sličan Bogu Labu.
……………………………….…………………………….
………………………………..
Link: http://www.anthroglobe.info/docs/Sergei/scythian-sarmatian-religion.htm

22
Sl. 20. Lab - Bal
U ono drevno vrijeme Lepenski vir zvao se Labeni vir, Labenski vir (Beli vir),
u kojem je bio žrtvenik bogu Labu sa natpisom LAB ( ΛA∇ ). Drevni Lepenci,
sljedbenici boga Laba, bili su Labeni, potonji Slabeni, tj. Slaveni. Otud i mnoštvo
onomastičkih naziva širom Evrope izvedenih od imena Lab.
DOB I DOBA
Sl. 21. Dob

23
Ako se slovo Δ (D) doda na slovo ∇ (B) dobije se slovo ◊ (O) i zajedno sa slo-
vom O znače DOB (vrijeme), a sve se odnosi na nebo, tj. Sunce.
Sl. 22. Doba
Krst je slovo A, te upisano A u DOB je DOBA. Ako su ubilježene i četiri tačke,
to znači ČETIRI (godišnja) DOBA.

24
Sl. 23. Indijanski petroglif u Ariznoni sa znakom ∇ kao simbolom ljetnog
solsticija.
Sl. 24. Sumerski piktografski (cuneiform) način pisanja riječi VO (engleski OX)
oko 3000. god. st. ere.

25
U sanskritu riječ VO glasi BALINTOS, u tračkom bijaše BOLINTOS, a u sa-
vremenom srbskom nakon prelaza B u V je VOL, pošto se u nominativu L našlo na
kraju sloga, prešlo je u O, te danas imamo VO sa dugim O na kraju. Sumerski
piktografski znak sastoji se od dva znaka vinčanskog pisma: ∇-˄ (B-L) = *B(O)L,
gdje je ∇ (B) glava vola, a obrnuto ˄ (L) su rogovi.
LEPENSKI VIR I LJETNA DUGODNEVNICA
Sl. 25. Umjetnikova rekonstrukcija izlaska Sunca nad Treskavcem i kuća sa
ognjištem kulture Lepenskog vira.
……………………………..

26
Kuće Lepenaca imaju oblik brda Treaskavac na lijevoj, suprotnoj obali Duna-
va. Ognjišta u tim kućama simbolično predstavljaju vatru Sunca na tom brdu, vjero-
vatno da dan ljetne dugodnevnice (ljetnog solsticija), jer su oko ognjišta okomito
pobijene kamene ploče kako bi iscrtale zrake Sunca. Sunce je predstavljeno žrtve-
nikom iznad ognjišta.
Mjesto izlaska Sunca na dan ljetne dugodnevnice u naše vrijeme treba utvrditi
na licu mjesta, ali nije nemoguće da je na taj dan u ono davno vrijeme Sunce izlazilo
baš na vrhu Treskavca.
SOLARNI SIMBOLI KULTURE LEPENSKOG VIRA
Sl. 26. Kugle su simboli Sunca.

27
Dva kružna znaka kao motivi na petroglifima i na stećcima uz antropomorfne pri-
kaze solarnih božanstava simboli Sunca proljeća i ljeta. Iste te znakove vidimo i na
kamenoj figuri kulture Lepenskog vira. Po tri prsta na ruci ove figure su tri mjeseca
proljeća i tri mjeseca ljeta. To je boginja plodnosti i roda u vrijeme ovih godišnjih
doba.
Sl. 27. Solarni simbol Lepenske kulture, sumerski simbol, simbol na stećku i simbol
drevnih domorodaca Haitija.
Sl. 28. Lepenski simbol u normalnom položaju.

28
U gornjem lijevom uglu slike je solarni simbol sa skulpture Lepenskog vira.
Sličan simbol vidimo na vrhu stabla Sunčevog drveta života kao motiv sumerske
kulture i tu predstavlja ljetni solsticij, jer je na vrhu stabla, a to je vrijeme kad je Sun-
ce na najvišoj tački zenita na dan ljetne dugodnevnice prvog dana ljeta.
Sunce u obliku rozete na nebeskoj sohi kao Sunčevim prestolom o ljetnom sol-
sticiju vidimo i na stećku. Znak Θ u ovoj poziciju kod drevnih domorodaca Haitija
predstavlja proljetni i jesenji ekvinocij.
Simbol iz Lepenskog vira je u kosom položaju (slika 27), te je nemoguće sa
sigurnošću reći da li se odnosi na zimski, ili ljetni solsticij, ali će prije biti da se radi
o Suncu na ljetni solsticij, jer crtica sa strane Sunčevog prestola mogla bi da markira
ljeto kao najglavnije i najtoplije godišnje doba u odnosu na blagu toplinu proljeća sa
druge strane prestola. U tom slučaju postolje Sunčevog prestola označava pravac
istoka iz kojeg Sunce ishodi (slika 28).
Sl. 29. Idol solarnog božanstva.
Ovu figuru Lepenskog vira (slika 29) nazivaju Sirena, a neki Vodena vila, što
nikako ne može odgovarati namjeni kumira, jer je to kumir solarnog božanstva. To
se vidi se po mnogim znacima na figuri. Sa jedne strane su strelice "Ʌ" koje pokazuju
vrijeme podizanja Sunca od juga ka sjeveru od početka zime do kraja proljeća, a na
suprotnoj strani strelice "V" pokazuju spuštanje Sunca sa sjevera ka jugu od početka
ljeta do kraja jeseni.

29
Četiri kruga (romba) sa jedne strane su četiri sunčana i topla mjeseca u prvom,
a sa druge strane su četiri sunčana i topla mjeseca u drugom polugodištu. To je
ukupno osam toplih sunčanih mjeseci, a hladni jesenji i zimski dani trajali su četiri
mjeseca godišnje.
Dva romba na sredini je polugodišnja sezona kad je Sunce iznad nebeskog
ekvatora u vrijeme proljeća i ljeta, a ispod je polugodišnja sezona kad je Sunce ispod
ekvatora u vrijeme jeseni i zime.
Oči su dan kad se završava trajanje prva četiri topla sunčana mjeseca u vrijeme
rasta Sunca i duljanja dana (zeleno), a nastaje sezona sljedeća četiri sunčana mjeseca
nastankom ljeta (crveno) kad Sunce pada i dan kraća. Dakle je to dan ljetnog sol-
sticija na dan ljetne dugodnevnice.
Sl. 30. Lijevo u vrhu slike je sarmatsko-skitski kamen "baba", a na ostalim crno-
-bijelim slikama su motivi na stećcima. Dole lijevo je figura kulture Lepenskog vira
nazvana "Posljednji pogled" (tako je kad arheolozi imaju smisla za poeziju, a
nemaju znanja simbologije).

30
Linije očiju i nosa simboli su vida, svjetlosti, Sunca, dakle to nije nikakav žalosni
posljednji pogled, nego svijetli i radosni pogled Sunca na zimski i ljetni solsticij.
DOLMENI U CRNOJ GORI
Sl. 31. Dolmen u Bjelopavlicima između sela Frutak i Kujava u okolini
Danilovgrada u Crnoj Gori.
Dolmeni su su grobovi prvih ljudi iza biblijskog potopa. Pošto su prvi ljudi iza
biblijskog potopa živjeli i po 350-450 godina (zato su od njihovih kasnijih potomaka
smatrani divovima i bogovima), to znači da je Zemljina gravitacija tada bila mnogo
slabija, te je i kamenje bilo mnogo lakše, a ljudi mnogo snažniji i zato su ondašnji
ljudi mogli podizati ogromno kamenje i praviti ovakve grobove. Manje dolmene po-
krivali su tumulima, a velike su ostavljali bez tumula. Dolomene su podizali Jafeto-
vi potomci.
Evo dva manja dolmena i u Crnoj Gori datirani na oko 5000 godina stare ere,
što je vrlo precizno, jer je po Bibliji Septuaginti Potop je bio 2242 godina prije
hrišćanske ere, a po mazoretskom rukopisu Biblije bio je 2656. godine stare ere (tako
je i po hronologiji Velike piramide). To je period vučedolske kulture. Potomci
Jafetovog sina Gomera, kasniji istorijski Brigi (Frigi), Tračani, Kimbri ili Simbr, tj.
Sebri, bili su na Balkanu neposredno nakon Potopa, jer evo im i grobovi na Balkanu.

31
Sl. 32. Dolmen na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj, Sutomore, Crna Gora.
Na artefaktu nađenom u dolmenu kod Danilovgrada je istorijski najstariji tkz.
keltski krst. U sredini je simbol Sunca sa četiri godišnja doba (četiri rupice), a dva
kruga u pravcu poprečnih krakova krsta su proljetni i jesenji ekvinocij (plavi kru-
govi). Na ovim krakovima su simboli u znaku X (kasnije nazvani "runa dagaz"),
simboli svjetlosti, dana vida.
Na desnoj strani donji dio znaka X je zima, centralna tačka spajanja trouglova
je proljetni ekvinocij, gorni trougao je proljeće. Na lijevoj strani je sve isto, samo sto
je tu donja jesen, a gornje ljeto (to je "orai", tj. vrijeme godine).
Krst presijeca krugove: to su najvjerovatnije orbite Mjeseca i Zemlje sa orbi-
tama planeta Markura i Venere (unutrašnji krugovi) pa onda dolazi najširi prsten
Sunčevog kruga. Po njemu su simboli Sunca: krug sa tačkom u sredini. Taj simbol
mnogo je stariji od istog takvog simbola nađenom u Egiptu te ga nazvaše egipatskim
simbolom. Ispod krsta na Sunčevom krugu piše ORAI.

