SlideShare una empresa de Scribd logo
1 de 81
Descargar para leer sin conexión
ALBERTO 
Dr. Alberto Romero Rivera 
ALBERTO 
1. deo 
1
ALBERTO 
Dr. Alberto Romero Rivera je bivši rimokatolički 
sveštenik, jezuita koji je obučavan za tajnog agenta, sa 
zadatkom da se infiltrira u protestantske crkve i 
seminare i da ih uništava. Čitajući Bibliju upoznao je 
Hrista i odlučio da napusti rimokatoličku organizaciju. 
Bog ga je na čudesan način spasao od odmazde i sada ga 
koristi u svojoj službi. U ovoj knjizi je opisano njegovo 
iskustvo. 
 
Sve je počelo u Španiji kad se jednog jesenjeg prepodneva 
1942. godine, po nekom seoskom putu, stari auto približavao 
rimokatoličkoj verskoj školi. Majka je zajedno sa sveštenikom 
vodila sina u školu. 
- Oče Avrame, ovo je najsrećniji dan u mom životu. Danas moj 
sin počinje da uči za sveštenika. 
- Da, gospođo Rivera, dobro ste ga pripremili za to veliko 
zvanje. Pogledaj, Alberto! Vidiš li zgradu ispred nas? To je škola u 
koju te vodimo. 
- Da, oče Avrame, vidim je. - nekako prestrašeno odgovorio je 
dečak, dok su se približavali staroj građevini. S majkom i 
sveštenikom Alberto je izašao iz automobila. 
- Krstio sam Alberta i sada sam srećan što ga mogu provesti 
kroz ova vrata - kazao je sa smeškom sveštenik, približavajući se 
vratima. - Dođi sinko! 
Ali, dogodilo se nešto neočekivano. Alberto je počeo jecati: 
- Ne, majko, ne! Ne želim da ostanem ovde. Hoću da se vratim 
kući s tobom! Ne ovuda, molim te, majko, ne! 
- Alberto, prestani već jednom. Moraš ostati ovde! Čuješ! 
Moraš! 
Sveštenik je bio začuđen: 
2
ALBERTO 
- Šta se to sada događa? 
- Oče, ne razumem. - ljutito je odgovarala majka svešteniku 
dok su dečaka provodili kroz vrata. 
Dve godine kasnije, tri žene dođoše da traže Alberta koji je sve 
ovo vreme proveo u školi. Albertova majka je bila na umoru. 
Poslala je svoju majku i dve sestre da ga dovedu. Upravitelj ih 
pozva k sebi. Albertova baka je uplašeno govorila: 
- Oče, nemamo više vremena. Albertova majka je jako bolesna. 
Lekar nam je rekao da požurimo ako želimo da je Alberto nađe 
još živu. 
Pozvali su i Alberta. Vest o majčinoj bolesti snažno ga je 
pogodila. Upravitelj mu je dozvolio da na neko vreme ode kući. 
Ali, Alberto je reagovao potpuno neočekivano: 
- Ne, oče! Neću više da idem kući. Ovde je sada moj dom, moje 
društvo. Crkva je moja majka. 
Pao je na kolena. Uporan rad jezuitskih sveštenika urodio je 
plodom. Alberto je bio potpuno promenjen. To je znao i 
upravitelj, ali je takođe znao i kako da ga sada ubedi: 
- Sine moj, dozvoli mi da te nešto pitam. Digni se i pogledaj 
me. Znaš da si ovde zato da bi postao sveštenik. Da li znaš da si 
ovde pod najsvetijom zakletvom poslušnosti? Čini mi se kao da 
sada nisi spreman da poslušaš, i zato odbijaš da ideš. 
- Oče, s Vašim dopuštenjem spreman sam da odem. 
- Dopuštam ti - dodade sveštenik. 
- Ali, oče, mogu li da se vratim? Mogu li? 
- Naravno, brate Alberto Rivera, doći ćeš nazad. 
Baka je postala nestrpljiva: 
- Požuri Alberto! Za ime Božje, požuri! Majka te svakako želi 
videti pre nego što umre. 
Kod Riverovih je sve bilo naopako. Albertovu majku su 
premestili iz spavaće u drugu sobu. Počela je govoriti kako 
čudovišta dolaze u njenu sobu, pa je otac Avram (sveštenik) 
3
ALBERTO 
poručio da je posebno dobro čuvaju. Za to vreme susedi su u 
drugoj sobi tešili oca: 
- Gospodine Rivera, Vaša žena je bila svetica. Svakome je 
pomogla. Bila je potpuno odana devici Mariji i njenoj crkvi. 
Koliko znamo, ni jednom nije izostala sa mise. Tereza je bila 
svetica. 
Razmišljanja i razgovore prekinula je buka u dvorištu. Žene su 
brzo ustale. Stigao je Alberto. Odmah su ga odveli k majci. Ona ga 
je zagrlila i s poslednjim snagama pritisnula na grudi. 
- Alberto, sine moj, svešteniče! Alberto, tako me je strah... ne 
želim da umrem... molim te, pomozi mi... bojim se. Moli se za 
mene... moli se blaženoj devici Mariji. Moli se za mene... već sam 
molila razapeto srce Isusovo, ali u svojoj duši nisam dobila 
nikakav odgovor. Pomozi mi Alberto... tako se bojim... pomozi 
mi... 
Došao je sveštenik. Alberto ga zapanjeno upita: 
- Oče Avrame, ne znam šta da radim. Možete li Vi još nešto da 
učinite za nju? 
Ali, sveštenik je bio bez snage. 
- Sine moj Alberto, učinio sam sve što je bilo u mojoj moći. 
Majka je i dalje vikala: 
- Oh, Bože... opet se približavaju ta odvratna stvorenja... 
Dolaze po mene... kako se bojim. Opet su ovde... ovde u sobi. 
Sveštenik je nastavio da smiruje Alberta: 
- Tvoja majka ne samo da je primila sve sakramente, nego je 
dobila i poseban otpust od pape, našeg svetog oca. Za nju smo 
služili i posebnu veliku misu. I, Alberto, upravo sam joj sada dao 
sakrament bolesničkog pomazanja. 
No, majka je i dalje vikala. Nije uzimala nikakve lekove koji bi 
uticali na njenu svest. 
- Pogledaj, Alberto, te grozne ljude usred vatre! Ne ljudi, to su 
prava čudovišta. Dolaze po mene. Ne! Ne! Ne! Alberto, vidiš li ih? 
4
ALBERTO 
Žele da me odnesu u vatru. Alberto... vidi, mene žele! Ne! Ne 
želim da završim u vatri! Alberto, oteraj ih! Bojim se, pomozi mi, 
bojim se smrti... bojim se vatre... Čudovišta... Pomozi mi... 
oslobodi me... pomozi mi... 
Sveštenik je odahnuo. 
- Otišla je, sine moj. 
- Majko, majko, vrati se, majko! - vikao je mladi Alberto. Ali, tu 
je bio njen kraj. Tereza Romero Rivera umrla je u trideset i trećoj 
godini života. Umrla je u agoniji pred očima nemoćnog Alberta. 
Sledećeg dana sveštenik Avram je ubeđivao Alberta: 
- Pozdravljen budi sine moj, Alberto! Crkvi moraš verovati! Ja 
sam sveštenik koji te je krstio i moraš mi verovati. 
Alberto nije ništa rekao, samo je u sebi razmišljao: 
- Pa, ja nisam tvoj sin. Sve je laž. Sakramenti nisu pomogli 
mojoj majci. Crkva joj nije mogla pomoći kad su joj najviše 
trebale pomoć i uteha. Otac Avram je lažov. On zamišlja da 
predstavlja Isusa, a ne može ništa da pomogne. Sve je laž i 
ničemu ne mogu verovati. 
Majku su pokopali, a Alberto je stao kraj sveže humke. Žalio je 
za majkom, ali mu je u mislima još bio jučerašnji razgovor sa 
sveštenikom. "Ako je otac Avram lagao, onda verovatno ni ja ne 
radim ono što bih morao." Poklonio se iznad majčinog groba, te 
kroz suze rekao: 
- Majko, ako postanem sveštenik, verovatno ću naći odgovor, 
te ću doći do istine. Da, to ću učiniti. Obećavam ti! Bože! Pomozi 
mi da postanem sveštenik da bih mogao doneti mir svakome 
kome je potreban. Majko, zbog tebe ću se vratiti u školu. Kad 
budem sveštenik, vratiću se, majko, da te vidim. Moći ćeš da 
budeš ponosna i srećna. Zbogom majko! Tako te volim... 
 
