2. ALBERTO
Dr. Alberto Romero Rivera je bivši rimokatolički
sveštenik, jezuita koji je obučavan za tajnog agenta, sa
zadatkom da se infiltrira u protestantske crkve i
seminare i da ih uništava. Čitajući Bibliju upoznao je
Hrista i odlučio da napusti rimokatoličku organizaciju.
Bog ga je na čudesan način spasao od odmazde i sada ga
koristi u svojoj službi. U ovoj knjizi je opisano njegovo
iskustvo.
Sve je počelo u Španiji kad se jednog jesenjeg prepodneva
1942. godine, po nekom seoskom putu, stari auto približavao
rimokatoličkoj verskoj školi. Majka je zajedno sa sveštenikom
vodila sina u školu.
- Oče Avrame, ovo je najsrećniji dan u mom životu. Danas moj
sin počinje da uči za sveštenika.
- Da, gospođo Rivera, dobro ste ga pripremili za to veliko
zvanje. Pogledaj, Alberto! Vidiš li zgradu ispred nas? To je škola u
koju te vodimo.
- Da, oče Avrame, vidim je. - nekako prestrašeno odgovorio je
dečak, dok su se približavali staroj građevini. S majkom i
sveštenikom Alberto je izašao iz automobila.
- Krstio sam Alberta i sada sam srećan što ga mogu provesti
kroz ova vrata - kazao je sa smeškom sveštenik, približavajući se
vratima. - Dođi sinko!
Ali, dogodilo se nešto neočekivano. Alberto je počeo jecati:
- Ne, majko, ne! Ne želim da ostanem ovde. Hoću da se vratim
kući s tobom! Ne ovuda, molim te, majko, ne!
- Alberto, prestani već jednom. Moraš ostati ovde! Čuješ!
Moraš!
Sveštenik je bio začuđen:
2
3. ALBERTO
- Šta se to sada događa?
- Oče, ne razumem. - ljutito je odgovarala majka svešteniku
dok su dečaka provodili kroz vrata.
Dve godine kasnije, tri žene dođoše da traže Alberta koji je sve
ovo vreme proveo u školi. Albertova majka je bila na umoru.
Poslala je svoju majku i dve sestre da ga dovedu. Upravitelj ih
pozva k sebi. Albertova baka je uplašeno govorila:
- Oče, nemamo više vremena. Albertova majka je jako bolesna.
Lekar nam je rekao da požurimo ako želimo da je Alberto nađe
još živu.
Pozvali su i Alberta. Vest o majčinoj bolesti snažno ga je
pogodila. Upravitelj mu je dozvolio da na neko vreme ode kući.
Ali, Alberto je reagovao potpuno neočekivano:
- Ne, oče! Neću više da idem kući. Ovde je sada moj dom, moje
društvo. Crkva je moja majka.
Pao je na kolena. Uporan rad jezuitskih sveštenika urodio je
plodom. Alberto je bio potpuno promenjen. To je znao i
upravitelj, ali je takođe znao i kako da ga sada ubedi:
- Sine moj, dozvoli mi da te nešto pitam. Digni se i pogledaj
me. Znaš da si ovde zato da bi postao sveštenik. Da li znaš da si
ovde pod najsvetijom zakletvom poslušnosti? Čini mi se kao da
sada nisi spreman da poslušaš, i zato odbijaš da ideš.
- Oče, s Vašim dopuštenjem spreman sam da odem.
- Dopuštam ti - dodade sveštenik.
- Ali, oče, mogu li da se vratim? Mogu li?
- Naravno, brate Alberto Rivera, doći ćeš nazad.
Baka je postala nestrpljiva:
- Požuri Alberto! Za ime Božje, požuri! Majka te svakako želi
videti pre nego što umre.
Kod Riverovih je sve bilo naopako. Albertovu majku su
premestili iz spavaće u drugu sobu. Počela je govoriti kako
čudovišta dolaze u njenu sobu, pa je otac Avram (sveštenik)
3
4. ALBERTO
poručio da je posebno dobro čuvaju. Za to vreme susedi su u
drugoj sobi tešili oca:
- Gospodine Rivera, Vaša žena je bila svetica. Svakome je
pomogla. Bila je potpuno odana devici Mariji i njenoj crkvi.
Koliko znamo, ni jednom nije izostala sa mise. Tereza je bila
svetica.
Razmišljanja i razgovore prekinula je buka u dvorištu. Žene su
brzo ustale. Stigao je Alberto. Odmah su ga odveli k majci. Ona ga
je zagrlila i s poslednjim snagama pritisnula na grudi.
- Alberto, sine moj, svešteniče! Alberto, tako me je strah... ne
želim da umrem... molim te, pomozi mi... bojim se. Moli se za
mene... moli se blaženoj devici Mariji. Moli se za mene... već sam
molila razapeto srce Isusovo, ali u svojoj duši nisam dobila
nikakav odgovor. Pomozi mi Alberto... tako se bojim... pomozi
mi...
Došao je sveštenik. Alberto ga zapanjeno upita:
- Oče Avrame, ne znam šta da radim. Možete li Vi još nešto da
učinite za nju?
Ali, sveštenik je bio bez snage.
- Sine moj Alberto, učinio sam sve što je bilo u mojoj moći.
Majka je i dalje vikala:
- Oh, Bože... opet se približavaju ta odvratna stvorenja...
Dolaze po mene... kako se bojim. Opet su ovde... ovde u sobi.
Sveštenik je nastavio da smiruje Alberta:
- Tvoja majka ne samo da je primila sve sakramente, nego je
dobila i poseban otpust od pape, našeg svetog oca. Za nju smo
služili i posebnu veliku misu. I, Alberto, upravo sam joj sada dao
sakrament bolesničkog pomazanja.
No, majka je i dalje vikala. Nije uzimala nikakve lekove koji bi
uticali na njenu svest.
- Pogledaj, Alberto, te grozne ljude usred vatre! Ne ljudi, to su
prava čudovišta. Dolaze po mene. Ne! Ne! Ne! Alberto, vidiš li ih?
4
5. ALBERTO
Žele da me odnesu u vatru. Alberto... vidi, mene žele! Ne! Ne
želim da završim u vatri! Alberto, oteraj ih! Bojim se, pomozi mi,
bojim se smrti... bojim se vatre... Čudovišta... Pomozi mi...
oslobodi me... pomozi mi...
Sveštenik je odahnuo.
- Otišla je, sine moj.
- Majko, majko, vrati se, majko! - vikao je mladi Alberto. Ali, tu
je bio njen kraj. Tereza Romero Rivera umrla je u trideset i trećoj
godini života. Umrla je u agoniji pred očima nemoćnog Alberta.
Sledećeg dana sveštenik Avram je ubeđivao Alberta:
- Pozdravljen budi sine moj, Alberto! Crkvi moraš verovati! Ja
sam sveštenik koji te je krstio i moraš mi verovati.
Alberto nije ništa rekao, samo je u sebi razmišljao:
- Pa, ja nisam tvoj sin. Sve je laž. Sakramenti nisu pomogli
mojoj majci. Crkva joj nije mogla pomoći kad su joj najviše
trebale pomoć i uteha. Otac Avram je lažov. On zamišlja da
predstavlja Isusa, a ne može ništa da pomogne. Sve je laž i
ničemu ne mogu verovati.
Majku su pokopali, a Alberto je stao kraj sveže humke. Žalio je
za majkom, ali mu je u mislima još bio jučerašnji razgovor sa
sveštenikom. "Ako je otac Avram lagao, onda verovatno ni ja ne
radim ono što bih morao." Poklonio se iznad majčinog groba, te
kroz suze rekao:
- Majko, ako postanem sveštenik, verovatno ću naći odgovor,
te ću doći do istine. Da, to ću učiniti. Obećavam ti! Bože! Pomozi
mi da postanem sveštenik da bih mogao doneti mir svakome
kome je potreban. Majko, zbog tebe ću se vratiti u školu. Kad
budem sveštenik, vratiću se, majko, da te vidim. Moći ćeš da
budeš ponosna i srećna. Zbogom majko! Tako te volim...
5
6. ALBERTO
Vreme je prolazilo i mnogo godina kasnije, jednog prepodneva
1979. godine u jednoj fabrici u San Dijegu zazvonio je telefon.
Poziv je bio za Tima Klarka. Prijatelj ga je molio za uslugu. Želeo
je da Tim primi nekog čoveka, doktora Alberta Riveru, koji se
našao u nevolji. Nekoliko sati nakon telefonskog razgovora sastali
su se u Timovoj kući i Tim je saznao više o doktoru Riveri. Bio je
to čovek s najneobičnijom prošlošću koju je ikada čuo,
propovednik, hrišćanin koji proučava Bibliju. Alberto je počeo
svoju životnu priču:
- Bio sam jezuitski sveštenik i biskup u staroj rimokatoličkoj
ustanovi. Jezuiti su na vrhu religioznih redova rimokatoličke
crkve. Taj red je osnovao Ignacije Lojola (Ignatius Loyola) 1541.
godine, da bi sprečio širenje protestantizma. Jezuiti su bili
inteligencija kraljeva i savetnici državnicima, što su i danas. Na
rimokatoličkim fakultetima su učitelji i imaju veću moć nego što
možete i da sanjate.
Tim se interesovao koliko članova ima taj red.
- Ukupno ih je oko 102.000, a tu su obuhvaćeni i oni koji nisu
sveštenici, a potpuno su odani papi. Pored toga imaju i posebnog
vođu, poznatog kao crni papa, jezuitskog generala koji se oblači u
crno i ima stvarnu moć u Vatikanu. Prijatelju, ništa nije tako kao
što izgleda. Rimokatolička institucija je puna iznenađenja. Što
sam više napredovao, više sam bivao uznemiren. Ustanovio sam
da baš zbog toga 86% sveštenstva (i jezuita) mora proći kroz oštro
psihološko i psihijatrijsko vaspitanje: mentalnu obradu. Prva
stvar koja mi je pokolebala veru bila je smrt moje majke. Ona je
bila potpuno predana crkvi i nikada nije sumnjala u nju, jer je
verovala sveštenicima. Kada je umirala uz glasne krike, bez Isusa
Hrista, sa strahom na licu, sveštenik mi je rekao da je on učinio
sve što se moglo učiniti. Moju majku je to koštalo njene duše.
Tada sam za to krivio našeg sveštenika; zbog toga sam se zakleo
da ću postati sveštenik kako bih našao istinu. Smrt moje majke
bio je samo prvi veći razlog koji je pokolebao moju veru. Sledeće
što se desilo jako me je pogodilo. Bilo je to jedne večeri u školi,
baš kada sam legao da spavam. Neko se došunjao u moju sobu i
počeo da me ljubi. Brzo sam skočio i počeo da vičem. U moju
6
7. ALBERTO
sobu je tada ušao sveštenik kome sam objasnio šta se dogodilo.
Poslao je homoseksualca iz sobe, a mene je počeo da grdi, kako
treba da me bude sramota i da odmah na kolenima priznam svoj
greh. Pošto nisam ništa razumeo, objasnio mi je. Taj čovek je hteo
da mi daruje svoju ljubav koja je 'od Boga', a ja sam to odbio.
Na moje iznenađenje, homoseksualnost uopšte nije bila
zabranjena. Kasnije sam otkrio da se to svuda dešavalo: od
sveštenika do kardinala.
Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda,
raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima
činjahu sram, i platu koja trebaše za prevaru njihovu primahu
na sebi. I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog
predade u pokvaren um da čine što ne valja, da budu napunjeni
svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni
zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti... A neki i pravdu
Božju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine,
nego pristaju na to i onima koji čine. (Rimljanima 1, 27-32) Ne
varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni
adžuvani, ni muželožnici1, ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni
kavgadžije, ni hajduci, carstva Božjega neće naslediti.
(1. Korinćanima 6, 9.10)
Dogma kojom rimokatolička crkva sveštenicima i časnim
sestrama ne dozvoljava brak uzrok je ogromnih problema. Kad
sam bio u ispovedaonici, neke časne sestre su priznavale
lezbejstvo, a neke i ljubavni odnos sa sveštenicima. To predstavlja
neprestani izvor frustracija. Vremenom se saznalo i za strašna
podzemna groblja kraj nekih samostana. Pronađeni su skeleti
odojčadi koju su rodile časne sestre.
Tim je zamolio Alberta da mu o tome kaže nešto više.
- Da, to je istina. Pronađeno je groblje u Španiji, u Sevilji 1934.
godine. Do sličnog otkrića došlo je i u Madridu 1932. godine, a i u
drugim mestima Baskilje na severu Španije. Vlast je tada povela
službenu istragu u svim samostanima, rimokatoličkim školama i
crkvama, i otkrila puno takvih primera u Španiji. Mnogi takvi
1 Homoseksualci.
7
8. ALBERTO
grobovi nađeni su i u Rimu. Ispod samostana za časne sestre i
fratre, nalazili su se podzemni hodnici, a kraj njih su bila mesta
gde su odlagali dečja tela. Državni lekari su pregledali telašca i
izjavili da je smrt nastupila gušenjem. S obzirom na to, zar nije
čudno da je rimokatolička crkva i institucija protiv abortusa.
Tako, vidite, bez rimokatoličkog sveštenstva ne bi bilo
rimokatoličke institucije. Najvažniji zavet je zavet celibata, bez
kojeg nema sakramenta reda. To postavlja sveštenika na presto.