32
Sl. 33. Bronzani krst iz dolmena u Bjelopavlićima kod Danilograda.
Sl. 34. Krst iz dolmen u Bjelopavlićima kod Danilograda. U dnu krsta piše: ORAI
(u Indiji postoji grad Orai, a na tamilskom "orai" znači "podizanje znaka"). Riječ
"orai" ima veze sa riječju "hora (ora)" sto znači "vrijeme", jer je O-krst uvijek bio
simbol vremena godine.
……………………………

33
Ako ikada pokažu očišćen krst, sve će biti jasnije, mada mislim da ovaj krst ni-
kada neće biti javno izložen i da ce potpasti pod skrivenu istoriju isto kao što se
krije porijeklo keltskog krsta u manastiru Žiča.
………………………..
UFO-i SU REALNOST NAŠEG SVIJETA
UFO ili NLO, tj. nepoznati leteći objekti, realnost su našeg svijeta, a samo je
pitanje šta su, odakle i kako dolaze.
Ovo što sam vidio ove večeri 17. maja 2015. godine otklonilo je svaku moju
sumnju u postojanje UFO-a. Pošto je sutra Victoria Day, kanadski nacionalni praz-
nik, po kanadskom običaju uoči tog dana po gradskim parkovima, parkićima i iz
kućnih bašta ispaljuju se rakete i prave vatrometi.
I večeras sam izašao na uzvišeno mjesto da posmatram neće li se odnekle po-
javiti neki UFO. Pošto su prethodne večeri vatrometi bili zapaženiji po južnoj strani
grada Kitchenera (tada sam vidio šest UFO-a), ove večeri sam osmatrao sjeverni ho-
rizont sa vidnim uglom od 180 stepeni, dakle sam imao pregled horizonta od istoka
do zapada.
Najveći i najraškosniji vatromet bio je na istočnom dijelu grada, te sam u tom
pravcu najčešće zadržavao pogled, ali sam pregledao sav sjeverni horizont od istoka
do zapada. I od istoka počeli su da se javljaju UFO-i.
Njihovo narandžasto svjetlo pojavljivalo se iz neba odjednom i umjerenom
brzinom kretali su se pravolinijski prema sjeverozapadu, a dim mojih cigareta
pokazivao je strujanje vazduha od zapada ka istoku. Brojao sam im sekunde leta od
pojave do nestanka: vidljivi su od 60 do 70 sekundi. I kao i prethodne večeri pojavilo
ih se šest u razmaku od oko jednog sata.
Ništa nije bilo neobično, jer to isto gledao sam nekoliko puta i prošle godine, a
i prethodne večeri, te to po malo prelazi u dosadu (svakog čuda za tri dana).
A onda se zaista desilo pravo čudo: vrlo blizu zapadno od mene, na oko 30-40
stepeni iznad horizonta odjednom i niotkuda pojavi se ogromna crveno užarena
kugla sa žutim blještavo-zrakastim svjetlom okolo. Čudo! Onako velika i užarena
blago i polako spušta se u pravcu mog mjesta, što je dokaz da je nastavila kretanje
pod istim uglom pod kojim se pojavila odozgo. Što je prilazila bliže, oblik joj je od

34
Sl. 35. Ove predstave UFO-a najvjerovatnije nisu maštovitost umjetnika, već relna
viđenja njihovog vremena.
okruglog prelazio u elipsasti. Kad se došla skoro do iznad mene, u blagom luku je
promijenila pravac prema sjeveru i nastavila u tom pravcu dok joj je svjetlost
postepeno smanjivala sve do nestanka. Tražeći nešto sa čime bih uporedio njenu
veličinu, ugledao sam na obližnjoj zgradici veliku TV-satelitsku antenu. Eto tolika
je bila ta leteća kugla pri samoj pojavi gledajući iz mog mjesta osmatranja.
Čekao sam još pola sata , ali se ništa novo nije desilo. Sjeo sam za kompjuter i
počeo da tražim slike UFO-a koje su neki ranije vidjeli. I evo skoro identičnog
prikaza na slici iz 15. vijeka, samo što je boja objekta koji sam ja vidio svijetlo
crvena (objekat sa dečanske freske je slične boje). Sve ovo što ovdje zapisah vidjelo
je još ljudi, od kojih su neki bili na istom mjestu gdje i ja, a neke od njih i lično
poznajem.
U prvim večernjim satima 17. maja 2015. godine vidio i viđeno zabilježio
Petko Nikolić

35
JOŠ MALO O BRIGIMA
Brigi su stanovnici brigova (bregova, brda), dakle su Brigđani, tj. Brđani. Pos-
tojbina Briga je Brigija, a to je kasniji Helm, tj. Balkan. Brigi su oni što su im
Egipćani (po Herodotu) priznali da su najstariji narod na svijetu.
Od Briga su se izrodili Kimbri, tj. Simbri, tj. Sirbi, tj. Serbi. Dio Kimbra dugo
je držao ime svojih predaka pod imenom Briganti za koje Strabo kaže da su dio
alpskog keltskog plemena Vindelića. Ime francuske pokrajine Burgundija znači isto
kao i Brigija. Naselili su Brigi i Englesku, a Ptolomej piše da ih je bilo i u Irskoj.
Kao uspomenu na drevnu zemlju Brigiju Kimbri su imali boginju Brigantiju, boginju
pobjede.
Ovdje ćemo se malo zabaviti nekim zabilježenim i sačuvanim riječima drevnih
Briga:
BEKOS (en. bread) je KRUH, HLJEB.
BEKOS se peče u BEKARI, tj. u PEKARI (B > P).
KRUH se peče ispod BEKE, tj. PEKE (B > P): PEKA je SAČ, a Krajišnici SAČ
zovu PEKA. Tako je vremenom kod potomaka Briga riječ BEKOS dobila prošireno
značenje na sve što se peče, jer je BEKTI (BEK-TI) dalo PEKTI, a PEKTI je dalo
PEĆI. Tako je i BEKA postala PEKA.
Brigijski korijen BER- (en. to bear) sa značenjem NOSITI sačuvan je u srbskoj
riječi BERI (NABERI).
Brigijsko BRATER (en. brother) je BRAT, BRATO.
Brigijsko BREIT (en. break, crack) je preko BREITI dalo srbsko PREBITI.
Brigijsko EZIS (en. hedgehod) je srbsko JEZ. Pogledajmo: NA-J- EZIS > NAJEŽIŠ.
Brigijsko GORDION (en. town) je GRAD. Šta u suštini znači brigijsko GORDION?
Kad je čovjek GORD, on ide sa visoko uzdignutom glavom i visoko uzdignutim
egom svoga JA. Iz toga vidimo da je značenje riječi GORDION imenovanje visine:
VISINA brda na kojem se nalazi gradi i VISINA bedema tog grada.
Korijen GOR- je i u srbskoj riječi GORA, a GORA je VIS, zar ne? Evo i ovaj
primjer koji Petar Skok navodi u svom Etimologijskom rječniku: “grad m (Vuk), ie.,
baltoslav., sveslav. i praslav. *gordz…”
U svom Etimologijskom rječniku Petar Skok pretpostavlja da je riječ GRAD
nastala od sveslovenskog i praslovenskog GORDZ. Ne, nije tačno: nastala je od

36
brigijskog GORD što i danas kod Srba znači isto: GORD (VISOK, samim ti je
ČVRST, JAK, SILAN).
Brigijsko KNAIKA (en. woman) je današnje srbsko SNAJKA.
Brigijsko MATAR je srbsko MATER.
Brigijsko ZAMELOS, ZAMELON (en. human being, mortal) je SMRTNIK, ROB,
ono što se ZAMEĆE metlom ili lopatom, što je prolazno i nestaje: ZAMELO SE.
Brigijsko BELTE je dalo današnju srbsko BLATO.
Brigijsko GERME (en. warm) što znači TOPLO i danas je kod Srba GERMA, jer
GERMA daje tolpotu za vrenje kvasa.
Brigijsko KAKON je srbska riječ KAKA, a KAKA je sve što ne valja da se dira.
Brigijsko DAKET (en. does, causes) što znači NE, NEMOJ, IZAZOV, UZROK
nastalo je od dvije riječi: DAK-KET. Sa prijedlogom NA korijen DAK- dao je
NADAKET > NATAKET > NATAKNUT.
Sa prijedlogom NA i riječju DAKETITI (od NA-DAK-KETITI) nastalo je
NADAKLETITI > NATAKLEČITI. To je kad se neko za nas zakači da ga se ne
možemo šale otresti, jer KET (KETITI) znači stalno biti na jednom mjestu.
Brigijsko BALAIOS (en. large) znači Velik, a to je srbsko BALVAN, BALŠIĆ,
jer je VELIK, a sve je izvedeno BAL = BEL = BOG.
………………………
………………………
………………………
………………………
………………………
...............................
………………………
……………………….
………………….………

37
DAKA I DAČANI
Sl. 36. Dakija
Daki Dakoi ili Dačani bili su grana Tračana i oko toga u istoriji nema spora.
Spor je po čemu je Dakija (Dacia, lat.) dobila ime?
Jedni govore da je to od latinske riječi draco, drugi idu toliko u krajnost da
pominju drevno semitsko božanstvo Dagona, pa griješeći preko Dagona prave drugu
grešku nalazeći i kod Dačana to božanstvo (mada tome nigdje traga nema). Tako
onda poistovjećujući Srbe sa Dačanima (što nije sporno) tvrdeći da su Srbi nekad
vjerovali u Dagona. I nalaze kamene figure kulture Lepenskog vira i tvrde da je to
Dagon.
Šta reći na to? Ništa, samo odmahnuti rukom i reći im da se uozbilje i prestanu
lupetati, jer je Dakija dobila ime na vrlo jednostavan način: sanskritsko "daka" znači
"voda", te su Tračani koji su živjeli preko dake (preko vode rijeke Ister, tj. preko
Dunava) nazvani Daki, odnosno Dačani, a njihova zemlja Dakija.
I nema tu nikakvog dragona (zmaja), niti ima nekog Dagona, a da je u jeziku
današnjih Srba, potomaka bivših Tračana, sačuvana uspomena na sanskritsku, tj.

38
staru srbsku riječ "daka" (što znači "voda"), svjedoči muško vlastito ime Dako, koje
u slovenskom jeziku znači Vodan. I još jedna potvrda toga jeste da riječ Dako kao
zajednička imenica množine glasi Daki, Dakoi, Dakani i oblik Dakani po pravilima
slovenskog jezika dala je oblik Dačani (k je prešlo u č). I to je to!
ŠTA KAŽU EVOLUCIONISTI
Kažu evolucionisti da je čovjek od nekog primata (majmuna) nastao: sišao maj-
mun sa drveta i počeo po zemlji da traži hranu. U redu, ali i ostali majmuni milionima
i milionima godina silaze na zemlju da traže hranu, a opet su majmuni.
Neosporno je da prilagođavanje životnoj sredini postoji i zato na različitim geo-
grafskim područjima postoje različiti izgledi jedne iste vrste, te brazilski vuk nije isti
balkanskom vuku, ali da jedna vrsta moze da pređu u neku drugu vrstu, to je nemo-
guće.
Zašto su čovjeku potrebne haljine da bi opstao, a nema dlakavo tijelo kao i
ostali majmuni da bi se zaštitio od studeni, jer ako je evolucijom put od jedno-
stavnijeg ka složenijem prilagodjavanjem okolini, zašto je rutavom čovjekovom
pretku otpalo krzno koje mu je i te kako bilo potrebno za zaštitu od studeni? Eno
vuk: pred zimu naraste mu dlaka krzna, a u proljeće sama otpadne. Zašto nije tako i
sa čovjekom bilo?
Sl. 37. Čovjeku raste brada od mladalačkog doba pa do smrti.