5
ALBERTO 
Vreme je prolazilo i mnogo godina kasnije, jednog prepodneva 
1979. godine u jednoj fabrici u San Dijegu zazvonio je telefon. 
Poziv je bio za Tima Klarka. Prijatelj ga je molio za uslugu. Želeo 
je da Tim primi nekog čoveka, doktora Alberta Riveru, koji se 
našao u nevolji. Nekoliko sati nakon telefonskog razgovora sastali 
su se u Timovoj kući i Tim je saznao više o doktoru Riveri. Bio je 
to čovek s najneobičnijom prošlošću koju je ikada čuo, 
propovednik, hrišćanin koji proučava Bibliju. Alberto je počeo 
svoju životnu priču: 
- Bio sam jezuitski sveštenik i biskup u staroj rimokatoličkoj 
ustanovi. Jezuiti su na vrhu religioznih redova rimokatoličke 
crkve. Taj red je osnovao Ignacije Lojola (Ignatius Loyola) 1541. 
godine, da bi sprečio širenje protestantizma. Jezuiti su bili 
inteligencija kraljeva i savetnici državnicima, što su i danas. Na 
rimokatoličkim fakultetima su učitelji i imaju veću moć nego što 
možete i da sanjate. 
Tim se interesovao koliko članova ima taj red. 
- Ukupno ih je oko 102.000, a tu su obuhvaćeni i oni koji nisu 
sveštenici, a potpuno su odani papi. Pored toga imaju i posebnog 
vođu, poznatog kao crni papa, jezuitskog generala koji se oblači u 
crno i ima stvarnu moć u Vatikanu. Prijatelju, ništa nije tako kao 
što izgleda. Rimokatolička institucija je puna iznenađenja. Što 
sam više napredovao, više sam bivao uznemiren. Ustanovio sam 
da baš zbog toga 86% sveštenstva (i jezuita) mora proći kroz oštro 
psihološko i psihijatrijsko vaspitanje: mentalnu obradu. Prva 
stvar koja mi je pokolebala veru bila je smrt moje majke. Ona je 
bila potpuno predana crkvi i nikada nije sumnjala u nju, jer je 
verovala sveštenicima. Kada je umirala uz glasne krike, bez Isusa 
Hrista, sa strahom na licu, sveštenik mi je rekao da je on učinio 
sve što se moglo učiniti. Moju majku je to koštalo njene duše. 
Tada sam za to krivio našeg sveštenika; zbog toga sam se zakleo 
da ću postati sveštenik kako bih našao istinu. Smrt moje majke 
bio je samo prvi veći razlog koji je pokolebao moju veru. Sledeće 
što se desilo jako me je pogodilo. Bilo je to jedne večeri u školi, 
baš kada sam legao da spavam. Neko se došunjao u moju sobu i 
počeo da me ljubi. Brzo sam skočio i počeo da vičem. U moju 
6
ALBERTO 
sobu je tada ušao sveštenik kome sam objasnio šta se dogodilo. 
Poslao je homoseksualca iz sobe, a mene je počeo da grdi, kako 
treba da me bude sramota i da odmah na kolenima priznam svoj 
greh. Pošto nisam ništa razumeo, objasnio mi je. Taj čovek je hteo 
da mi daruje svoju ljubav koja je 'od Boga', a ja sam to odbio. 
Na moje iznenađenje, homoseksualnost uopšte nije bila 
zabranjena. Kasnije sam otkrio da se to svuda dešavalo: od 
sveštenika do kardinala. 
Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, 
raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima 
činjahu sram, i platu koja trebaše za prevaru njihovu primahu 
na sebi. I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog 
predade u pokvaren um da čine što ne valja, da budu napunjeni 
svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni 
zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti... A neki i pravdu 
Božju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, 
nego pristaju na to i onima koji čine. (Rimljanima 1, 27-32) Ne 
varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni 
adžuvani, ni muželožnici1, ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni 
kavgadžije, ni hajduci, carstva Božjega neće naslediti. 
(1. Korinćanima 6, 9.10) 
Dogma kojom rimokatolička crkva sveštenicima i časnim 
sestrama ne dozvoljava brak uzrok je ogromnih problema. Kad 
sam bio u ispovedaonici, neke časne sestre su priznavale 
lezbejstvo, a neke i ljubavni odnos sa sveštenicima. To predstavlja 
neprestani izvor frustracija. Vremenom se saznalo i za strašna 
podzemna groblja kraj nekih samostana. Pronađeni su skeleti 
odojčadi koju su rodile časne sestre. 
Tim je zamolio Alberta da mu o tome kaže nešto više. 
- Da, to je istina. Pronađeno je groblje u Španiji, u Sevilji 1934. 
godine. Do sličnog otkrića došlo je i u Madridu 1932. godine, a i u 
drugim mestima Baskilje na severu Španije. Vlast je tada povela 
službenu istragu u svim samostanima, rimokatoličkim školama i 
crkvama, i otkrila puno takvih primera u Španiji. Mnogi takvi 
1 Homoseksualci. 
7
ALBERTO 
grobovi nađeni su i u Rimu. Ispod samostana za časne sestre i 
fratre, nalazili su se podzemni hodnici, a kraj njih su bila mesta 
gde su odlagali dečja tela. Državni lekari su pregledali telašca i 
izjavili da je smrt nastupila gušenjem. S obzirom na to, zar nije 
čudno da je rimokatolička crkva i institucija protiv abortusa. 
Tako, vidite, bez rimokatoličkog sveštenstva ne bi bilo 
rimokatoličke institucije. Najvažniji zavet je zavet celibata, bez 
kojeg nema sakramenta reda. To postavlja sveštenika na presto. 
Oni traže od Boga da im bude naklonjen s većom milošću nego 
drugima, jer su ostali neoženjeni. Ako bi se svi sveštenici oženili, 
to bi uništilo sistem, jer je ustanova utemeljena na određenom 
kanonu koji kaže da papa može biti samo iz redova sveštenstva, a 
ako nema pape, nema ni rimokatoličke institucije. Papi je 
namenjena uloga vladara sveta. Tu tačku je najviše osvetlio 
Avgustin, rimokatolički pisac, oko 420. godine u originalnoj 
verziji knjige 'Božji grad'. U svim ostalim verzijama taj deo je 
odstranjen, da za njega javnost ne bi saznala. Za vreme 
Avgustina, papu su nazivali rimskim biskupom. Sada je papa 
'sunce', vladar univerzuma - svemira. Zemaljski vladari su 'mesec' 
i reflektuju njegovu slavu. Svi ljudi koji se klanjaju pred njim jesu 
'zemlja'. U citatu se kaže da Bog papi garantuje božansku 
pravdu kao Isusu Hristu na Zemlji, kako bi tajno 
kontrolisao stanovništvo svake države preko obrazovne, političke, 
ekonomske i vojne moći. 
Sledeći veliki šok doživeo sam u školi. Imao sam 16 godina. 
Nastavnik je rekao da je Petar prvi papa, a da bi to dokazao dodao 
je kako je Simon Petar 'stena' na kojoj je postavljena 
rimokatolička crkva. 
A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga. 
I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer 
telo i krv nisu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. A 
i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu 
svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. I daću ti ključeve od 
carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji biće svezano na 
nebesima; i što razdrešiš na zemlji biće razdrešeno na nebesima. 
(Matej 16, 15-19) 
8
ALBERTO 
Ja sam se tada ohrabrio i postavio pitanje koje me je gotovo 
uništilo: "Ja ne razumem, Vi ste nam rekli da u latinskom i 
grčkom stoji da Simon znači 'pesak', a da Petar tu znači 'mali 
kamen'. Nije li Isus ta stena?" 
Nastavnik je odgovorio da je to jasno rečeno u staroj 
aramejskoj Bibliji koja više ne postoji. "Uostalom, Alberto, uopšte 
ti nisam dozvolio da postavljaš pitanja." 
Shvatio sam da sam izazvao samog papu, ali sam istrajao: 
"Molim Vas, dozvolite mi da nastavim. Isus je rekao: Na toj steni 
ću sazidati svoju crkvu. Prema tome, Petar ne može biti stena, jer 
ga je malo kasnije nazvao sotonom." 
I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj! 
To neće biti od tebe. A on se obrnuvši reče Petru: idi od mene 
sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božje nego ljudsko. 
(Matej 16, 22.23) 
Na to se nastavnik jako razljutio i poslao me je napolje: 
"Odmah nestani iz mog razreda. Govoriš kao jeretik ili čak kao 
ateista. Pričekaj napolju!" 
Nakon dva sata nastavnik me je pozvao u svoju kancelariju gde 
me je čekalo novo iznenađenje. On mi je objasnio: "Nisam te 
isterao iz razreda radi tvoje greške, već zato što je to što si govorio 
jako opasno. Isterao sam te, jer sam morao zaštititi sebe, iako se, 
u stvari, slažem s tobom. Ali, svojim učenicima neću nikada 
pokazati u šta verujem." Rekao sam: "Ne razumem, oče! Ako bih 
Vas ja prijavio rektoru, Vi biste bili kažnjeni. To što činite, veoma 
je opasno!" Na to on dodade: "Jednoga dana ćeš i ti shvatiti da 
ima puno stvari o kojima ne smeš pričati. Upozorio sam te, možeš 
ići!" 
U školi nam nisu dozvoljavali da čitamo Bibliju. Jedino ju je 
nastavnik mogao upotrebljavati. Jednog dana mi je jedan kolega 
gurnuo u ruke Novi Zavet. Na moje iznenađenje, objasnio mi je: 
"Alberto, s tim se ide u život ili smrt. Čitaj to!" Bio sam 
prestrašen. 
9
ALBERTO 
U knjizi nisam našao rimokatolički žig saglasnoti2. Pokušao 
sam da se oslobodim te knjige. Znao sam da ću, ako se dozna da 
je čitam, biti optužen za krivoverstvo. Zato sam je sakrio. Tri 
godine sam Novi Zavet čitao noću pod pokrivačem uz baterijsku 
lampu. Zato sam morao da nosim naočare. Jako me je potreslo 
kad sam pročitao da je Petar bio oženjen. 
I došavši Isus u dom Petrov vide taštu njegovu gde leži i 
groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, 
i služaše mu. (Matej 8, 14.15) I odmah izašavši iz zbornice 
dođoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. A tašta 
Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. 
(Marko 1, 29.30) Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i 
ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kifa? (1. Korinćanima 9, 5) 
Još više me je potresao odlomak u 1. poslanici Timotiju: 
Istinita je reč: ako ko vladičanstva želi, dobru stvar želi. Ali 
vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trezan, 
pametan, pošten, gostoljubiv, vredan da uči; ne pijanica, ne 
bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; koji 
svojim domom dobro upravlja, koji ima poslušnu decu sa 
svakim poštenjem; A ako ko ne ume svojim domom upravljati, 
kako će se moći starati za crkvu Božju? (1. Timotiju 3, 1-5) 
Kada sam pročitao: ...A Isus pogledavši na nj reče: ti si Simon, 
sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar (mali kamen) 
(Jovan 1, 42) Tada Petar napunivši se Duha Svetoga reče im: 
knezovi narodni i starešine Izrailjeve! Ako nas danas pitate za 
dobro delo koje učinismo bolesnu čoveku te on ozdravi; da je na 
znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa 
Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz 
mrtvih, stoji ovaj pred vama zdrav. Ovo je kamen koji vi 
zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u 
jednome drugom spasenja, jer nema drugoga imena pod 
nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela 
4, 8-12) uverio sam se da sam bio u pravu kad sam shvatio da 
Petar nije bio ta stena. To može biti samo i jedino Isus. 
2 Imprimatur, nihil obstat - odobrenje više crkvene vlasti za štampanje nekog 
crkvenog spisa. 
10
ALBERTO 
Nekako u to vreme počeli smo obrađivati istoriju inkvizicije. 
Zbog toga sam sve više počeo mrzeti protestante, premda su me 
neke informacije opet jako potresle. Već tada sam saznao da će 
me ubrzo početi spremati za špijuna, da uništavam protestantske 
crkve. 
Inkvizicija je bila najstrašnija mašinerija okrutnosti i moći koja 
je ikada postojala na svetu. Rimokatolička crkva je od 1200. 
godine do sada bila uzrok smrti 60 miliona ljudi. Svetim uredom 
koji vodi inkviziciju, upravljali su dominikanski fratri iza kojih su 
stajali jezuiti. Sveti ured je širio teror gde god je stigao. Niko nije 
bio siguran pred njim. Danas rimokatolička institucija pokušava 
da izmeni istoriju, odnosno, ono što je vezano za inkviziciju, kako 
bi prikrila svoja nedela. Knjige o tom predmetu tajanstveno su 
nestale iz mnogih biblioteka. To je najbolje skrivana tajna 
modernog vremena. 
Na času crkvene istorije nastavnik nam je pročitao šta se 
stvarno događalo u vreme inkvizicije. "Jednog dana ćete morati 
kao sveštenici odgovarati na pitanja o inkviziciji. Na ovom času 
ćemo razmotriti šta se u stvarnosti dogodilo." Pročitao nam je 
jedan primer i nastojao je da pokaže kako je rimokatolička crkva s 
moralnim autoritetom otkrivala jeretike i osuđivala ih na smrt. 
Dana 21. maja 1559. godine, biblijski hrišćani su bili sabrani u 
nekom domu i slavili su Gospoda. O tome je neko obavestio Sveti 
ured za koji je to bio pravi zločin, kažnjiv smrću. Iznenada je 
skupina inkvizitora prodrla u dom, te u 'ime Svetog ureda' 
pohvatala ljude i okrivila ih da su čarobnjaci koji slave Sotonu. 
Među onima koji su slavili Gospoda bila je i mlada žena, dona 
Izabela, grofica i nećaka kralja Filipa. Ljudi su to rekli 
inkvizitorima, ali oni se na to uopšte nisu osvrtali. Za njih je svaki 
krivoverac bio zločinac. Izabelu nije oslobodilo ni to što je bila 
trudna. Odvezli su je i rekli da Bog neće pomilovati ni dete 
krivoverca, jer bi posle i ono bilo jeretik, bilo ono knez ili car. 
Tribunal3 i porotu postavili su na Božje mesto. Ne slagati se s 
njima značilo je izazivanje Boga. Tu su doveli Izabelu i rekli joj da 
se pokaje i odrekne svoje vere. Ali Izabela je mirno odgovorila: 
3 Verski sud. 
11
ALBERTO 
"Ne, ne mogu to učiniti. Kako da se odreknem moga Spasitelja? 
Kako da se odreknem Njega, koji je za moje grehe umro na krstu, 
koji je za mene dao svoj život? Kako da se odreknem Njega, koji je 
moja jedina nada u večnost, koji me čeka nakon što vi uništite 
moje telo. Gospodo, ja ne mogu lagati, jer sam upoznala istinu." 
Njene su reči prekinuli povici: "Smrt veštici, govori samo laži. 
Priznaj da si veštica. Kakvu istinu? Kaži nam šta je istina!" I 
Izabela je nastavila: "Želite li da znate istinu? Molim se Bogu da 
Ga upoznate, jer On je istina. Isus Hrist, moj Spasitelj je rekao: 
Ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. 
(Jovan 14, 6)" Prekinuli su je glasni povici: "Ućutkajte 
krivoverku. Devica Marija je tako rekla! Ti lažeš! Sveta mati je to 
rekla, a ne Isus! Ona je put, a ne Isus! Usmrtite krivoverku! 
Stavite je na spravu za mučenje!" 
Dona Izabelu su privezali. Kapljicu po kapljicu vode su joj 
puštali u usta, a s njom i oštru lanenu krpu. S vodom je prisilno 
gutala i oštro platno, sve dok kraj platna nije dospeo do želuca. 
Tada su ga iz nje povukli tako, da su joj istrgli sve, od želuca do 
usta. Ali, Izabela je i dalje odbijala da se odrekne svoje vere u 
Hrista. Morala je platiti strašnu cenu za to. Stavili su je na lomaču 
i spalili uz glasne povike: "Prljava krivoverka, veštica!" Izabela je 
tiho govorila: "Izgoreću za Božju slavu. Dragi Isuse, uzmi nas 
sebi" (mislila je i na dete). Filip II je lično prisustvovao 
spaljivanju Izabele. 
Nastavnik je završio uz oduševljene reči kako se, eto, možemo i 
sami uveriti da je Bog sačuvao našu veru i spasao crkvu. Znao 
sam da tu nešto nije u redu, bio sam zbunjen, ali sam i dalje 
mrzeo protestante. Bio sam, naime, uveren da su oni naši smrtni 
neprijatelji. Zbog toga sam bio premešten u špijunsku službu 
kako bih tajnim delovanjem uništavao crkve. 
Imao sam 14 godina kad sam počeo sa tečajem o 
protestantizmu i njegovom krivoverstvu. Bio sam određen da 
radim među slobodnom braćom, pentakostalcima, baptistima i 
ujedinjenim evangelistima. Za nekoliko godina uvukao sam se u 
stotine crkava i organizacija. Moram vam reći, da su jezuiti s 
takvim načinom rada počeli još 1550. godine. I danas, naravno, 
12
ALBERTO 
na prefinjeni način ulaze u sve pore života, što im uspeva 
zahvaljujući ekumensko-harizmatičkom pokretu i 
fundamentalnim crkvama. Sveštenik koji se uspešno ubacio u 
zajednicu 'slobodne braće', dao nam je knjige Darbija (Darby), 
Šefilda (Schöfield), Kelija (Kelley) i drugih. Dobro sam 
prostudirao njihove skice biblijskih razdoblja i sedam crkava 
opisanih u Otkrivenju. Imali smo ceo koncept službe 'slobodne 
braće'. Sveštenik nam je pokazao i to kako da lomimo hleb kod 
Gospodnje večere. Kad su pretpostavljeni uvideli da smo 
spremni, dali su nam tačan opis lokacija crkava u koje je trebalo 
da se ubacimo. Rekli su nam da se pretvaramo kao da prihvatamo 
Isusa Hrista. 
Možda bi bilo interesantno reći kako saznaju gde se skupljaju 
pripadnici crkve. U Španiji je legalna jedino rimokatolička 
institucija. Svaki lokalni sveštenik ima popis vernika. Ako neko 
ne dolazi na misu, o tome se obaveštava tajna policija, koja 
počinje tu osobu da sledi, i to toliko dugo, sve dok ne nađu mesto 
zajednice kojoj se priključila. Naučili su nas kako da se igramo s 
decom članova crkve i rekli su nam šta da ih pitamo kad smo 
nasamo sa njima; zatim, pokazali su nam kako da budemo 
ljubazni sa ženama i kako da im laskamo da su lepe i očaravajuće, 
kad smo sami s njima; naučili su nas da se igramo njihovim 
osećanjima, da pokazujemo žalost kad umre neko od njihovih 
najdražih i veliko zanimanje kad neko prolazi kroz tešku krizu. 
Najzanimljiviji deo predstavljala su uputstva kako da se podeli 
crkva i unište propovednici koji tvrde da rimokatolička ustanova 
nije hrišćanska crkva, ili koji kažu da rimokatolici nisu hrišćani. 
Zbog toga su i postali naše mete. Samo u Španiji sam pomogao 
pri uništenju najmanje 19 crkava. Dopustio sam da u jednoj raciji 
i mene uhvate. Tako se i moje ime pojavilo u novinama među 
'krivovercima'. Od propovednika sam dobio pismo koje me je 
preporučivalo kao dobrog i pouzdanog hrišćanina. Tada sam 
imao 17 godina. Sa tim pismom sam bio primljen u baptističku 
crkvu u Venecueli, da bih potom otišao na interdenominacijski 
teološki seminar u Kostariku. Moj je zadatak bio da uništim 
propovednika, crkvu i seminar. Morao sam da skupim što više 
imena i da ih pošaljem u Vatikan. Sva ta imena su pohranjena u 
13
ALBERTO 
ogromnom kompjuteru Svetog ureda. Tako Sveti ured koji je 
vodio inkviziciju još uvek deluje. Imaju imena svih protestantskih 
propovednika, i šta više, imena svih članova crkava po celom 
svetu, uključujući i rimokatolike. Svi podaci se nalaze u 
kompjuteru. To će im u budućnosti dobro doći, ako se neko bude 
protivio rimokatoličkoj instituciji, ili ako se suprotstavlja 
rimokatoličkoj svetskoj 'nad-crkvi', koju Rim namerava da osnuje 
kad uspe da stavi sve protestantske crkve pod svoju kontrolu. Svi 
protivnici rimokatoličkog harizmatičkog pokreta biće osuđeni na 
smrt. 
Tim je postavio pitanje Albertu da li pod tim misli na početak 
nove inkvizicije. Alberto je odgovorio potvrdno. Tim je nemoćno 
uzdahnuo: "O, Gospode Isuse, dođi što pre!" Alberto je nastavio: 
- Nema još mnogo do tog vremena. To je velika bludnica iz 
Otkrivenja 17. poglavlja. I na čelu njezinu napisano ime: Tajna, 
Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima. I videh 
ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih; i začudih 
se čudom velikim kad je videh. (Otkrivenje 17, 5.6) Ona će 
usmrtiti prave Božje vernike. ...I reče mi: ovo su koji dođoše od 
nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubeliše haljine svoje u krvi 
jagnjetovoj. (Otkrivenje 7, 14) I kad otvori peti pečat, videh pod 
oltarom duše pobijenih za reč Božju i za svedočanstvo koje 
imahu. I povikaše glasom velikim govoreći: dokle, gospodaru 
sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na 
Zemlji? I dane biše svakome od njih haljine bele, i rečeno im bi 
da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i 
braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni (Otkrivenje 
6, 9-11) I videh prestole i seđahu na njima, i dade im se sud, i 
duše isečenih za svedočanstvo Isusovo i za reč Božju, koji se ne 
pokloniše zveri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na čelima 
svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu 
godina. (Otkrivenje 20, 4) To će biti okultna ubistva povezana s 
crnom misom. 
Da se vratim našem radu, odnosno, tome kako sam uništio 
baptističku crkvu u Venecueli. Polovina članova te crkve je 
verovala da je rimokatolička institucija takođe hrišćanska crkva. 
14
ALBERTO 
Njima sam govorio da imam puno dobrih prijatelja u 
rimokatoličkoj crkvi, koji veruju da je to hrišćanska crkva, a da su 
oni spaseni hrišćanski vernici, i da ko to ne veruje, uzrokuje veliki 
raskol, te kvari Hristovo telo. Propovedniku, kao i njegovim 
istomišljenicima sam, naravno, govorio drugačije. Pred njima 
sam se pretvarao da mislim kako rimokatolička crkva nije 
hrišćanska crkva. Pomoću časopisa iz Španije sam dokazivao 
kako sam bio uhapšen i zlostavljan od rimokatoličke crkve, kako 
je neprijateljski nastrojena i kako mrzi hrišćane. Dodao sam kako 
je moj dragi propovednik još u zatvoru i kako su me proglasili 
jeretikom. Ubedio sam propovednika da jasno govori protiv 
rimokatoličke crkve. Baptistički propovednik mi je omogućio da 
se nastanim u interdenominacijskom institutu, a ja sam počeo da 
širim tračeve kako je imao odnose s osamnaestogodišnjom 
devojkom. Ljudi su devojci poverovali, jer nisu znali da ju je 
podmetnula rimokatolička crkva. Ona je đakonu propovednika, 
koji je bio s njim u zavadi, rekla da bi htela da prizna da je imala 
odnose sa propovednikom. Propovednik je bio nedužan, ali ga je 
ipak napustila supruga, i crkva je bila uništena. 
Prešao sam na drugi zadatak. Pre nego što vam nešto kažem o 
tome, dodaću i to da smo imali nacrte za uništavanje osoba koje 
nam se ne bi predale. Poznavali smo tri načina: 
· Diskreditovati - širiti loš glas; 
· Izolovati - osamiti, da bude sam, bez prijatelja koji bi ga 
podržavali; i 
· Usmrtiti. 
Prvi način: Uništili bismo ugled osobe lažima o njoj, 
izvrtanjem njenih reči. Prikazivali bismo propovednika kao 
neprijatelja zemlje, prouzrokovali mu teškoće sa službenicima, ili 
bismo ga povezali s nekom ženom koja je postavljena kao 
propovednikova sekretarica upravo da bi imala aferu s njim. 
Nekada bismo propovednika pozvali hitno, kasno noću. Kraj puta 
smo postavljali ženu i iscenirali da je doživela nesreću, a kada bi 
se on zaustavio da joj pomogne, ona bi povikala: "Silovanje!". 
15
ALBERTO 
Rastrgla bi svoju odeću, a njen saradnik bi je fotografisao i tako je 
propovednik bivao uništen. 
Kada bi vlada i policija istraživale slučaj nekog propovednika 
koji je bio optužen za vezu s drogama, moderni mediji bi ga, 
svakako, odmah osuđivali. Jednom propovedniku smo uništili 
ugled spletkama oko kreditnih kartica. Puno se govorilo o tome. 
Kasnije su se odgovorni izvinuli tom čoveku, ali bilo je prekasno. 
Sve to smo radili, da bi tim ljudima uništili ugled. Koristili smo i 
tajne telefonske pozive, te optuživali žene i decu za lažna dela. To 
su samo neki od načina kojima smo nastojali da ih ocrnimo. 
Takav čovek bi postao nepouzdan i žigosan kao lažov i lopov. 
Drugi način: O propovedniku smo počeli širiti vesti da je 
kontraverzan i da samo prouzrokuje teškoće. Nazivali smo ga 
neprijateljem koji uzrokuje razdore, nejedinstvo; govorili kako 
ima vlastitu neobičnu nauku ili veru, da je ostao sam i da je bez 
propovednika prijatelja. O njemu smo počeli širiti laži kako je 
doživeo nervni slom. Puno ih se nakon toga predalo, jer ih je 
usamljenost prisilila da napuste službu. 
Treći način: Ako bi čovek smatrao da je pozvan od Boga, i 
ako pod svim tim pritiscima ne bi klonuo, počeli su se zbivati 
neobični događaji. Pogazio bi ga auto i morao je u bolnicu. Neka 
sestra bi iščupala cevčicu s kiseonikom, ili bi pomešala lek tako 
da bi došlo do komplikacija i čovek bi umro. Smrt je mogla 
nastupiti i usled trovanja hranom, ili bi zbog uzimanja 
psihoškodljivih materija morao da bude premešten u duševnu 
bolnicu. Moglo je doći i do iznenadne tuče sa strancima koji bi ga 