Oni traže od Boga da im bude naklonjen s većom milošću nego
drugima, jer su ostali neoženjeni. Ako bi se svi sveštenici oženili,
to bi uništilo sistem, jer je ustanova utemeljena na određenom
kanonu koji kaže da papa može biti samo iz redova sveštenstva, a
ako nema pape, nema ni rimokatoličke institucije. Papi je
namenjena uloga vladara sveta. Tu tačku je najviše osvetlio
Avgustin, rimokatolički pisac, oko 420. godine u originalnoj
verziji knjige 'Božji grad'. U svim ostalim verzijama taj deo je
odstranjen, da za njega javnost ne bi saznala. Za vreme
Avgustina, papu su nazivali rimskim biskupom. Sada je papa
'sunce', vladar univerzuma - svemira. Zemaljski vladari su 'mesec'
i reflektuju njegovu slavu. Svi ljudi koji se klanjaju pred njim jesu
'zemlja'. U citatu se kaže da Bog papi garantuje božansku
pravdu kao Isusu Hristu na Zemlji, kako bi tajno
kontrolisao stanovništvo svake države preko obrazovne, političke,
ekonomske i vojne moći.
Sledeći veliki šok doživeo sam u školi. Imao sam 16 godina.
Nastavnik je rekao da je Petar prvi papa, a da bi to dokazao dodao
je kako je Simon Petar 'stena' na kojoj je postavljena
rimokatolička crkva.
A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga.
I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer
telo i krv nisu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. A
i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu
svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. I daću ti ključeve od
carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji biće svezano na
nebesima; i što razdrešiš na zemlji biće razdrešeno na nebesima.
(Matej 16, 15-19)
8
9. ALBERTO
Ja sam se tada ohrabrio i postavio pitanje koje me je gotovo
uništilo: "Ja ne razumem, Vi ste nam rekli da u latinskom i
grčkom stoji da Simon znači 'pesak', a da Petar tu znači 'mali
kamen'. Nije li Isus ta stena?"
Nastavnik je odgovorio da je to jasno rečeno u staroj
aramejskoj Bibliji koja više ne postoji. "Uostalom, Alberto, uopšte
ti nisam dozvolio da postavljaš pitanja."
Shvatio sam da sam izazvao samog papu, ali sam istrajao:
"Molim Vas, dozvolite mi da nastavim. Isus je rekao: Na toj steni
ću sazidati svoju crkvu. Prema tome, Petar ne može biti stena, jer
ga je malo kasnije nazvao sotonom."
I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj!
To neće biti od tebe. A on se obrnuvši reče Petru: idi od mene
sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božje nego ljudsko.
(Matej 16, 22.23)
Na to se nastavnik jako razljutio i poslao me je napolje:
"Odmah nestani iz mog razreda. Govoriš kao jeretik ili čak kao
ateista. Pričekaj napolju!"
Nakon dva sata nastavnik me je pozvao u svoju kancelariju gde
me je čekalo novo iznenađenje. On mi je objasnio: "Nisam te
isterao iz razreda radi tvoje greške, već zato što je to što si govorio
jako opasno. Isterao sam te, jer sam morao zaštititi sebe, iako se,
u stvari, slažem s tobom. Ali, svojim učenicima neću nikada
pokazati u šta verujem." Rekao sam: "Ne razumem, oče! Ako bih
Vas ja prijavio rektoru, Vi biste bili kažnjeni. To što činite, veoma
je opasno!" Na to on dodade: "Jednoga dana ćeš i ti shvatiti da
ima puno stvari o kojima ne smeš pričati. Upozorio sam te, možeš
ići!"
U školi nam nisu dozvoljavali da čitamo Bibliju. Jedino ju je
nastavnik mogao upotrebljavati. Jednog dana mi je jedan kolega
gurnuo u ruke Novi Zavet. Na moje iznenađenje, objasnio mi je:
"Alberto, s tim se ide u život ili smrt. Čitaj to!" Bio sam
prestrašen.
9
10. ALBERTO
U knjizi nisam našao rimokatolički žig saglasnoti2. Pokušao
sam da se oslobodim te knjige. Znao sam da ću, ako se dozna da
je čitam, biti optužen za krivoverstvo. Zato sam je sakrio. Tri
godine sam Novi Zavet čitao noću pod pokrivačem uz baterijsku
lampu. Zato sam morao da nosim naočare. Jako me je potreslo
kad sam pročitao da je Petar bio oženjen.
I došavši Isus u dom Petrov vide taštu njegovu gde leži i
groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta,
i služaše mu. (Matej 8, 14.15) I odmah izašavši iz zbornice
dođoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. A tašta
Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
(Marko 1, 29.30) Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i
ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kifa? (1. Korinćanima 9, 5)
Još više me je potresao odlomak u 1. poslanici Timotiju:
Istinita je reč: ako ko vladičanstva želi, dobru stvar želi. Ali
vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trezan,
pametan, pošten, gostoljubiv, vredan da uči; ne pijanica, ne
bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; koji
svojim domom dobro upravlja, koji ima poslušnu decu sa
svakim poštenjem; A ako ko ne ume svojim domom upravljati,
kako će se moći starati za crkvu Božju? (1. Timotiju 3, 1-5)
Kada sam pročitao: ...A Isus pogledavši na nj reče: ti si Simon,
sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar (mali kamen)
(Jovan 1, 42) Tada Petar napunivši se Duha Svetoga reče im:
knezovi narodni i starešine Izrailjeve! Ako nas danas pitate za
dobro delo koje učinismo bolesnu čoveku te on ozdravi; da je na
znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa
Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz
mrtvih, stoji ovaj pred vama zdrav. Ovo je kamen koji vi
zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u
jednome drugom spasenja, jer nema drugoga imena pod
nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela
4, 8-12) uverio sam se da sam bio u pravu kad sam shvatio da
Petar nije bio ta stena. To može biti samo i jedino Isus.
2 Imprimatur, nihil obstat - odobrenje više crkvene vlasti za štampanje nekog
crkvenog spisa.
10
11. ALBERTO
Nekako u to vreme počeli smo obrađivati istoriju inkvizicije.
Zbog toga sam sve više počeo mrzeti protestante, premda su me
neke informacije opet jako potresle. Već tada sam saznao da će
me ubrzo početi spremati za špijuna, da uništavam protestantske
crkve.
Inkvizicija je bila najstrašnija mašinerija okrutnosti i moći koja
je ikada postojala na svetu. Rimokatolička crkva je od 1200.
godine do sada bila uzrok smrti 60 miliona ljudi. Svetim uredom
koji vodi inkviziciju, upravljali su dominikanski fratri iza kojih su
stajali jezuiti. Sveti ured je širio teror gde god je stigao. Niko nije
bio siguran pred njim. Danas rimokatolička institucija pokušava
da izmeni istoriju, odnosno, ono što je vezano za inkviziciju, kako
bi prikrila svoja nedela. Knjige o tom predmetu tajanstveno su
nestale iz mnogih biblioteka. To je najbolje skrivana tajna
modernog vremena.
Na času crkvene istorije nastavnik nam je pročitao šta se
stvarno događalo u vreme inkvizicije. "Jednog dana ćete morati
kao sveštenici odgovarati na pitanja o inkviziciji. Na ovom času
ćemo razmotriti šta se u stvarnosti dogodilo." Pročitao nam je
jedan primer i nastojao je da pokaže kako je rimokatolička crkva s
moralnim autoritetom otkrivala jeretike i osuđivala ih na smrt.
Dana 21. maja 1559. godine, biblijski hrišćani su bili sabrani u
nekom domu i slavili su Gospoda. O tome je neko obavestio Sveti
ured za koji je to bio pravi zločin, kažnjiv smrću. Iznenada je
skupina inkvizitora prodrla u dom, te u 'ime Svetog ureda'
pohvatala ljude i okrivila ih da su čarobnjaci koji slave Sotonu.
Među onima koji su slavili Gospoda bila je i mlada žena, dona
Izabela, grofica i nećaka kralja Filipa. Ljudi su to rekli
inkvizitorima, ali oni se na to uopšte nisu osvrtali. Za njih je svaki
krivoverac bio zločinac. Izabelu nije oslobodilo ni to što je bila
trudna. Odvezli su je i rekli da Bog neće pomilovati ni dete
krivoverca, jer bi posle i ono bilo jeretik, bilo ono knez ili car.
Tribunal3 i porotu postavili su na Božje mesto. Ne slagati se s
njima značilo je izazivanje Boga. Tu su doveli Izabelu i rekli joj da
se pokaje i odrekne svoje vere. Ali Izabela je mirno odgovorila:
3 Verski sud.
11
12. ALBERTO
"Ne, ne mogu to učiniti. Kako da se odreknem moga Spasitelja?
Kako da se odreknem Njega, koji je za moje grehe umro na krstu,
koji je za mene dao svoj život? Kako da se odreknem Njega, koji je
moja jedina nada u večnost, koji me čeka nakon što vi uništite
moje telo. Gospodo, ja ne mogu lagati, jer sam upoznala istinu."
Njene su reči prekinuli povici: "Smrt veštici, govori samo laži.
Priznaj da si veštica. Kakvu istinu? Kaži nam šta je istina!" I
Izabela je nastavila: "Želite li da znate istinu? Molim se Bogu da
Ga upoznate, jer On je istina. Isus Hrist, moj Spasitelj je rekao:
Ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me.
(Jovan 14, 6)" Prekinuli su je glasni povici: "Ućutkajte
krivoverku. Devica Marija je tako rekla! Ti lažeš! Sveta mati je to
rekla, a ne Isus! Ona je put, a ne Isus! Usmrtite krivoverku!
Stavite je na spravu za mučenje!"
Dona Izabelu su privezali. Kapljicu po kapljicu vode su joj
puštali u usta, a s njom i oštru lanenu krpu. S vodom je prisilno
gutala i oštro platno, sve dok kraj platna nije dospeo do želuca.
Tada su ga iz nje povukli tako, da su joj istrgli sve, od želuca do
usta. Ali, Izabela je i dalje odbijala da se odrekne svoje vere u
Hrista. Morala je platiti strašnu cenu za to. Stavili su je na lomaču
i spalili uz glasne povike: "Prljava krivoverka, veštica!" Izabela je
tiho govorila: "Izgoreću za Božju slavu. Dragi Isuse, uzmi nas
sebi" (mislila je i na dete). Filip II je lično prisustvovao
spaljivanju Izabele.
Nastavnik je završio uz oduševljene reči kako se, eto, možemo i
sami uveriti da je Bog sačuvao našu veru i spasao crkvu. Znao
sam da tu nešto nije u redu, bio sam zbunjen, ali sam i dalje
mrzeo protestante. Bio sam, naime, uveren da su oni naši smrtni
neprijatelji. Zbog toga sam bio premešten u špijunsku službu
kako bih tajnim delovanjem uništavao crkve.
Imao sam 14 godina kad sam počeo sa tečajem o
protestantizmu i njegovom krivoverstvu. Bio sam određen da
radim među slobodnom braćom, pentakostalcima, baptistima i
ujedinjenim evangelistima. Za nekoliko godina uvukao sam se u
stotine crkava i organizacija. Moram vam reći, da su jezuiti s
takvim načinom rada počeli još 1550. godine. I danas, naravno,
12
13. ALBERTO
na prefinjeni način ulaze u sve pore života, što im uspeva
zahvaljujući ekumensko-harizmatičkom pokretu i
fundamentalnim crkvama. Sveštenik koji se uspešno ubacio u
zajednicu 'slobodne braće', dao nam je knjige Darbija (Darby),
Šefilda (Schöfield), Kelija (Kelley) i drugih. Dobro sam
prostudirao njihove skice biblijskih razdoblja i sedam crkava
opisanih u Otkrivenju. Imali smo ceo koncept službe 'slobodne
braće'. Sveštenik nam je pokazao i to kako da lomimo hleb kod
Gospodnje večere. Kad su pretpostavljeni uvideli da smo
spremni, dali su nam tačan opis lokacija crkava u koje je trebalo
da se ubacimo. Rekli su nam da se pretvaramo kao da prihvatamo
Isusa Hrista.
Možda bi bilo interesantno reći kako saznaju gde se skupljaju
pripadnici crkve. U Španiji je legalna jedino rimokatolička
institucija. Svaki lokalni sveštenik ima popis vernika. Ako neko
ne dolazi na misu, o tome se obaveštava tajna policija, koja
počinje tu osobu da sledi, i to toliko dugo, sve dok ne nađu mesto
zajednice kojoj se priključila. Naučili su nas kako da se igramo s
decom članova crkve i rekli su nam šta da ih pitamo kad smo
nasamo sa njima; zatim, pokazali su nam kako da budemo
ljubazni sa ženama i kako da im laskamo da su lepe i očaravajuće,
kad smo sami s njima; naučili su nas da se igramo njihovim
osećanjima, da pokazujemo žalost kad umre neko od njihovih
najdražih i veliko zanimanje kad neko prolazi kroz tešku krizu.
Najzanimljiviji deo predstavljala su uputstva kako da se podeli
crkva i unište propovednici koji tvrde da rimokatolička ustanova
nije hrišćanska crkva, ili koji kažu da rimokatolici nisu hrišćani.