39
Sl. 38. Čovjeku kosa neprekidno raste.
Sl. 39. Čovjeku nokti stalno rastu.
…………………………..

40
Zašto majmunu cijelog života ne raste brada i zašto nikad ne mora da siječe nok-
te, a čovjek mora i da se brije i siša i da nokte siječe?
Ako je kod čovjeka neprekidni rast brade, brkova, nokata i kose nastao evolu-
cijom u prelazu od majmuna ka čovjeku kroz prilagodjavanje prirodi, zašto je to
odlika samo čovjeka i ni jedne druge vrste sisara.
Ako je priroda kroz evoluciju od majmuna stvorila čovjeka, jer je majmun ra-
dio, zašto mu je dala da mu kosa, brada, brkovi i nokti stalno rasu i ometaju ga pri
radu? I na kraju pitanje: ako su brada, brkovi kosa i nokti uslovljeni prirodom kao
prirodna potreba čovjekovog života, zašto se čovjek brije, siša i siječe nokte i zašto
mnogi ljudi ćelave ako je po prirodi kosa prijeko potrebna?
Evo sada zaključka po evolucionistima: bolestima su uzrok brijanja, sišanja i
siječenja nokata, jer sve je to od prirode kroz evoluciju dato čovjeku da bi bio zdrav.
Toliko o evoluciji i "pametnim" evolucionistima!
IDEOLOŠKO-POLITIČKA REVOLUCIJA
Biblija Starog i Novog Zavjeta svjedoči da od začetka do uspostavljanje jedne
nove religije ljudska društva, koja se zateknu u zoni nove religije, prolaze kroz revo-
lucionarni svjetovni i duhovni prevrat vođen sljedbenicima nove religije.
Ubijanje istaknutih i tvrdokornih sljedbenika stare religije nije ništa drugo do
uklanjanje ideološko-političkih protivnika suprotne strane. Nasilno prevođenje u
novu vjeru, rušenje svetilišta stare religije i uklanjanje tragova njihovog postojanja,
a sve radi utvrđivanja novog teokratskog vladajućeg sistema. To je odlika religijskih
revolucija (jedino stari Rimljani nisu tako činili, nego su na svom državnom prostoru
stvarali sinkretizam svih religija).
Kao primjer tome uzećemo ideološku Francusku buržoasku revoluciju koja je
startala sa parolom "Bratstvo, jednakost, sloboda". I šta se desilo? Svjedoci smo da
danas nema ni jednakosti, ni bratstva ni slobode, niti je toga ikada bilo nakon te revo-
lucije, nego iz dana u dan običnom narodu biva sve gore i gore, te smo danas u
modernom robovlasničkom sistemu. Kad se zbog nemilosrdne pljačke naroda nago-
mila toliko ekonomskih problema da vladajuća oligarhija lako može izgubiti vlast,
oni izazovu svjetske ratove.
Ili uzmimo hrišćanstvo za primjer: od ozvaničenja hrišćanstva državnom ideo-
logijom Rimskog carstva desilo se Sedam vaseljenskih sabora: Prvi vaseljenski

41
sabor bio je 325. godine, Sedmi 787. godine, a Osmi vaseljenski sabor biće 2016.
godine.
Zašto su bili potrebni toliki vaseljenski sabori? Zato što ideološke revolucije
mogu da traju vijekovima, a pošto su zasnovane na lažima, njihove laži vremenom
se razobličavaju i ideologija gubi snagu u zavedenom narodu i da bi vladajuća
religijska oligarhija učvrstila svoje pozicije, povremeno se vrši korigovanje dotične
laži zvane “vjera”. a to korigovanje nije ništa drugo do nova osmišljena laž za nastu-
pajući period vremena.
Otkud u islamu neprekidni međusobni ratovi muslimana? Zato što se ne slažu
po tumačenju samog islama i svaka njihova sekta ima svoju istinu o tome šta je islam
i kako se živi islamom.
Ovdje ćemo pokazati jedan od primjera religijske revolucije od vremena uvo-
đenja hrišćanstva kod Rusa i vidjećemo kako se u Rusiji zatirao stari, da bi se uč-
vrstio novi, hrišćanski političko-ideološki poredak: "Jer nema ništa tajno što neće
biti javno; niti bi što sakriveno, a da ne izađe na vidjelo". (Mk. 4,22)
Sl. 40. Sruši, zatri, a građu iskoristi za svoju bogomolju.

42
Sl. 41. Iskopavanjima 1999-2000. godine u temeljima ruskog manastira otkriveni
su stari nagrobni spomenici sa prehrišćanskim simbolima ruskih dvovjeraca i
staroobrednika iz vremena 13-16. vijeka (Можайский Лужецкий Богородицкий
Ферапонтов, Московская обл.; Старо-Симонов монастырь, Москва).
I ZEMLJA JE RAZMJERENA BROJEVIMA Pi i Fi
Astronomija kaže da je Zemljin ekvator dug oko 40075 km, a Velika piramida
svojim mjerama pokazuje da je ekvator dug 40077, 274 km. Kojom brzinom se
Zemlja okreće oko svoje ose te za jedan dan od 24 sata napravi potpuni krug? Sa
dužinom ekvatora od 40075 km mora da se okreće brzinom od 463,8310185 m/s,
dok za dužinu od 40077,274 km brzina iznosi 463,857338 m/s.
Sad ćemo da vidimo šta i kako o dužini Zemljinog ekvatora kažu iracionalni
brojevi Pi (3,14159...) i Fi (1,618033988...):
3,14159² = 9,869587728
I sad ćemo broj 9,869587728 uvećavati množenjem sa brojem Fi:
1) 9,869587728 x 1,618033988 = 15,96932839
2) 15,96932839 x 1,618033988 = 25,8389161

43
Sl. 42. Zemljin ekvator
3) 25,8389161 x 1,618033988 = 41,80824447
5) 41,80824447 x 1,618033988 = 67,64716053
6) 67,64716053 x 1,618033988 = 109,4554049
7) 109,4554049 x 1,618033988 = 177,1025653
8) 177,1025653 x 1,618033988 = 286,5579701
9) 286,5579701 x 1,618033988 = 463,6605351
Ako bi se neki objekt kretao brzinom od 463,6605351 m/s, za 24 časa prešao bi
40.060,27023 km. Eto tako o dužini Zemljinog ekvatora govore brojevi Pi i Fi.
Ako broj Pi množimo brojem Fi, onda u osmom množenju sa brojem Fi dobijemo
broj 147,587856 i ako bi se neki objekt kretao brzinom od 147,587856 m/s, za 24

44
časa prešao bi 12.751,59076 km i to bi bio ekvatorski dijametar Zemlje čiji je ekvator
dug 40.060,27023 km.
I sad pitanje: kreacija ili evolucija ("Veliki prasak"), jer ovi brojevi su u svemu
stvorenom?
21. JUN - VIDOVDAN
Sl. 43. Svetovid iz Retre (na glavi Svetovida je sokolovo krilo, a ispod pasa je
soko raširenih krila).
Beli Vid, Sveti Vid ili Svetovid vrhovni je Bog srbske prehrišćanske vjere i
pravoslavnih Srba dvovjeraca (krestjana ili krstjana). Svetovid je Bog Sunca i Bog
rata, jer je vrelo životvorno Sunce uvijek u ratu sa hladnom i smrtnom tamom.

45
Među mnogim kumirima u zatrpanim ruševinama srbskog (slovenskog) hrama
u Retri nađen je i kumir Svetovida:
“Надписи можно прочитать на обратной стороне, хотя основное слово
полностью не сохранилось. На плечах процарапано совершенно чётко:
НЕМИЗА.” ( Андреас Готтлиб Маш. Сокровища Ретры// Пер. с немецкого
А.А. Бычкова. - М.: ИЦ, "СЛАВА!", 2006.)
Jedna od slovenskim runama napisana riječ na pomenutom kumiru je riječ
"NEMIZA". Sanskritsko naimisa znači trenutan, prolazan i prisutan svakog tre-
nutka. Ko je trenutan, prolazan i prisutan svakog trenutka? To je Bog, Višnji Bog,
Svetovid, Vrhovni Bog prehrišćanskih i dvovjernih Srba krestjana (Svetovid je kod
Srba hristijanizacijom izjednačen sa Hristom, jer je po hrišćanskoj vjeri Isus Hrist
Sunce Pravde i svjetlost svijetu).
Svetovid se rađa svake godine na zimski solsticij kao Mali Bog Božić Svarožić
(kasnije tu ulogu preuzima Isus Hrist kao novorođeno Sunce Pravde). Od svog
rođenja Mladi Bog raste i jača ka Bogu proljeća: ka ratniku Jarilu (Jurju). Svetovid
je i Bog Radgost, Svetovid je i Perun i Dajbog i Hromi Daba. Svetovid je Kupalo i
Stari i Mladi Koledo, jer je sve to Sunce u godišnjim sezonama, a Bog Sunca je
Svetovid. Svetovid je Bog znanja i Kreator. Svetovid je Bog Rod i Bog Otac srbskog
roda.
Sanskritsko lola znači krećući, nemirni, nestašni, okrećući. Sanskritsko lola je i
munja i plodonosac. Sunce nikad mira nema, uvijek je u pokretu okretanja preko i
oko zemlje. Sunce je vatra koja stvara munje, ono je pokretač i oplodna snaga
Zemlje. Zbog svih tih osobina Sunce je lola, jer tako i djevojke (ženski princip
Zemlje) svoje momke zovu (lola je muški oplodni princip).
Sanskritsko lela je ona koja treperi, drhti. To je simbolika Zemlje kao ženskog
principa oličena u simbolici boginje Lele (Ljelje), a Sunce je lola Ljeljo, bog plod-
nosti. Sve to svojim postojanjem potkrepljuju srbska narodna imena Lela, Ljilja,
Lelo i zajedničko muško ime lola. Vuk je zabilježio da jelena u Dubrovniku, Herce-
govini, Bosni i Baranji zovu ljeljen, a jelen je u drevnim vremenima širom svijeta
bio simbol Sunca: Ljeljo > ljeljen. Ljeti običaj paljenja tkz. lila nije ništa drugo do
simbolika plodonosnog spajanja elemenata zemlje (drvetove kore) i vatre (Sunca). I
ime cvijeća ljiljan svojim oblikom i svojom simbolikom upućuje na Sunce Lelu, tj.
Ljelju. Najjača snaga Svetovidovog Sunca je na na dan ljetne dugodnevnize 21. Juna
(ljetni solsticij) na prvi danu ljeta. To je Vidov dan ili Vidovdan.

46
Sl. 44. Svetovid na stećku iz Donje Zgošće (replika).
U dnu stećka je simbolična predstava susreta proljeća (desno) i ljeta (lijevo) na
dan Vidovdana. U srednjoj sekciji, među dvanaest postepeno rastućih mjeseci, na
prestolu sa Božjim žezlom u desnoj ruci sjedi Svetovid. I tu je prikazan Vidovdan
oličen u liku Svetovida između šest mjeseci od početka zime do kraja proljeća i šest
mjeseci od početka ljeta do početka zime. U sekciji na vrhu je kuća Vidovdana
između kuća zime i proljeća sa jedne, te ljeta i jeseni sa druge strane. Na kući
Vidovdana je Svetovidov soko.
……………………………….
…………………………………
………………………………….