u mraku napali noževima, ili je bio unajmljen ubica koji bi ga 
ustrelio. 
Protestantski interdenominacijski institut koji sam uništio bio 
je u Kostariki. Sa mnom su došle i dve lepe devojke. Obe su bile iz 
rimokatoličke omladinske borbene grupe. Izdavale su se za prave 
hrišćanke koje svoju veru temelje na Bibliji. Karmen je u koledžu 
bila u ulozi moje devojke, a Marija je došla da uništava 
propovednike, i da unosi seks među studente. Da bih dokazao 
svoje antirimokatoličke stavove, često sam se pred studentima 
prepirao sa jezuitskim sveštenikom koji je dolazio u biblijski 
16
ALBERTO 
koledž. On je, naravno, dobro znao ko sam ja. Njemu sam 
prenosio sve što sam saznao o toj školi, a on je to prenosio dalje 
Svetom uredu u Vatikan. Među studente sam unosio nemir i 
opiranje strogom redu, po kom su devojke i momci morali biti 
razdvojeni. S rukom u ruci šetao sam sa Karmen. Učiteljice su u 
toj školi bile misionarke i većinom neudate. To ih je jako 
ražalostilo. Pripremio sam nekoliko mladih i privlačnih 
rimokatoličkih momaka koji su se predstavljali za dobre hrišćane, 
kako bi zaveli mlade učiteljice. Posećivao sam ženske spavaonice 
u nedozvoljeno vreme. Jedne noći Karmen i ja smo dopustili da 
nas uhvate u prizemlju ženskog studentskog doma. Ona je bila 
samo u spavaćici, i u svoju odbranu je tvrdila da sve devojke tako 
rade s drugim studentima. Naravno, došlo je do skandala koji se 
našao u novinama. Jezuitski sveštenik je napisao prikladni 
izveštaj. Koledž je bio pretresen i označen kao mesto nemorala. 
Loše sam se oblačio. Neprestano sam zakašnjavao na predavanja. 
Prigovarao sam nastavnicima i optuživao ih da nemaju 
hrišćanske ljubavi. Kad me je nastavnik upozorio da sam ponovo 
zakasnio na nastavu, napao sam ga da me stalno progoni kao i 
katolički sveštenici. Kolege sam u svakoj prilici uveravao da bi im 
bolje bilo da nastave svoje studije na rimokatoličkim fakultetima, 
da su te škole bolje jer u njima vlada stroža disciplina, da tamo 
nema skandala i tajni. Marija je takođe bila zaposlena. Većinu od 
17 studenata, što ih je zavela, isterali su iz škole. Došao je i 
početak rada s propovednicima. Kad sam zapazio prijatnu 
hrišćansku crkvu i njenog propovednika koji je više puta sledio 
Mariju pogledom, rekao sam joj da ga uništi. U jednoj prilici 
bacila mu se u naručje sa strasnim rečima. Tako su pala tri 
propovednika: metodistički, pentakosni i four square 
propovednik. Postigli smo to da više nisu govorili protiv 
rimokatoličke crkve, i još mnogo toga. Misija je bila veoma 
uspešna. Sva tri propovednika postala su ekumenska, i od tada su 
govorili samo o ljubavi. Nikad više nisu propovedali protiv 
rimokatolika; sledili su naša uputstva. Poslednja stvar koju smo 
izveli u biblijskom koledžu bio je trodnevni štrajk glađu za 
poboljšanje uslova. To se opet pojavilo u novinama. Škola je bila 
na ivici propasti. Rimokatolički sveštenici su zahtevali da se škola 
zatvori, govoreći da je ona Sotonino oruđe. Tada su me zatvorili i 
17
ALBERTO 
škola je nameravala da me istera iz države. Ali, pre nego što je 
počela redovna istraga, umešao se Vatikan, preko vlade, sa 
zahtevom da me puste, jer sam dezerter iz vojske. Tako niko nije 
otkrio da sam jezuita. Danas je taj biblijski koledž potpuno 
ekumenski i tesno sarađuje sa rimokatoličkim sveštenicima. 
Tim nije mogao razumeti zašto ove devojke zavode 
propovednike. Zar za njih to nije greh? 
- Imaju dva razloga: uništavanjem protivnika one brane svoju 
veru i dobijaju poene za izlazak iz čistilišta. Biblijsko učenje je u 
rimokatoličkom sistemu zamenjeno čistilištem i vernici imaju 
umesto Božje reči svoje sveštenike i sakramente. 
S učenjem o čistilištu počeo je 593. godine papa Grgur I, kao o 
mestu gde se može naknadno očistiti svako koji je umro kao 
rimokatolik. Firentinski koncil je to i službeno potvrdio 1439. 
godine. 
Biblija nas jasno uči da je svako ko umre u grehu izgubljen za 
večnost i mora izgoreti u ognjenom jezeru: I dim mučenja 
njihova izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se 
poklanjaju zveri i ikoni njezinoj i koji primaju žig imena njezina. 
(Otkrivenje 14, 11) A strašljivima i nevernima i poganima i 
krvnicima i kurvarima i vračarima i idolopoklonicima i svima 
lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom, koje 
je smrt druga. (Otkrivenje 21, 8). Ako neko dođe u ognjeno 
jezero, on više nema mogućnosti za spasenje i svemu je kraj. Ali, 
ako ljude uveriš da veruju u čistilište, daješ im do znanja da 
njihove duše možeš osloboditi svojim zalaganjem i uticajem. Zato 
će oni uraditi sve što im sveštenici naređuju, ili će platiti sve što 
sveštenici traže da plate. 
Marija i Karmen su verovale da će za svoja dela primiti 
posebnu milost, što znači da će malo vremena patiti u čistilištu. 
Tako su ljudi spremni i da ubijaju ako treba. Fratri i časne sestre 
koji su ubijali hrišćane za vreme inkvizicije, radili su to sa 
ubeđenjem da će tako pre izaći iz čistilišta. To je najjače oružje 
straha za nadgledanje rimokatolika. 
18
ALBERTO 
Slična tome je i misa - izmišljotina koju su smislili rimski 
biskupi 368. godine. U vreme Trentinskog koncila skovali su 
novu reč, kojom su opisali misu - transsubstancija. To znači da 
sveštenik ima moć da pretvori hleb i vino u svemogućeg Boga - 
stvarno telo, dušu i krv Isusa Hrista. To je pravo bogohuljenje. 
Sveštenici tvrde da oni imaju moć da prizovu Hrista s Neba, da 
obnove žrtvu - raspeće, svaki put kada služe misu. Ali, Biblija 
kaže: A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne 
strane Bogu. (Jevrejima 10, 12) Stoga taj stih rimokatolici nikada 
ne čitaju. Ima još jedan stih koji sveštenici mrze: Dečice moja! 
Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo 
zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika. (1. Jovanova 2, 1) 
Sledeće stvari nigde nisu zapisane u Bibliji. Rimokatolička 
institucija uverava svoje pripadnike da to veruju (što je čisto 
bogohuljenje). Ona kaže: Isus je na Nebu kao sudija bez milosti. 
Nikome nije dozvoljeno da s molbom dođe k Njemu. Pred 
Njegovim prestolom sedi Marija kao milosrdna majka, puna 
milosti i razumevanja. Ona moli svog sina da oprosti i ima 
samilosti prema onim rimokatolicima, koji joj se verno mole, i 
veruju da je ona 'suspasitelj' i 'suotkupitelj'. To rade s uverenjem 
da je Marija prolila svoju krv istovremeno kad je i Isus umro na 
krstu, zbog svojih bolova i trpljenja za čovečanstvo. Marija je 
njihova ulaznica za Nebo, nakon dolaska u čistilište. Zato oni 
nikad neće napustiti Mariju, jer se boje za svoje duše. Sistem je 
jednu zemaljsku majku preobrazio u božanstvo. Ali, Marija je kao 
i svako drugo ljudsko biće grešnik. 
Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna. Jer svi 
sagrešiše i izgubili su slavu Božju, i opravdaće se zabadava 
blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista. Kojega postavi Bog 
očišćenje verom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu 
oproštenjem pređašnjih greha, u podnošenju Božjemu, da 
pokaže pravdu svoju u sadašnje vreme da je On pravedan i da 
pravda onoga koji je od vere Isusove. (Rimljanima 3, 10.23-26) 
I sam sam od sveg srca ljubio Mariju i ubijao bih za nju, dok 
nisam našao u Bibliji nešto što me je jako potreslo. Samo Isus je 
rođen bez greha: Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u 
19
ALBERTO 
ustima njegovim. (1. Petrova 2, 22) A On bolesti naše nosi i 
nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog 
bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša 
bezakonja; kar beše na njemu našega mira radi, i ranom 
njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki od 
nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih 
nas. (Isaija 53, 4-6) 
Čitao sam Jovanovo jevanđelje: Isus joj reče: što je meni do 
tebe ženo? (Jovan 2, 4) Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati 
njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s 
njime. I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, 
radi su da govore s tobom. A on odgovori i reče onome što mu 
kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja? I pruživši ruku svoju 
na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko 
izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i 
sestra i mati. (Matej 12, 46-49) I ponovo u Jovanovom 
jevanđelju: A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde 
stoje reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! Po tom reče učeniku: 
eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi. (Jovan 
19, 26.27) Ti stihovi su me tako uznemirili da nisam uopšte 
mogao da spavam. Potražio sam jevrejskog rabina da bih ga pitao 
da li je možda kod jevreja bio takav običaj, ali on je to odlučno 
pobio. 
Kraljicu neba je slavila sotonska religija koja je poticala od 
starog Vavilona i nazivala se 'obožavanje Vala'. Bog je to mrzeo. 
Zato je Isus nazvao Mariju 'žena', dok ju je taj sistem, danas 
nazvan rimokatolicizam, postavio za 'kraljicu neba'. 
Tim je postavio pitanje bezgrešnog začeća. 
- Rimokatolici moraju verovati da je Mariju njena mati zanela 
bez greha, da je i ona rođena bez greha. To je poistovećuje s 
Bogom Ocem i čini je majkom Božjom. 
Tima je opet zanimalo kako rimokatolici mogu tvrditi da su 
'nanovo rođeni'. Da li oni upotrebljavaju drugi rečnik? 
- Kada je rimokatolik poškropljen za krštenje, oni veruju da je 
'nanovo rođen', premda je još dete. Rimokatolik veruje da je 
20
ALBERTO 
spasen sve dotle dok moli Mariju, i ostane veran svome sistemu. 
Rečeno im je da izvan rimokatoličke institucije nema spasenja. 
Kad rimokatolik kaže da je primio Gospoda Isusa kao svog 
Gospoda i Spasitelja, to ne znači da on nosi vaskrslog Hrista u 
svom srcu, već znači da prima Isusa svaki put kad jede hostiju ili 
hleb za vreme mise. On veruje da stvarno jede Isusovo telo i krv. 
Tako se i pokajanje prikazuje drugačije: pokajanje za njih ne 
znači da se mole Bogu za oproštenje, da žale zbog greha i da 
ostave grehe. Rimokatolik Boga 'potplaćuje' s pokorom. Sveštenik 
mu oprašta, određuje pokoru za njegov greh. To znači da mora da 
izmoli, na primer, 50 'Zdravo Marija' ili 'Očenaša', ili da upali 
sveće raznim svecima, ili da hoda na kolenima oko crkve, ili nešto 
drugo. 
- Po Vama, šta treba da učini rimokatolik kada se obrati? 
- Kada je rimokatolik obraćen, on ne može dalje ostati u 
rimokatoličkom sistemu. Ne vucite u tuđem jarmu nevernika; 
jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima videlo 
s tamom? Kako li se slaže Hristos s Velijalom4? Ili kakav deo 
ima verni s nevernikom? Ili kako se udara (kiti) crkva Božja s 
idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću 
se u njih, i oni će biti moj narod. Zato otiđite između njih i 
odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću 
vas primiti, i biću vam Otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, 
govori Gospod svedržitelj. (2. Korinćanima 6, 14-18) Imajući 
dakle ovakva obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake 
poganštine tela i duha i da tvorimo svetinju u strahu Božjemu. 
(2. Korinćanima 7, 1) Ako dakle sluša Isusa Hrista, on mora izaći. 
Gospod će iz njegovog srca izvaditi sistem i dati mu život, jer taj 
sistem može jedino dati smrt i strah. 
No, da nastavim s onim šta sam radio. 
Nakon što sam uništio teološki institut, poslali su me u 
Vatikan, gde sam postavljen za jezuitskog sveštenika. Pošto sam u 
pređašnjem radu bio izuzetno uspešan, postavljen sam u najviši 
stepen zakletve u redu. Dobio sam posebnu legitimaciju i 
4 Đavo. 
21
ALBERTO 
službenu potvrdu mojih pretpostavljenih za rad u drugim 
državama. Pre nego što sam otišao, bio sam postavljen za biskupa 
rimokatoličke crkve i primio bulu posvećenu od 'apostolskog 
naslednika', rimskog pape. Legitimaciju je izdala španska vlada 
1967. godine pod vođstvom diktatora Franka. Njegova služba 
sigurnosti je bila stroga kao Gestapo u Nemačkoj. Zato sam se 
prilikom izrade legitimacije morao pobrinuti za razne dokumente 
i proći kroz niz postupaka, da bi taj dokument bio punovažan. On 
je predstavljao potvrdu vlade da sam bezuslovno pokoran papi, 
kroz konkordant koji je potpisala vlada i Vatikan. 
Kada sam postao sveštenik, verovao sam da ću naći istinu i 
zadobiti mir, kao što sam obećao svojoj majci. Ali, bio sam 
nesrećan. Što sam više napredovao u jezuitskom redu, to sam više 
uočavao pokvarenost u instituciji. 
Pozvali su me na tajnu crnu misu, koju je vodio jedan od viših 
pretpostavljenih jezuita u samostanu na severu Španije. Kada 
sam se poklonio da poljubim njegov prsten, opazio sam simbol od 
kog mi se zaledila krv. Bio je to masonski5 simbol. To je bila stvar 
koju sam mrzeo i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se 
rušilo. Saznao sam da je crni papa6 takođe mason i član španske 
teističke stranke. Dobio sam vrtoglavicu kad sam saznao da je 
jezuitski general u tesnoj vezi sa iluminatima7 iz Londona. 
Ignacije Lojola, osnivač jezuitskog reda, bio je član iluminata. 
Nekoliko sedmica sam bio bolestan, jer se sve, protiv čega su me 
učili da se borim, sjedinjavalo negde pri vrhu. 
Zbog mog prethodnog rada i iskustva bio sam postavljen u 
ekumensko društvo pod papom Jovanom XIII (neka vrsta 
policije). Protestante nisu više nazivali jereticima, krivovercima, 
već 'odvojenom braćom'. Ateisti nisu više naši neprijatelji. Sve to 
sa namerom da bi svi vernici bili udruženi u jednu svetsku crkvu, 
5 Masoni, 'slobodni zidari' - tajno religiozno-filozofsko društvo sa mističnim 
obredima. 
6 Crni papa - jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimu. 
7 Illuminati, 'prosvetljeni' - pokret sličan masonskom, tajno društvo za širenje 
slobodoumnih ideja. 
22
ALBERTO 
a svi nevernici u jednu svetsku vladu. Mi smo se uspešno 
infiltrirali u sve organizacije. To novostvoreno remek-delo, treća 
sila, zove se harizmatički pokret. To je most prema Rimu. 
Protestanti su nas prihvatili raširenih ruku. Veliki uspeh su nam 
doneli špijuni u protestantskim crkvama. Zahvaljujući našim 
tajnim agentima, uvukli smo se u hrišćansku televiziju i 
publikacije. Prihvatili su nas kao učitelje, propovednike i 
evanđeliste. Širili smo ljubav i njome smo ujedinjavali sve u jedno 
zajedništvo. To je naše 'probuđenje'. 
Prva protestantska grupa u koju smo ubacili špijune bili su 
adventisti sedmog dana, zatim full gospel businessmen, onda 
baptisti, metodisti, prezbiterijanci, luterani i svi ostali, dok se 
nismo infiltrirali i među mormone i Jehovine svedoke. 
Sledeći su bili seminari, univerziteti i koledži. Jezuiti su 
rukovodili rimokatoličkim omladinskim akcijama, Marijinim 
skupovima i tako dalje. Sve navedene grupe su prestale da govore 
protiv Rima, ili su priznale da je rimokatolički sistem hrišćanska 
crkva. Pobedili smo kompromisima. Skoro svi protestantski 
propovednici su se uplašili da govore protiv Rima, bojeći se da ne 
budu napadnuti. To je veliki otpad, veliko udaljavanje od učenja 
Biblije, o kojem Biblija govori da će nastupiti pred ponovni 
dolazak Gospoda Isusa. 
Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok 
ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin 
pogibli. (2. Solunjanima 2, 3) 
Živimo u poslednjim danima. Rimokatolički sistem je opisan u 
17. poglavlju Otkrivenja kao Velika bludnica. To je nad-crkva. 
Zver će je upotrebiti da preuzme silu u vreme 'velike nevolje', a 
nakon tri i po godine uništiće je ognjem. Sam Isus će se umešati u 
armagedonsku borbu i svojim dolaskom uništiti sav odvratni 
sotonski svetski sistem i daće obraćenima pravdu i svetost 
zauvek. 
U vreme kada sam saznao za ove stvari bio sam posve shrvan. 
Moja nada je nestala. Živeo sam od lekova za smirivanje. Jednom 
sam govorio na ekumenskom skupu južnoameričkih 
protestantskih i rimokatoličkih vođa u Gvatemali. Na stadionu je 
23
ALBERTO 
bilo oko 50.000 ljudi. Učinio sam nedopustiv greh, jer sam izneo 
istinu o Rimu. Dobro se sećam svojih reči: 
"Kako da vam propovedam o životu kada sam mrtav, i sistem 
kojemu služim zaudara po smrti, po ispovedaonicama, Mariji, 
čistilištu, misi i sveštenstvu koje poriče Hristovo vaskrsenje? 
Kako da vam govorim o životu kad sam vam lagao, infiltrirao se i 
uništavao vaše crkve. Uvereni ste da ekumenski pokret 
predstavlja ljubav i jedinstvo, a u stvarnosti donosi smrt. Pošto ja 
nisam vaš brat..." 
Tada sam iza sebe čuo povike: "Riveru moramo zaustaviti! 
Kako da mu zavežemo usta?" 
Kada se skup završio, mene su odmah avionom prevezli u 
Panamu, a odande u Španiju. Govorili su: "On će platiti za ovo što 
je učinio". Tada je započeo najmračniji deo mog života. Različitim 
metodama pokušali su da promene moje mišljenje. Nakon 
nekoliko meseci dovezli su me u Barselonu u samostan u kome su 
lečili duševno bolesne sveštenike. Kakvo je to mesto? O, moj 
Bože! Naime, 'Sveti ured' me je optužio za krivoverstvo zbog 
ludila. Zatvorili su me u tapaciranu ćeliju. Po nekoliko dana sam 
ostajao bez hrane i vode. U to vreme ispisao sam stotine papira i 
morao odgovarati na razna pitanja. Noću su me omamljivali, tako 
da nisam mogao spavati. Bio sam bolestan i potpuno iscrpljen. 
Upozoravali su me: "Rivera, opozovi rečeno i javno priznaj da 
postoji samo jedna crkva, sveta mati rimokatolička". 
Nakon dve nedelje brutalnog ispitivanja izgubio sam i 
poslednju nadu i svojim mučiteljima sam u lice rekao: "Kada svi 
ti rimokatolici, kojima mi tako lažemo, umru i dođu u pakao, šta 
ćemo im reći? Krhotina kamena - kip ih ne može spasiti. Marija je 
sama rekla: ... što god vam (Isus) reče, učinite. (Jovan 2, 5) Sve 
što smo govorili o njoj same su laži. Biblija to dokazuje. Uvereni 
ste da ubijate za Boga, ali to radite za đavola, jer ste sotonska 
deca." 
Nakon tih reči me je jedan od njih jako napao. Stisnuo me je za 
vrat i vikao: "Zaveži Rivera, govoriš kao protestant. Ti si taj koji 
uništavaš veru naše blagoslovene majke device Marije. Slomiću ti 
vrat, Rivera." 
24
ALBERTO 
'Lečili' su me elektrošokovima i jakim drogama. Nakon dva 
meseca dobio sam upalu mehura i izgubio svaki osećaj. U trećem 
mesecu sam prestao disati. Stavili su me u železna pluća. Uvek 
sam iznova proživljavao majčinu smrt. Uvideo sam da sam u 
istom položaju, zbunjen od straha, uveren da idem u pakao. 
U najtamnijem trenutku došao je k meni Gospod Isus i dao mi 
život kroz ove reči Svetoga Pisma: Tada Isus govoraše onim 
Jevrejima koji mu verovaše: ako vi ostanete na mojoj besedi, 
zaista ćete biti učenici moji, i poznaćete istinu i istina će vas 
izbaviti. (Jovan 8, 31.32) Molio sam Isusa da mi oprosti sve 
grehe. U tom trenutku je kroz moje telo potekao život. On me je 
spasao i izlečio. Od tog trenutka bio sam oslobođen. Božja ljubav 
me je potpuno ispunila kada sam shvatio da je Isus Hrist Gospod, 
Stvoritelj svemira. 
Na svetu beše i svet krozanj posta, i svet ga ne pozna. (Jovan 
1, 10) Bog koji je negda mnogo puta i različnim načinom 
govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana 
ovih preko Sina, kojega postavi naslednika svemu, kroz kojega i 
svet stvori. (Jevrejima 1, 1.2) On je svemogući Bog i Mesija 
Izrailja. Zbog svoje poslušnosti svom nebeskom Ocu išao je na 
krst i prolio svoju dragocenu krv da bi oprao naše grehe. On je 
platio ogromnu cenu: Jer Bogu tako omilje svet da je i Sina 
svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji Ga veruje ne 
pogine, nego da ima život večni. (Jovan 3, 16) 
Ni jedan katolički sveštenik ne može dozvati Isusa natrag na 
Zemlju, da bi ponovio to užasno delo trpljenja, što oni tvrde za 
misu. U Jevrejima 10, 12 jasno je rečeno: A On prinesavši jedinu 
žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Tri dana nakon 
smrti Isus je vaskrsnuo i ustao iz groba i sada sedi s desne strane 
Bogu i Ocu na Nebu. Više nam nisu potrebni sveštenici kao 
posrednici, jer Biblija nam jasno kaže: Imajući dakle velikoga 
poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina 
Božjega, da se držimo priznanja. Jer nemamo poglavara 
svešteničkoga koji ne može postradati s našim slabostima, nego 
koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha. Da pristupimo 
dakle slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i 
25
ALBERTO 
nađemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć. (Jevrejima 
4, 14-16) Dakle, Isus je naš jedini posrednik. Ovo je kamen koji vi 
zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome 
drugom spasenja. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga 
ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela apostolska 4, 11.12) A 
u 1. Jovanovoj poslanici 1, 9.10 piše: Ako priznajemo grehe svoje, 
veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od 
svake nepravde. Tako mi možemo doći direktno Isusu! Slava nek 
je Bogu za to! 
Sam sam uspeo da se izvučem iz železnih pluća i odstranim 
cevčice sa svoga tela. Na pitanje začuđenih, ko me je izvukao, 
odgovorio sam da mi je Isus dao život. 
Nedelju dana kasnije bio sam otpušten. Nisam mogao verovati 
da su me samog poslali u Madrid. Tamo me je dočekao jezuitski 
sveštenik - vatikanski 'pas čuvar', njihov najpouzdaniji čovek. 
Mrzeo je zemlju po kojoj sam hodao. Nekoliko me je dana 
obrađivao svim metodama jezuita kako bi me povratio u papinu 
službu. Ali, ja sam mu govorio kako sam spašen, i s Biblijom sam 
mu dokazivao istinu. Božja reč je dotakla njegovo srce. Na moje 
iznenađenje, on je zaplakao, vratio mi pasoš i sve dokumente koji 
su mi bili potrebni da bih napustio Španiju, te me je pustio s 
rečima: "Alberto, napusti odmah ovaj zatvor i ne vraćaj se nikad 
više. Verujem, Hrist će rasvetliti tvoj put. Sledi ga Alberto! Moli 
se za mene! Ništa ne piši, samo se moli!" 
Te noći sam poleteo iz Španije sa svega 40 centi u džepu. 
Prekinuo sam s rimokatoličkim sistemom. Vatikan je 'zanemeo'. 
Nisu mogli verovati da sam pobegao. Sad je moj život potpuno 
promenjen i služim Gospodu. 
Tima je još nešto zanimalo: 
- Alberto, šta treba da učini propovednik da bi isterao 
infiltratore - uhode iz svoje crkve i pridobio rimokatolike za 
Hrista? 
- Propovednik mora imati hrabrosti da sa propovedaonice 
otvoreno kaže da prema Bibliji rimokatolici nisu hrišćani, i da 
rimokatolička institucija nije hrišćanska ustanova. Najteže od 
26
ALBERTO 
svega je reći da rimokatolici koji umiru u toj veri ne idu ni u 
čistilište (koje po Bibliji ne postoji), ni u Nebo, već će izgoreti u 
ognjenom jezeru, pošto je ta njihova vera utemeljena na 
njihovom vlastitom sistemu, a ne na Hristu i na Njegovoj 
prolivenoj krvi, koja čisti njihove grehe. 
I bi uhvaćena zver, i s njom lažni prorok koji učini pred njom 
znake kojima prevari one koji primiše žig zverin i koji se 
poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno, 
koje gori sumporom. (Otkrivenje 19, 20) 
- Ko će imati hrabrosti da to propoveda? - upitao je Tim. 
- Ja ću to učiniti, jer ih ljubim; I čuh glas drugi s Neba koji 
govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe 
njezine, i da vam ne naude zla njezina. (Otkrivenje 18, 4) Mi 
moramo doneti ovu vest života do 800 miliona rimokatolika koji 
su zavedeni i slave Vala u svojoj ustanovi. Moje srce gori za te 
ljude. 
- Kako ćeš to učiniti Alberto? 
- Ne znam Tim, samo Bog zna kako će to biti učinjeno. 
 