Zbog toga su i postali naše mete. Samo u Španiji sam pomogao
pri uništenju najmanje 19 crkava. Dopustio sam da u jednoj raciji
i mene uhvate. Tako se i moje ime pojavilo u novinama među
'krivovercima'. Od propovednika sam dobio pismo koje me je
preporučivalo kao dobrog i pouzdanog hrišćanina. Tada sam
imao 17 godina. Sa tim pismom sam bio primljen u baptističku
crkvu u Venecueli, da bih potom otišao na interdenominacijski
teološki seminar u Kostariku. Moj je zadatak bio da uništim
propovednika, crkvu i seminar. Morao sam da skupim što više
imena i da ih pošaljem u Vatikan. Sva ta imena su pohranjena u
13
14. ALBERTO
ogromnom kompjuteru Svetog ureda. Tako Sveti ured koji je
vodio inkviziciju još uvek deluje. Imaju imena svih protestantskih
propovednika, i šta više, imena svih članova crkava po celom
svetu, uključujući i rimokatolike. Svi podaci se nalaze u
kompjuteru. To će im u budućnosti dobro doći, ako se neko bude
protivio rimokatoličkoj instituciji, ili ako se suprotstavlja
rimokatoličkoj svetskoj 'nad-crkvi', koju Rim namerava da osnuje
kad uspe da stavi sve protestantske crkve pod svoju kontrolu. Svi
protivnici rimokatoličkog harizmatičkog pokreta biće osuđeni na
smrt.
Tim je postavio pitanje Albertu da li pod tim misli na početak
nove inkvizicije. Alberto je odgovorio potvrdno. Tim je nemoćno
uzdahnuo: "O, Gospode Isuse, dođi što pre!" Alberto je nastavio:
- Nema još mnogo do tog vremena. To je velika bludnica iz
Otkrivenja 17. poglavlja. I na čelu njezinu napisano ime: Tajna,
Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima. I videh
ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih; i začudih
se čudom velikim kad je videh. (Otkrivenje 17, 5.6) Ona će
usmrtiti prave Božje vernike. ...I reče mi: ovo su koji dođoše od
nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubeliše haljine svoje u krvi
jagnjetovoj. (Otkrivenje 7, 14) I kad otvori peti pečat, videh pod
oltarom duše pobijenih za reč Božju i za svedočanstvo koje
imahu. I povikaše glasom velikim govoreći: dokle, gospodaru
sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na
Zemlji? I dane biše svakome od njih haljine bele, i rečeno im bi
da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i
braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni (Otkrivenje
6, 9-11) I videh prestole i seđahu na njima, i dade im se sud, i
duše isečenih za svedočanstvo Isusovo i za reč Božju, koji se ne
pokloniše zveri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na čelima
svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu
godina. (Otkrivenje 20, 4) To će biti okultna ubistva povezana s
crnom misom.
Da se vratim našem radu, odnosno, tome kako sam uništio
baptističku crkvu u Venecueli. Polovina članova te crkve je
verovala da je rimokatolička institucija takođe hrišćanska crkva.
14
15. ALBERTO
Njima sam govorio da imam puno dobrih prijatelja u
rimokatoličkoj crkvi, koji veruju da je to hrišćanska crkva, a da su
oni spaseni hrišćanski vernici, i da ko to ne veruje, uzrokuje veliki
raskol, te kvari Hristovo telo. Propovedniku, kao i njegovim
istomišljenicima sam, naravno, govorio drugačije. Pred njima
sam se pretvarao da mislim kako rimokatolička crkva nije
hrišćanska crkva. Pomoću časopisa iz Španije sam dokazivao
kako sam bio uhapšen i zlostavljan od rimokatoličke crkve, kako
je neprijateljski nastrojena i kako mrzi hrišćane. Dodao sam kako
je moj dragi propovednik još u zatvoru i kako su me proglasili
jeretikom. Ubedio sam propovednika da jasno govori protiv
rimokatoličke crkve. Baptistički propovednik mi je omogućio da
se nastanim u interdenominacijskom institutu, a ja sam počeo da
širim tračeve kako je imao odnose s osamnaestogodišnjom
devojkom. Ljudi su devojci poverovali, jer nisu znali da ju je
podmetnula rimokatolička crkva. Ona je đakonu propovednika,
koji je bio s njim u zavadi, rekla da bi htela da prizna da je imala
odnose sa propovednikom. Propovednik je bio nedužan, ali ga je
ipak napustila supruga, i crkva je bila uništena.
Prešao sam na drugi zadatak. Pre nego što vam nešto kažem o
tome, dodaću i to da smo imali nacrte za uništavanje osoba koje
nam se ne bi predale. Poznavali smo tri načina:
· Diskreditovati - širiti loš glas;
· Izolovati - osamiti, da bude sam, bez prijatelja koji bi ga
podržavali; i
· Usmrtiti.
Prvi način: Uništili bismo ugled osobe lažima o njoj,
izvrtanjem njenih reči. Prikazivali bismo propovednika kao
neprijatelja zemlje, prouzrokovali mu teškoće sa službenicima, ili
bismo ga povezali s nekom ženom koja je postavljena kao
propovednikova sekretarica upravo da bi imala aferu s njim.
Nekada bismo propovednika pozvali hitno, kasno noću. Kraj puta
smo postavljali ženu i iscenirali da je doživela nesreću, a kada bi
se on zaustavio da joj pomogne, ona bi povikala: "Silovanje!".
15
16. ALBERTO
Rastrgla bi svoju odeću, a njen saradnik bi je fotografisao i tako je
propovednik bivao uništen.
Kada bi vlada i policija istraživale slučaj nekog propovednika
koji je bio optužen za vezu s drogama, moderni mediji bi ga,
svakako, odmah osuđivali. Jednom propovedniku smo uništili
ugled spletkama oko kreditnih kartica. Puno se govorilo o tome.
Kasnije su se odgovorni izvinuli tom čoveku, ali bilo je prekasno.
Sve to smo radili, da bi tim ljudima uništili ugled. Koristili smo i
tajne telefonske pozive, te optuživali žene i decu za lažna dela. To
su samo neki od načina kojima smo nastojali da ih ocrnimo.
Takav čovek bi postao nepouzdan i žigosan kao lažov i lopov.
Drugi način: O propovedniku smo počeli širiti vesti da je
kontraverzan i da samo prouzrokuje teškoće. Nazivali smo ga
neprijateljem koji uzrokuje razdore, nejedinstvo; govorili kako
ima vlastitu neobičnu nauku ili veru, da je ostao sam i da je bez
propovednika prijatelja. O njemu smo počeli širiti laži kako je
doživeo nervni slom. Puno ih se nakon toga predalo, jer ih je
usamljenost prisilila da napuste službu.
Treći način: Ako bi čovek smatrao da je pozvan od Boga, i
ako pod svim tim pritiscima ne bi klonuo, počeli su se zbivati
neobični događaji. Pogazio bi ga auto i morao je u bolnicu. Neka
sestra bi iščupala cevčicu s kiseonikom, ili bi pomešala lek tako
da bi došlo do komplikacija i čovek bi umro. Smrt je mogla
nastupiti i usled trovanja hranom, ili bi zbog uzimanja
psihoškodljivih materija morao da bude premešten u duševnu
bolnicu. Moglo je doći i do iznenadne tuče sa strancima koji bi ga
u mraku napali noževima, ili je bio unajmljen ubica koji bi ga
ustrelio.
Protestantski interdenominacijski institut koji sam uništio bio
je u Kostariki. Sa mnom su došle i dve lepe devojke. Obe su bile iz
rimokatoličke omladinske borbene grupe. Izdavale su se za prave
hrišćanke koje svoju veru temelje na Bibliji. Karmen je u koledžu
bila u ulozi moje devojke, a Marija je došla da uništava
propovednike, i da unosi seks među studente. Da bih dokazao
svoje antirimokatoličke stavove, često sam se pred studentima
prepirao sa jezuitskim sveštenikom koji je dolazio u biblijski
16
17. ALBERTO
koledž. On je, naravno, dobro znao ko sam ja. Njemu sam
prenosio sve što sam saznao o toj školi, a on je to prenosio dalje
Svetom uredu u Vatikan. Među studente sam unosio nemir i
opiranje strogom redu, po kom su devojke i momci morali biti
razdvojeni. S rukom u ruci šetao sam sa Karmen. Učiteljice su u
toj školi bile misionarke i većinom neudate. To ih je jako
ražalostilo. Pripremio sam nekoliko mladih i privlačnih
rimokatoličkih momaka koji su se predstavljali za dobre hrišćane,
kako bi zaveli mlade učiteljice. Posećivao sam ženske spavaonice
u nedozvoljeno vreme. Jedne noći Karmen i ja smo dopustili da
nas uhvate u prizemlju ženskog studentskog doma. Ona je bila
samo u spavaćici, i u svoju odbranu je tvrdila da sve devojke tako
rade s drugim studentima. Naravno, došlo je do skandala koji se
našao u novinama. Jezuitski sveštenik je napisao prikladni
izveštaj. Koledž je bio pretresen i označen kao mesto nemorala.
Loše sam se oblačio. Neprestano sam zakašnjavao na predavanja.
Prigovarao sam nastavnicima i optuživao ih da nemaju
hrišćanske ljubavi. Kad me je nastavnik upozorio da sam ponovo
zakasnio na nastavu, napao sam ga da me stalno progoni kao i
katolički sveštenici. Kolege sam u svakoj prilici uveravao da bi im
bolje bilo da nastave svoje studije na rimokatoličkim fakultetima,
da su te škole bolje jer u njima vlada stroža disciplina, da tamo
nema skandala i tajni. Marija je takođe bila zaposlena. Većinu od
17 studenata, što ih je zavela, isterali su iz škole. Došao je i
početak rada s propovednicima. Kad sam zapazio prijatnu
hrišćansku crkvu i njenog propovednika koji je više puta sledio
Mariju pogledom, rekao sam joj da ga uništi. U jednoj prilici
bacila mu se u naručje sa strasnim rečima. Tako su pala tri
propovednika: metodistički, pentakosni i four square
propovednik. Postigli smo to da više nisu govorili protiv
rimokatoličke crkve, i još mnogo toga. Misija je bila veoma
uspešna. Sva tri propovednika postala su ekumenska, i od tada su
govorili samo o ljubavi. Nikad više nisu propovedali protiv
rimokatolika; sledili su naša uputstva. Poslednja stvar koju smo
izveli u biblijskom koledžu bio je trodnevni štrajk glađu za
poboljšanje uslova. To se opet pojavilo u novinama. Škola je bila
na ivici propasti. Rimokatolički sveštenici su zahtevali da se škola
zatvori, govoreći da je ona Sotonino oruđe. Tada su me zatvorili i
17
18. ALBERTO
škola je nameravala da me istera iz države. Ali, pre nego što je
počela redovna istraga, umešao se Vatikan, preko vlade, sa
zahtevom da me puste, jer sam dezerter iz vojske. Tako niko nije
otkrio da sam jezuita. Danas je taj biblijski koledž potpuno
ekumenski i tesno sarađuje sa rimokatoličkim sveštenicima.
Tim nije mogao razumeti zašto ove devojke zavode
propovednike. Zar za njih to nije greh?
- Imaju dva razloga: uništavanjem protivnika one brane svoju
veru i dobijaju poene za izlazak iz čistilišta. Biblijsko učenje je u
rimokatoličkom sistemu zamenjeno čistilištem i vernici imaju
umesto Božje reči svoje sveštenike i sakramente.
S učenjem o čistilištu počeo je 593. godine papa Grgur I, kao o
mestu gde se može naknadno očistiti svako koji je umro kao
rimokatolik. Firentinski koncil je to i službeno potvrdio 1439.
godine.
Biblija nas jasno uči da je svako ko umre u grehu izgubljen za
večnost i mora izgoreti u ognjenom jezeru: I dim mučenja
njihova izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se
poklanjaju zveri i ikoni njezinoj i koji primaju žig imena njezina.
(Otkrivenje 14, 11) A strašljivima i nevernima i poganima i
krvnicima i kurvarima i vračarima i idolopoklonicima i svima
lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom, koje
je smrt druga. (Otkrivenje 21, 8). Ako neko dođe u ognjeno
jezero, on više nema mogućnosti za spasenje i svemu je kraj. Ali,
ako ljude uveriš da veruju u čistilište, daješ im do znanja da
njihove duše možeš osloboditi svojim zalaganjem i uticajem. Zato
će oni uraditi sve što im sveštenici naređuju, ili će platiti sve što
sveštenici traže da plate.
Marija i Karmen su verovale da će za svoja dela primiti
posebnu milost, što znači da će malo vremena patiti u čistilištu.
Tako su ljudi spremni i da ubijaju ako treba. Fratri i časne sestre
koji su ubijali hrišćane za vreme inkvizicije, radili su to sa
ubeđenjem da će tako pre izaći iz čistilišta. To je najjače oružje
straha za nadgledanje rimokatolika.
18
19. ALBERTO
Slična tome je i misa - izmišljotina koju su smislili rimski
biskupi 368. godine. U vreme Trentinskog koncila skovali su
novu reč, kojom su opisali misu - transsubstancija. To znači da
sveštenik ima moć da pretvori hleb i vino u svemogućeg Boga -
stvarno telo, dušu i krv Isusa Hrista. To je pravo bogohuljenje.
Sveštenici tvrde da oni imaju moć da prizovu Hrista s Neba, da
obnove žrtvu - raspeće, svaki put kada služe misu. Ali, Biblija
kaže: A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne
strane Bogu. (Jevrejima 10, 12) Stoga taj stih rimokatolici nikada
ne čitaju. Ima još jedan stih koji sveštenici mrze: Dečice moja!
Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo
zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika. (1. Jovanova 2, 1)
Sledeće stvari nigde nisu zapisane u Bibliji. Rimokatolička
institucija uverava svoje pripadnike da to veruju (što je čisto
bogohuljenje). Ona kaže: Isus je na Nebu kao sudija bez milosti.