47
KNJIGA “SLOVENSKO-ARIJSKE VEDE”
Knjiga “Slovensko-arijske vede” napisana je od strane jezuita u prvoj polovini
20. vijeka u vrijeme pred II svj. rat, kako bi naivne ruske pravoslavne starovjerce i
slovensske neopagane kroz sadržaj ove knjige približili vjerovanjima budizma,
hinduizma (reinkarnacija) i rimokatoličke crkve (pakao, čistiliste, Bogorodica),
dakle prilagođavanje rimokatolicizmu u duhu religije NWO.
Tako npr. u ovim "Slovensko-arijskim vedama” autor (ili autori) svijet Nava
predstavlja kao Pakao sa Čistilistem, sto je rimokatolički dogmat o Čistilistu. Osim
toga, ni Srbi, niti bilo koji od slovenskih naroda, nisu vjerovali u Pakao, negu u Nav,
svijet mrtvih predaka koji je negdje u svijetu Prava. Ima u toj knjizi i raznih Bogo-
rodica i svakakvih izmišljotina što veze nema sa srbskom prehrišćanskom vjerom.
Slovenska mitologija nije poznavala Pakao kao mjesto boravka duša umrlih
ljudi, već samo svijet Nava koji je negdje u svijetu Prava. ПEКЛO ili ПEКЛA
(PEKLO) je na bjeloruskom je PAKAO, Slovaci govore PEKLO, Poljaci PIEKLO,
Česi kažu PEKLO. Da u “Slovensko-arijskim vedama” autor tvrdi da PAKAO
postoji, evo dokaza:

48
Круг Первый
“Для всех существ и людей
Пекло кажется тьмой беспросветной;
как безумные они стремятся безпечно к провалу...
Но человеку, который отринул безумие,
что смерть может сделать?
Кто же откажется от обладания Мудростью Древней,
тот пусть ни о чем ином и не мыслит,
как бы изгнав из себя Силу Жизни!” (Саньтия 1, 14 , 14)
“Чужеземные вороги, Детей Человеческих
приводят к безумию, и люди
все больше теряя рассудок,
свершают поступки жестокие...
…До нарушения Заповедей Кровных,
люди доходят в своих злодеяниях,
а для виновных в Кровном смешении,
Пекло откроет свои широкие двери...
...И если, человек не отринет все это,
и если он не пробудится,
то отправляется в Пекло он прямо...
и Боги ему не помогут,
ибо сам он свой Путь избирает... (Саньтия 8, 6 , 118)
“Дети Родов Человеческих,
не внимайте словам Чужеземцев,
ибо лживы они и хотят погубить Души ваши,
дабы не попали они в Асгард Небесный,
а были вечными скитальцами в Тьме безпробудной...” (Саньтия 8, 11, 123)
“Tama neprobudna” šta je do pakao, ad!
“Спокойные люди, всегда искусны в делах своих
и постоянны в долге перед Родом...
Беззаконного не мыслят они и не поступают греховно.
Безсовестные или неразумные люди,
будь то мужчины или женщины,
не преуспевают в выполнении долга перед

49
Богами и Родом, и уподобляются Чужеземцам...
... Те, в ком есть Совесть,
чтят Богов и Предков своих,
и направляются к Безсмертию они,
а не в Мир Пекельный...” (Саньтия 8, 8, 120)
“Только на Круг из зарбина пред вами,
ровным сиянием Спираль проявится,
вновь поменяйте Кристаллы как было,
ибо откроется вам - Иномирье...
Знайте, губителен Свет Иномирья,
он поглощает Души излучения...
и Разум померкнет в Лучах Иномерных,
не в силах понять, что с Душой произходит...
А жизнь неразумных, бездушных созданий,
не движется в Сваргу, а в Пекло уходит...
и там они чахнут во тьме безпробудной,
не зная себя, ни того, что случилось...” (Саньтия 9, 9 , 137)
“Вновь восстановятся Древние Связи,
и на призывы потомков - откликнутся Предки.
Не смогут мешать речи той Чужеземцы,
ибо изгонят их в Пекло из Сварги...” (Саньтия 9, 15 ,143)
“И явился на зов Чернобога
весь многомерный Мир Легов,
и незванными прилетели к нему
Темные Леги, Темные Арлеги
и Кощеи, правители Пекла,
а с ними все воинство Пекла
прилетело к нему.
Не мог Белобог один противостоять
таким великим Темным силам.
И сорвал Чернобог первую Охранную Печать,
Печать с Древнего Знания Мира Арлегов,
и Знание широко разлилось по Мирам,
ниже Мира Арлегов лежащим,
вплоть до самых глубин Пекла.” (Книга света, Харатья Третья, Великая Асса,
stihovi 72-85)

50
“Великая Битва охватила многие Земли
Миров Яви и Нави,
от самого Пекла до Мира Нирваны.” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 108—110)
“Лишь Кощеи, правители Пекла,
с остатками воинств своих устремились
к проходу в куполе Ледяного Безмолвия,
который создали Благородные Арлеги.
И скрылись в Пекле своем, сознавая,
что Светлые Силы не проникают
в чужие Миры и Реальности,
неся на стягах своих Тьраги Войны” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 138—145)
“Явь расширялась, росла и окрепла,
собою перекрыв все проходы для Пекла.
А также для Темных Арлегов и Легов,
что супротив Белобога сражались
и в Сварге Пречистой зло учиняли.” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 158-159)
“Явь безграничная, как межа, отделила
Мир Пекла и Тьмы, где главенствует сила,
от Мудрости Древней Познания Мира,
где Совесть главенствует, Свет, а не сила.
Но Темные силы, вкусившие Знания,
свой взор устремляют к Мирам Созидания.” (Книга света, Харатья Третья,
Великая Асса, stihovi 163-168)
“Кроме Гармоничных и промежуточных Миров,
расположенных по Золотому Пути,
существуют Реальности привходящие:
времени, пространства, блуждающих Духов,
меняющихся образов, теней, звуков, цифирей,
Мир Тьмы, называемый также Пеклом,
бездна, куда вошли самые тяжелые
частицы первозданного мрака.” (Харатья Четвертая, Устроение Миров,
stihovi 144-151)

51
Srbi i svi Sloveni vjerovali su u Triglava, Božije Trojstvo, i pri nazdravljanju
uvijek su pridavali najveći značaj trećoj čaši. Autor “Slovensko-arijskih veda” za-
branjuje treću času i to je dokaz autorove naklonosti judaizmu. Po “Slovensko-arij-
skim vedama” zabranjeno je nazdravljati i piti treću času:
“Говорила Одину Легиня сребровласая:
в золотом котле Сурица варится,
ты возьми испей-испробуй Сурицы, но помни!
Первая чаша, дает силы,
изгоняет боли, усталость и немощь...
Вторая чаша, дает веселье и вечную молодость,
изгоняет гнетущую старость...
Третья чаша для людей лишняя,
она превращает человека в животное...” (Саньтия 3, 9, 41)
U KNJIZI “SLOVENSKO-ARIJSKE VEDE” TVRDI SE DA SU DREVNI
SRBI I SVI SLOVENI VJEROVALI U REINKARNACIJU I TO JE LAŽ NAD
LAŽIMA:
“Одно Духовное Учение - внешнее,
не представляющее тайны,
данное народам Та-Кеми
Жрецами начальной касты и
не признававшееся самими Жрецами
истинной Верой, гласило,
что Душа каждого человека
после смерти переселяется в тело
человека той или иной касты,
иногда великолепного Вождя
или даже Верховного Жреца.
Когда высока и достойна
была жизнь умершего человека.
А также в тело животного,
насекомого или даже растения,
когда недостойно была прожита
человеком его собственная жизнь.
Но сами Жрецы данной касты
исповедовали другое Духовное Учение.” (Харатья Четвертая, Устроение

52
Миров, stihovi – 39-57)
Pa kazuje kasnije:
“Причина перехода из одной Реальности
в другую, новую Реальность,
изменение силовых линий Духов
и Закон Богини Карны.
А Безконечные Пространства,
Реальности эти разделяющие, являются,
как бы улицами в большом городе,
где в своем изначальном виде могут
встречаться Духи различных Миров.
Но тогда, когда Духи входят в чужой Мир
или Реальность, они должны подчиняться
существующим в данном Мире Законам.” (Харатья Четвертая, Устроение
Миров, stihovi – 39-57)
Sve to svjedoči da se ne radi ni o kakvoj drevnoj knjizi ispisanoj na “zlatnim
tablicama”, nego se radi o podvali nedavno napisanoj po instrukcijama religijskog
sinkretizma Novog svjetskog poretka. Uz sve to, da nije u fusnotama autorovih
ličnih tumačenja njegovih (ili njihovih) riječi i stihova, to bi bila ova “knjiga” bila
bi potpuno nerazumljiva. Ništa u njoj nema osim pukog moralisanja zasnovanog na
drevnoj ruskoj slovenskoj tradiciji.
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….

53
BAJA
Sl. 45. I obični pauk maloj djeci je strašna baja.
Kad mala djeca hoće da idu gdje ne treba, ili požele da diraju što ne treba, go-
vori im se: "Ne, ne! Uješće te baja!"
U srbskom jeziku riječ baja može da upućuje na malog insekta, a može i na
neko strašno imaginarno biće koje može da povrijedi, da ujede, pa čak i da “pojede”
dijete! Može to biti obični bezazleni pauk, a može strašna sedmoglava aždaja. To
biće zvano baja izaziva strah, dok u sanskritu iza riječi baya nema nikakvog bića,
već sanskritsko baya znači samo strah.
To je još jedan dokaz da su riječi srbskog jezika značenjem tačnije, simbolikom
bogatije i emotivnim nabojem izražajnije od istih riječi sanskrita.
…………………………..

54
SVETOVIDOV TROSTRUKI VILNI KRST
I sinoć sam pratio zalazak Sunca. Vidovdan je bio, najduži dan u godini kad Sun-
ce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Prošle godine na isti kalen-
darski dan Sunce je premašilo tačku svog zalaska za cijelu dužinu Sunca, a juče je
jedva dodirnulo tu tačku, što znači da to varira.
I kad je Sunce zašlo, otišao sam na južnu stranu zgrade. Uz piće i cigaru sjedili
smo na balkonu šestog sprata, čekajući neće li u prvi sumrak biti vatromet, kao što
na isti datum bijaše prošle godine kad su se uz vatromet pojavljivali i UFO-i.
Sl. 46. Svetovidov trostruki vilni krst na petroglifima i na stećcima kao Božiji znak
mira.