27
ALBERTO 
2. deo 
Alberto je nastavio: 
- Te noći kada sam napustio Madrid, bio sam skoro slomljen. 
Imao sam jedan kofer i putničku kartu za Vašington. I sam sam se 
nakon svega čudio kako mi je Bog pripremio i uručio pasoš i 
ostale potrebne dokumente da napustim Španiju. To je bio jedini 
način da pobegnem. Svom ocu sam telefonirao nekoliko sati 
ranije i rekao mu da sam napustio rimokatoličku instituciju. On 
mi je rekao da sam 'porodični pas' i spustio slušalicu. 
Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na Zemlju; nisam 
došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim 
čoveka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od 
svekrve njezine: i neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi. 
Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i 
koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I 
koji ne uzme krsta svojega i ne pođe zamnom, nije mene 
dostojan. (Matej 10, 34-38) 
Pre nego što sam napustio aerodrom, pozvao sam telefonom 
svoju mlađu sestru Mariju u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući samo 
Božjim rukama, telefonski službenik me je uspeo povezati sa 
njom, pošto je ona bila opatica u rimokatoličkom ženskom 
samostanu "Sveto srce" u Londonu. Kad me je čula, Marija je 
počela plakati i govoriti: "Alberto, to si ti? Oh, Alberto, Alberto! 
Pokušala sam se ubiti tri puta... Pomozi mi Alberto!" 
Dok sam čekao na razgovor s Marijom, zakasnio sam na avion 
za Vašington. Iste noći u tom smeru leteo je još samo jedan avion 
i to za London. Krenuo sam njime. Samo je Bog znao strašnu 
životnu opasnost u kojoj se Marija nalazila i koliko je bila blizu 
smrti. Bog me je poslao u London. U sebi sam se molio: "O Bože, 
šta da radim? Slomljen sam! Zakasnio sam na avion za Vašington 
i sve se iskomplikovalo. Sada sam u Londonu. Ako sam tu zato da 
vidim Mariju, Gospode, pomozi mi!" 
Našao sam govornicu i počeo zvati protestantske crkve. Najzad 
sam pozvao malu anabaptističku crkvu u Londonu. Hvala Bogu, 
28
ALBERTO 
doneo sam dobru odluku. Ovi ljudi su došli da mi pomognu. 
Odvezli su me autom do samostana u kom se nalazila Marija i 
rekli su mi da će, ako ne izađem za jedan sat, doći po mene. Ušao 
sam u samostan. 
"Da li ste Vi otac Rivera?" - zapitala me je majka superior8. 
"Da!" - odgovorio sam. 
"Marija mi je pričala o Vama mnogo puta. Rekla mi je da ste 
veoma čvrst sveštenik i veoma odan." Nastojnica je samnom 
razgovarala nepoverljivo, tako da sam se pitao da li ona već zna 
da sam napustio rimokatoličku instituciju. Ona je nastavila: 
"Znam, došli ste da vidite Vašu sestru Mariju, ali ona je suviše 
bolesna da Vas vidi." 
"Žalim, ali zato sam u Londonu. Moram videti Mariju pre nego 
što otputujem za Ameriku." 
"Oče, moram se izvinuti što Vam ne mogu dopustiti da vidite 
Mariju. Ja moram tako postupiti prema našim pravilima i prema 
kućnom redu. Kao što znate, ovo je ženski samostan i ona može 
videti samo sveštenika koji je njen ispovednik." 
"Ipak, ja je želim videti sada, s Vašom dozvolom. Sestro, hoćete 
li mi pokazati njena vrata?" 
"Nikome nije dozvoljeno da kontaktira sa samostanskim 
opaticama, osim u naročitim okolnosima." 
(Telefonski razgovor iz Španije bio je jedina iznimka kada su 
mi dopustili da razgovaram sa Marijom.) 
"Ako mi vi ne dovedete Mariju ovamo ja ću je naći sam." 
"Oče, ja nemam drugi izbor, nego da pozovem policiju." 
Znao sam da je Vatikan obavestio arhiđakone u Londonu da 
sam pobegao. Nastojnica samostana još nije bila obaveštena, 
inače bi zvala arhiđakone umesto policije. Oni su me već lovili. 
8 Nastojnica samostana. 
29
ALBERTO 
"Više me ne zovite 'Oče', jer ja nisam više sveštenik Rima, nego 
pokajani grešnik. Bez obzira šta ćete Vi raditi, ja neću napustiti 
ovo mesto dok ne vidim Mariju." 
"Vidim da Vi niste više to što ste bili. Zato ćemo zaustaviti tu 
jeretičku besmislicu. Oče, videćete šta ću učiniti." 
Nastojnica je pozvala ostale opatice: "Sestre, ne dozvolite mu 
da prođe kroz ova vrata. Ja ću pozvati škotsku gardu." 
"Dobro, čekaću dok ne dođe policija." 
Pola sata kasnije došla je umesto škotske garde metropolitska 
londonska policija. Nastojnica samostana im je rekla: "Ovaj čovek 
se lažno predstavlja kao sveštenik i ušao je na lažni zahtev." 
Oficir je na to odvratio: "Ovo su veoma ozbiljne optužbe." 
Opatice su slučaj iznele policiji na veoma prefinjen način, tako 
da je njihov prikaz delovao veoma uverljivo. Čulo se jecanje, a 
neke od njih su govorile: "O, majko Božja, pomozi nam protiv 
ovog zlog čoveka!" Opet se čulo jecanje, dok je nastojnica govorila 
policiji: "On je hteo da nas fizički napadne. Hoću da ga zatvorite!" 
Sme li jedna opatica da se suprotstavi svešteniku? Odgovor je 
u njenoj zakletvi, prema kojoj je ona dužna da se odrekne čak i 
pape, ako se on odvrati od rimokatoličkog učenja. 
Ja sam odgovorio: "To nije istina, ja ih nisam napao. Ovde su 
moji dokumenti od arhiđakona u Madridu, koji mi dozvoljava da 
dođem ovamo." 
"Gospodine, mi ne znamo španski. Ali, da li je ovo njihov 
pečat? Onda ste Vi sveštenik." 
Rekao sam: "Ne, ne više za rimokatolički sistem." 
Ispričao sam im ukratko ceo događaj kako sam našao Hrista. 
Gospod je pomogao da me je policijski inspektor saslušao, a kako 
je i on svoju veru temeljio na Bibliji, on je, Bogu hvala, stao uz 
mene. Na kraju sam rekao: "Ja ovde nisam provalio, nego sam 
došao da vidim svoju sestru, koja je negde u ovom samostanu. 
Ona je veoma bolesna. Nastojnica mi nije dozvolila da je vidim." 
30
ALBERTO 
Oficir ju je pitao za moju sestru, na šta je ona odgovorila: "Ona 
nije ozbiljno bolesna." 
Oficir me je tada upitao: "Dr. Rivera, da li Vaša sestra želi da 
Vas vidi?" 
"Da, ja sam pre dva dana s njom razgovarao telefonom. Ona je 
tražila pomoć." Nastojnica se usprotivila: "Nemoguće, on laže. 
Njoj nije dozvoljeno da upotrebljava telefon... hoću da kažem..." 
"Mi bismo hteli da vidimo njegovu sestru i razgovaramo s 
njom o tome, s Vašom dozvolom!" 
Nastojnica samostana je pokušala na svaki način da otpusti 
policiju. Nije htela da vide Mariju. Ipak, oni nisu otišli. Tako nas 
je odvela do Marijine ćelije. Kada je nastojnica otvorila čelična 
vrata, osetio sam miris smrti - mrtvaca. Nisam mogao verovati 
svojim očima. To je bilo užasno. Slomio sam se i zaplakao nad 
onim što sam video. Napunio sam se mržnjom prema Rimu. Moja 
sirota mala sestra, na vagi bi imala manje od 60 funti (30 kg). Na 
njoj je bila krvlju natopljena odeća. Krv beše isušena i kruta. Leđa 
su joj bila sva gnojna i krvarila su od udaraca bičem9. 
Viknuo sam: "Marija... Marija... da li me čuješ?" 
Čulo se samo jecanje. Mislio sam da je mrtva. Bio sam 
ošamućen i skoro sam povraćao od zadaha trulog tela. Onda sam 
zapazio da se miče. Kada sam je zovnuo i pitao treba li joj lekar i 
da li su je povredili, ona odvrati: "Ne, Alberto, ne. Jedno mi samo 
zadaje bol. Tako sam slaba i zla i zaslužila sam da budem 
kažnjena smrću." 
Pitao sam je: "Zašto bi ti sebe kaznila Marija?" 
"Zato što sam bezobzirna, treba da primam sve sakramente i 
da se ispovedam ujutro i uveče. Osećam se bedno svakog 
trenutka. Nemam nade Alberto, ja sam očajna. Pošto je On trpeo 
9 Bičevanje je deo religiozne discipline u raznim katoličkim redovima u 
samostanima. Opatice ili fratri obično bičuju sami sebe, ili ih drugi bičuju u istom 
religioznom redu. To je utemeljeno na rimokatoličkoj doktrini dela. Institucija uči da 
niko neće biti spasen na osnovu svoje vere. Ali Biblija kaže: Jer ste blagodaću 
spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji. Ne od dela, da se niko ne pohvali. 
(Efescima 2, 8-9) Mučenje, bičevanje je njihov put da se izađe iz čistilišta. 
31
ALBERTO 
za mene, ja moram da trpim za Njega. Ovo je moj suprug 
(pogledala je na raspelo). Ja sam se udala za Hrista i ja moram 
umreti za Njega." Sve vreme je držala raspelo u rukama. 
Odgovorio sam: "Ovo je huljenje protiv našeg ljubljenog Isusa. 
Njegova jedina nevesta je Njegova prava crkva, a sigurno je da 
ova institucija ne pripada Njemu." 
Marija izusti: "Moram poljubiti raspelo." 
"Marija, kažem ti u ime Božje, prestani s tim! Ovo raspelo ti ne 
može pomoći. To je smrt10. Ovo nije Hrist." 
Nastojnica je viknula: "Oče Rivera, ostavite je!" 
Za njom su vikale opatice: "Gledaj na raspelo!" 
"Ovo je đavolsko oruđe!" - govorio sam. "O, Gospode, baci 
svetlost na njen um." 
Opatice su vikale: "Marija, kraljice Neba, pomozi nam!" 
Rekao sam Mariji: "Prizovi ime Isusa Hrista. On je tvoj jedini 
Spasitelj, ti moraš slušati Njegovo učenje. Ako se samo Njemu 
moliš, tražeći oproštenje greha i obratiš se od svih ovih 
religioznih laži, ti ćeš biti sada oslobođena krivice koju osećaš 
kroz krv koju je On za tebe prolio na krstu." 
"Alberto, da li će me On uslišiti?" 
"Da Marija! Upravo takvu kakva jesi. Pouzdaj se u pisanu reč 
Božju11." 
10 Biblija nam kaže da je na Hristov krst prilikom raspeća bio stavljen natpis: 
Isus Nazarećanin car Judejski (Jovan 19, 19-II deo). Na rimokatoličkom raspelu 
čitate sledeće: I.N.R.I. Vebsterov rečnik kaže da I.N.R.I. znači: Jezus Nazarenus 
Rex Judaeorum, no u extremnoj jezuitskoj zakletvi to ima posebno značenje. 
I.N.R.I. znači: Iustum Necar Reges Impios (dobro je da se unište neverni ili 
protestantski carevi ili upravitelji.) Raspeće Isusa donosi oproštenje i život, ali 
raspelo je jezuitski simbol za osvetu i smrt! 
11 U katolicizmu sama Biblija nije cenjena kao Reč Božja. Za njih je sveta prvo 
tradicija - predanje, zatim Magisterium - učenje autoriteta institucije, a tek na kraju 
Biblija. Sve to zajedno predstavlja za njih cenjenu Reč Božju. 
32
ALBERTO 
Bogu hvala, Marija me je poslušala. Osetila je olakšanje i 
zamolila me je da je izvedem odavde, kako bi mogla služiti Hristu. 
Rekao sam nastojnici: "Molim Vas, pustite me da izađem i 
izvedem Mariju napolje iz ovog groznog mesta. Niko me neće 
zaustaviti." 
Nastojnica je viknula: "Oče, ovo je kidnapovanje, Vi je uzimate 
protiv njene volje!" 
Tada je reagovala policija: "Kako se ovo moglo desiti u 
Engleskoj? Dr. Rivera, da li želite da uhapsimo i zatvorimo 
nastojnicu za ovaj zločin? Samo podnesite optužbu i mi ćemo je 
povesti. Marija je dokaz!" 
Odvratio sam: "Bog će joj suditi i presuditi kao i celoj ovoj 
instituciji." 
Opatice su stale vikati: "Da je proklet zauvek! Gospa će se 
obračunati s ocem Riverom za ovo. On je drugi Juda, koji je 
prodao našeg oca papu." 
Otišli smo i odvezli Mariju kod Lekara. 
Zbog ovog događaja sam u Rimu stavljen na posebnu listu. 
Mariju sam smestio na sigurno mesto, kod jedne porodice koja 
temelji svoju veru na Biblijskom učenju. Oni su je negovali. Ja 
sam bio slomljen, verujući da me vrebaju, bio sam suočen s 
veoma mračnom budućnošću. Tražio sam zaposlenje kako bih 
mogao platiti Marijino izdržavanje. Samo Bog mi je tu mogao 
otvoriti vrata. U međuvremenu Marija se oporavila i udala za 
jednog hrišćanskog gospodina. Posle su se oni odselili u Kanadu, 
gde je Marija nestala. Kasnije sam otkrio da je njen muž, u stvari, 
bio lažni brat. On je bio rimokatolik i član 'Kolumbijskih 
vitezova'. Verujem da je ona mrtva, ili strada u nekom drugom 
ženskom samostanu. 
U Vatikanu su bili zabrinuti zbog mene, iako sam ja samo 
čovek. Naime, znao sam suviše. Postao sam veoma opasan za 
njih. Vatikan je hteo da me ućutka na sve moguće načine. 
33
ALBERTO 
 