Nikome nije dozvoljeno da s molbom dođe k Njemu. Pred
Njegovim prestolom sedi Marija kao milosrdna majka, puna
milosti i razumevanja. Ona moli svog sina da oprosti i ima
samilosti prema onim rimokatolicima, koji joj se verno mole, i
veruju da je ona 'suspasitelj' i 'suotkupitelj'. To rade s uverenjem
da je Marija prolila svoju krv istovremeno kad je i Isus umro na
krstu, zbog svojih bolova i trpljenja za čovečanstvo. Marija je
njihova ulaznica za Nebo, nakon dolaska u čistilište. Zato oni
nikad neće napustiti Mariju, jer se boje za svoje duše. Sistem je
jednu zemaljsku majku preobrazio u božanstvo. Ali, Marija je kao
i svako drugo ljudsko biće grešnik.
Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna. Jer svi
sagrešiše i izgubili su slavu Božju, i opravdaće se zabadava
blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista. Kojega postavi Bog
očišćenje verom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu
oproštenjem pređašnjih greha, u podnošenju Božjemu, da
pokaže pravdu svoju u sadašnje vreme da je On pravedan i da
pravda onoga koji je od vere Isusove. (Rimljanima 3, 10.23-26)
I sam sam od sveg srca ljubio Mariju i ubijao bih za nju, dok
nisam našao u Bibliji nešto što me je jako potreslo. Samo Isus je
rođen bez greha: Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u
19
20. ALBERTO
ustima njegovim. (1. Petrova 2, 22) A On bolesti naše nosi i
nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog
bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša
bezakonja; kar beše na njemu našega mira radi, i ranom
njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki od
nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih
nas. (Isaija 53, 4-6)
Čitao sam Jovanovo jevanđelje: Isus joj reče: što je meni do
tebe ženo? (Jovan 2, 4) Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati
njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s
njime. I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje napolju,
radi su da govore s tobom. A on odgovori i reče onome što mu
kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja? I pruživši ruku svoju
na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko
izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i
sestra i mati. (Matej 12, 46-49) I ponovo u Jovanovom
jevanđelju: A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde
stoje reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! Po tom reče učeniku:
eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi. (Jovan
19, 26.27) Ti stihovi su me tako uznemirili da nisam uopšte
mogao da spavam. Potražio sam jevrejskog rabina da bih ga pitao
da li je možda kod jevreja bio takav običaj, ali on je to odlučno
pobio.
Kraljicu neba je slavila sotonska religija koja je poticala od
starog Vavilona i nazivala se 'obožavanje Vala'. Bog je to mrzeo.
Zato je Isus nazvao Mariju 'žena', dok ju je taj sistem, danas
nazvan rimokatolicizam, postavio za 'kraljicu neba'.
Tim je postavio pitanje bezgrešnog začeća.
- Rimokatolici moraju verovati da je Mariju njena mati zanela
bez greha, da je i ona rođena bez greha. To je poistovećuje s
Bogom Ocem i čini je majkom Božjom.
Tima je opet zanimalo kako rimokatolici mogu tvrditi da su
'nanovo rođeni'. Da li oni upotrebljavaju drugi rečnik?
- Kada je rimokatolik poškropljen za krštenje, oni veruju da je
'nanovo rođen', premda je još dete. Rimokatolik veruje da je
20
21. ALBERTO
spasen sve dotle dok moli Mariju, i ostane veran svome sistemu.
Rečeno im je da izvan rimokatoličke institucije nema spasenja.
Kad rimokatolik kaže da je primio Gospoda Isusa kao svog
Gospoda i Spasitelja, to ne znači da on nosi vaskrslog Hrista u
svom srcu, već znači da prima Isusa svaki put kad jede hostiju ili
hleb za vreme mise. On veruje da stvarno jede Isusovo telo i krv.
Tako se i pokajanje prikazuje drugačije: pokajanje za njih ne
znači da se mole Bogu za oproštenje, da žale zbog greha i da
ostave grehe. Rimokatolik Boga 'potplaćuje' s pokorom. Sveštenik
mu oprašta, određuje pokoru za njegov greh. To znači da mora da
izmoli, na primer, 50 'Zdravo Marija' ili 'Očenaša', ili da upali
sveće raznim svecima, ili da hoda na kolenima oko crkve, ili nešto
drugo.
- Po Vama, šta treba da učini rimokatolik kada se obrati?
- Kada je rimokatolik obraćen, on ne može dalje ostati u
rimokatoličkom sistemu. Ne vucite u tuđem jarmu nevernika;
jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima videlo
s tamom? Kako li se slaže Hristos s Velijalom4? Ili kakav deo
ima verni s nevernikom? Ili kako se udara (kiti) crkva Božja s
idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću
se u njih, i oni će biti moj narod. Zato otiđite između njih i
odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću
vas primiti, i biću vam Otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri,
govori Gospod svedržitelj. (2. Korinćanima 6, 14-18) Imajući
dakle ovakva obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake
poganštine tela i duha i da tvorimo svetinju u strahu Božjemu.
(2. Korinćanima 7, 1) Ako dakle sluša Isusa Hrista, on mora izaći.
Gospod će iz njegovog srca izvaditi sistem i dati mu život, jer taj
sistem može jedino dati smrt i strah.
No, da nastavim s onim šta sam radio.
Nakon što sam uništio teološki institut, poslali su me u
Vatikan, gde sam postavljen za jezuitskog sveštenika. Pošto sam u
pređašnjem radu bio izuzetno uspešan, postavljen sam u najviši
stepen zakletve u redu. Dobio sam posebnu legitimaciju i
4 Đavo.
21
22. ALBERTO
službenu potvrdu mojih pretpostavljenih za rad u drugim
državama. Pre nego što sam otišao, bio sam postavljen za biskupa
rimokatoličke crkve i primio bulu posvećenu od 'apostolskog
naslednika', rimskog pape. Legitimaciju je izdala španska vlada
1967. godine pod vođstvom diktatora Franka. Njegova služba
sigurnosti je bila stroga kao Gestapo u Nemačkoj. Zato sam se
prilikom izrade legitimacije morao pobrinuti za razne dokumente
i proći kroz niz postupaka, da bi taj dokument bio punovažan. On
je predstavljao potvrdu vlade da sam bezuslovno pokoran papi,
kroz konkordant koji je potpisala vlada i Vatikan.
Kada sam postao sveštenik, verovao sam da ću naći istinu i
zadobiti mir, kao što sam obećao svojoj majci. Ali, bio sam
nesrećan. Što sam više napredovao u jezuitskom redu, to sam više
uočavao pokvarenost u instituciji.
Pozvali su me na tajnu crnu misu, koju je vodio jedan od viših
pretpostavljenih jezuita u samostanu na severu Španije. Kada
sam se poklonio da poljubim njegov prsten, opazio sam simbol od
kog mi se zaledila krv. Bio je to masonski5 simbol. To je bila stvar
koju sam mrzeo i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se
rušilo. Saznao sam da je crni papa6 takođe mason i član španske
teističke stranke. Dobio sam vrtoglavicu kad sam saznao da je
jezuitski general u tesnoj vezi sa iluminatima7 iz Londona.
Ignacije Lojola, osnivač jezuitskog reda, bio je član iluminata.
Nekoliko sedmica sam bio bolestan, jer se sve, protiv čega su me
učili da se borim, sjedinjavalo negde pri vrhu.
Zbog mog prethodnog rada i iskustva bio sam postavljen u
ekumensko društvo pod papom Jovanom XIII (neka vrsta
policije). Protestante nisu više nazivali jereticima, krivovercima,
već 'odvojenom braćom'. Ateisti nisu više naši neprijatelji. Sve to
sa namerom da bi svi vernici bili udruženi u jednu svetsku crkvu,
5 Masoni, 'slobodni zidari' - tajno religiozno-filozofsko društvo sa mističnim
obredima.
6 Crni papa - jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimu.
7 Illuminati, 'prosvetljeni' - pokret sličan masonskom, tajno društvo za širenje
slobodoumnih ideja.
22
23. ALBERTO
a svi nevernici u jednu svetsku vladu. Mi smo se uspešno
infiltrirali u sve organizacije. To novostvoreno remek-delo, treća
sila, zove se harizmatički pokret. To je most prema Rimu.
Protestanti su nas prihvatili raširenih ruku. Veliki uspeh su nam
doneli špijuni u protestantskim crkvama. Zahvaljujući našim
tajnim agentima, uvukli smo se u hrišćansku televiziju i
publikacije. Prihvatili su nas kao učitelje, propovednike i
evanđeliste. Širili smo ljubav i njome smo ujedinjavali sve u jedno
zajedništvo. To je naše 'probuđenje'.
Prva protestantska grupa u koju smo ubacili špijune bili su
adventisti sedmog dana, zatim full gospel businessmen, onda
baptisti, metodisti, prezbiterijanci, luterani i svi ostali, dok se
nismo infiltrirali i među mormone i Jehovine svedoke.
Sledeći su bili seminari, univerziteti i koledži. Jezuiti su
rukovodili rimokatoličkim omladinskim akcijama, Marijinim
skupovima i tako dalje. Sve navedene grupe su prestale da govore
protiv Rima, ili su priznale da je rimokatolički sistem hrišćanska
crkva. Pobedili smo kompromisima. Skoro svi protestantski
propovednici su se uplašili da govore protiv Rima, bojeći se da ne
budu napadnuti. To je veliki otpad, veliko udaljavanje od učenja
Biblije, o kojem Biblija govori da će nastupiti pred ponovni
dolazak Gospoda Isusa.
Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok
ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin
pogibli. (2. Solunjanima 2, 3)
Živimo u poslednjim danima. Rimokatolički sistem je opisan u
17. poglavlju Otkrivenja kao Velika bludnica. To je nad-crkva.
Zver će je upotrebiti da preuzme silu u vreme 'velike nevolje', a
nakon tri i po godine uništiće je ognjem. Sam Isus će se umešati u
armagedonsku borbu i svojim dolaskom uništiti sav odvratni
sotonski svetski sistem i daće obraćenima pravdu i svetost
zauvek.
U vreme kada sam saznao za ove stvari bio sam posve shrvan.
Moja nada je nestala. Živeo sam od lekova za smirivanje. Jednom
sam govorio na ekumenskom skupu južnoameričkih
protestantskih i rimokatoličkih vođa u Gvatemali. Na stadionu je
23
24. ALBERTO
bilo oko 50.000 ljudi. Učinio sam nedopustiv greh, jer sam izneo
istinu o Rimu. Dobro se sećam svojih reči:
"Kako da vam propovedam o životu kada sam mrtav, i sistem
kojemu služim zaudara po smrti, po ispovedaonicama, Mariji,
čistilištu, misi i sveštenstvu koje poriče Hristovo vaskrsenje?
Kako da vam govorim o životu kad sam vam lagao, infiltrirao se i
uništavao vaše crkve. Uvereni ste da ekumenski pokret
predstavlja ljubav i jedinstvo, a u stvarnosti donosi smrt. Pošto ja
nisam vaš brat..."
Tada sam iza sebe čuo povike: "Riveru moramo zaustaviti!
Kako da mu zavežemo usta?"
Kada se skup završio, mene su odmah avionom prevezli u
Panamu, a odande u Španiju. Govorili su: "On će platiti za ovo što
je učinio". Tada je započeo najmračniji deo mog života. Različitim
metodama pokušali su da promene moje mišljenje. Nakon
nekoliko meseci dovezli su me u Barselonu u samostan u kome su
lečili duševno bolesne sveštenike. Kakvo je to mesto? O, moj
Bože! Naime, 'Sveti ured' me je optužio za krivoverstvo zbog
ludila. Zatvorili su me u tapaciranu ćeliju. Po nekoliko dana sam
ostajao bez hrane i vode. U to vreme ispisao sam stotine papira i
morao odgovarati na razna pitanja. Noću su me omamljivali, tako
da nisam mogao spavati. Bio sam bolestan i potpuno iscrpljen.
Upozoravali su me: "Rivera, opozovi rečeno i javno priznaj da
postoji samo jedna crkva, sveta mati rimokatolička".
Nakon dve nedelje brutalnog ispitivanja izgubio sam i
poslednju nadu i svojim mučiteljima sam u lice rekao: "Kada svi
ti rimokatolici, kojima mi tako lažemo, umru i dođu u pakao, šta
ćemo im reći? Krhotina kamena - kip ih ne može spasiti. Marija je
sama rekla: ... što god vam (Isus) reče, učinite. (Jovan 2, 5) Sve
što smo govorili o njoj same su laži. Biblija to dokazuje. Uvereni
ste da ubijate za Boga, ali to radite za đavola, jer ste sotonska
deca."
Nakon tih reči me je jedan od njih jako napao. Stisnuo me je za
vrat i vikao: "Zaveži Rivera, govoriš kao protestant. Ti si taj koji
uništavaš veru naše blagoslovene majke device Marije. Slomiću ti
vrat, Rivera."
24
25. ALBERTO
'Lečili' su me elektrošokovima i jakim drogama. Nakon dva
meseca dobio sam upalu mehura i izgubio svaki osećaj. U trećem
mesecu sam prestao disati. Stavili su me u železna pluća. Uvek
sam iznova proživljavao majčinu smrt. Uvideo sam da sam u
istom položaju, zbunjen od straha, uveren da idem u pakao.