55
Sl. 47. Neobična pojava na jugoistočnom nebu u ranim večernjim satima na
Vidovdan, 21. juna 2015. godine.
I ne bi vatrometa, ni jedna raketa, ali bijaše drugo čudo nikad viđeno: iz niskog,
blago povijenog kruga mraka, koji je dolazio od jugoistočne strane, uobličio se veliki
crni krug prečnika oko deset veličina Sunca. To je tačno u pravcu gdje Sunce izlazi
na prvi dan zime o zimskom solsticiju. Iz tog "crnog Sunca" izbilaje su tri duge crne
zrake pružajući se i šireći prema sjeverozapadu skoro do tačke zenita.
Kad si zbunjen, onda zaboraviš na sve i smeteš se, te se samo čudiš onom što
gledaš. I kako je vrijeme prolazilo, dolazeći mrak nebom se polako podizao i "crno
Sunce" sa svoja tri crna zraka dizalo se postepeno u vis. Da li je optička varka, ili

56
nešto drugo, ali do tad mračni dio neba ispod znaka postao je plavkast, a i "crno Sun-
ce" sa svojim zrakama postadate plavkasto.
Komentarisali smo šta te trostruke vile znače: mozda je to predznak rata ili nečeg
strašnog? A onda se neko sjeti rune algiz, njenog značenja i trokrakog modernog
znaka mira. I tako se odmotavalo rješenje: to je Svetovidov trostruki vilni krst, znak
Vidovdana i Božjeg mira (bezbožnici su ovaj znak obrnuli naopačke).
Sve je to trajalo oko pola sata. Tačka pojavljivanja ovog znaka je suprotna tački
Sunčevog zalaska na ljetni solsticij (Vidovdan), dakle tačno na onom mjestu gdje
Sunce izlazi na zimsli solsticij. Tri zrake su proljeće (Juraj) sa istočne, Vidovdan
(Svetovid) u sredini i ljeto (Perun) prema zapadnoj strani neba. I tim redom su nes-
tajali: prvo je nestala zraka proljeća koja je bila prema istoku, pa polako nestade
srednja, a najduže potraja zraka ljeta.
Velika je misterija kako to nastane, a da postoji kao fenomen, istinski postoji.
Nije svijet ono ni što nam crkva govori, niti je ono šta nam zvanična nauka govori.
Svijet je mnogo, mnogo složeniji od toga.
ZNANJE S NEBA DOLAZI
Sl. 48. Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149597870 km (1 astronomska
jedinica).
"Ko umnožava znanje, umnožava muku." (Propovjednik, 1,18)
Odgonetanjem značenja mjera Velike piramide bavim se još od 1996. godine.
Mnogo toga sam saznao i mislio sam da više tu nema šta da se traži, ali evo danas
saznah nešto novo: kako je srednja udaljenost Sunca od Zemlje iskazana mjerama
Piramide. Sad ćemo i to pokazati!

57
• Srednja udaljenost Sunca od Zemlje = 149.597.870 km (1 astronomska
jedinica) = 5.889.679.921.259,84252 inči. I sad ovu udaljenosti Sunca od Zemlje
podvrgnemo vremenu i brzini: da bi neki objekat za jedan dan prešao dužinu od
5.889.679.921.259,84252 inči, treba da se kreće brzinom od 68.167.591,68125
inči u sekundi
• Brzina Zemljine rotacije oko Sunca = 29,78588148 km/s = 1.172.672,4984252
inči u sekundi. I gle:
68.167.591,681249 : 1.172.672,4984 = 58,13011883 inči = deseti dio Pirami-
dine visine (Piramida je visoka 5813,011883 inči).
68.167.591,68125 inči = 1731,45682870375 km = poluprečnik Mjeseca.
Ljudi ništa ne mogu saznati dok ne prime znanje “odozgo” i sve što danas ljudi
znaju, to im je u određenom vremenu otkriveno za opštu dobrobit ljudi i svih zemalj-
skih stvorenja, ali su mnoga znanja od ljudi zloupotrijebljena, a zloupotreba znanja
je tempirana atomska bomba nad glavom čovječanstva i ukupnog života na Zemlji.
PELDA (PELTA)
Sl. 49. Etrurski vojnici sa štitovima zvanim "pelta" (starogrčko "πέλτη" znači
"štit").

58
Sl. 50. Broš-amajlijamajlija rimskih vojnika kao štit pelta (2. vijek n. e.; nevični
simbolima i lažovi to zovu "lunica"). Na brošu je jasno vidljiv simbol Sunca: krug
sa tačkom u sredini.
Sl. 51. Solarni simbol C (S) je simbol rađanja, života i besmrtnosti (kopča na kaišu
rimskog vojnika i sarmatski broševi).

59
Sl. 52. Srbski grb sa peltama: "Gospod je snaga moja i štit moj." (Ps. 28, 7).
Evo dokaza da riječ pelta ne pripada starogrčkom jeziku (kako zvanično tvrde),
nego je iz srpskog jezika u kojem se sveta slika i sveti lik nekad nazivao pelda:
"példa f (16. v., hrv.-kajk., slov., Lika, ŽK) = peld m (jedna potvrda) '1° (sve-
tačka) slika, primjer (semu svītu za peldu ŽK), kip, lik, oblik, obrazac, kalup,..." (P.
Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" JAZU, Zagreb, 1971)
Skok kaže da peldati znači praviti kumire. Pri izgovoru od riječi pelda do riječi
pelta lako dolazi do promjene, jer se ono zvučno d izgovara kao bezvučno t.
Etimološki korijen riječi pelda je pel- za koji Skok kod riječi pelen tvrdi da znači
paliti. Zar se Sunce ne pali svake zore i svakog dana? U mađarskom példa znači
slika, slikovitost. Malo li je srbskih riječi u mađarskom?
Pogledajmo i ovaj primjer: "Oni su tvrdo zapeli". Kad neko zapne, tu se radi se
o velikoj snazi, te su se napeli. Sve su ovo složenice u kojima postoji i korijen pel-
: zapeli, napeli, propeli, uspeli, odapeli. Korijen pel- nosi u sebi značenje sile, snage,
aktivno djelotvorne energije. Sanskritsko pelati, pel znači ići, pokretati. Sve su to
odlike Sunca u odnosu na Zemlju i život na Zemlji, odlike Boga u odnosu na svijet,
jer "Gospod je snaga moja i štit moj". (Psalm, 28, 7)
Zašto se novorođenče umotava u pelenu (i ovdje je korijen pel-)? Zato jer je
pelena nejakom djetetu zaštita, a pelda je sveta slika za zaštitu pojedinca, porodice,
plemena i naroda i zato je pelda (pelta) štit.
I riječi i slike sve govore: to je solarni simbol, sveti simbol Sunca i Boga Sunca
sa imenom pelda ili pelta i smisao simbola je rađanje, život i besmrtnost. Tim
svetim simbolom Srbi sebe stavljaju pod Božju zaštitu, ali lažovi i glupaci među
Srbima uporno ponavljaju da je to simbol Mjesec ”srbske Atlantide”.

60
SRBSKA ATLANTIDA - ZABLUDE I LAŽI
Kod Srba laži prolaze kao od šale i zaista pod kapom nebeskom nema naroda
da se lakše hvata na laž i da se lakše pali na laž kao što je to slučaj sa Srbima.
Prirodna neotpornost na laž je teška hronična bolest Srba i ta bolest smrtno razara
tijelo Srbstva.
Sl. 53. Keramika Anasazi Pueblo Indijanaca iz Ariznone.
Evo krsta sa četiri simbola C, tj. sa četiri “ocila” (drevna keramika Anasazi
Pueblo Indijanaca Arizone). Krst je simbol Sunca u četiri godišnje sezone, dakle je
simbol godine i godišnjih doba. Kvadrat je simbol Božijeg mira, a otvor u centru
kvadrata ujedno je i simbol Sunca na krstu. Četiri C (ocila) jesu simboli Sunca koje
život daje, dakle su simboli Boga koji je stvorio Sunce i kroz Sunce svemu na Zemlji
život daje. Simbol C je i šema fraktalnog drveta života.
I govorimo godinama: to su drevni univerzalni simboli svjetlosti, simboli
Sunca, simboli četiri godišnje sezone, simboli rađanja, života i besmrtnosti, simboli
Božijeg nebeskog fraktalnog drveta života, ali umno bolesnom Srbinu džaba pričati!
Prva i najnovija srbska laž:

61
"Nacionalni simbol Srba iz Dunavske Srbije je krst sa četiri ocila (ćirilična
slova “S”), i nalazi se u vinčanskom pismu. Dakle, sve ove kulture (Vinčanska i
Taničlanska) su proizašle iz srpske kulture koja se raselila s potonule domovine.
Iako je ovo nacionalni simbol Srba, potpuno je izbledelo sećanje na to šta on, u
stvari, predstavlja. Krst sa četiri “S” predstavlja centar sveta kojeg okružuju četiri
reke. Tako su Srbi (Sorabi) s pravom svoju kolevku smatrali centrom sveta. To je bi-
la najrazvijenija, najstarija, zapravo jedina civilizacija tog doba."
Druga, provizantijska srbska laž:
"Y 13. веку, у време владавине династије Палеолога (1261-1453),
византијски новац све чешће садржи тетраграм који чини крст кантониран
са четири грчка слова бета. Овај тетраграм често се и данас тумачи као
нека врста шифре, тј. криптограма. Поједини научници су претпостављали
да те четири бете морају имати неко значење. Тумачили су их као скраћеницу
за Вонтеи (Помози), Василеус Василеон Василеуон Василеуси (Цар царева
царује царевима) или за Ставре Василеос Василеон Василеи Вонтеи (Крсте
Цара царева помози цара)."
Treća, svetosavksa laž:
"U srpskom narodu se koristi znak sa četiri slova S što označava reči Svetog
Save: Samo sloga Srbina spašava! Međutim, retko ko zna zašto se piše u toj formi i
oko krsta."
Četvrta, fantazerska laž:
"Kipovi Serbone iz Efesa su dobro poznati: tijelo je podeljeno na zone. Na glavi
ima kulu od više katova, po jednog lava pod svakom rukom, na prsima i trbuhu veliki
broj sisa. Cijeli donji dio tijela je izdeljen na zone u kojima su predstavljene razne
životinje i insekti. Zbog njene višestruke uloge ponegdje je predstavljena s tri glave
od kojih je svaka bila glava neke životinje. Često je predstavljena s lukom i strije-
lama. Iznad čela imala je obično simbol Mjeseca, ili je Njezina odežda bila ukrašena
s krstom i četiri mlada Mjeseca (krst s četiri „c“)."
Laž je najubitačnije oružje, smrtonosno otrovno oružje.
……………………………

62
PELTA I SRBSKI GRB
Pelta je ratni štit specifičnog oblika, a Pelazgi su narod sa specifičnim imenom i
specifičnom istorijom. Govore da je riječ pelta nastala od grčke riječi péltē (πέλτη) i
tvrde da to znači štit. Ali u Homerovoj Ilijadi na grčkom originalu nigdje se štit ne
zove pelte, pelta, nego aspida (ἀσπίδα), a to svjedoči da pelta nije grčka riječ.
Sl. 54. Pelta je bio i štit Amazonki (3. v. Roman Hadrumetum, Sousse, Tunisia).
Govoreći o riječi pelen P. Skok kaže:
“Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je posudiše svi balkanski narodi:
rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊ-
νος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i
paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” (Petar Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
Uporedimo: pelen – pelta? Osnova je pel- i to je istog značenja kao i osnova pal- u
riječi paliti. Pošto je značenje osnove pel- jednako značenju osnove pal-, dakle je i
riječ pelta istog značenja kao i riječ paliti, a to je vatra, plam, plamen.