Vatikanska akcija - moguć razgovor u Vatikanu: 
"Kakve mogućnosti ima otac Rivera da se održi i da preživi? 
Nikakve! Mi ćemo izvršiti pritisak na britansku vladu da je 
uverimo da se on ne sme održati. Obavestićemo ambasadora 
Španije u Londonu. Protestvovaćemo i zahtevati da se otac Rivera 
vrati u Španiju. Da li će ga protestanti podržavati? Mi ćemo im 
reći da je napustio Španiju jer je ukrao milion dolara, da je otišao 
s nekom ženom i da nikada nije bio sveštenik." 
"Ne!" - nastavio je drugi - "Mi ćemo pozvati na oprez naše 
ljude u ekumenskom i harizmatičkom pokretu širom sveta da 
nam pomognu i da ga unište. Šta će učiniti nezavisne 
protestantske crkve u tom slučaju? Da li će one pomagati oca 
Riveru? Ima li mnogo takvih crkava? Pomagaće ga samo takvi 
koji kažu da mi nismo hrišćanska crkva. Takvih nema mnogo, ali 
su veoma jaki i opasni. Moramo se bojati onih koji su potpuno 
posvećeni Bibliji. Na žalost, otac Rivera je postao jedan od njih. 
Da li će otac Rivera ići među Jehovine svedoke ili mormone? 
Nikada! On je pravi hrišćanin i zna njihovu krivu nauku." 
Otac Dominik iz "Svetog ureda" imao je nekoliko predloga: 
"Moj predlog je, očevi, da oca Riveru usmrtimo 'nesrećnim 
slučajem'. Imamo čoveka pod zakletvom u Londonu 
spremnog za katoličku akciju. Zakleo se da će uništiti oca Riveru. 
Imamo više mogućnosti: trovanje hranom, automobilska ili 
železnička nesreća, ili greška u bolnici. Imamo puno načina. To se 
mora izvesti pre nego što postane veoma poznat, jer bi to moglo 
štetiti našem cilju političkog i religioznog jedinstva." 
Jezuitska zakletva je posebna zakletva za glavne jezuite koji su 
određeni za posebnu dužnost unutar vlada, vojnih ogranaka ili 
područja nauke, medicine, obrazovanja, industrije, sindikata ili 
neke religiozne institucije. Ti ljudi su veoma opasni. Svestan sam, 
jer sam i sam bio jedan od njih. Dok sam bio pod zakletvom, čak 
ni moja porodica nije bila sigurna od mene. Ovo je autentična 
kopija zakletve: 
34
ALBERTO 
Obred uvođenja u dužnost i poslednja zakletva 
jezuita12 
Govori superior13: 
"Sine moj, i do sada si učio da se pretvaraš da si tobože na 
njihovoj strani, a zapravo nisi. Među rimokatolicima da budeš 
rimokatolik i čak da budeš špijun među svojom vlastitom 
braćom. Učio si da ne veruješ ljudima, da se ne uzdaš u ljude; 
među reformatorima da budeš reformator, među hugenotima14 
hugenot, među kalvinistima kalvinist, među protestantima da 
budeš protestant i stekneš njihovo poverenje. 
Traži da propovedaš sa njihovih propovedaonica i da svom 
žestinom svoje prirode objaviš našu svetu religiju i papu; čak siđi 
tako nisko, da postaneš jevrej među jevrejima, da bi se mogao 
osposobiti da skupiš sve informacije u korist tvog reda, kao veran 
papin vojnik. Učio si da tajno seješ seme neprijateljstva i zavisti 
među državama koje su u miru i huškaš ih da prolivaju krv. Uvuci 
ih u rat i stvaraj revolucije, građanske ratove u zajednicama, 
provincijama i zemljama koje su nezavisne i pune prosperiteta, 
koje uživaju blagoslove u kulturi, umetnosti i naukama. Budi na 
strani onih koji se bore u ratu i radi potajno sa svojom braćom 
jezuitima, koji su možda na drugoj strani i otvoreno se 
suprotstavljaju onoj s kojom si ti povezan. Samo tako crkva može 
uspešno u tim neugodnim uslovima privesti kraju pregovore za 
mir... s time da cilj opravdava sredstva. 
Učio si šta je dužnost špijuna: da sakupljaš činjenice i 
informacije iz svih mogućih izvora. Trudi se da dobiješ poverenje 
porodica protestanata i jeretika svih klasa, kako trgovaca, tako i 
bankara, pravnika, zatim u školama i univerzitetima, 
parlamentima, zakonodavnim telima, sudovima i saborima. Da 
12 Ova zakletva data je jezuitima manjeg reda, ako se jedan od njih podiže na 
položaj komandujućeg. 
13 Poglavar. 
14 Francuski protestanti. 
35
ALBERTO 
budeš sve za sve ljude, za papinu volju čije smo mi sluge sve do 
smrti. 
Primio si sve instrukcije još kao novajlija, pa kao neofit15 i kao 
ađutor16, kao ispovednik i kao sveštenik, ali se još nisi opremio 
svime što je potrebno, da komanduješ armijom 'Lojola' u službi 
pape. Ti moraš da služiš u pravo vreme kao instrument i izvršitelj 
kazne, kao što su naredili tvoji pretpostavljeni, jer ovde niko ne 
može raditi ko nije osvetio svoj rad krvlju jeretika, jer bez 
prolivanja krvi nijedan čovek ne može biti spasen. Zato, 
naoružajte se za svoj posao i učinite svoje spasenje sigurnim. Ti 
ćeš pored svoje prethodne zakletve pokornosti svom redu i 
odanosti papi, ponoviti za mnom: 
Ja, ... sada u prisutnosti svemogućeg Boga, svete device Marije, 
svetog Mihajla arhanđela, svetog Jovana Krstitelja, svetih 
apostola, svetog Petra i svetog Pavla i svih svetaca i sakralnih 
hostija neba, obećavam i izjavljujem da ću, kada bude povoljna 
prilika, voditi nemilosrdan rat potajno i javno protiv svih jeretika, 
protestanata i liberala, kao što sam usmeren i upućen, da ću ih 
istrebiti sa lica zemlje i da neću poštedeti nikoga, bez obzira na 
starost, pol i uslove; da ću ih vešati i paliti, pustošiti, guliti kožu, 
daviti i pokopavati žive, parati stomake i utrobe njihovih žena i 
razbijati glave njihove dece o zidove, da satrem zauvek njihovu 
odvratnu rasu. Pošto se to ne može činiti javno, ja ću potajno 
upotrebljavati otrovni pehar, stisnuti konopac, čelični bodež ili 
olovni metak, bez obzira na čast, rang, dostojanstvo ili autoritet 
osobe ili osoba, bilo kakvi bili njihovi uslovi u životu, javni ili 
privatni, onako kako budem u bilo koje vreme upućen od bilo kog 
zastupnika pape ili starešine braće po svetoj veri, po društvu 
Isusovom." 
Sve se ovo čini u ime svemogućeg Boga. Prema tome, 
rimokatolički sistem se ni u kom slučaju ne može nazvati 
hrišćanskim! Ne - prema Bibliji! 
15 Novozaređeni sveštenik. 
16 Pomoćnik biskupa. 
36
ALBERTO 
 