U najtamnijem trenutku došao je k meni Gospod Isus i dao mi
život kroz ove reči Svetoga Pisma: Tada Isus govoraše onim
Jevrejima koji mu verovaše: ako vi ostanete na mojoj besedi,
zaista ćete biti učenici moji, i poznaćete istinu i istina će vas
izbaviti. (Jovan 8, 31.32) Molio sam Isusa da mi oprosti sve
grehe. U tom trenutku je kroz moje telo potekao život. On me je
spasao i izlečio. Od tog trenutka bio sam oslobođen. Božja ljubav
me je potpuno ispunila kada sam shvatio da je Isus Hrist Gospod,
Stvoritelj svemira.
Na svetu beše i svet krozanj posta, i svet ga ne pozna. (Jovan
1, 10) Bog koji je negda mnogo puta i različnim načinom
govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana
ovih preko Sina, kojega postavi naslednika svemu, kroz kojega i
svet stvori. (Jevrejima 1, 1.2) On je svemogući Bog i Mesija
Izrailja. Zbog svoje poslušnosti svom nebeskom Ocu išao je na
krst i prolio svoju dragocenu krv da bi oprao naše grehe. On je
platio ogromnu cenu: Jer Bogu tako omilje svet da je i Sina
svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji Ga veruje ne
pogine, nego da ima život večni. (Jovan 3, 16)
Ni jedan katolički sveštenik ne može dozvati Isusa natrag na
Zemlju, da bi ponovio to užasno delo trpljenja, što oni tvrde za
misu. U Jevrejima 10, 12 jasno je rečeno: A On prinesavši jedinu
žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Tri dana nakon
smrti Isus je vaskrsnuo i ustao iz groba i sada sedi s desne strane
Bogu i Ocu na Nebu. Više nam nisu potrebni sveštenici kao
posrednici, jer Biblija nam jasno kaže: Imajući dakle velikoga
poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina
Božjega, da se držimo priznanja. Jer nemamo poglavara
svešteničkoga koji ne može postradati s našim slabostima, nego
koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha. Da pristupimo
dakle slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i
25
26. ALBERTO
nađemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć. (Jevrejima
4, 14-16) Dakle, Isus je naš jedini posrednik. Ovo je kamen koji vi
zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome
drugom spasenja. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga
ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela apostolska 4, 11.12) A
u 1. Jovanovoj poslanici 1, 9.10 piše: Ako priznajemo grehe svoje,
veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od
svake nepravde. Tako mi možemo doći direktno Isusu! Slava nek
je Bogu za to!
Sam sam uspeo da se izvučem iz železnih pluća i odstranim
cevčice sa svoga tela. Na pitanje začuđenih, ko me je izvukao,
odgovorio sam da mi je Isus dao život.
Nedelju dana kasnije bio sam otpušten. Nisam mogao verovati
da su me samog poslali u Madrid. Tamo me je dočekao jezuitski
sveštenik - vatikanski 'pas čuvar', njihov najpouzdaniji čovek.
Mrzeo je zemlju po kojoj sam hodao. Nekoliko me je dana
obrađivao svim metodama jezuita kako bi me povratio u papinu
službu. Ali, ja sam mu govorio kako sam spašen, i s Biblijom sam
mu dokazivao istinu. Božja reč je dotakla njegovo srce. Na moje
iznenađenje, on je zaplakao, vratio mi pasoš i sve dokumente koji
su mi bili potrebni da bih napustio Španiju, te me je pustio s
rečima: "Alberto, napusti odmah ovaj zatvor i ne vraćaj se nikad
više. Verujem, Hrist će rasvetliti tvoj put. Sledi ga Alberto! Moli
se za mene! Ništa ne piši, samo se moli!"
Te noći sam poleteo iz Španije sa svega 40 centi u džepu.
Prekinuo sam s rimokatoličkim sistemom. Vatikan je 'zanemeo'.
Nisu mogli verovati da sam pobegao. Sad je moj život potpuno
promenjen i služim Gospodu.
Tima je još nešto zanimalo:
- Alberto, šta treba da učini propovednik da bi isterao
infiltratore - uhode iz svoje crkve i pridobio rimokatolike za
Hrista?
- Propovednik mora imati hrabrosti da sa propovedaonice
otvoreno kaže da prema Bibliji rimokatolici nisu hrišćani, i da
rimokatolička institucija nije hrišćanska ustanova. Najteže od
26
27. ALBERTO
svega je reći da rimokatolici koji umiru u toj veri ne idu ni u
čistilište (koje po Bibliji ne postoji), ni u Nebo, već će izgoreti u
ognjenom jezeru, pošto je ta njihova vera utemeljena na
njihovom vlastitom sistemu, a ne na Hristu i na Njegovoj
prolivenoj krvi, koja čisti njihove grehe.
I bi uhvaćena zver, i s njom lažni prorok koji učini pred njom
znake kojima prevari one koji primiše žig zverin i koji se
poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno,
koje gori sumporom. (Otkrivenje 19, 20)
- Ko će imati hrabrosti da to propoveda? - upitao je Tim.
- Ja ću to učiniti, jer ih ljubim; I čuh glas drugi s Neba koji
govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe
njezine, i da vam ne naude zla njezina. (Otkrivenje 18, 4) Mi
moramo doneti ovu vest života do 800 miliona rimokatolika koji
su zavedeni i slave Vala u svojoj ustanovi. Moje srce gori za te
ljude.
- Kako ćeš to učiniti Alberto?
- Ne znam Tim, samo Bog zna kako će to biti učinjeno.
27
28. ALBERTO
2. deo
Alberto je nastavio:
- Te noći kada sam napustio Madrid, bio sam skoro slomljen.
Imao sam jedan kofer i putničku kartu za Vašington. I sam sam se
nakon svega čudio kako mi je Bog pripremio i uručio pasoš i
ostale potrebne dokumente da napustim Španiju. To je bio jedini
način da pobegnem. Svom ocu sam telefonirao nekoliko sati
ranije i rekao mu da sam napustio rimokatoličku instituciju. On
mi je rekao da sam 'porodični pas' i spustio slušalicu.
Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na Zemlju; nisam
došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim
čoveka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od
svekrve njezine: i neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi.
Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i
koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I
koji ne uzme krsta svojega i ne pođe zamnom, nije mene
dostojan. (Matej 10, 34-38)
Pre nego što sam napustio aerodrom, pozvao sam telefonom
svoju mlađu sestru Mariju u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući samo
Božjim rukama, telefonski službenik me je uspeo povezati sa
njom, pošto je ona bila opatica u rimokatoličkom ženskom
samostanu "Sveto srce" u Londonu. Kad me je čula, Marija je
počela plakati i govoriti: "Alberto, to si ti? Oh, Alberto, Alberto!
Pokušala sam se ubiti tri puta... Pomozi mi Alberto!"
Dok sam čekao na razgovor s Marijom, zakasnio sam na avion
za Vašington. Iste noći u tom smeru leteo je još samo jedan avion
i to za London. Krenuo sam njime. Samo je Bog znao strašnu
životnu opasnost u kojoj se Marija nalazila i koliko je bila blizu
smrti. Bog me je poslao u London. U sebi sam se molio: "O Bože,
šta da radim? Slomljen sam! Zakasnio sam na avion za Vašington
i sve se iskomplikovalo. Sada sam u Londonu. Ako sam tu zato da
vidim Mariju, Gospode, pomozi mi!"
Našao sam govornicu i počeo zvati protestantske crkve. Najzad
sam pozvao malu anabaptističku crkvu u Londonu. Hvala Bogu,
28
29. ALBERTO
doneo sam dobru odluku. Ovi ljudi su došli da mi pomognu.
Odvezli su me autom do samostana u kom se nalazila Marija i
rekli su mi da će, ako ne izađem za jedan sat, doći po mene. Ušao
sam u samostan.
"Da li ste Vi otac Rivera?" - zapitala me je majka superior8.
"Da!" - odgovorio sam.
"Marija mi je pričala o Vama mnogo puta. Rekla mi je da ste
veoma čvrst sveštenik i veoma odan." Nastojnica je samnom
razgovarala nepoverljivo, tako da sam se pitao da li ona već zna
da sam napustio rimokatoličku instituciju. Ona je nastavila:
"Znam, došli ste da vidite Vašu sestru Mariju, ali ona je suviše
bolesna da Vas vidi."
"Žalim, ali zato sam u Londonu. Moram videti Mariju pre nego
što otputujem za Ameriku."
"Oče, moram se izvinuti što Vam ne mogu dopustiti da vidite
Mariju. Ja moram tako postupiti prema našim pravilima i prema
kućnom redu. Kao što znate, ovo je ženski samostan i ona može
videti samo sveštenika koji je njen ispovednik."
"Ipak, ja je želim videti sada, s Vašom dozvolom. Sestro, hoćete
li mi pokazati njena vrata?"
"Nikome nije dozvoljeno da kontaktira sa samostanskim
opaticama, osim u naročitim okolnosima."
(Telefonski razgovor iz Španije bio je jedina iznimka kada su
mi dopustili da razgovaram sa Marijom.)
"Ako mi vi ne dovedete Mariju ovamo ja ću je naći sam."
"Oče, ja nemam drugi izbor, nego da pozovem policiju."
Znao sam da je Vatikan obavestio arhiđakone u Londonu da
sam pobegao. Nastojnica samostana još nije bila obaveštena,
inače bi zvala arhiđakone umesto policije. Oni su me već lovili.
8 Nastojnica samostana.
29
30. ALBERTO
"Više me ne zovite 'Oče', jer ja nisam više sveštenik Rima, nego
pokajani grešnik. Bez obzira šta ćete Vi raditi, ja neću napustiti
ovo mesto dok ne vidim Mariju."
"Vidim da Vi niste više to što ste bili. Zato ćemo zaustaviti tu
jeretičku besmislicu. Oče, videćete šta ću učiniti."
Nastojnica je pozvala ostale opatice: "Sestre, ne dozvolite mu
da prođe kroz ova vrata. Ja ću pozvati škotsku gardu."
"Dobro, čekaću dok ne dođe policija."
Pola sata kasnije došla je umesto škotske garde metropolitska
londonska policija. Nastojnica samostana im je rekla: "Ovaj čovek
se lažno predstavlja kao sveštenik i ušao je na lažni zahtev."
Oficir je na to odvratio: "Ovo su veoma ozbiljne optužbe."
Opatice su slučaj iznele policiji na veoma prefinjen način, tako
da je njihov prikaz delovao veoma uverljivo. Čulo se jecanje, a
neke od njih su govorile: "O, majko Božja, pomozi nam protiv
ovog zlog čoveka!" Opet se čulo jecanje, dok je nastojnica govorila
policiji: "On je hteo da nas fizički napadne. Hoću da ga zatvorite!"
Sme li jedna opatica da se suprotstavi svešteniku? Odgovor je
u njenoj zakletvi, prema kojoj je ona dužna da se odrekne čak i
pape, ako se on odvrati od rimokatoličkog učenja.
Ja sam odgovorio: "To nije istina, ja ih nisam napao. Ovde su
moji dokumenti od arhiđakona u Madridu, koji mi dozvoljava da
dođem ovamo."
"Gospodine, mi ne znamo španski. Ali, da li je ovo njihov
pečat? Onda ste Vi sveštenik."
Rekao sam: "Ne, ne više za rimokatolički sistem."
Ispričao sam im ukratko ceo događaj kako sam našao Hrista.
Gospod je pomogao da me je policijski inspektor saslušao, a kako
je i on svoju veru temeljio na Bibliji, on je, Bogu hvala, stao uz
mene. Na kraju sam rekao: "Ja ovde nisam provalio, nego sam
došao da vidim svoju sestru, koja je negde u ovom samostanu.
Ona je veoma bolesna. Nastojnica mi nije dozvolila da je vidim."
30
31. ALBERTO
Oficir ju je pitao za moju sestru, na šta je ona odgovorila: "Ona
nije ozbiljno bolesna."
Oficir me je tada upitao: "Dr. Rivera, da li Vaša sestra želi da
Vas vidi?"
"Da, ja sam pre dva dana s njom razgovarao telefonom. Ona je
tražila pomoć." Nastojnica se usprotivila: "Nemoguće, on laže.
Njoj nije dozvoljeno da upotrebljava telefon... hoću da kažem..."
"Mi bismo hteli da vidimo njegovu sestru i razgovaramo s
njom o tome, s Vašom dozvolom!"
Nastojnica samostana je pokušala na svaki način da otpusti
policiju. Nije htela da vide Mariju. Ipak, oni nisu otišli. Tako nas
je odvela do Marijine ćelije. Kada je nastojnica otvorila čelična
vrata, osetio sam miris smrti - mrtvaca. Nisam mogao verovati
svojim očima. To je bilo užasno. Slomio sam se i zaplakao nad
onim što sam video. Napunio sam se mržnjom prema Rimu. Moja
sirota mala sestra, na vagi bi imala manje od 60 funti (30 kg). Na
njoj je bila krvlju natopljena odeća. Krv beše isušena i kruta. Leđa
su joj bila sva gnojna i krvarila su od udaraca bičem9.
Viknuo sam: "Marija... Marija... da li me čuješ?"
Čulo se samo jecanje. Mislio sam da je mrtva. Bio sam
ošamućen i skoro sam povraćao od zadaha trulog tela. Onda sam
zapazio da se miče. Kada sam je zovnuo i pitao treba li joj lekar i
da li su je povredili, ona odvrati: "Ne, Alberto, ne. Jedno mi samo
zadaje bol. Tako sam slaba i zla i zaslužila sam da budem
kažnjena smrću."