63
Oblik paliti je sličan sanskritkom phalgu što znači crven, crvenkast. To je boja
vatre, boja plama, plamena: gdje je vatra, tu je svjetlost; gdje je svjetlost, tu su
toplota i vid; a gdje su toplota i vid, tu su život i znanje.
Sl. 55. Pelargonium (geranius)
“Pelagia, in Natural History the name by which Pliny and other of the ancient
naturalists have usually called purpura.” (Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S.
Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and
Literature, Vol. XXVI, London, 1819)
Sl. 56. Peliosanthes javonica

64
Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila purpuran, purpurna, a purpurna
boja je od tamnocrvene do ljubičaste, a i jedna i druga su boja plamena. To je glavni
razlog zašto su neke biljke cvjetnjače dobile svoja imena: ime biljke pelargonium je
po purpurnim cvjetovima, biljka astragalus pelecinus sa bijelo-purpurnom bojom
svog cvijeta, biljka Peliosanthes javonica ima potpuno bijeli cvijet, biljka Peltaria
alliacea takođe ima bijele cvjetove, dok Peliosanthes macrostegia purpurni cvijet.
Otkud sad to? Zato jer u svom imenu imaju isti korijen pel-, a i bijela i crvena i
purpurna su boje Sunca. Dakle korijen pel- obuhvata sve boje sunca. Tako biljka
Spreading Pellitory ili Pellitory of the wall ima purpurno stablo i bijele cvjetove.
U imenima nabrojanih biljaka je korijen pel-: pel-argonium, pel-ecinus, pel-
iosanthes, pel-litory, pel-tario? Davali su im imena po dominantnoj boji: purpurna i
bijela, a to su boje vatre i boje Sunca. To je onaj isti korijen pel- iz srbske riječi
pelen, isti korijen iz riječi pelta.
Sl. 57. Ptica Topaza pella (Crimson topaz).

65
Jedna vrsta kolibrića nazvana je imenom Topaza pella, a poznata je i pod
imenom Crimson topaz. Pogledamo li njenu boju, biće nam jasno zašto tu ptičicu
zovu jos i Crimson topaz: u imenu Crimson topaz riječ topaz je ostao topaz, a riječ
pella prevedena je na riječ crimson što znači tamnocrven i eto jednog od prvobitnog,
kod Srba zaboravljenog i od drugih sakriveno-prećutanog značenja korijena pel- u
riječi pelta: tamnocrvena boja, boja plamena, boja vatre, boja Sunca.
Sl. 58. Sunčev krst sa četiri pelte (broš iz rimskog vremena, 2. v.n.e.)
Kažu da engleska riječ pellucidity (pellucid) znači providnost, prozračnost,
bistrina. Jasno je da svojim dijelom pel- ova riječ upućuje na Sunce, jer latinsko
lūcidus znači svijetal, jasan, a za pel jedni govore da je od latinskog per, što znači
kroz, a drugi opet tvrde da per znači vrlo, a u stvari to latinsko per istog je značenja
kao i sanskritsko per u riječi peru: dostavljanje, davanje svjetlosti. Tako pellucidity
znači dostavljanje, davanje sunčeve bistrine, davanje sunčeve vidnosti, vidne
bistrine.
Kad jako ljetno Sunce ugrije, ono u glavu peče. Pecivo je hrana koja se peče u
peći. U riječima peče, pecivo, peć osnova je pek-. Zajednički dio u korijenima pel- i
pek- je pe-. Iza svega stoji vatra koja u peći peče pecivo.
Rekli smo da sanskritsko peru znači Sunce, vatra, spasenje, dostavljanje,
davanje, sjeme, klica. Sve nabrojano pripada Suncu koje život daje, a vidimo da je
u sanskritskom peru prva riječ pe nosilac je svih navedenih značenja: Sunce, vatra,
spasenje, dostavljanje, davanje, sjeme, klica (ru znači gru, gruvanje i odatle je ime
Perun). Dakle je prosta riječ pe glavni nosilac značenja koja se pripisuju Suncu, a
riječ pe nalazi se i u riječi pelta.
“Lazi, lazi, Lazare!

66
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!”
………………………(Obredna narodna pjesma lazarica)
Riječi zapisane kao lazi, lazi originalno glase lasi, lasi, sto imperativno znači sjaj,
sijaj, sjaji (sanskritsko las, lasa znači sjajni, blještavi, isto kao i srbsko laskat, a
lastilo je sjajilo). U riječi Pelasg (Pe-las-g > Pe-laz-g) imamo Pe kao nosilac znače-
nja vatra i las sa značenjem svijetal, bljestav, sjajan). Pelazg je vatreno-sjajan, Be-
lazg.
Kad je Sunce u punoj dnevnoj snazi, Sunce je bijelo. Bijela boja je simbol
radosti. Bijela boja je povezana sa svjetlom, dobrotom, nevinošću, čistoćom i djevi-
čanstvom. Bijela boja je simbol savršenstva. Starobiblijski Bog Starac Dana je bijel,
a pošto je bijel on je Bijeli Bog, Belobog, Beli Vid. Pogledajmo kako u nekim mo-
dernim neslovenskim jezicima glasi riječ bijel:
baskijski: zuri (suri je na sanskritu gospodar, božansto, a u srbskom zuri znači
gleda jednu tačku)
danski: hvid (vid je na sanskritu znanje, u srbskom je vid),
holandski: wit (wit = vit = vid),
estonski: valge (semitski bog Sunca je Val = Bal = Bel = Beli),
finski: valkoinen,
norveški: hvit,
svedški: vit,
islandski: hvitur,
galicijski: branco (Sunce je branitelj života),
portugalski: branko,
francuski: blanc,
italijanski: bianco
španski: blanco,
latvijski: balts (srbska imena Balša, Belša, Belizar, Velizar),
litvijsko: baltas,
irski: bán (sanskritsko bhaanu znači sjaj, svjetlost, sunce),
mongolski: цагаан (kad Sunce jako grije, Srbi govore: "Al’ cagari!")
U objašnjenju odrednice bijel Skok kaže:
“Sveslav. Ьёіъ po korijenu odgovara lit. boluoti — balti ‘bijeliti se’, baltas,
balas ‘bijel’, lot. bals ‘blijed’. Prema tome i slavensko i baltičko značenje bijele bo-
je, kao i njemačko weiss ‘albus’, razvilo se iz ‘svjetlosti, sjaja’. To primarno

67
značenje svjetlosti još se očuvalo u izrazu bijeli svijet…” (Petar Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
U ono staro vrijeme na prostoru današnje Italije nastanilo se pleme Peligni
(Pelignians, Paeligni). Vrhovni bog Pelegina bio je Jupiter Pelino ili Jupiter Paleno
(Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je Pelina ili Palinea. Po ovim bogovima
hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of Brindisi).
Jupiter Pelino, Jupiter Paleno ili Jupiter Palenus isto je kao Jupiter Svijetli,
Jupiter Beleni, Jupiter Belenus, a pel je isto kao bel, peli isto kao beli, pelta je isto
kao belta sa značenjem svijetla, bljestava, sunčana. Tako je Pela, glavni grad drevne
Makedonije, zapravo Bela, a Pelazgi su Belazgi. Pelaško ime Sunca je Peli (Beli), a
Grci kažu Hēlios (Ἥλιος). Peli ili Beli je držač i čuvar vatre i toplote, izvor vida,
zaštitnik, davalac, izvor sjemena života, držač i zaštitnik života. On je Sunce i Bog
Sunca, spasilac svijeta.
Keltski bog Beli, Belenus, Belenos, Beleni, Belinus, Bel, Beli Mawr je bog Sun-
ca što je isto kao i peliginski bog Pelino (Paleni), što je isto kao Vidas (Vidasus),
bog panonskih i balkanskih Kelta. Srbima nije potrebno prevoditi značenje ovih
imena, jer je i srbski Bog Sunca Beli Vid. Kod zapadnih Kelta boginja proljeća je
Beltana što je isto kao i peliginska boginja Pelinis (Pelinus), isto kao boginja
panonskih i balkanskih Kelta (Bela) Thana, isto kao i nekadašnja srbska boginja Da-
na (zvijezda Danica).
Kod Finaca i Estonaca danas postoji kult boga plodnositi i vegetacije sa ime-
nom Pellon Pekko. Americki indijanska plemena naroda Anasazi imaju boga sje-
mena i plodnosti pod imenom Kokopelli. Zanimljivo je da se ime Pela (Pele) saču-
valo u panteonu domorodaca Havaja: Pela je havajska boginja vatre, munja, vjet-
rova i vulkana.
U grčkom jeziku pelte je primilo značenje riječi štit, ali zato što to nije ri-
ječ grčkog jezika, Grci nikad nisu znali šta je njeno pravo značenje, nisu znali da ta
pelta ima oblik i značenje neke druge pelte, nečega što je u originalnom značenju
izvor vatre, svjetlosti, izvor toplote, izvor vida, izvor rađanja, života. To su četi-
ri svjetlosne Sunčeve pelte, četiri slova "C" (Cунцe), četiri ognjila, četiri ocila, če-
tiri Sunčeva kresa u četiri godišnja doba oko bijelog krsta Beloga Vida na Sunčevom
vatrenom crvenom polju srbskog grba.
.................................
…………………….
…………………….
.................................
.................................................

68
.........................
PELE (PELA) – POLINEZIJSKA BOGINJA VATRE I
VULKANA
Sl. 59. Polinezija
Polinezija je skup od preko 1000 hiljadu ostrva u Tihom okeanu istočno od Me-
lanezije i Mikronezije. Polinežani su arijska rasa i njihov jezik pripada indoevrop-
skoj grupi.
U ovoj temi pokazaćemo odakle potiče i sta znači ime polinežanske boginje va-
tre i vulkana: Pele ili Pela, a samim tim pokazaće se i odakle potiču Polinežani.
Zašto je ova boginja dobila ime Pele ili Pela i šta je značenje njenog imena?
Odgovor tražimo po postojećim riječima srbskog jezika, tačnije po srbskoj riječi pe-
len.
Govoreći o riječi pelen lingvista Petar Skok kaže:
"Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je posudiše svi balkanski narodi:
rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊ-
νος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i
paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” (Petar Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)