Isus, Tvorac svemira je u obliku čoveka pre nego što će biti 
razapet, bio u Jerusalimu suočen s drugim religijama. Gospod 
Isus je dao Mojsiju zakon da zaštiti sinove Izrailjeve. 400 godina 
pre Isusovog rođenja, religiozni ljudi su to sve znali, ali su počeli 
gurati svoje vlastite ideje ispred Mojsijevog zakona, s 
pretpostavkom da njihove ideje dolaze od svemogućeg Boga. Ali, 
najveći deo tih ideja bio je tajanstveni materijal iz Vavilonskih 
misterija koji je ubačen u njihovu religiju. Kako su godine i vreme 
proticali, dodavano je sve više i više tvorevina ljudskog uma. 
Zakon je bio tako pomešan s teorijama, tradicijama i ljudskim 
idejama da niko više nije znao kuda to zapravo sve vodi. Isus ih je 
korio: ukidoste zapovest Božju za običaje svoje. Licemeri! Dobro 
je za vas prorokovao Isaija govoreći: Ovi ljudi približavaju se k 
meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko 
stoji od mene. No, zaludu me poštuju učeći naukama i 
zapovestima ljudskim. (Matej 15, 6-9) 
Same vođe jevrejske religije su govorile za sebe da samo oni 
znaju velike tajne Božje. To je zvučalo veoma misteriozno, te je 
narod obožavao jevrejske sveštenike kao Božje ljude. No, Isus je 
dobro znao njihovu igru s narodom. Ljubljeni Isus, koji nije 
mogao lagati, ili pokrivati njihove religiozne laži, zaustavio je tu 
veliku religioznu mašinu. Rekao im je da su licemeri. Teško vama 
književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko od 
ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli. (Matej 
23, 13) On nije pravio kompromise. On im je zadao direktan 
udarac. Izložio je opasnosti svoj ugled i život. Zato vam kažem da 
će se od vas uzeti carstvo Božje i daće se narodu koji njegove 
rodove donosi. I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove 
razumeše da za njih govori. I gledahu da ga uhvate, ali se 
pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka. (Matej 21, 43.45.46) 
Religiozni sistem je bio veoma moćan. On je kontrolisao sve. 
Oni su čak imali ogromni uticaj na rimsku vlast. Jevreji nisu bili 
samo robovi Rimljanima, nego i svojim vlastitim religioznim 
vođama. Isus je postao glavna pretnja pošto im je rekao istinu, te 
37
ALBERTO 
razorio njihove zle religiozne trikove kojim su zavodili narod. 
Hteli su da ga zaustave. Isus je tražio pokajanje i potpuno 
odvajanje. Međutim, danas se to jedva ili uopšte ne uči u većini 
crkava, hrišćanskih škola, seminara ili biblijskih koledža. Umesto 
toga oni kažu da je to vek međusobnog bratstva! Crkve se 
sjedinjuju pod navodno 'Božjim Svetim Duhom' ... 'kao što vidite 
Bog ne gleda ko je ko' ... 'rimokatolici, jevreji, protestanti - svi su 
jednaki u velikoj Božjoj porodici'. 
Ovo je velika zabluda koja je prohujala svetom! Tvrdeći da 
propovedaju jevanđelje ljubavi, propovedaju još jedno 
smrtonosno delo otpada, tvorevinu rimokatoličke institucije, 
kojom šalju još više duša u propast. 
Veoma je popularan takozvani 'ujedinjeni hrišćanski pokret'. 
Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što prehodite more i 
zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, činite ga 
sinom paklenim udvoje većim od sebe. (Matej 23, 15). 'Jevanđelje 
ljubavi' kaže: 'Bog te voli. Njemu ne smeta kako ti živiš. Priključi 
se našoj crkvi ljubavi i sve će biti u redu. Dovoljno je da kažeš: Ja 
verujem u Boga! Onda je Bog srećan. On te uzima u svoje naručje 
i govori ti: Dobro nam došao u Božju porodicu.' Tako narod biva 
prevaren lukavstvima, jer u njihovom životu nema nikakve 
promene. Oni i dalje žive grešnim životom, a veruju da će biti 
spašeni. Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji 
sastavljaju namere koje nisu od mene, zaklanjaju se za zaklon 
koji nije od moga duha, da domeću greh na greh. (Isaija 30, 1) I 
ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog 
videlo, i tame u njemu nema nikakve. Ako rečemo da imamo 
zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. 
Ako li u videlu hodimo, kao što je on sam u videlu, imamo 
zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, sina njegova 
očišćava nas od svakoga greha. Ako rečemo da greha nemamo, 
sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grehe svoje, 
veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od 
svake nepravde. Ako rečemo da ne sagrešismo, gradimo ga 
lažom, i reč njegova nije u nama. Koji govori: poznajem ga, a 
zapovesti njegovih ne drži, laža je, i u njemu istine nema. 
(1. Jovanova 1, 5-10; 2, 4) 
38
ALBERTO 
Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i 
krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da 
se sačuva u životu. (Jezekilj 13, 22) 
Svet voli ovakvo krivotvoreno propovedanje. A sud je ovaj što 
videlo dođe na svet, i ljudima omilje većma tama negoli videlo; 
jer njihova dela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini mrzi na videlo i 
ne ide k videlu da ne pokaraju dela njegovih, jer su zla. A ko 
istinu čini ide k videlu, da se vide dela njegova, jer su u Bogu 
učinjena. (Jovan 3, 19-21) Tako đavo radi ...i đavoli veruju i 
dršću (Jakov 2, 19), jer je on već osuđen i želi sav svet da povuče 
sa sobom u propast. Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš, 
đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. (1. Petrova 
5, 8) Tada će reći onima što mu stoje s leve strane: idite od 
mene prokleti u oganj večni pripravljen đavolu i anđelima 
njegovim. (Matej 25, 41) 
S druge strane, Gospod Isus koji ljubi grešnika kaže: Ako 
imate ljubav k meni, zapovesti moje držite. Ko ima zapovesti 
moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav 
k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k 
njemu, i javiću mu se sam. Koji nema ljubavi k meni ne drži 
mojih reči, a reč što čujete nije moja nego Oca koji me posla. 
(Jovan 14, 15.21.24) Time je Isus bez okolišanja rekao iskreno i 
otvoreno da je čovek po svojoj prirodi grešan i izgubljen, da se 
mora istinski pokajati i zaustaviti se na putu zla, te predati 
potpuno svoj život Hristu, ili zauvek izgubiti svoju dušu. 
Veoma malo ih je tako propovedalo, da ne bi bili omrznuti. 
Danas je slično. Bilo ko da se suprotstavlja moćnom religioznom 
sistemu, biće osuđen na smrt. 
I mene su osudili na smrt. Samo svemogući Bog može da me 
sačuva u životu. U Londonu sam bio gurnut pod podzemnu 
železnicu, a u Irskoj je moju spavaću sobu digla u vazduh IRA17. U 
Americi, na jednom molitvenom sastanku, neko mi je u hranu 
stavio otrov. Najmanje pet puta su pucali na mene. 
17 Irska republikanska armija koja ubija britance i protestante u Irskoj; pod 
kontrolom je jezuita koji su pod zakletvom. 
39
ALBERTO 
Pre pet godina je Sotona sproveo najsmrtonosniji napad na 
mene kroz lažnu braću. Jedan hrišćanin koji je zubar i veoma 
aktivan u pokretu 'Jevanđelja ljubavi' izvršio je zubni hirurški 
zahvat na meni. Dok sam bio pod anestezijom, zubar je radio na 
gornjem levom zubu. On je bušio krunu da bi otkrio živac i da bi 
ga izvadio. Bušilica mu se slomila i umesto da je izvadi, ili da mi 
kaže šta se desilo, on je zub pokrio porcelanskom krunom da se to 
ne otkrije. Verujem da je to namerno ostavio u zubu, jer je znao 
da će to prouzrokovati infekciju koja može dopreti do mozga i 
prouzrokovati smrt. Međutim, Gospod me je sačuvao u životu. 
Dve godine nakon toga, ja sam ponovo otišao kod tog 'brata', ne 
sluteći da je slomljeni instrument u mojoj glavi. Taj lažni brat, 
umesto da mi očisti zub, pošpricao mi je zubno meso nervnim 
gasom. Moja supruga koja me je čekala ispred ordinacije videla je 
bolničarku kako nosi moj kaput i pitala za mene. Bolničarka se 
uplašila i rekla je mojoj supruzi: "Vaš muž umire". 
Iako je trebalo da gas deluje tek nakon nekoliko sati, nakon što 
bih se kolima vratio kući, ja sam se srušio još u zubarskoj stolici. 
Krvni pritisak mi je pao na nulu. Moja žena je vikala: "Alberto, šta 
su ti učinili?" 
Zubar je rekao: "Ostavite ga samog, mi se dobro brinemo za 
njega". 
Ja sam reagovao i oni su me odneli u auto, a moja žena me je 
odvezla kući. Doktor je rekao mojoj ženi: "Vaš suprug se uplašio, 
vodite ga samo kući i njemu će biti dobro". 
Kod kuće sam se srušio u kupatilu, a moji organi i nervi su se 
potom paralizovali. Znao sam da sam otrovan, pošto sam i ja 
radio s nervnim gasovima dok sam bio jezuita. Rim je skoro 
pobedio. Moja žena je pozvala hrišćane po skoro celoj Americi i 
Meksiku da se mole za mene. Rekla im je da sam otrovan. Bog je 
odgovorio na njihove molitve i spasao me je od sigurne smrti. 
Imao sam ogromne muke. Moje lice je oteklo i bilo unakaženo. 
Otišao sam kod drugog zubara, koji mi je snimio zub i rekao mi je 
da prosto ne veruje ono što vidi. To je bilo veoma opasno i zato je 
odlučio da me pošalje kod specijaliste. Otkrio je instrument u 
zubu, kao i mrlju infekcije. Specijalista za kanale zubnog korena 
40
ALBERTO 
je pokušavao da odstrani instrument iz mog zuba, ali nije uspeo. 
Infekcija se proširila na vilicu. On mi je ostrugao kost vilice i 
izvukao infekciju. 
Sada možete videti da lažna braća mogu biti veoma opasna. 
Zato je Pavle napisao: ...u strahu među lažnom braćom 
(2. Korincanima 11, 26). Juda Iskariot beše takođe lažni brat koji 
je predao Hrista. Bio je veoma religiozan. Propovedao je, činio 
čudesa, izgonio demone i tri godine je bio neprestano s 
Gospodom. Niko osim Isusa nije mogao znati da je on bio ubačen 
među učenike i apostole. Juda je potajno kontaktirao s jevrejskim 
sveštenicima i književnicima, te je bio pod zakletvom, kao 
poverljiv čovek. Platili su mu da podržava njihovu religiju u ime 
Božje. 
Ovo je bila puna mera borbe između Isusa i jevrejske 
religiozne mašine, upravo kao i danas. Isus je znao njihove 
potajne želje, zavisti i mržnje, da će udariti na njegove učenike 
nakon njegovog raspeća. On je svoje učenike pripremao za borbu 
koja im predstoji: Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na 
Zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. (Matej 10, 34) I 
svi će mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi 
do kraja blago njemu. Nema učenika nad učitelja svojega ni 
sluge nad gospodara svojega. Dosta je učeniku da bude kao 
učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina 
nazvali Velzevulom, a kamoli domaće njegove? (Matej 
10, 22.24.25) I ni u čem da se ne plašite od protivnika; koje je 
njima znak pogibli, a vama spasenja, i to od Boga; jer se vama 
darova Hrista radi ne samo da ga verujete, nego i da stradate 
za Nj. (Filibljanima 1, 28.29) Ovo se još jedva negde propoveda. 
One crne noći je najveći između lažne braće dao svoj poljubac 
smrti Hristu, što je bio znak vojnicima da ga uhvate. I odmah 
pristupivši k Isusu, reče: Zdravo Ravi! i cjeliva ga. A Isus reče 
mu: prijatelju! Šta ćeš ti ovde? Tada pristupivši digoše ruke na 
Isusa i uhvatiše ga. (Matej 26, 49.50) Vojnici su Isusa najpre 
vodili do pokvarenih sudija. Oni su već znali presudu i pre nego 
što je Isus došao u sudnicu. U vremenu koje je pred nama, 
milioni će biti osuđeni na smrt na isti način, zbog poslušnosti 
41
ALBERTO 
Hristovoj nauci. Ponovo će izbiti progonstva. To je isplanirano još 
pre 400 godina. Danas je ucenjena glava svakog hrišćanina koji 
neće kompromis u odnosu na put kojim oni idu, ili u odnosu na 
njihovo propovedanje ili pisanje. Vatikan neće tolerisati nikakve 
opozicije svom cilju religioznog 'jedinstva'. Članovi sličnog 
religioznog sistema predali su Gospoda Isusa na smrt, pošto nisu 
mogli da podnesu Njegovu nauku. Isus je znao da se mora 
ispuniti proroštvo. On je ostao poslušan svom nebeskom Ocu i 
dopustio je da bude bičevan i izudaran. Milioni anđela koje je 
Isus stvorio u slavi, posmatrali su potreseni Tvorca univerzuma, 
kako biva razapet. Radi svoje velike ljubavi, Isus je zadržao 
anđele da ne zbrišu Jerusalim. Po Spasitelju su pljuvali, rugali mu 
se, te su i time ispunili proročanstva. Leđa svoja podmetah 
onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne 
zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. (Isaija 50, 6) 
Prorok kaže: Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u 
licu mimo svakoga čoveka, i u stasu mimo sinove čovečje. (Isaija 
52, 14) 
Isus, kao jagnje Božje beše razapet i prolio je svoju dragocenu 
krv, da očisti naše grehe. ˛A Isus govoraše: Oče! oprosti im; jer ne 
znaju šta čine... (Luka 23, 34) Jer Bogu tako omilje svet da je i 
Sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga veruje ł(uzda 
se u Njega)˛ ne pogineł (u jezeru ognjenom)˛, nego da ima život 
večni ł(na Nebu)˛. (Jovan 3, 16) łSve jevrejske religiozne grupe 
koje su bile u stalnom međusobnom sukobu, sjedinile su se u 
odbijanju Mesije i to su učinili u ime Božje. Čak je i bezbožni 
rimski poglavar Pontije Pilat hteo da oslobodi Isusa četiri puta, 
ali je u tome bio sprečen od rulje koja je navalila na njega, te je 
popustio pod religioznim pritiskom. Oni nisu ni sanjali da će 
jednoga dana stajati pred svetim i pravednim Bogom na dan suda 
i gledati u lice onoga kod su razapeli. ˛Eno, ide s oblacima, i 
ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim 
sva kolena zemaljska. Da, zaista. (Otkrivenje 1, 7) 
Isus reče: Svrši se! (Jovan 19, 30) I povikavši Isus iza glasa 
reče: Oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo 
izdahnu. (Luka 23, 46) Neprocenjiva zavesa u hramu u 
Jerusalimu, koja je zaklanjala Svetinju nad svetinjama, razderala 
42
ALBERTO 
se na dva dela, od gornjeg do donjeg kraja, kao znak da je prava 
žrtva prineta, i više nije potrebno u hramu prinositi životinjske 
žrtve, koje su bile predznak Hrista, Božjeg jagnjeta. I gle, zavjes 
crkveni razdre se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i 
zemlja se potrese, i kamenje se raspade. (Matej 27, 51) Bog je 
udario u srce jevrejske religije, jer ona više nije bila prihvaćena od 
Boga. Isus je bio poslednja i jedina prava žrtva. Time je ostvaren 
jedinstven i jedini spasonosni put ka Ocu kroz Hrista. 
Isus je rekao: Ja sam put, i istina i život; niko neće doći k Ocu 
do kroza me. (Jovan 14, 6) Sotona je bio poražen, jer je Isus 
nakon tri dana vaskrsnuo iz mrtvih. A u prvi dan nedeljni dođoše 
vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge 
žene s njima. Ali nađoše kamen odvaljen od groba. I ušavši ne 
nađoše tela Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva 
čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; a kad se one 
uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga 
među mrtvima? Nije ovde, nego ustade. Opomenite se kako vam 
kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečji treba da se 
preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. 
I opomenuše se reči njegovih. (Luka 24, 1-8) 
Nakon 40 dana Isus je otišao na Nebo i obećao nam je da će 
ponovo doći. I kad otidem i priprevim vam mesto, opet ću doći i 
uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja. (Jovan 14, 3) Kada bi 
sile tame znale šta će se dogoditi. Nego govorimo premudrost 
Božju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog pre sveta za slavu 
našu, koje nijedan od knezova veka ovoga ne pozna; jer da su 
je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. (1. Korinćanima 
2, 7.8) 
Deset dana dasnije, na dan pedesetnice, kad su se učenici 
molili Bogu, s Neba je izliven Duh Sveti i napunio vernike silom 
sa visine (Vidi: Dela apostolska 2. poglavlje). Oni su nakon toga 
okrenuli svet propovedajući dobru vest o spasenju, da je Isus 
umro za njihove grehe, te da se mogu osloboditi sotonske 
smrtonosne vlasti. 
Jevreji su i dalje prinosili hramske žrtve koje su bile uvreda i 
gadost Bogu na Nebu. Njegov jedini Sin se žrtvovao jednom, i 
43
ALBERTO 
time zauvek ukinuo sve životinjske žrtve. Ipak, jevreji su nastavili 
sa žrtvovanjem. Tada reče: evo dođoh da učinim volju tvoju, 
Bože. Ukida prvo da postavi drugo. Po kojoj smo volji mi 
osvećeni prinosom tela Isusa Hrista jednom. I svaki sveštenik 
stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje 
nikad ne mogu uzeti greha, a On prinesavši jedinu žrtvu za 
grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Jer jednim prinosom 
savršio je vavek one koji bivaju osvećeni. (Jevrejima 10, 9-12.14) 
Gospod je jevrejske žrtve zaustavio 70. godine naše ere. Isus i 
prorok Danilo prorekli su da će se to dogoditi. I izašavši Isus 
iđaše od crkve, i pristupiše k njemu učenici njegovi da mu 
pokažu građevinu crkvenu. A Isus reče im: ne vidite li sve ovo? 
Zaista vam kažem: neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se 
neće razmetnuti. (Matej 24, 1.2) A posle te šezdeset i dve nedelje 
pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će 
vojvodin doći i razoriti grad i svetinju...(Danilo 9, 26) Rimski 
vojskovođa po imenu Titus razorio je hram i uništio Jerusalim. 
Jevreji koji su preživeli, pobegli sus u razne zemlje na sigurnija 
mesta. Na taj način Bog ih je držao daleko, da ne bi ponovo zidali 
hram i ponovo žrtvovali životinje. 
Hristova crkva je u međuvremenu rasla i Sotona je objavio rat 
protiv jevanđelja. Izbila su progonstva. Hrišćani su se raširili 
svuda po svetu šireći svoju veru, premda se Sotona već ubacio i u 
prvu crkvu. Deco! Poslednje je vreme, i kao što čuste da će doći 
antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da 
je poslednji čas. Od nas iziđoše, ali ne biše od nas; kad bi bili od 
nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nisu svi od nas. 
(1. Jovanova 2, 18.19) I neki sišavši iz Judeje učahu braću: ako 
se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti. (Dela 
apostolska 15, 1) Čudim se da se tako odmah odvraćate na 
drugo jevanđelje od onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom, 
koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu 
jevanđelje Hristovo, ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam 
jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude! Kao 
što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje 
drukčije nego što primiste, proklet da bude! Zar ja sad ljude 
nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih 
44
ALBERTO 
ja još ljudima ugađao, onda ne bih bio sluga Hristov. (Galatima 
1, 6-10) 
Tada je đavo osnovao svoju 'hrišćansku crkvu' u Rimu, lažnu 
Hristovu crkvu, 337. godine za vreme Konstantina. Sam 
Konstantin nikada nije bio hrišćanin. On je tajno obožavao boga 
Sunca sve do same smrti. 
Sotona je koristio katoličku instituciju u Rimu da progoni 
prave vernike i izbriše Hristovu nauku. Prava hrišćanska crkva se 
skrivala po katakombama, gorama, da izbegne uništenje. 
Umesto žrtvovanja životinja, kao što su činili jevreji u hramu u 
Jerusalimu, Sotona je smislio novi i još opasniji način žrtvovanja, 
nazvan misa. Rimokatolici tvrde da oni žrtvuju pravo Hristovo 
telo preko 200.000 puta dnevno po čitavom svetu kroz 
ponavljanje i nastavljanje. Kakvo bogohuljenje! Oni tvrde da 
privlače Hrista s Neba svaki put kada se obavlja misa. No, to nije 
protestantska Gospodnja večera u verskom smislu. To je sotonska 
imitacija. Ovaj sotonski pronalazak je službeno potvrđen 394. 
godine, ali ne u Jerusalimu, nego u velikom rimokatoličkom 
hramu u Rimu. Ako je Sotona ubacio Judu među apostole, i 
potom u prvu crkvu svoje infiltratore, a takođe i posle kroz sve 
vekove, kako da to onda ne čini i danas. 
Biblija nas upozorava na: 
· lažne proroke - A bijaše i lažnih proroka u narodu, kao što 
će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uneti jeresi pogibli i 
odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu 
pogibao. (2. Petrova 2, 1) 
· infiltratore - Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su 
davno određeni na ovo osuđenje, i Boga našega blagodat 
pretvaraju u nečistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda 
našega Isusa Hrista odriču se. (Juda 4) 
· vukove - Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među 
vas teški vuci koji neće štedeti stada, i između vas samih postaće 
ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za 
sobom. (Dela apostolska 20, 29.30) 
45
ALBERTO 
'Teški vuci' su se uvukli i među nas. Pošto propovednici ne 
propovedaju o tom predmetu, hrišćani se slabo danas upoznaju s 
tim stvarima. Rečima: 'Zašto je to potrebno?', 'Zar da svako ne 
ljubi svakoga, naročito sada u 20. veku?', hrišćani se uspavljuju. 
Međutim, Sotona ne spava. Njegovi ljudi se već godinama mirno 
uvlače u crkve i to masoni, veštice, homoseksualci, i tako dalje. 
Svi se oni pretvaraju da su hrišćani. Onda papa šalje svoje trupe u 
protestantske crkve da završe posao. To su pritajeni jezuiti, 
katolička omladinska akcija, Marijina legija i sveštenici i opatice 
na ulici u civilu, obučeni da uče i propovedaju s propovedaonice, 
govoreći da je rimokatolička institucija hrišćanska crkva, što već 
skoro svi protestanti veruju da je istina. 
Prijatelji moji, papa je došao u protestantsku Ameriku u sili i 
slavi i primio laskanja od velikih evanđelista! Ovaj veliki i lukavi 
neprijatelj evanđelja - papa - došao je i u Belu kuću kao gost 
baptističkog predsednika Džimi Kartera (Jimy Carter), gde je 
primio sve počasti kao šef držafe i duhovni vođa 800.000.000 
katolika. Kada predsednik dozvoli papi da blagoslovi narod 
(Ameriku), onda možete znati da je igra skoro završena. Jedini 
istaknuti glas protiv njegove posete bio je glas jednog ateiste! 
Naši veliki zaštitnici vere su ćutali. To je neverovatno da su neki 
'veliki zaštitnici vere' otišli u Vatikan da vide papu, da razgovaraju 
s njim i da dobiju njegov blagoslov! Kakva sramota! Njihovi 
utemeljitelji i prethodnici bi bili žalosni kada bi videli koliko su 
daleko otišli od jevanđelja. 
Najveći tajni rimski agent koji je delovao u Americi bila je 
jedna žena s kojom sam mnogo puta razgovarao. Ona je bila 
povezana sa Marijinom legijom. Bila je određena da se probija 
među pentakostalce i protestante kroz harizmatički pokret. Ona 
je kroz svoje evangelizacije učinila ogromni posao za Rim. Ona je 
trebala da postavi rimokatolički kodeks etike. To je bilo njeno 
podučavanje. 
· Odbacila je sve rimokatolike koji su prihvatili Hrista i pravu 
biblijsku istinu. 
· Nije hrabrila harizmatičke rimokatolike da napuste svoje 
'crkve'. 
46
ALBERTO 
· Imala je sveštenike i opatice koji su uveravali protestante da 
ako rimokatolici prihvate istinu, treba da ostanu u svojoj 
instituciji. Ona je savetovala protestante da činu istu stvar. Ona je 
svojim umiljatim smeškom - 'Jevanđeljem ljubavi' ujedinila 
mnoge. 
Kao nagrada za njen istaknuti rad bila joj je dozvoljena 
privatna audijencija kod pape. Moramo znati, kada neka osoba 
dobije dozvolu za takvu audijenciju, on, ili ona, mora da se 
pokloni i da prizna papu kao Isusa Hrista na Zemlji i toga radi on 
drži njihove ruke u naročitom blagoslovu za dobro obavljeni 
posao. 
Papa nikada nije blagoslovio pojedinca koji se suprotstavlja 
rimskom učenju. To je jeres - krivoverstvo. Ne postoji zapis u 
istoriji da se to ikada dogodilo. To je izričito zabranjeno kanonom 
u rimokatoličkoj instituciji. Ovu je ženu zavolelo hiljade hrišćana. 
Ali, 60% onih koje je primila bili su katolici. Ona je sve 
podstrekavala na jedinstvo: sveštenike, rabine i propovednike. 
Kada je umrla, za nju je bila služena posebna misa u Las 
Vegasu. Dok sam još bio jezuitski sveštenik, znao sam da su 
mnogi od nas u svom tajnom radu znali za njenu aktivnost. 
Neka nas Bog čuva od gledanja na čoveka, ko god on bio. To 
nam može doneti samo razočarenje i gorčinu kada takav padne. 
Mi moramo staviti sve svoje pouzdanje jedino na Isusa Hrista. 
On je jedini u koga se nećemo razočarati. 
Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom 
svojim, tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u 
Hristu. Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propoveda kojega 
mi ne propovedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne 
primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste 
potrpeli. (2. Korinćanima 11, 3.4) Jer će izići lažni hristosi i lažni 
proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako 
bude moguće i izabrane. (Matej 24, 24) 
U početku su pentakostalci bili stvarno protivnici Rima. Ne 
radi toga što govore jezicima, nego zbog svog učenja, odvojenja i 
svetog života, kojeg smo se mi katolici stvarno bojali. Nekada su 
47
ALBERTO 
pentakostni propovednici govorili sa svojih propovedaonica 
protiv Rima, da je Rim bludnica iz Otkrivenja 18, 17. Međutim, 
danas oni više ne propovedaju odvajanje, nego ujedinjenje, 
jedinstvo. 
Ne mislite da su infiltratori samo među pentakostalcima, 
harizmaticima ili u ekumenskom pokretu, nego i kod 
fundamentalista i evangelista. Oni kontrolišu velike evanđeliste i 
hrišćanske vođe i razmatraju šta oni kažu o papinim posetama. 
Da li ćute ili su uzbuđeni zbog njegove posete i da li mu ukazuju 
poštovanje i pišu o njemu u novinama. Nije dobro gledati ko je 
ko, jer za zalogaj hleba čovek će učiniti zlo. (Priče 28, 21) 
Rim radi s infiltratorima i kroz njih. Bog neka otvori oči svojoj 
deci da budu oprezni. Oni su 'hrišćanski eksperti' za lažne religije, 
a tvrde da su zaštićeni telom Hristovim od 'krive nauke'. Teško 
onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka 
svetlost, a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko, a od 
slatkoga gorko. Teško onima koji misle da su mudri, a sami su 
sebi razumni. Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u 
mešanju silovita pića. Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a 
pravednima uzimaju pravdu. Zato, kao što oganj proždire 
strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako će koren njihov biti kao 
trulež i cvet njihov otići će kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda 
nad vojskama i prezreše reč sveca Izrailjeva. (Isaija 5, 20-24). 
Međutim, znamo da je Rim obožavanje Vala sa krivotvorenom 
hrišćanskom fasadom. 
Zašto onda ne bismo digli uzbunu? Da! Ali, mali deo to 
pokušava, većina se boji, a neki su i sami agenti. 
U novembru 1979. godine papa se sreo s vođom pravoslavnih 
crkava u Istambulu u Turskoj. Ovo ujedinjavanje će 
pravoslavne crkve staviti pod Rim dajući tako papi 
1.000.000.000 ljudi. Političari sveta se sada više boje sile ovog 
čoveka nego atomske bombe. Vođe sveta ne samo da se boje, 
nego i slede papu, jer on ima ogromno bogatstvo18. To bogatstvo 
je pod vatikanskom zastavom. Vatikan je država za sebe, ona je 
politička država i svaki rimokatolik postaje njen član u trenutku 
18 Bogatstvo Rima je u trilionima dolara. 
48
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto
Alberto romano rivera   alberto