Pitao sam je: "Zašto bi ti sebe kaznila Marija?"
"Zato što sam bezobzirna, treba da primam sve sakramente i
da se ispovedam ujutro i uveče. Osećam se bedno svakog
trenutka. Nemam nade Alberto, ja sam očajna. Pošto je On trpeo
9 Bičevanje je deo religiozne discipline u raznim katoličkim redovima u
samostanima. Opatice ili fratri obično bičuju sami sebe, ili ih drugi bičuju u istom
religioznom redu. To je utemeljeno na rimokatoličkoj doktrini dela. Institucija uči da
niko neće biti spasen na osnovu svoje vere. Ali Biblija kaže: Jer ste blagodaću
spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji. Ne od dela, da se niko ne pohvali.
(Efescima 2, 8-9) Mučenje, bičevanje je njihov put da se izađe iz čistilišta.
31
32. ALBERTO
za mene, ja moram da trpim za Njega. Ovo je moj suprug
(pogledala je na raspelo). Ja sam se udala za Hrista i ja moram
umreti za Njega." Sve vreme je držala raspelo u rukama.
Odgovorio sam: "Ovo je huljenje protiv našeg ljubljenog Isusa.
Njegova jedina nevesta je Njegova prava crkva, a sigurno je da
ova institucija ne pripada Njemu."
Marija izusti: "Moram poljubiti raspelo."
"Marija, kažem ti u ime Božje, prestani s tim! Ovo raspelo ti ne
može pomoći. To je smrt10. Ovo nije Hrist."
Nastojnica je viknula: "Oče Rivera, ostavite je!"
Za njom su vikale opatice: "Gledaj na raspelo!"
"Ovo je đavolsko oruđe!" - govorio sam. "O, Gospode, baci
svetlost na njen um."
Opatice su vikale: "Marija, kraljice Neba, pomozi nam!"
Rekao sam Mariji: "Prizovi ime Isusa Hrista. On je tvoj jedini
Spasitelj, ti moraš slušati Njegovo učenje. Ako se samo Njemu
moliš, tražeći oproštenje greha i obratiš se od svih ovih
religioznih laži, ti ćeš biti sada oslobođena krivice koju osećaš
kroz krv koju je On za tebe prolio na krstu."
"Alberto, da li će me On uslišiti?"
"Da Marija! Upravo takvu kakva jesi. Pouzdaj se u pisanu reč
Božju11."
10 Biblija nam kaže da je na Hristov krst prilikom raspeća bio stavljen natpis:
Isus Nazarećanin car Judejski (Jovan 19, 19-II deo). Na rimokatoličkom raspelu
čitate sledeće: I.N.R.I. Vebsterov rečnik kaže da I.N.R.I. znači: Jezus Nazarenus
Rex Judaeorum, no u extremnoj jezuitskoj zakletvi to ima posebno značenje.
I.N.R.I. znači: Iustum Necar Reges Impios (dobro je da se unište neverni ili
protestantski carevi ili upravitelji.) Raspeće Isusa donosi oproštenje i život, ali
raspelo je jezuitski simbol za osvetu i smrt!
11 U katolicizmu sama Biblija nije cenjena kao Reč Božja. Za njih je sveta prvo
tradicija - predanje, zatim Magisterium - učenje autoriteta institucije, a tek na kraju
Biblija. Sve to zajedno predstavlja za njih cenjenu Reč Božju.
32
33. ALBERTO
Bogu hvala, Marija me je poslušala. Osetila je olakšanje i
zamolila me je da je izvedem odavde, kako bi mogla služiti Hristu.
Rekao sam nastojnici: "Molim Vas, pustite me da izađem i
izvedem Mariju napolje iz ovog groznog mesta. Niko me neće
zaustaviti."
Nastojnica je viknula: "Oče, ovo je kidnapovanje, Vi je uzimate
protiv njene volje!"
Tada je reagovala policija: "Kako se ovo moglo desiti u
Engleskoj? Dr. Rivera, da li želite da uhapsimo i zatvorimo
nastojnicu za ovaj zločin? Samo podnesite optužbu i mi ćemo je
povesti. Marija je dokaz!"
Odvratio sam: "Bog će joj suditi i presuditi kao i celoj ovoj
instituciji."
Opatice su stale vikati: "Da je proklet zauvek! Gospa će se
obračunati s ocem Riverom za ovo. On je drugi Juda, koji je
prodao našeg oca papu."
Otišli smo i odvezli Mariju kod Lekara.
Zbog ovog događaja sam u Rimu stavljen na posebnu listu.
Mariju sam smestio na sigurno mesto, kod jedne porodice koja
temelji svoju veru na Biblijskom učenju. Oni su je negovali. Ja
sam bio slomljen, verujući da me vrebaju, bio sam suočen s
veoma mračnom budućnošću. Tražio sam zaposlenje kako bih
mogao platiti Marijino izdržavanje. Samo Bog mi je tu mogao
otvoriti vrata. U međuvremenu Marija se oporavila i udala za
jednog hrišćanskog gospodina. Posle su se oni odselili u Kanadu,
gde je Marija nestala. Kasnije sam otkrio da je njen muž, u stvari,
bio lažni brat. On je bio rimokatolik i član 'Kolumbijskih
vitezova'. Verujem da je ona mrtva, ili strada u nekom drugom
ženskom samostanu.
U Vatikanu su bili zabrinuti zbog mene, iako sam ja samo
čovek. Naime, znao sam suviše. Postao sam veoma opasan za
njih. Vatikan je hteo da me ućutka na sve moguće načine.
33
34. ALBERTO
Vatikanska akcija - moguć razgovor u Vatikanu:
"Kakve mogućnosti ima otac Rivera da se održi i da preživi?
Nikakve! Mi ćemo izvršiti pritisak na britansku vladu da je
uverimo da se on ne sme održati. Obavestićemo ambasadora
Španije u Londonu. Protestvovaćemo i zahtevati da se otac Rivera
vrati u Španiju. Da li će ga protestanti podržavati? Mi ćemo im
reći da je napustio Španiju jer je ukrao milion dolara, da je otišao
s nekom ženom i da nikada nije bio sveštenik."
"Ne!" - nastavio je drugi - "Mi ćemo pozvati na oprez naše
ljude u ekumenskom i harizmatičkom pokretu širom sveta da
nam pomognu i da ga unište. Šta će učiniti nezavisne
protestantske crkve u tom slučaju? Da li će one pomagati oca
Riveru? Ima li mnogo takvih crkava? Pomagaće ga samo takvi
koji kažu da mi nismo hrišćanska crkva. Takvih nema mnogo, ali
su veoma jaki i opasni. Moramo se bojati onih koji su potpuno
posvećeni Bibliji. Na žalost, otac Rivera je postao jedan od njih.
Da li će otac Rivera ići među Jehovine svedoke ili mormone?
Nikada! On je pravi hrišćanin i zna njihovu krivu nauku."
Otac Dominik iz "Svetog ureda" imao je nekoliko predloga:
"Moj predlog je, očevi, da oca Riveru usmrtimo 'nesrećnim
slučajem'. Imamo čoveka pod zakletvom u Londonu
spremnog za katoličku akciju. Zakleo se da će uništiti oca Riveru.
Imamo više mogućnosti: trovanje hranom, automobilska ili
železnička nesreća, ili greška u bolnici. Imamo puno načina. To se
mora izvesti pre nego što postane veoma poznat, jer bi to moglo
štetiti našem cilju političkog i religioznog jedinstva."
Jezuitska zakletva je posebna zakletva za glavne jezuite koji su
određeni za posebnu dužnost unutar vlada, vojnih ogranaka ili
područja nauke, medicine, obrazovanja, industrije, sindikata ili
neke religiozne institucije. Ti ljudi su veoma opasni. Svestan sam,
jer sam i sam bio jedan od njih. Dok sam bio pod zakletvom, čak
ni moja porodica nije bila sigurna od mene. Ovo je autentična
kopija zakletve:
34
35. ALBERTO
Obred uvođenja u dužnost i poslednja zakletva
jezuita12
Govori superior13:
"Sine moj, i do sada si učio da se pretvaraš da si tobože na
njihovoj strani, a zapravo nisi. Među rimokatolicima da budeš
rimokatolik i čak da budeš špijun među svojom vlastitom
braćom. Učio si da ne veruješ ljudima, da se ne uzdaš u ljude;
među reformatorima da budeš reformator, među hugenotima14
hugenot, među kalvinistima kalvinist, među protestantima da
budeš protestant i stekneš njihovo poverenje.
Traži da propovedaš sa njihovih propovedaonica i da svom
žestinom svoje prirode objaviš našu svetu religiju i papu; čak siđi
tako nisko, da postaneš jevrej među jevrejima, da bi se mogao
osposobiti da skupiš sve informacije u korist tvog reda, kao veran
papin vojnik. Učio si da tajno seješ seme neprijateljstva i zavisti
među državama koje su u miru i huškaš ih da prolivaju krv. Uvuci
ih u rat i stvaraj revolucije, građanske ratove u zajednicama,
provincijama i zemljama koje su nezavisne i pune prosperiteta,
koje uživaju blagoslove u kulturi, umetnosti i naukama. Budi na
strani onih koji se bore u ratu i radi potajno sa svojom braćom
jezuitima, koji su možda na drugoj strani i otvoreno se
suprotstavljaju onoj s kojom si ti povezan. Samo tako crkva može
uspešno u tim neugodnim uslovima privesti kraju pregovore za
mir... s time da cilj opravdava sredstva.
Učio si šta je dužnost špijuna: da sakupljaš činjenice i
informacije iz svih mogućih izvora. Trudi se da dobiješ poverenje
porodica protestanata i jeretika svih klasa, kako trgovaca, tako i
bankara, pravnika, zatim u školama i univerzitetima,
parlamentima, zakonodavnim telima, sudovima i saborima. Da
12 Ova zakletva data je jezuitima manjeg reda, ako se jedan od njih podiže na
položaj komandujućeg.
13 Poglavar.
14 Francuski protestanti.
35
36. ALBERTO
budeš sve za sve ljude, za papinu volju čije smo mi sluge sve do
smrti.
Primio si sve instrukcije još kao novajlija, pa kao neofit15 i kao
ađutor16, kao ispovednik i kao sveštenik, ali se još nisi opremio
svime što je potrebno, da komanduješ armijom 'Lojola' u službi
pape. Ti moraš da služiš u pravo vreme kao instrument i izvršitelj
kazne, kao što su naredili tvoji pretpostavljeni, jer ovde niko ne
može raditi ko nije osvetio svoj rad krvlju jeretika, jer bez
prolivanja krvi nijedan čovek ne može biti spasen. Zato,
naoružajte se za svoj posao i učinite svoje spasenje sigurnim. Ti
ćeš pored svoje prethodne zakletve pokornosti svom redu i
odanosti papi, ponoviti za mnom:
Ja, ... sada u prisutnosti svemogućeg Boga, svete device Marije,
svetog Mihajla arhanđela, svetog Jovana Krstitelja, svetih
apostola, svetog Petra i svetog Pavla i svih svetaca i sakralnih
hostija neba, obećavam i izjavljujem da ću, kada bude povoljna
prilika, voditi nemilosrdan rat potajno i javno protiv svih jeretika,
protestanata i liberala, kao što sam usmeren i upućen, da ću ih
istrebiti sa lica zemlje i da neću poštedeti nikoga, bez obzira na
starost, pol i uslove; da ću ih vešati i paliti, pustošiti, guliti kožu,
daviti i pokopavati žive, parati stomake i utrobe njihovih žena i
razbijati glave njihove dece o zidove, da satrem zauvek njihovu
odvratnu rasu. Pošto se to ne može činiti javno, ja ću potajno
upotrebljavati otrovni pehar, stisnuti konopac, čelični bodež ili
olovni metak, bez obzira na čast, rang, dostojanstvo ili autoritet
osobe ili osoba, bilo kakvi bili njihovi uslovi u životu, javni ili
privatni, onako kako budem u bilo koje vreme upućen od bilo kog
zastupnika pape ili starešine braće po svetoj veri, po društvu
Isusovom."
Sve se ovo čini u ime svemogućeg Boga. Prema tome,
rimokatolički sistem se ni u kom slučaju ne može nazvati
hrišćanskim! Ne - prema Bibliji!
15 Novozaređeni sveštenik.
16 Pomoćnik biskupa.
36
37. ALBERTO
Isus, Tvorac svemira je u obliku čoveka pre nego što će biti
razapet, bio u Jerusalimu suočen s drugim religijama. Gospod
Isus je dao Mojsiju zakon da zaštiti sinove Izrailjeve. 400 godina
pre Isusovog rođenja, religiozni ljudi su to sve znali, ali su počeli
gurati svoje vlastite ideje ispred Mojsijevog zakona, s
pretpostavkom da njihove ideje dolaze od svemogućeg Boga. Ali,
najveći deo tih ideja bio je tajanstveni materijal iz Vavilonskih
misterija koji je ubačen u njihovu religiju. Kako su godine i vreme
proticali, dodavano je sve više i više tvorevina ljudskog uma.