69
Uporedimo: pelen – Pele (Pela)! Osnova je pel- i po Skoku to je istog značenja kao
i osnova pal- u riječi paliti. Pošto je značenje osnove pel- jednaka značenju osnove
pal-, dakle je ime Pele (Pela)istog značenja kao i riječ palež, a to je vatra, plam,
plamen i zato je Pele boginja vatre i vulkana.
Riječ paliti slična je sanskritkom phalgu, što znači crven, crvenkast. To je boja
vatre, boja plama, plamena. Isto značenje nalazimo i u drugim riječima istog kori-
jena:
“Pelagia, in Natural History the name by wich Pliny and other of the ancient
naturalists have usually called purpura.” (Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S.
Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and Lite-
rature, Vol. XXVI, London, 1819)
Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila purpuran, purpurna, a purpurna boja
su tamnocrvena i ljubičasta, a i jedna i druga nalaze se u boji plamena. Biljka Peli-
osanthes macrostegia ima purpurni cvijet, a biljka Spreading Pellitory ili Pellitory
of the wall ima purpurno stablo. Biljka pelargonium ima purpurni cvijet, a takvu
boju sadrži i cvijet biljke astragalus pelecinus. I svuda je korijen pel-, baš isti kori-
jen kao u imenu boginje Pele (Pela).
Vrsta ptica iz roda kolibrija imenovana je imenom Topaza pella, a poznata je
i pod imenom Crimson topaz. Zašto tu pticu zovu još i Crimson topaz? Zato što
crimson znači tamnocrven i eto prvobitnog značenja korijena pel-: plamen, vat-
ra. Riječ crimson je u engleskom jeziku od 1400. godine, a njeni stariji oblici su
cremesin, crymysyn i cramoysin (u starom španskom je cremesin). Ako riječ cre-
mesin napišmo onako kako se izgovara, to je kremezin i eto skoro cijele srbske riječi
kremen, a kremen je služio za ukresivanje, paljenje vatre. (3)
U 4. vijeku stare ere na dijelu prostora današnje Italije živio je narod Peligni
(Pelignians, Paeligni, Peligni). Vrhovni bog Peligna bio je Jupiter Pelino ili Jupiter
Paleno (Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je Pelina ili Palinea. Po ovim
bogovima hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of
Brindisi). Pogledajmo: Jupiter Pelino - boginja Pele (Pela): isti korijen, isto znače-
nje: vatra, svjetlost.
"Fornander in 'he Polynesian Race,' says: 'In Hawaiian Pele is a fire-goddess
who dwells in volcanoes...In Tahitian Pere is a volcano.'
These varieties of the name Pele, Fornander carries back also to the pre-Malay
dialects of the Indian Archipelago, where pelah means 'hot’, belem to 'burn'. Then
he goes back still farther to the Celtic Bel or Belen (the sun god), the Spartan Bela
(the sun), and the Babylonian god Bel. It might be worth while for some student of
the Atlantic Coast or Europe to find the derivation of the name Pele as applied."

70
(William Drake Westervelt, Hawaiian Legends of Volcanoes, Boston, G.H. Ellis
Press, 1916, pg. 67)
"Fornander, u 'Polinezijska rasa', kaže: 'U havajskom Pele je boginja vatre koja
prebiva u vulkana...U tahitskom Pere je vulkan'.")
Ovi varijeteti imena Pele, Fornander nosi nazad u pre-malajski dijalekt Indijs-
kog arhipelaga, gdje pelah znači 'vruć', belem 'goreći'. Zatim ide još dalje unazad do
keltskog Bela ili Belena (bog sunca), spartanskog Bele (sunce), i do vavilonskog
Bela. To može biti vrijedno za neke izučavatelje Atlantske obale Evrope da nađu
porijeklo imena Pele kako je navedeno."
I eto našli smo: ime polinezijske boginje Pele istog je korijena i istog značenja
kao i ime peligninskog boga Jupiter Pelino ili Jupiter Palino, isto kao keltsko Bela,
Belen, isto kao spartansko Bela, isto kao vavilonsko Bel, isto kao srbski Beli (Vid)
ili Belobog, isto kao i srbsko pelin koje je izvedeno od korijena pel- kao i srbsko
plamen, a osnovno značenje svega nabrojanog je vatra.
PEPEL I OPELO
Sl. 60. Vatra i pepel (pepeo).
U svom "Etimologijskom rječniku" o porijeklu riječi pelin Petar Skok kaže:

71
"Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i paliti (v.), sa istim
semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.)." (1)
Korijen u riječi pelin je pel- i to Skok poistovjećuje sa značenjem riječi paliti,
dakle poistovjećuje sa vatrom. U riječi pepeo takođe imamo korijen pel-, jer je os-
novni oblik pepel (pepel >pepeo) i korijen pel- javlja se i danas u svim padežima,
osim u nominativu u kojem je l na kraju sloga prešlo u o. A pogledajmo sa čim u ve-
zu Skok dovodi postanak riječi pepeo:
"Upor. u starom moravskom popelme stfěda »dies cinerum«. Ie. korijen *pel-
'prah, brašno'..." (2)
Ovdje Skok tvrdi da je pepeo nastalo od korijena pel- što znači brasno (prah), a
sve inercijom prema latinskom, da bi na kraju kazao:
"U baltičkoj grupi bez reduplikacije s formantom -eno: lit. pelenai, lot. pelni,
stprus. pelanne, lat. pollen, gen. -iniş. Po drugom je tumačenju, koje zastupaju Mik-
lošič, Persson, Zubatý, Osten-Säcken, Trautmann i Mladenov, ie. korijen *pel- i u
prijevoju *ρ'οΙ·. Pojavljuje se ne samo u pepeo, nego i u stcslav. poleti, poljç > spolīti
(ŽK) 'ansengen', odatle kauzativum s prijevojem ō > a paliti, planuti, plamen (v.).
Za ove riječi nema baltičkih paralela. Zbog toga je ispravnije s Walde-Pokornyjem
dijeliti pepeo od paliti i stavljati pod ie. korijen *pol-l *ple- *plo- u značenju
'brennen, warm sein' i dalje možda u vezu s ie. korijenom *(s)p(K)el- ‘svijetliti se’
koji nije potvrđen u slavinama, nego stisl. flor < flowe, u niz. vlouw, njem. flau, lau."
(3)
Za latinsko pollen danas svi govore da znači prah, brašno, mada i ovdje postoji
korijen pel-, isti korijen koji se nalazi i u latinskom pridjevu pellucid. Govore da je
u riječi pellucid prva riječ pel dala latinsko per što znači kroz, te tako latinskom
pellucid daju značenje sjaj kroz, jer lucere znači svijetal. Vidjećemo da to nije tako,
jer mnogo je vremena proteklo do postanja latinskog jezika i krijen pel- uopšte ne
znači per-, niti je to per- nastalo od pel-.
Pogledajmo latinsku riječ pollen. Polen je onaj žuti prah na cvijetu i kažu da
riječ pollen potiče od latinskog pollen što njima znači mill dus, fine flour, tj. mlinsko
brasno, fino brašno, te navode vezu tog značenja sa riječjima polenta koja se pravi
od oljuštenog ječma (peeled barley) i pulvis (pulveris, gen.) što znači brašno. I sve
ovo njima potiče od indo-evropskog korijena pel- što, kažu, znači brašno, te i oni,
kao i Skok, povezuju to sa latvijskim pelenai, starocrkvenoslovenskim popelu i rus-
kim pépelŭ i sve im to znači pepeo.
……………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU,
Zagreb, 1971

72
(2) Ibid.
(3) Ibid.
Tako se zaključuje da i pepeo i polen (pollen) znače brašno što etimološki, morfo-
loški i semantički uopšte nije tačno.
U sanskritu, kao najstarijem pisanom izvoru indo-evropskih jezika, nema ko-
rijena pel- koji bi značio prah, brašno, čak nema bilo koje riječi sa tim korijenom,
dakle je sve njihovo proizvoljno izmišljanje nečega što uopšte ne postoji.
Polen je pelud sa korijenom pel-. Latinsko pellucid je složenica u kojoj je prva
riječ pel. Latvijski pelni je pepeo, a Litvanci kažu pelenai. I njema je to brašno!? Pa
gdje je tu pamet, gdje je tu logika? Kakve je boje pelud, odnosno polen? Žute je boje.
Ima li žute boje u vatri koja stvara pepel? Ima! Ime polinezijske boginje vatre i
vulkana je Pele, Pela, a dobila je takvo ime po korijenu pel- koji je nosilac značenja
vatra, a boja vatre je i žuta kao i boja Sunca, svjetlosti i zvjezda. Dakle su i riječi
pellucid i pelud (polen) svojim korijenom pel- morali dobiti ime po žutoj boji svjet-
losti i ne znače prah (brašno), kao što to nije ni značenje riječi pepeo. Pa od čega je
nastala riječ pepeo, tj. pepel.
Riječ pepeo (pepel) nastala je od dvije riječi: pa-pel. Sanskritsko pa (paa) znači
zaštita, čuvanje, držanje, stražarenje, pazitelj. Sanskritsko pa znači još i vladar. Šta
se dešava kad vatru pokrijemo pepelom, kad je zapremo (zagrnemo) pepelom?
Zapreti vatru pepelom znači spriječiti vatru da gori otvorenim plamenom, čuvati
vatru, jer tada pepel kontroliše vatru, vlada vatrom sputavajući je da brzo izgori. Pod
pepelom vatra traje danima. Pepel je čuvar vatre, stražar nad vatrom, pazitelj vatre.
Evo sanskritske riječi pa u srbskim riječima: paziti, a to je isto kao čuvati, stražariti.
Izraz pasti ovce znači čuvati ovce, paziti ovce, stražariti nad ovcama. I kaže Skok:
"…korijen pa-, koji se nalazi i u pasti 'čuvati' (v.), raširen formantom ğ. Za to
raširenje nema potvrda: u drugim ie. jezicima." **
Nije to korijen pa-, nego cijela punoznačna riječ potvrđena u sanskritu, a eto je i u
srbskom jeziku u riječima paziti, pasti, palica, palija, jer sve to znači čuvati, paziti,
te riječ pa uz riječ pel (vatra) bukvalno znači čuvar vatre, pazitelj vatre, vladar vatre,
a vatra je svjetlost, malo Sunce na kućnom ognjištu i zato je vatra bila sveta skupa
sa ognjištem. Dakle pepel (pepeo) znači čuvar vatre.
Riječ pa u starocrkvenoslovenskom bila je zamijenjena prijedlogom po-: popel
(po-pel) sa značenjem po vatri, dok u obliku pepel (pe-pel) prvo pe ima značenje
kao pe u riječi peći: vrelina. Tako oblik pepel znači vrelina vatre.
Pepeo (pepel) zove se i lug, jer je Lug bio kelstki bog svjetlosti i sunca. Sumerski
i asirski carevi bili su ujedno i prvosveštenici sa tutulom lugal što je značilo svijetli
(odatle potiče vjerovanje da su carevi, kraljevi i faraoni potomci Sunca). Šumovito

73
mjesto gdje je bilo svetilište sa vatrom nazvano je lug. Oko svojih hramova zigurata
drevni narodi Bliskog istoka sadili su lugove, jer su na ziguratima bili oltari sa
vatrom.
Sl. 61. Zapretena vatra pod pepelom.
I u modernoj medicini vatra (toplota) služi za očišćenje (sterilizaciju). Preska-
kanje vatre očišćava i tijelo i dušu. Riječ pel isto znači što i bel (bijel) i sve što je be-
lo jeste i čisto. Ključala voda prethodno pomiješana sa lugom zove se lukšija (lug-
sija) i služi za očišćenje (pranje) haljina.
Pepelom su se posipali vjernici u velikom pokajanju radi očišćenja od grije-
ha. Vjerovanje da vatra čisti i dušu od grijeha je bilo je u običaju spaljivanja grešnih
pokojnika (djeca i žene u drugom stanju nisu spaljivani, jer su smatrani čistim,
bezgrešnim, belim). Sam običaj spaljivanje zvan je opelo (očišćenje, obelenje, izbe-
lenje duše). Riječ opelo ostala je sa istim smislom pri sahrani pokojnika kod Srba
hrišćana vjerovanjem da se molitvom duša pokojnika čisti od grijeha.
………………….……
……………………….
………………………
……………………………..
……………………
…….……………..
……………………