Más contenido relacionado

Destacado

Everything You Need To Know About ChatGPT
Everything You Need To Know About ChatGPTEverything You Need To Know About ChatGPT
Everything You Need To Know About ChatGPTExpeed Software
 
Product Design Trends in 2024 | Teenage Engineerings
Product Design Trends in 2024 | Teenage EngineeringsProduct Design Trends in 2024 | Teenage Engineerings
Product Design Trends in 2024 | Teenage EngineeringsPixeldarts
 
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental Health
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental HealthHow Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental Health
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental HealthThinkNow
 
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdf
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdfAI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdf
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdfmarketingartwork
 
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024Neil Kimberley
 
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)contently
 
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024How to Prepare For a Successful Job Search for 2024
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024Albert Qian
 
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie Insights
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie InsightsSocial Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie Insights
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie InsightsKurio // The Social Media Age(ncy)
 
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024Search Engine Journal
 
5 Public speaking tips from TED - Visualized summary
5 Public speaking tips from TED - Visualized summary5 Public speaking tips from TED - Visualized summary
5 Public speaking tips from TED - Visualized summarySpeakerHub
 
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd Clark Boyd
 
Getting into the tech field. what next
Getting into the tech field. what next Getting into the tech field. what next
Getting into the tech field. what next Tessa Mero
 
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search Intent
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search IntentGoogle's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search Intent
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search IntentLily Ray
 
Time Management & Productivity - Best Practices
Time Management & Productivity -  Best PracticesTime Management & Productivity -  Best Practices
Time Management & Productivity - Best PracticesVit Horky
 
The six step guide to practical project management
The six step guide to practical project managementThe six step guide to practical project management
The six step guide to practical project managementMindGenius
 
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...RachelPearson36
 
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...Applitools
 

Destacado (20)

Everything You Need To Know About ChatGPT
Everything You Need To Know About ChatGPTEverything You Need To Know About ChatGPT
Everything You Need To Know About ChatGPT
 
Product Design Trends in 2024 | Teenage Engineerings
Product Design Trends in 2024 | Teenage EngineeringsProduct Design Trends in 2024 | Teenage Engineerings
Product Design Trends in 2024 | Teenage Engineerings
 
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental Health
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental HealthHow Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental Health
How Race, Age and Gender Shape Attitudes Towards Mental Health
 
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdf
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdfAI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdf
AI Trends in Creative Operations 2024 by Artwork Flow.pdf
 
Skeleton Culture Code
Skeleton Culture CodeSkeleton Culture Code
Skeleton Culture Code
 
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024
PEPSICO Presentation to CAGNY Conference Feb 2024
 
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)
Content Methodology: A Best Practices Report (Webinar)
 
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024How to Prepare For a Successful Job Search for 2024
How to Prepare For a Successful Job Search for 2024
 
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie Insights
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie InsightsSocial Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie Insights
Social Media Marketing Trends 2024 // The Global Indie Insights
 
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024
Trends In Paid Search: Navigating The Digital Landscape In 2024
 
5 Public speaking tips from TED - Visualized summary
5 Public speaking tips from TED - Visualized summary5 Public speaking tips from TED - Visualized summary
5 Public speaking tips from TED - Visualized summary
 
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd
ChatGPT and the Future of Work - Clark Boyd
 
Getting into the tech field. what next
Getting into the tech field. what next Getting into the tech field. what next
Getting into the tech field. what next
 
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search Intent
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search IntentGoogle's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search Intent
Google's Just Not That Into You: Understanding Core Updates & Search Intent
 
How to have difficult conversations
How to have difficult conversations How to have difficult conversations
How to have difficult conversations
 
Introduction to Data Science
Introduction to Data ScienceIntroduction to Data Science
Introduction to Data Science
 
Time Management & Productivity - Best Practices
Time Management & Productivity -  Best PracticesTime Management & Productivity -  Best Practices
Time Management & Productivity - Best Practices
 
The six step guide to practical project management
The six step guide to practical project managementThe six step guide to practical project management
The six step guide to practical project management
 
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...
Beginners Guide to TikTok for Search - Rachel Pearson - We are Tilt __ Bright...
 
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...
Unlocking the Power of ChatGPT and AI in Testing - A Real-World Look, present...
 