Zakon je bio tako pomešan s teorijama, tradicijama i ljudskim
idejama da niko više nije znao kuda to zapravo sve vodi. Isus ih je
korio: ukidoste zapovest Božju za običaje svoje. Licemeri! Dobro
je za vas prorokovao Isaija govoreći: Ovi ljudi približavaju se k
meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko
stoji od mene. No, zaludu me poštuju učeći naukama i
zapovestima ljudskim. (Matej 15, 6-9)
Same vođe jevrejske religije su govorile za sebe da samo oni
znaju velike tajne Božje. To je zvučalo veoma misteriozno, te je
narod obožavao jevrejske sveštenike kao Božje ljude. No, Isus je
dobro znao njihovu igru s narodom. Ljubljeni Isus, koji nije
mogao lagati, ili pokrivati njihove religiozne laži, zaustavio je tu
veliku religioznu mašinu. Rekao im je da su licemeri. Teško vama
književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko od
ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli. (Matej
23, 13) On nije pravio kompromise. On im je zadao direktan
udarac. Izložio je opasnosti svoj ugled i život. Zato vam kažem da
će se od vas uzeti carstvo Božje i daće se narodu koji njegove
rodove donosi. I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove
razumeše da za njih govori. I gledahu da ga uhvate, ali se
pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka. (Matej 21, 43.45.46)
Religiozni sistem je bio veoma moćan. On je kontrolisao sve.
Oni su čak imali ogromni uticaj na rimsku vlast. Jevreji nisu bili
samo robovi Rimljanima, nego i svojim vlastitim religioznim
vođama. Isus je postao glavna pretnja pošto im je rekao istinu, te
37
38. ALBERTO
razorio njihove zle religiozne trikove kojim su zavodili narod.
Hteli su da ga zaustave. Isus je tražio pokajanje i potpuno
odvajanje. Međutim, danas se to jedva ili uopšte ne uči u većini
crkava, hrišćanskih škola, seminara ili biblijskih koledža. Umesto
toga oni kažu da je to vek međusobnog bratstva! Crkve se
sjedinjuju pod navodno 'Božjim Svetim Duhom' ... 'kao što vidite
Bog ne gleda ko je ko' ... 'rimokatolici, jevreji, protestanti - svi su
jednaki u velikoj Božjoj porodici'.
Ovo je velika zabluda koja je prohujala svetom! Tvrdeći da
propovedaju jevanđelje ljubavi, propovedaju još jedno
smrtonosno delo otpada, tvorevinu rimokatoličke institucije,
kojom šalju još više duša u propast.
Veoma je popularan takozvani 'ujedinjeni hrišćanski pokret'.
Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što prehodite more i
zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, činite ga
sinom paklenim udvoje većim od sebe. (Matej 23, 15). 'Jevanđelje
ljubavi' kaže: 'Bog te voli. Njemu ne smeta kako ti živiš. Priključi
se našoj crkvi ljubavi i sve će biti u redu. Dovoljno je da kažeš: Ja
verujem u Boga! Onda je Bog srećan. On te uzima u svoje naručje
i govori ti: Dobro nam došao u Božju porodicu.' Tako narod biva
prevaren lukavstvima, jer u njihovom životu nema nikakve
promene. Oni i dalje žive grešnim životom, a veruju da će biti
spašeni. Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji
sastavljaju namere koje nisu od mene, zaklanjaju se za zaklon
koji nije od moga duha, da domeću greh na greh. (Isaija 30, 1) I
ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog
videlo, i tame u njemu nema nikakve. Ako rečemo da imamo
zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine.
Ako li u videlu hodimo, kao što je on sam u videlu, imamo
zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, sina njegova
očišćava nas od svakoga greha. Ako rečemo da greha nemamo,
sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grehe svoje,
veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od
svake nepravde. Ako rečemo da ne sagrešismo, gradimo ga
lažom, i reč njegova nije u nama. Koji govori: poznajem ga, a
zapovesti njegovih ne drži, laža je, i u njemu istine nema.
(1. Jovanova 1, 5-10; 2, 4)
38
39. ALBERTO
Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i
krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da
se sačuva u životu. (Jezekilj 13, 22)
Svet voli ovakvo krivotvoreno propovedanje. A sud je ovaj što
videlo dođe na svet, i ljudima omilje većma tama negoli videlo;
jer njihova dela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini mrzi na videlo i
ne ide k videlu da ne pokaraju dela njegovih, jer su zla. A ko
istinu čini ide k videlu, da se vide dela njegova, jer su u Bogu
učinjena. (Jovan 3, 19-21) Tako đavo radi ...i đavoli veruju i
dršću (Jakov 2, 19), jer je on već osuđen i želi sav svet da povuče
sa sobom u propast. Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš,
đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. (1. Petrova
5, 8) Tada će reći onima što mu stoje s leve strane: idite od
mene prokleti u oganj večni pripravljen đavolu i anđelima
njegovim. (Matej 25, 41)
S druge strane, Gospod Isus koji ljubi grešnika kaže: Ako
imate ljubav k meni, zapovesti moje držite. Ko ima zapovesti
moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav
k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k
njemu, i javiću mu se sam. Koji nema ljubavi k meni ne drži
mojih reči, a reč što čujete nije moja nego Oca koji me posla.
(Jovan 14, 15.21.24) Time je Isus bez okolišanja rekao iskreno i
otvoreno da je čovek po svojoj prirodi grešan i izgubljen, da se
mora istinski pokajati i zaustaviti se na putu zla, te predati
potpuno svoj život Hristu, ili zauvek izgubiti svoju dušu.
Veoma malo ih je tako propovedalo, da ne bi bili omrznuti.
Danas je slično. Bilo ko da se suprotstavlja moćnom religioznom
sistemu, biće osuđen na smrt.
I mene su osudili na smrt. Samo svemogući Bog može da me
sačuva u životu. U Londonu sam bio gurnut pod podzemnu
železnicu, a u Irskoj je moju spavaću sobu digla u vazduh IRA17. U
Americi, na jednom molitvenom sastanku, neko mi je u hranu
stavio otrov. Najmanje pet puta su pucali na mene.
17 Irska republikanska armija koja ubija britance i protestante u Irskoj; pod
kontrolom je jezuita koji su pod zakletvom.
39
40. ALBERTO
Pre pet godina je Sotona sproveo najsmrtonosniji napad na
mene kroz lažnu braću. Jedan hrišćanin koji je zubar i veoma
aktivan u pokretu 'Jevanđelja ljubavi' izvršio je zubni hirurški
zahvat na meni. Dok sam bio pod anestezijom, zubar je radio na
gornjem levom zubu. On je bušio krunu da bi otkrio živac i da bi
ga izvadio. Bušilica mu se slomila i umesto da je izvadi, ili da mi
kaže šta se desilo, on je zub pokrio porcelanskom krunom da se to
ne otkrije. Verujem da je to namerno ostavio u zubu, jer je znao
da će to prouzrokovati infekciju koja može dopreti do mozga i
prouzrokovati smrt. Međutim, Gospod me je sačuvao u životu.
Dve godine nakon toga, ja sam ponovo otišao kod tog 'brata', ne
sluteći da je slomljeni instrument u mojoj glavi. Taj lažni brat,
umesto da mi očisti zub, pošpricao mi je zubno meso nervnim
gasom. Moja supruga koja me je čekala ispred ordinacije videla je
bolničarku kako nosi moj kaput i pitala za mene. Bolničarka se
uplašila i rekla je mojoj supruzi: "Vaš muž umire".
Iako je trebalo da gas deluje tek nakon nekoliko sati, nakon što
bih se kolima vratio kući, ja sam se srušio još u zubarskoj stolici.
Krvni pritisak mi je pao na nulu. Moja žena je vikala: "Alberto, šta
su ti učinili?"
Zubar je rekao: "Ostavite ga samog, mi se dobro brinemo za
njega".
Ja sam reagovao i oni su me odneli u auto, a moja žena me je
odvezla kući. Doktor je rekao mojoj ženi: "Vaš suprug se uplašio,
vodite ga samo kući i njemu će biti dobro".
Kod kuće sam se srušio u kupatilu, a moji organi i nervi su se
potom paralizovali. Znao sam da sam otrovan, pošto sam i ja
radio s nervnim gasovima dok sam bio jezuita. Rim je skoro
pobedio. Moja žena je pozvala hrišćane po skoro celoj Americi i
Meksiku da se mole za mene. Rekla im je da sam otrovan. Bog je
odgovorio na njihove molitve i spasao me je od sigurne smrti.
Imao sam ogromne muke. Moje lice je oteklo i bilo unakaženo.
Otišao sam kod drugog zubara, koji mi je snimio zub i rekao mi je
da prosto ne veruje ono što vidi. To je bilo veoma opasno i zato je
odlučio da me pošalje kod specijaliste. Otkrio je instrument u
zubu, kao i mrlju infekcije. Specijalista za kanale zubnog korena
40
41. ALBERTO
je pokušavao da odstrani instrument iz mog zuba, ali nije uspeo.
Infekcija se proširila na vilicu. On mi je ostrugao kost vilice i
izvukao infekciju.
Sada možete videti da lažna braća mogu biti veoma opasna.
Zato je Pavle napisao: ...u strahu među lažnom braćom
(2. Korincanima 11, 26). Juda Iskariot beše takođe lažni brat koji
je predao Hrista. Bio je veoma religiozan. Propovedao je, činio
čudesa, izgonio demone i tri godine je bio neprestano s
Gospodom. Niko osim Isusa nije mogao znati da je on bio ubačen
među učenike i apostole. Juda je potajno kontaktirao s jevrejskim
sveštenicima i književnicima, te je bio pod zakletvom, kao
poverljiv čovek. Platili su mu da podržava njihovu religiju u ime
Božje.
Ovo je bila puna mera borbe između Isusa i jevrejske
religiozne mašine, upravo kao i danas. Isus je znao njihove
potajne želje, zavisti i mržnje, da će udariti na njegove učenike
nakon njegovog raspeća. On je svoje učenike pripremao za borbu
koja im predstoji: Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na
Zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. (Matej 10, 34) I
svi će mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi
do kraja blago njemu. Nema učenika nad učitelja svojega ni
sluge nad gospodara svojega. Dosta je učeniku da bude kao
učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina
nazvali Velzevulom, a kamoli domaće njegove? (Matej
10, 22.24.25) I ni u čem da se ne plašite od protivnika; koje je
njima znak pogibli, a vama spasenja, i to od Boga; jer se vama
darova Hrista radi ne samo da ga verujete, nego i da stradate
za Nj. (Filibljanima 1, 28.29) Ovo se još jedva negde propoveda.
One crne noći je najveći između lažne braće dao svoj poljubac
smrti Hristu, što je bio znak vojnicima da ga uhvate. I odmah
pristupivši k Isusu, reče: Zdravo Ravi! i cjeliva ga. A Isus reče
mu: prijatelju! Šta ćeš ti ovde? Tada pristupivši digoše ruke na
Isusa i uhvatiše ga. (Matej 26, 49.50) Vojnici su Isusa najpre
vodili do pokvarenih sudija. Oni su već znali presudu i pre nego
što je Isus došao u sudnicu. U vremenu koje je pred nama,
milioni će biti osuđeni na smrt na isti način, zbog poslušnosti
41
42. ALBERTO
Hristovoj nauci. Ponovo će izbiti progonstva. To je isplanirano još
pre 400 godina. Danas je ucenjena glava svakog hrišćanina koji
neće kompromis u odnosu na put kojim oni idu, ili u odnosu na
njihovo propovedanje ili pisanje. Vatikan neće tolerisati nikakve
opozicije svom cilju religioznog 'jedinstva'. Članovi sličnog
religioznog sistema predali su Gospoda Isusa na smrt, pošto nisu
mogli da podnesu Njegovu nauku. Isus je znao da se mora
ispuniti proroštvo. On je ostao poslušan svom nebeskom Ocu i
dopustio je da bude bičevan i izudaran. Milioni anđela koje je
Isus stvorio u slavi, posmatrali su potreseni Tvorca univerzuma,
kako biva razapet. Radi svoje velike ljubavi, Isus je zadržao
anđele da ne zbrišu Jerusalim. Po Spasitelju su pljuvali, rugali mu
se, te su i time ispunili proročanstva. Leđa svoja podmetah
onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne
zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. (Isaija 50, 6)
Prorok kaže: Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u
licu mimo svakoga čoveka, i u stasu mimo sinove čovečje. (Isaija
52, 14)
Isus, kao jagnje Božje beše razapet i prolio je svoju dragocenu
krv, da očisti naše grehe. ˛A Isus govoraše: Oče! oprosti im; jer ne
znaju šta čine... (Luka 23, 34) Jer Bogu tako omilje svet da je i
Sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga veruje ł(uzda
se u Njega)˛ ne pogineł (u jezeru ognjenom)˛, nego da ima život
večni ł(na Nebu)˛. (Jovan 3, 16) łSve jevrejske religiozne grupe
koje su bile u stalnom međusobnom sukobu, sjedinile su se u
odbijanju Mesije i to su učinili u ime Božje. Čak je i bezbožni
rimski poglavar Pontije Pilat hteo da oslobodi Isusa četiri puta,
ali je u tome bio sprečen od rulje koja je navalila na njega, te je
popustio pod religioznim pritiskom. Oni nisu ni sanjali da će
jednoga dana stajati pred svetim i pravednim Bogom na dan suda
i gledati u lice onoga kod su razapeli. ˛Eno, ide s oblacima, i
ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim
sva kolena zemaljska. Da, zaista. (Otkrivenje 1, 7)
Isus reče: Svrši se! (Jovan 19, 30) I povikavši Isus iza glasa
reče: Oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo
izdahnu. (Luka 23, 46) Neprocenjiva zavesa u hramu u
Jerusalimu, koja je zaklanjala Svetinju nad svetinjama, razderala
42
43. ALBERTO
se na dva dela, od gornjeg do donjeg kraja, kao znak da je prava
žrtva prineta, i više nije potrebno u hramu prinositi životinjske
žrtve, koje su bile predznak Hrista, Božjeg jagnjeta. I gle, zavjes
crkveni razdre se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i
zemlja se potrese, i kamenje se raspade. (Matej 27, 51) Bog je
udario u srce jevrejske religije, jer ona više nije bila prihvaćena od
Boga. Isus je bio poslednja i jedina prava žrtva. Time je ostvaren
jedinstven i jedini spasonosni put ka Ocu kroz Hrista.