74
SVE ŠTO JE DOBRO, NESTAJE
Sl. 62. Solarni simboli sa stare srušene zgrade ( St. Jacobs, Waterloo, Ontario).
Sve što je dobro, a tiče se ljudi (kao i ovi solarni simboli), nestaje sa Zemlje.
…………………………

75
KUT I PLEME KUČI
Sl. 63. Kut
Šta je KUT? To je prostor koji zatvaraju dvije linije (zrake) koje ishode iz jedne
tačke. Sanskritsko KŪṬĀ ( क
ू ट ) je VIS, VISINA, BRDO, GORA, PLANINA,
NAJVIŠI (1).
Među mnogim glupostima današnjih Srba stoji i glupa tvrdnja da je riječ KUT
hrvatska, mada i Srbima niču KUTNJI zubi, imaju KUTIJE i prave KUĆE:
KUT-JA > KUĆA
Pogledajmo sljedeće sanskritske riječi:
- KUṬ ( क
ु ट् ) = SAVIJEN, POVIJEN, ZAKRIVLJEN; TOPAL (2)
- KUṬA ( क
ु ट ) = KUĆA, PORODICA, ZAŠTITA, UTVRĐENJE (3)
- KUṬĪ ( क
ु टी ) = SOBA, KUĆA (4)
- KUTHI ( क
ु ठि ) = POVIJEN, KRIV; PLANINA (4)
Pošto sanskritsko KUTHI znači PLANINA stanovnici planina su KUTHI, što je
u srbskom jeziku dalo KUČI (pleme KUČI živi na istoku Crne Gore).
KUČI su porijeklom starosjedioci Balkana, potomci drevnih Briga (Friga,
Brđana), osnivača Troje. U Brđane spadaju i Bjelopavlići, Piperi, Rovčani, Mora-
čani, Bratonožići i Vasojevići (svi su se vremenom miješali sa pridošlim Slovenima).
..............................
(1) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Cla-
rendon Press, 1960, p. 299.
(2) Ib., p. 288.
(3) Ib.
(4) Ib.
(5) Ib., p. 289.

76
ZNAK Y (RA) NA STEĆKU
Sl. 65. Antropomorfno Sunce sa znakom Ra (Y) kao motiv na stećku (Kamensko,
Olovo).
Sanskritsko RA znači VATRA, SJAJ, TOPLOTA, ZLATO, UŽITAK, DAVA-
NJE, BRZINA. RA je najstarije IME SUNCA. RA je račvasti ili rašljasti znak Sunca
i Boga Sunca i sa svoja tri kraka simbol je Božijeg Trojstva. Ovaj znak pojavljuje se
širom svijeta od vremena neolitskih pećinskih crteža, preko petroglifa do naših sred-
njovijekovnih stećaka. Pravoslavni hrišćanski episkopi nosili su svoje omofore u
znaku Y. Albert Pajk u svojoj knjizi "Morals and Dogma" ovaj simbol zove mistič-
nim znakom Y.
…………………………..
…………………………..

77
NEOPAGANI I BEZBOŽNICI
Sl. 66. Perunika i solarni simboli.
Vedska religija poznavala je i priznavala Božije Trojstvo, poznavala je to i pri-
znavala keltska religija, poznavala i priznavala slovenska prehrišćanska religija.
Da današnje srbske neopagane (rodovjerce, starocjerce, rodoverne) vode protiv-
nici Trojičnog Boga, vidi se po njihovom preziru broja tri: u "Slovensko-arijskim
vedama", toj knjizi-podvali zabranjuje se pijenje treće čaše kao zdravice, a u pristupu
ovom pokretu neki polazu dvije zakleteve o odricanju od hrišćanstva (čak ni tu neće
broj tri).
U vjeri današnjih "rodovjeraca" nema Triglava, jer ima tri glave, jer to njih mno-
go podsjeća na hrišćansku Svetu Trojicu. Prehrišćani rodovjerci nosili su triskel kao

78
svetu amajliju, a imaju li naši današnji neopagani triskel? Sumnjam! Evo jedna od
na internet dostupnih slika simbola modernih rodovjeraca: među desetinama simbola
nema triskela ni u jednoj varijanti!
Kažu da je Perunika Perunov simbol, a pogledajmo ove vrste perunike koje su
u znaku broja tri, a neopagani ne žele triskelion kao svoj znak. Dakle je glavna svrha
postojanja današnjih neopaganskih pokreta borba protiv vjere u Božije Trojstvo.
SFINGA JE SPOMENIK STVARANJU SVIJETA
Sl. 67. Sfinga je simbol sazviježđa Lava.
"U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Knjiga stvaranja, 1, 1)
Po hronologiji Velike piramide početak stvaranja svijeta je 10.000 godina prije
stare ere.
"Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da
budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svetle na svodu nebeskom, da
obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja
danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde. I postavi ih Bog na svodu

79
nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od
tame. I vide Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti." (Knjiga stvaranja, 1,
14-19)
Po Velikoj piramidi Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su četvrtom danu od po-
četka stvaranja. Sve ovo svjedoči sfinga u Gizi, koja je napravljena kao spomenik
tom vremenu. Sfinga je isklesana oko 1262 godine nakon stvaranja svijeta.
Sl. 68. Na sfingi je još vidljiv simbol Sunca.
Pošto je sfinga simbol sazviježđa Lava i ima na sebi simbol Sunca, jasno je da
je sfinga građena kao spomenik vremenu stvaranja svijeta, stvaranju svjetlosti, dakle
i vremenu stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda.
Na grudima sfinge još stoji simbol Sunca iz vremena kad se proljetni ekvinocij
na prvi dan proljeća dešavao u sazviježđu Lava 8738 godina prije hrišćanske ere.
Sfinga u Gizi je spomenik vremenu stvaranja svijeta. Ko je napravio sfingu?
Napravili su je oni isti što su poslije napravili Veliku piramidu: Vanzemaljci!

80
Sl. 69. Put proljetne ravnodnevnice (Vernal equinox) kroz milenije i znakove
zodijaka (9632-4443. god. st. ere). Sfinga je napravljena oko 8738. godine prije
nove ere.
Sl. 70. Proljetni ekvinocij ušao je u sazviježđe Ribe (Pisces) 147,5 g. st. ere. U
sazviježđu Ovna (Aries) je od 2296. godine st. ere, a u znaku Bika (Taurus) je
4443. g. st. ere.
………………
U opštoj precesiji kretanja Sunca kroz 30 stepeni jednog sazviježđa (putanja
Sunčevom ekliptikom) neki astronomi i astrolozi uzimaju period oko 2160 godina,
međutim tačno vrijeme je 2147,5 godina, dakle za 12,5 godina manje, što svjedoče
i neki astronomi i astrolozi, a to svjedoči i Velika piramida svojim mjerama.
………………..
……………..

81
JUN I JUNE
Odakle potiče i šta znači ime mjeseca "juni"?
Sl. 71. Nekadašnje sazviježđe June, danas je sazviježđe Bik (Taurus), a ime je
davano po snazi Sunca u proljeće i u ljeto.
……………………….
Sanskritsko yuni znači jedinstvo, spoj, dodir. Ali kakve to ima veze sa imenom
mjeseca juni? Evo veze: riječ juni stara je preko 6,5 hiljada godina i odnosi se na dan
godine kad su zima i proljeće istog dana bili u jedinstvu, u spoju i dodiru u saz-
viježđu June prije preko 6000 godina. Ondašnje sazviježđe June današnje je sazvi-
ježđe Bik. Od sredine 4443 - 2295. g. st. ere prvi dan proljeća (proljetni ekvinocij)
bio je u sazviježđu Juneta, današnjeg Bika.
Šta je june? June je mladi bik, još punom snagom nezapasan mladi bik, junoša.
Pošto je Sunce na prvi dan proljeća ulazilo u sazviježđe Junca, bilo je to mladalačko
Sunce, Sunce junoša, jer tek krajem proljeća i početkom ljeta ono je u punoj snazi.
…………………….

82
PORIJEKLO KAMENIH KUGLI
Sl. 72. Kamena kugla u Kostariki.
Širom svijeta nalaze se misteriozne kamene kugle, koje izazivaju čuđenje i bude
maštu o svom postanku. Otkud i kako su postale objasnićemo u ovom prilogu, a da
bismo to objasnili, uzećemo kao polazište opis jednog metorita palog u blizini Soko-
-Banje 1877. godine.
Govoreći o sastavu meteorita palog kod Soko-Banje dr Josif Pančić spominje
tri vrste "umetaka" (sastava) u meteoritu i za treću vrstu kaže:
"Najjače pada u oči treći rod umetaka, jer predstavlja kugle različite veličine,
od 0,2-10 mm i tad dosta pravilne, drugda da su te kugle mnogo veće, ne pravilne,
po kadšto nalik na rečni oblutak - najveća takova neprevalna kugla ima ove prećnike
30,0 18,0 i 20,0 mm; sve su ove kugle s polja i iznutra ugasitije od ostale unutarnje
mase, a i zrno im je mnogo sitnije; kad se preseku nemaju koncentričnih crta, kao
što se to viđa u drugih meteorita. Kad se te kugle od ostale mase odvale - kao što
se to može da vidi na više mesta na jakovnom prelomu meteorita - one ostavljaju
glatke jame." (1)
Dakle se u meteoritu nalaze kugle različite veličine, koje kad se odvale od
meteorite, u meteoritu ostavljaju glatke jame. Pogledajmo neke meteorite sa takvim
jamama:
………………………
(1) Dr Josif Pančić, Soko-Banja, prvi meteorit u Srbiji, Glasnik srbskog učenog
društva, Knjiga XLVIII, Beograd, 1880, str. 263.

83
Sl. 73. Meteoriti sa jamama u kojima su bile kamene kugle.
Pri prolasku kroz Zemljinu atmosferu, a zbog velike brzine i trenja sa vazdu-
hom, meteorit se užari i rasprsne, te neke od kamenih kugli odvajaju se od većih di-
jelova meteorite, padaju na zemlju i ostaju na tlu. Eto, to je odgovor otkud pravilne
kamene kugle širom Zemlje.
Najveća kugla Soko-Banjskog meteorita imala je prečnik oko 3 cm. U Kos-
tariki se nalaze kugle prečnika preko 2 m, ima ih prečnika oko 1,7 m, a najviše ih je
manjih prečnika. Veličine kugli zavise od veličine meteorita u kojem su se nalazile,
te ćemo prema veličini Soko-Banjskog meteorita i njegovoj specifičnoj težini
odrediti kolika je bila njegova približna veličina:

Pepel i opelo

Recomendados

Recomendados

Más contenido relacionado

Similar a Pepel i opelo

Similar a Pepel i opelo (11)

Más de sinsunca

Más de sinsunca (20)

Pepel i opelo