Isus je rekao: Ja sam put, i istina i život; niko neće doći k Ocu
do kroza me. (Jovan 14, 6) Sotona je bio poražen, jer je Isus
nakon tri dana vaskrsnuo iz mrtvih. A u prvi dan nedeljni dođoše
vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge
žene s njima. Ali nađoše kamen odvaljen od groba. I ušavši ne
nađoše tela Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva
čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; a kad se one
uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga
među mrtvima? Nije ovde, nego ustade. Opomenite se kako vam
kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečji treba da se
preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane.
I opomenuše se reči njegovih. (Luka 24, 1-8)
Nakon 40 dana Isus je otišao na Nebo i obećao nam je da će
ponovo doći. I kad otidem i priprevim vam mesto, opet ću doći i
uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja. (Jovan 14, 3) Kada bi
sile tame znale šta će se dogoditi. Nego govorimo premudrost
Božju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog pre sveta za slavu
našu, koje nijedan od knezova veka ovoga ne pozna; jer da su
je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. (1. Korinćanima
2, 7.8)
Deset dana dasnije, na dan pedesetnice, kad su se učenici
molili Bogu, s Neba je izliven Duh Sveti i napunio vernike silom
sa visine (Vidi: Dela apostolska 2. poglavlje). Oni su nakon toga
okrenuli svet propovedajući dobru vest o spasenju, da je Isus
umro za njihove grehe, te da se mogu osloboditi sotonske
smrtonosne vlasti.
Jevreji su i dalje prinosili hramske žrtve koje su bile uvreda i
gadost Bogu na Nebu. Njegov jedini Sin se žrtvovao jednom, i
43
44. ALBERTO
time zauvek ukinuo sve životinjske žrtve. Ipak, jevreji su nastavili
sa žrtvovanjem. Tada reče: evo dođoh da učinim volju tvoju,
Bože. Ukida prvo da postavi drugo. Po kojoj smo volji mi
osvećeni prinosom tela Isusa Hrista jednom. I svaki sveštenik
stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje
nikad ne mogu uzeti greha, a On prinesavši jedinu žrtvu za
grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Jer jednim prinosom
savršio je vavek one koji bivaju osvećeni. (Jevrejima 10, 9-12.14)
Gospod je jevrejske žrtve zaustavio 70. godine naše ere. Isus i
prorok Danilo prorekli su da će se to dogoditi. I izašavši Isus
iđaše od crkve, i pristupiše k njemu učenici njegovi da mu
pokažu građevinu crkvenu. A Isus reče im: ne vidite li sve ovo?
Zaista vam kažem: neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se
neće razmetnuti. (Matej 24, 1.2) A posle te šezdeset i dve nedelje
pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će
vojvodin doći i razoriti grad i svetinju...(Danilo 9, 26) Rimski
vojskovođa po imenu Titus razorio je hram i uništio Jerusalim.
Jevreji koji su preživeli, pobegli sus u razne zemlje na sigurnija
mesta. Na taj način Bog ih je držao daleko, da ne bi ponovo zidali
hram i ponovo žrtvovali životinje.
Hristova crkva je u međuvremenu rasla i Sotona je objavio rat
protiv jevanđelja. Izbila su progonstva. Hrišćani su se raširili
svuda po svetu šireći svoju veru, premda se Sotona već ubacio i u
prvu crkvu. Deco! Poslednje je vreme, i kao što čuste da će doći
antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da
je poslednji čas. Od nas iziđoše, ali ne biše od nas; kad bi bili od
nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nisu svi od nas.
(1. Jovanova 2, 18.19) I neki sišavši iz Judeje učahu braću: ako
se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti. (Dela
apostolska 15, 1) Čudim se da se tako odmah odvraćate na
drugo jevanđelje od onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom,
koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu
jevanđelje Hristovo, ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam
jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude! Kao
što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje
drukčije nego što primiste, proklet da bude! Zar ja sad ljude
nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih
44
45. ALBERTO
ja još ljudima ugađao, onda ne bih bio sluga Hristov. (Galatima
1, 6-10)
Tada je đavo osnovao svoju 'hrišćansku crkvu' u Rimu, lažnu
Hristovu crkvu, 337. godine za vreme Konstantina. Sam
Konstantin nikada nije bio hrišćanin. On je tajno obožavao boga
Sunca sve do same smrti.
Sotona je koristio katoličku instituciju u Rimu da progoni
prave vernike i izbriše Hristovu nauku. Prava hrišćanska crkva se
skrivala po katakombama, gorama, da izbegne uništenje.
Umesto žrtvovanja životinja, kao što su činili jevreji u hramu u
Jerusalimu, Sotona je smislio novi i još opasniji način žrtvovanja,
nazvan misa. Rimokatolici tvrde da oni žrtvuju pravo Hristovo
telo preko 200.000 puta dnevno po čitavom svetu kroz
ponavljanje i nastavljanje. Kakvo bogohuljenje! Oni tvrde da
privlače Hrista s Neba svaki put kada se obavlja misa. No, to nije
protestantska Gospodnja večera u verskom smislu. To je sotonska
imitacija. Ovaj sotonski pronalazak je službeno potvrđen 394.
godine, ali ne u Jerusalimu, nego u velikom rimokatoličkom
hramu u Rimu. Ako je Sotona ubacio Judu među apostole, i
potom u prvu crkvu svoje infiltratore, a takođe i posle kroz sve
vekove, kako da to onda ne čini i danas.
Biblija nas upozorava na:
· lažne proroke - A bijaše i lažnih proroka u narodu, kao što
će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uneti jeresi pogibli i
odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu
pogibao. (2. Petrova 2, 1)
· infiltratore - Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su
davno određeni na ovo osuđenje, i Boga našega blagodat
pretvaraju u nečistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda
našega Isusa Hrista odriču se. (Juda 4)
· vukove - Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među
vas teški vuci koji neće štedeti stada, i između vas samih postaće
ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za
sobom. (Dela apostolska 20, 29.30)
45
46. ALBERTO
'Teški vuci' su se uvukli i među nas. Pošto propovednici ne
propovedaju o tom predmetu, hrišćani se slabo danas upoznaju s
tim stvarima. Rečima: 'Zašto je to potrebno?', 'Zar da svako ne
ljubi svakoga, naročito sada u 20. veku?', hrišćani se uspavljuju.
Međutim, Sotona ne spava. Njegovi ljudi se već godinama mirno
uvlače u crkve i to masoni, veštice, homoseksualci, i tako dalje.
Svi se oni pretvaraju da su hrišćani. Onda papa šalje svoje trupe u
protestantske crkve da završe posao. To su pritajeni jezuiti,
katolička omladinska akcija, Marijina legija i sveštenici i opatice
na ulici u civilu, obučeni da uče i propovedaju s propovedaonice,
govoreći da je rimokatolička institucija hrišćanska crkva, što već
skoro svi protestanti veruju da je istina.
Prijatelji moji, papa je došao u protestantsku Ameriku u sili i
slavi i primio laskanja od velikih evanđelista! Ovaj veliki i lukavi
neprijatelj evanđelja - papa - došao je i u Belu kuću kao gost
baptističkog predsednika Džimi Kartera (Jimy Carter), gde je
primio sve počasti kao šef držafe i duhovni vođa 800.000.000
katolika. Kada predsednik dozvoli papi da blagoslovi narod
(Ameriku), onda možete znati da je igra skoro završena. Jedini
istaknuti glas protiv njegove posete bio je glas jednog ateiste!
Naši veliki zaštitnici vere su ćutali. To je neverovatno da su neki
'veliki zaštitnici vere' otišli u Vatikan da vide papu, da razgovaraju
s njim i da dobiju njegov blagoslov! Kakva sramota! Njihovi
utemeljitelji i prethodnici bi bili žalosni kada bi videli koliko su
daleko otišli od jevanđelja.
Najveći tajni rimski agent koji je delovao u Americi bila je
jedna žena s kojom sam mnogo puta razgovarao. Ona je bila
povezana sa Marijinom legijom. Bila je određena da se probija
među pentakostalce i protestante kroz harizmatički pokret. Ona
je kroz svoje evangelizacije učinila ogromni posao za Rim. Ona je
trebala da postavi rimokatolički kodeks etike. To je bilo njeno
podučavanje.
· Odbacila je sve rimokatolike koji su prihvatili Hrista i pravu
biblijsku istinu.
· Nije hrabrila harizmatičke rimokatolike da napuste svoje
'crkve'.
46
47. ALBERTO
· Imala je sveštenike i opatice koji su uveravali protestante da
ako rimokatolici prihvate istinu, treba da ostanu u svojoj
instituciji. Ona je savetovala protestante da činu istu stvar. Ona je
svojim umiljatim smeškom - 'Jevanđeljem ljubavi' ujedinila
mnoge.
Kao nagrada za njen istaknuti rad bila joj je dozvoljena
privatna audijencija kod pape. Moramo znati, kada neka osoba
dobije dozvolu za takvu audijenciju, on, ili ona, mora da se
pokloni i da prizna papu kao Isusa Hrista na Zemlji i toga radi on
drži njihove ruke u naročitom blagoslovu za dobro obavljeni
posao.
Papa nikada nije blagoslovio pojedinca koji se suprotstavlja
rimskom učenju. To je jeres - krivoverstvo. Ne postoji zapis u
istoriji da se to ikada dogodilo. To je izričito zabranjeno kanonom
u rimokatoličkoj instituciji. Ovu je ženu zavolelo hiljade hrišćana.
Ali, 60% onih koje je primila bili su katolici. Ona je sve
podstrekavala na jedinstvo: sveštenike, rabine i propovednike.
Kada je umrla, za nju je bila služena posebna misa u Las
Vegasu. Dok sam još bio jezuitski sveštenik, znao sam da su
mnogi od nas u svom tajnom radu znali za njenu aktivnost.
Neka nas Bog čuva od gledanja na čoveka, ko god on bio. To
nam može doneti samo razočarenje i gorčinu kada takav padne.
Mi moramo staviti sve svoje pouzdanje jedino na Isusa Hrista.
On je jedini u koga se nećemo razočarati.
Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom
svojim, tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u
Hristu. Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propoveda kojega
mi ne propovedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne
primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste
potrpeli. (2. Korinćanima 11, 3.4) Jer će izići lažni hristosi i lažni
proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako
bude moguće i izabrane. (Matej 24, 24)
U početku su pentakostalci bili stvarno protivnici Rima. Ne
radi toga što govore jezicima, nego zbog svog učenja, odvojenja i
svetog života, kojeg smo se mi katolici stvarno bojali. Nekada su
47
48. ALBERTO
pentakostni propovednici govorili sa svojih propovedaonica
protiv Rima, da je Rim bludnica iz Otkrivenja 18, 17. Međutim,
danas oni više ne propovedaju odvajanje, nego ujedinjenje,
jedinstvo.
Ne mislite da su infiltratori samo među pentakostalcima,
harizmaticima ili u ekumenskom pokretu, nego i kod
fundamentalista i evangelista. Oni kontrolišu velike evanđeliste i
hrišćanske vođe i razmatraju šta oni kažu o papinim posetama.
Da li ćute ili su uzbuđeni zbog njegove posete i da li mu ukazuju
poštovanje i pišu o njemu u novinama. Nije dobro gledati ko je
ko, jer za zalogaj hleba čovek će učiniti zlo. (Priče 28, 21)
Rim radi s infiltratorima i kroz njih. Bog neka otvori oči svojoj
deci da budu oprezni. Oni su 'hrišćanski eksperti' za lažne religije,
a tvrde da su zaštićeni telom Hristovim od 'krive nauke'. Teško
onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka
svetlost, a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko, a od
slatkoga gorko. Teško onima koji misle da su mudri, a sami su
sebi razumni. Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u
mešanju silovita pića. Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a
pravednima uzimaju pravdu. Zato, kao što oganj proždire
strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako će koren njihov biti kao
trulež i cvet njihov otići će kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda
nad vojskama i prezreše reč sveca Izrailjeva. (Isaija 5, 20-24).
Međutim, znamo da je Rim obožavanje Vala sa krivotvorenom
hrišćanskom fasadom.
Zašto onda ne bismo digli uzbunu? Da! Ali, mali deo to
pokušava, većina se boji, a neki su i sami agenti.
U novembru 1979. godine papa se sreo s vođom pravoslavnih
crkava u Istambulu u Turskoj. Ovo ujedinjavanje će
pravoslavne crkve staviti pod Rim dajući tako papi
1.000.000.000 ljudi. Političari sveta se sada više boje sile ovog
čoveka nego atomske bombe. Vođe sveta ne samo da se boje,
nego i slede papu, jer on ima ogromno bogatstvo18. To bogatstvo
je pod vatikanskom zastavom. Vatikan je država za sebe, ona je
politička država i svaki rimokatolik postaje njen član u trenutku
18 Bogatstvo Rima je u trilionima dolara.
48