Alberto romano rivera alberto

  • 1. ALBERTO Dr. Alberto Romero Rivera ALBERTO 1. deo 1
  • 2. ALBERTO Dr. Alberto Romero Rivera je bivši rimokatolički sveštenik, jezuita koji je obučavan za tajnog agenta, sa zadatkom da se infiltrira u protestantske crkve i seminare i da ih uništava. Čitajući Bibliju upoznao je Hrista i odlučio da napusti rimokatoličku organizaciju. Bog ga je na čudesan način spasao od odmazde i sada ga koristi u svojoj službi. U ovoj knjizi je opisano njegovo iskustvo.  Sve je počelo u Španiji kad se jednog jesenjeg prepodneva 1942. godine, po nekom seoskom putu, stari auto približavao rimokatoličkoj verskoj školi. Majka je zajedno sa sveštenikom vodila sina u školu. - Oče Avrame, ovo je najsrećniji dan u mom životu. Danas moj sin počinje da uči za sveštenika. - Da, gospođo Rivera, dobro ste ga pripremili za to veliko zvanje. Pogledaj, Alberto! Vidiš li zgradu ispred nas? To je škola u koju te vodimo. - Da, oče Avrame, vidim je. - nekako prestrašeno odgovorio je dečak, dok su se približavali staroj građevini. S majkom i sveštenikom Alberto je izašao iz automobila. - Krstio sam Alberta i sada sam srećan što ga mogu provesti kroz ova vrata - kazao je sa smeškom sveštenik, približavajući se vratima. - Dođi sinko! Ali, dogodilo se nešto neočekivano. Alberto je počeo jecati: - Ne, majko, ne! Ne želim da ostanem ovde. Hoću da se vratim kući s tobom! Ne ovuda, molim te, majko, ne! - Alberto, prestani već jednom. Moraš ostati ovde! Čuješ! Moraš! Sveštenik je bio začuđen: 2
  • 3. ALBERTO - Šta se to sada događa? - Oče, ne razumem. - ljutito je odgovarala majka svešteniku dok su dečaka provodili kroz vrata. Dve godine kasnije, tri žene dođoše da traže Alberta koji je sve ovo vreme proveo u školi. Albertova majka je bila na umoru. Poslala je svoju majku i dve sestre da ga dovedu. Upravitelj ih pozva k sebi. Albertova baka je uplašeno govorila: - Oče, nemamo više vremena. Albertova majka je jako bolesna. Lekar nam je rekao da požurimo ako želimo da je Alberto nađe još živu. Pozvali su i Alberta. Vest o majčinoj bolesti snažno ga je pogodila. Upravitelj mu je dozvolio da na neko vreme ode kući. Ali, Alberto je reagovao potpuno neočekivano: - Ne, oče! Neću više da idem kući. Ovde je sada moj dom, moje društvo. Crkva je moja majka. Pao je na kolena. Uporan rad jezuitskih sveštenika urodio je plodom. Alberto je bio potpuno promenjen. To je znao i upravitelj, ali je takođe znao i kako da ga sada ubedi: - Sine moj, dozvoli mi da te nešto pitam. Digni se i pogledaj me. Znaš da si ovde zato da bi postao sveštenik. Da li znaš da si ovde pod najsvetijom zakletvom poslušnosti? Čini mi se kao da sada nisi spreman da poslušaš, i zato odbijaš da ideš. - Oče, s Vašim dopuštenjem spreman sam da odem. - Dopuštam ti - dodade sveštenik. - Ali, oče, mogu li da se vratim? Mogu li? - Naravno, brate Alberto Rivera, doći ćeš nazad. Baka je postala nestrpljiva: - Požuri Alberto! Za ime Božje, požuri! Majka te svakako želi videti pre nego što umre. Kod Riverovih je sve bilo naopako. Albertovu majku su premestili iz spavaće u drugu sobu. Počela je govoriti kako čudovišta dolaze u njenu sobu, pa je otac Avram (sveštenik) 3
  • 4. ALBERTO poručio da je posebno dobro čuvaju. Za to vreme susedi su u drugoj sobi tešili oca: - Gospodine Rivera, Vaša žena je bila svetica. Svakome je pomogla. Bila je potpuno odana devici Mariji i njenoj crkvi. Koliko znamo, ni jednom nije izostala sa mise. Tereza je bila svetica. Razmišljanja i razgovore prekinula je buka u dvorištu. Žene su brzo ustale. Stigao je Alberto. Odmah su ga odveli k majci. Ona ga je zagrlila i s poslednjim snagama pritisnula na grudi. - Alberto, sine moj, svešteniče! Alberto, tako me je strah... ne želim da umrem... molim te, pomozi mi... bojim se. Moli se za mene... moli se blaženoj devici Mariji. Moli se za mene... već sam molila razapeto srce Isusovo, ali u svojoj duši nisam dobila nikakav odgovor. Pomozi mi Alberto... tako se bojim... pomozi mi... Došao je sveštenik. Alberto ga zapanjeno upita: - Oče Avrame, ne znam šta da radim. Možete li Vi još nešto da učinite za nju? Ali, sveštenik je bio bez snage. - Sine moj Alberto, učinio sam sve što je bilo u mojoj moći. Majka je i dalje vikala: - Oh, Bože... opet se približavaju ta odvratna stvorenja... Dolaze po mene... kako se bojim. Opet su ovde... ovde u sobi. Sveštenik je nastavio da smiruje Alberta: - Tvoja majka ne samo da je primila sve sakramente, nego je dobila i poseban otpust od pape, našeg svetog oca. Za nju smo služili i posebnu veliku misu. I, Alberto, upravo sam joj sada dao sakrament bolesničkog pomazanja. No, majka je i dalje vikala. Nije uzimala nikakve lekove koji bi uticali na njenu svest. - Pogledaj, Alberto, te grozne ljude usred vatre! Ne ljudi, to su prava čudovišta. Dolaze po mene. Ne! Ne! Ne! Alberto, vidiš li ih? 4
  • 5. ALBERTO Žele da me odnesu u vatru. Alberto... vidi, mene žele! Ne! Ne želim da završim u vatri! Alberto, oteraj ih! Bojim se, pomozi mi, bojim se smrti... bojim se vatre... Čudovišta... Pomozi mi... oslobodi me... pomozi mi... Sveštenik je odahnuo. - Otišla je, sine moj. - Majko, majko, vrati se, majko! - vikao je mladi Alberto. Ali, tu je bio njen kraj. Tereza Romero Rivera umrla je u trideset i trećoj godini života. Umrla je u agoniji pred očima nemoćnog Alberta. Sledećeg dana sveštenik Avram je ubeđivao Alberta: - Pozdravljen budi sine moj, Alberto! Crkvi moraš verovati! Ja sam sveštenik koji te je krstio i moraš mi verovati. Alberto nije ništa rekao, samo je u sebi razmišljao: - Pa, ja nisam tvoj sin. Sve je laž. Sakramenti nisu pomogli mojoj majci. Crkva joj nije mogla pomoći kad su joj najviše trebale pomoć i uteha. Otac Avram je lažov. On zamišlja da predstavlja Isusa, a ne može ništa da pomogne. Sve je laž i ničemu ne mogu verovati. Majku su pokopali, a Alberto je stao kraj sveže humke. Žalio je za majkom, ali mu je u mislima još bio jučerašnji razgovor sa sveštenikom. "Ako je otac Avram lagao, onda verovatno ni ja ne radim ono što bih morao." Poklonio se iznad majčinog groba, te kroz suze rekao: - Majko, ako postanem sveštenik, verovatno ću naći odgovor, te ću doći do istine. Da, to ću učiniti. Obećavam ti! Bože! Pomozi mi da postanem sveštenik da bih mogao doneti mir svakome kome je potreban. Majko, zbog tebe ću se vratiti u školu. Kad budem sveštenik, vratiću se, majko, da te vidim. Moći ćeš da budeš ponosna i srećna. Zbogom majko! Tako te volim...  5
  • 6. ALBERTO Vreme je prolazilo i mnogo godina kasnije, jednog prepodneva 1979. godine u jednoj fabrici u San Dijegu zazvonio je telefon. Poziv je bio za Tima Klarka. Prijatelj ga je molio za uslugu. Želeo je da Tim primi nekog čoveka, doktora Alberta Riveru, koji se našao u nevolji. Nekoliko sati nakon telefonskog razgovora sastali su se u Timovoj kući i Tim je saznao više o doktoru Riveri. Bio je to čovek s najneobičnijom prošlošću koju je ikada čuo, propovednik, hrišćanin koji proučava Bibliju. Alberto je počeo svoju životnu priču: - Bio sam jezuitski sveštenik i biskup u staroj rimokatoličkoj ustanovi. Jezuiti su na vrhu religioznih redova rimokatoličke crkve. Taj red je osnovao Ignacije Lojola (Ignatius Loyola) 1541. godine, da bi sprečio širenje protestantizma. Jezuiti su bili inteligencija kraljeva i savetnici državnicima, što su i danas. Na rimokatoličkim fakultetima su učitelji i imaju veću moć nego što možete i da sanjate. Tim se interesovao koliko članova ima taj red. - Ukupno ih je oko 102.000, a tu su obuhvaćeni i oni koji nisu sveštenici, a potpuno su odani papi. Pored toga imaju i posebnog vođu, poznatog kao crni papa, jezuitskog generala koji se oblači u crno i ima stvarnu moć u Vatikanu. Prijatelju, ništa nije tako kao što izgleda. Rimokatolička institucija je puna iznenađenja. Što sam više napredovao, više sam bivao uznemiren. Ustanovio sam da baš zbog toga 86% sveštenstva (i jezuita) mora proći kroz oštro psihološko i psihijatrijsko vaspitanje: mentalnu obradu. Prva stvar koja mi je pokolebala veru bila je smrt moje majke. Ona je bila potpuno predana crkvi i nikada nije sumnjala u nju, jer je verovala sveštenicima. Kada je umirala uz glasne krike, bez Isusa Hrista, sa strahom na licu, sveštenik mi je rekao da je on učinio sve što se moglo učiniti. Moju majku je to koštalo njene duše. Tada sam za to krivio našeg sveštenika; zbog toga sam se zakleo da ću postati sveštenik kako bih našao istinu. Smrt moje majke bio je samo prvi veći razlog koji je pokolebao moju veru. Sledeće što se desilo jako me je pogodilo. Bilo je to jedne večeri u školi, baš kada sam legao da spavam. Neko se došunjao u moju sobu i počeo da me ljubi. Brzo sam skočio i počeo da vičem. U moju 6
  • 7. ALBERTO sobu je tada ušao sveštenik kome sam objasnio šta se dogodilo. Poslao je homoseksualca iz sobe, a mene je počeo da grdi, kako treba da me bude sramota i da odmah na kolenima priznam svoj greh. Pošto nisam ništa razumeo, objasnio mi je. Taj čovek je hteo da mi daruje svoju ljubav koja je 'od Boga', a ja sam to odbio. Na moje iznenađenje, homoseksualnost uopšte nije bila zabranjena. Kasnije sam otkrio da se to svuda dešavalo: od sveštenika do kardinala. Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prevaru njihovu primahu na sebi. I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja, da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti... A neki i pravdu Božju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine. (Rimljanima 1, 27-32) Ne varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni adžuvani, ni muželožnici1, ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božjega neće naslediti. (1. Korinćanima 6, 9.10) Dogma kojom rimokatolička crkva sveštenicima i časnim sestrama ne dozvoljava brak uzrok je ogromnih problema. Kad sam bio u ispovedaonici, neke časne sestre su priznavale lezbejstvo, a neke i ljubavni odnos sa sveštenicima. To predstavlja neprestani izvor frustracija. Vremenom se saznalo i za strašna podzemna groblja kraj nekih samostana. Pronađeni su skeleti odojčadi koju su rodile časne sestre. Tim je zamolio Alberta da mu o tome kaže nešto više. - Da, to je istina. Pronađeno je groblje u Španiji, u Sevilji 1934. godine. Do sličnog otkrića došlo je i u Madridu 1932. godine, a i u drugim mestima Baskilje na severu Španije. Vlast je tada povela službenu istragu u svim samostanima, rimokatoličkim školama i crkvama, i otkrila puno takvih primera u Španiji. Mnogi takvi 1 Homoseksualci. 7
  • 8. ALBERTO grobovi nađeni su i u Rimu. Ispod samostana za časne sestre i fratre, nalazili su se podzemni hodnici, a kraj njih su bila mesta gde su odlagali dečja tela. Državni lekari su pregledali telašca i izjavili da je smrt nastupila gušenjem. S obzirom na to, zar nije čudno da je rimokatolička crkva i institucija protiv abortusa. Tako, vidite, bez rimokatoličkog sveštenstva ne bi bilo rimokatoličke institucije. Najvažniji zavet je zavet celibata, bez kojeg nema sakramenta reda. To postavlja sveštenika na presto. Oni traže od Boga da im bude naklonjen s većom milošću nego drugima, jer su ostali neoženjeni. Ako bi se svi sveštenici oženili, to bi uništilo sistem, jer je ustanova utemeljena na određenom kanonu koji kaže da papa može biti samo iz redova sveštenstva, a ako nema pape, nema ni rimokatoličke institucije. Papi je namenjena uloga vladara sveta. Tu tačku je najviše osvetlio Avgustin, rimokatolički pisac, oko 420. godine u originalnoj verziji knjige 'Božji grad'. U svim ostalim verzijama taj deo je odstranjen, da za njega javnost ne bi saznala. Za vreme Avgustina, papu su nazivali rimskim biskupom. Sada je papa 'sunce', vladar univerzuma - svemira. Zemaljski vladari su 'mesec' i reflektuju njegovu slavu. Svi ljudi koji se klanjaju pred njim jesu 'zemlja'. U citatu se kaže da Bog papi garantuje božansku pravdu kao Isusu Hristu na Zemlji, kako bi tajno kontrolisao stanovništvo svake države preko obrazovne, političke, ekonomske i vojne moći. Sledeći veliki šok doživeo sam u školi. Imao sam 16 godina. Nastavnik je rekao da je Petar prvi papa, a da bi to dokazao dodao je kako je Simon Petar 'stena' na kojoj je postavljena rimokatolička crkva. A Simon Petar odgovori i reče: ti si Hristos, sin Boga živoga. I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer telo i krv nisu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdrešiš na zemlji biće razdrešeno na nebesima. (Matej 16, 15-19) 8
  • 9. ALBERTO Ja sam se tada ohrabrio i postavio pitanje koje me je gotovo uništilo: "Ja ne razumem, Vi ste nam rekli da u latinskom i grčkom stoji da Simon znači 'pesak', a da Petar tu znači 'mali kamen'. Nije li Isus ta stena?" Nastavnik je odgovorio da je to jasno rečeno u staroj aramejskoj Bibliji koja više ne postoji. "Uostalom, Alberto, uopšte ti nisam dozvolio da postavljaš pitanja." Shvatio sam da sam izazvao samog papu, ali sam istrajao: "Molim Vas, dozvolite mi da nastavim. Isus je rekao: Na toj steni ću sazidati svoju crkvu. Prema tome, Petar ne može biti stena, jer ga je malo kasnije nazvao sotonom." I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj! To neće biti od tebe. A on se obrnuvši reče Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božje nego ljudsko. (Matej 16, 22.23) Na to se nastavnik jako razljutio i poslao me je napolje: "Odmah nestani iz mog razreda. Govoriš kao jeretik ili čak kao ateista. Pričekaj napolju!" Nakon dva sata nastavnik me je pozvao u svoju kancelariju gde me je čekalo novo iznenađenje. On mi je objasnio: "Nisam te isterao iz razreda radi tvoje greške, već zato što je to što si govorio jako opasno. Isterao sam te, jer sam morao zaštititi sebe, iako se, u stvari, slažem s tobom. Ali, svojim učenicima neću nikada pokazati u šta verujem." Rekao sam: "Ne razumem, oče! Ako bih Vas ja prijavio rektoru, Vi biste bili kažnjeni. To što činite, veoma je opasno!" Na to on dodade: "Jednoga dana ćeš i ti shvatiti da ima puno stvari o kojima ne smeš pričati. Upozorio sam te, možeš ići!" U školi nam nisu dozvoljavali da čitamo Bibliju. Jedino ju je nastavnik mogao upotrebljavati. Jednog dana mi je jedan kolega gurnuo u ruke Novi Zavet. Na moje iznenađenje, objasnio mi je: "Alberto, s tim se ide u život ili smrt. Čitaj to!" Bio sam prestrašen. 9
  • 10. ALBERTO U knjizi nisam našao rimokatolički žig saglasnoti2. Pokušao sam da se oslobodim te knjige. Znao sam da ću, ako se dozna da je čitam, biti optužen za krivoverstvo. Zato sam je sakrio. Tri godine sam Novi Zavet čitao noću pod pokrivačem uz baterijsku lampu. Zato sam morao da nosim naočare. Jako me je potreslo kad sam pročitao da je Petar bio oženjen. I došavši Isus u dom Petrov vide taštu njegovu gde leži i groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu. (Matej 8, 14.15) I odmah izašavši iz zbornice dođoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. (Marko 1, 29.30) Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kifa? (1. Korinćanima 9, 5) Još više me je potresao odlomak u 1. poslanici Timotiju: Istinita je reč: ako ko vladičanstva želi, dobru stvar želi. Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vredan da uči; ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; koji svojim domom dobro upravlja, koji ima poslušnu decu sa svakim poštenjem; A ako ko ne ume svojim domom upravljati, kako će se moći starati za crkvu Božju? (1. Timotiju 3, 1-5) Kada sam pročitao: ...A Isus pogledavši na nj reče: ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar (mali kamen) (Jovan 1, 42) Tada Petar napunivši se Duha Svetoga reče im: knezovi narodni i starešine Izrailjeve! Ako nas danas pitate za dobro delo koje učinismo bolesnu čoveku te on ozdravi; da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, stoji ovaj pred vama zdrav. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenja, jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela 4, 8-12) uverio sam se da sam bio u pravu kad sam shvatio da Petar nije bio ta stena. To može biti samo i jedino Isus. 2 Imprimatur, nihil obstat - odobrenje više crkvene vlasti za štampanje nekog crkvenog spisa. 10
  • 11. ALBERTO Nekako u to vreme počeli smo obrađivati istoriju inkvizicije. Zbog toga sam sve više počeo mrzeti protestante, premda su me neke informacije opet jako potresle. Već tada sam saznao da će me ubrzo početi spremati za špijuna, da uništavam protestantske crkve. Inkvizicija je bila najstrašnija mašinerija okrutnosti i moći koja je ikada postojala na svetu. Rimokatolička crkva je od 1200. godine do sada bila uzrok smrti 60 miliona ljudi. Svetim uredom koji vodi inkviziciju, upravljali su dominikanski fratri iza kojih su stajali jezuiti. Sveti ured je širio teror gde god je stigao. Niko nije bio siguran pred njim. Danas rimokatolička institucija pokušava da izmeni istoriju, odnosno, ono što je vezano za inkviziciju, kako bi prikrila svoja nedela. Knjige o tom predmetu tajanstveno su nestale iz mnogih biblioteka. To je najbolje skrivana tajna modernog vremena. Na času crkvene istorije nastavnik nam je pročitao šta se stvarno događalo u vreme inkvizicije. "Jednog dana ćete morati kao sveštenici odgovarati na pitanja o inkviziciji. Na ovom času ćemo razmotriti šta se u stvarnosti dogodilo." Pročitao nam je jedan primer i nastojao je da pokaže kako je rimokatolička crkva s moralnim autoritetom otkrivala jeretike i osuđivala ih na smrt. Dana 21. maja 1559. godine, biblijski hrišćani su bili sabrani u nekom domu i slavili su Gospoda. O tome je neko obavestio Sveti ured za koji je to bio pravi zločin, kažnjiv smrću. Iznenada je skupina inkvizitora prodrla u dom, te u 'ime Svetog ureda' pohvatala ljude i okrivila ih da su čarobnjaci koji slave Sotonu. Među onima koji su slavili Gospoda bila je i mlada žena, dona Izabela, grofica i nećaka kralja Filipa. Ljudi su to rekli inkvizitorima, ali oni se na to uopšte nisu osvrtali. Za njih je svaki krivoverac bio zločinac. Izabelu nije oslobodilo ni to što je bila trudna. Odvezli su je i rekli da Bog neće pomilovati ni dete krivoverca, jer bi posle i ono bilo jeretik, bilo ono knez ili car. Tribunal3 i porotu postavili su na Božje mesto. Ne slagati se s njima značilo je izazivanje Boga. Tu su doveli Izabelu i rekli joj da se pokaje i odrekne svoje vere. Ali Izabela je mirno odgovorila: 3 Verski sud. 11
  • 12. ALBERTO "Ne, ne mogu to učiniti. Kako da se odreknem moga Spasitelja? Kako da se odreknem Njega, koji je za moje grehe umro na krstu, koji je za mene dao svoj život? Kako da se odreknem Njega, koji je moja jedina nada u večnost, koji me čeka nakon što vi uništite moje telo. Gospodo, ja ne mogu lagati, jer sam upoznala istinu." Njene su reči prekinuli povici: "Smrt veštici, govori samo laži. Priznaj da si veštica. Kakvu istinu? Kaži nam šta je istina!" I Izabela je nastavila: "Želite li da znate istinu? Molim se Bogu da Ga upoznate, jer On je istina. Isus Hrist, moj Spasitelj je rekao: Ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. (Jovan 14, 6)" Prekinuli su je glasni povici: "Ućutkajte krivoverku. Devica Marija je tako rekla! Ti lažeš! Sveta mati je to rekla, a ne Isus! Ona je put, a ne Isus! Usmrtite krivoverku! Stavite je na spravu za mučenje!" Dona Izabelu su privezali. Kapljicu po kapljicu vode su joj puštali u usta, a s njom i oštru lanenu krpu. S vodom je prisilno gutala i oštro platno, sve dok kraj platna nije dospeo do želuca. Tada su ga iz nje povukli tako, da su joj istrgli sve, od želuca do usta. Ali, Izabela je i dalje odbijala da se odrekne svoje vere u Hrista. Morala je platiti strašnu cenu za to. Stavili su je na lomaču i spalili uz glasne povike: "Prljava krivoverka, veštica!" Izabela je tiho govorila: "Izgoreću za Božju slavu. Dragi Isuse, uzmi nas sebi" (mislila je i na dete). Filip II je lično prisustvovao spaljivanju Izabele. Nastavnik je završio uz oduševljene reči kako se, eto, možemo i sami uveriti da je Bog sačuvao našu veru i spasao crkvu. Znao sam da tu nešto nije u redu, bio sam zbunjen, ali sam i dalje mrzeo protestante. Bio sam, naime, uveren da su oni naši smrtni neprijatelji. Zbog toga sam bio premešten u špijunsku službu kako bih tajnim delovanjem uništavao crkve. Imao sam 14 godina kad sam počeo sa tečajem o protestantizmu i njegovom krivoverstvu. Bio sam određen da radim među slobodnom braćom, pentakostalcima, baptistima i ujedinjenim evangelistima. Za nekoliko godina uvukao sam se u stotine crkava i organizacija. Moram vam reći, da su jezuiti s takvim načinom rada počeli još 1550. godine. I danas, naravno, 12
  • 13. ALBERTO na prefinjeni način ulaze u sve pore života, što im uspeva zahvaljujući ekumensko-harizmatičkom pokretu i fundamentalnim crkvama. Sveštenik koji se uspešno ubacio u zajednicu 'slobodne braće', dao nam je knjige Darbija (Darby), Šefilda (Schöfield), Kelija (Kelley) i drugih. Dobro sam prostudirao njihove skice biblijskih razdoblja i sedam crkava opisanih u Otkrivenju. Imali smo ceo koncept službe 'slobodne braće'. Sveštenik nam je pokazao i to kako da lomimo hleb kod Gospodnje večere. Kad su pretpostavljeni uvideli da smo spremni, dali su nam tačan opis lokacija crkava u koje je trebalo da se ubacimo. Rekli su nam da se pretvaramo kao da prihvatamo Isusa Hrista. Možda bi bilo interesantno reći kako saznaju gde se skupljaju pripadnici crkve. U Španiji je legalna jedino rimokatolička institucija. Svaki lokalni sveštenik ima popis vernika. Ako neko ne dolazi na misu, o tome se obaveštava tajna policija, koja počinje tu osobu da sledi, i to toliko dugo, sve dok ne nađu mesto zajednice kojoj se priključila. Naučili su nas kako da se igramo s decom članova crkve i rekli su nam šta da ih pitamo kad smo nasamo sa njima; zatim, pokazali su nam kako da budemo ljubazni sa ženama i kako da im laskamo da su lepe i očaravajuće, kad smo sami s njima; naučili su nas da se igramo njihovim osećanjima, da pokazujemo žalost kad umre neko od njihovih najdražih i veliko zanimanje kad neko prolazi kroz tešku krizu. Najzanimljiviji deo predstavljala su uputstva kako da se podeli crkva i unište propovednici koji tvrde da rimokatolička ustanova nije hrišćanska crkva, ili koji kažu da rimokatolici nisu hrišćani. Zbog toga su i postali naše mete. Samo u Španiji sam pomogao pri uništenju najmanje 19 crkava. Dopustio sam da u jednoj raciji i mene uhvate. Tako se i moje ime pojavilo u novinama među 'krivovercima'. Od propovednika sam dobio pismo koje me je preporučivalo kao dobrog i pouzdanog hrišćanina. Tada sam imao 17 godina. Sa tim pismom sam bio primljen u baptističku crkvu u Venecueli, da bih potom otišao na interdenominacijski teološki seminar u Kostariku. Moj je zadatak bio da uništim propovednika, crkvu i seminar. Morao sam da skupim što više imena i da ih pošaljem u Vatikan. Sva ta imena su pohranjena u 13
  • 14. ALBERTO ogromnom kompjuteru Svetog ureda. Tako Sveti ured koji je vodio inkviziciju još uvek deluje. Imaju imena svih protestantskih propovednika, i šta više, imena svih članova crkava po celom svetu, uključujući i rimokatolike. Svi podaci se nalaze u kompjuteru. To će im u budućnosti dobro doći, ako se neko bude protivio rimokatoličkoj instituciji, ili ako se suprotstavlja rimokatoličkoj svetskoj 'nad-crkvi', koju Rim namerava da osnuje kad uspe da stavi sve protestantske crkve pod svoju kontrolu. Svi protivnici rimokatoličkog harizmatičkog pokreta biće osuđeni na smrt. Tim je postavio pitanje Albertu da li pod tim misli na početak nove inkvizicije. Alberto je odgovorio potvrdno. Tim je nemoćno uzdahnuo: "O, Gospode Isuse, dođi što pre!" Alberto je nastavio: - Nema još mnogo do tog vremena. To je velika bludnica iz Otkrivenja 17. poglavlja. I na čelu njezinu napisano ime: Tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima. I videh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svedoka Isusovih; i začudih se čudom velikim kad je videh. (Otkrivenje 17, 5.6) Ona će usmrtiti prave Božje vernike. ...I reče mi: ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj. (Otkrivenje 7, 14) I kad otvori peti pečat, videh pod oltarom duše pobijenih za reč Božju i za svedočanstvo koje imahu. I povikaše glasom velikim govoreći: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na Zemlji? I dane biše svakome od njih haljine bele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni (Otkrivenje 6, 9-11) I videh prestole i seđahu na njima, i dade im se sud, i duše isečenih za svedočanstvo Isusovo i za reč Božju, koji se ne pokloniše zveri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na čelima svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu godina. (Otkrivenje 20, 4) To će biti okultna ubistva povezana s crnom misom. Da se vratim našem radu, odnosno, tome kako sam uništio baptističku crkvu u Venecueli. Polovina članova te crkve je verovala da je rimokatolička institucija takođe hrišćanska crkva. 14
  • 15. ALBERTO Njima sam govorio da imam puno dobrih prijatelja u rimokatoličkoj crkvi, koji veruju da je to hrišćanska crkva, a da su oni spaseni hrišćanski vernici, i da ko to ne veruje, uzrokuje veliki raskol, te kvari Hristovo telo. Propovedniku, kao i njegovim istomišljenicima sam, naravno, govorio drugačije. Pred njima sam se pretvarao da mislim kako rimokatolička crkva nije hrišćanska crkva. Pomoću časopisa iz Španije sam dokazivao kako sam bio uhapšen i zlostavljan od rimokatoličke crkve, kako je neprijateljski nastrojena i kako mrzi hrišćane. Dodao sam kako je moj dragi propovednik još u zatvoru i kako su me proglasili jeretikom. Ubedio sam propovednika da jasno govori protiv rimokatoličke crkve. Baptistički propovednik mi je omogućio da se nastanim u interdenominacijskom institutu, a ja sam počeo da širim tračeve kako je imao odnose s osamnaestogodišnjom devojkom. Ljudi su devojci poverovali, jer nisu znali da ju je podmetnula rimokatolička crkva. Ona je đakonu propovednika, koji je bio s njim u zavadi, rekla da bi htela da prizna da je imala odnose sa propovednikom. Propovednik je bio nedužan, ali ga je ipak napustila supruga, i crkva je bila uništena. Prešao sam na drugi zadatak. Pre nego što vam nešto kažem o tome, dodaću i to da smo imali nacrte za uništavanje osoba koje nam se ne bi predale. Poznavali smo tri načina: · Diskreditovati - širiti loš glas; · Izolovati - osamiti, da bude sam, bez prijatelja koji bi ga podržavali; i · Usmrtiti. Prvi način: Uništili bismo ugled osobe lažima o njoj, izvrtanjem njenih reči. Prikazivali bismo propovednika kao neprijatelja zemlje, prouzrokovali mu teškoće sa službenicima, ili bismo ga povezali s nekom ženom koja je postavljena kao propovednikova sekretarica upravo da bi imala aferu s njim. Nekada bismo propovednika pozvali hitno, kasno noću. Kraj puta smo postavljali ženu i iscenirali da je doživela nesreću, a kada bi se on zaustavio da joj pomogne, ona bi povikala: "Silovanje!". 15
  • 16. ALBERTO Rastrgla bi svoju odeću, a njen saradnik bi je fotografisao i tako je propovednik bivao uništen. Kada bi vlada i policija istraživale slučaj nekog propovednika koji je bio optužen za vezu s drogama, moderni mediji bi ga, svakako, odmah osuđivali. Jednom propovedniku smo uništili ugled spletkama oko kreditnih kartica. Puno se govorilo o tome. Kasnije su se odgovorni izvinuli tom čoveku, ali bilo je prekasno. Sve to smo radili, da bi tim ljudima uništili ugled. Koristili smo i tajne telefonske pozive, te optuživali žene i decu za lažna dela. To su samo neki od načina kojima smo nastojali da ih ocrnimo. Takav čovek bi postao nepouzdan i žigosan kao lažov i lopov. Drugi način: O propovedniku smo počeli širiti vesti da je kontraverzan i da samo prouzrokuje teškoće. Nazivali smo ga neprijateljem koji uzrokuje razdore, nejedinstvo; govorili kako ima vlastitu neobičnu nauku ili veru, da je ostao sam i da je bez propovednika prijatelja. O njemu smo počeli širiti laži kako je doživeo nervni slom. Puno ih se nakon toga predalo, jer ih je usamljenost prisilila da napuste službu. Treći način: Ako bi čovek smatrao da je pozvan od Boga, i ako pod svim tim pritiscima ne bi klonuo, počeli su se zbivati neobični događaji. Pogazio bi ga auto i morao je u bolnicu. Neka sestra bi iščupala cevčicu s kiseonikom, ili bi pomešala lek tako da bi došlo do komplikacija i čovek bi umro. Smrt je mogla nastupiti i usled trovanja hranom, ili bi zbog uzimanja psihoškodljivih materija morao da bude premešten u duševnu bolnicu. Moglo je doći i do iznenadne tuče sa strancima koji bi ga u mraku napali noževima, ili je bio unajmljen ubica koji bi ga ustrelio. Protestantski interdenominacijski institut koji sam uništio bio je u Kostariki. Sa mnom su došle i dve lepe devojke. Obe su bile iz rimokatoličke omladinske borbene grupe. Izdavale su se za prave hrišćanke koje svoju veru temelje na Bibliji. Karmen je u koledžu bila u ulozi moje devojke, a Marija je došla da uništava propovednike, i da unosi seks među studente. Da bih dokazao svoje antirimokatoličke stavove, često sam se pred studentima prepirao sa jezuitskim sveštenikom koji je dolazio u biblijski 16
  • 17. ALBERTO koledž. On je, naravno, dobro znao ko sam ja. Njemu sam prenosio sve što sam saznao o toj školi, a on je to prenosio dalje Svetom uredu u Vatikan. Među studente sam unosio nemir i opiranje strogom redu, po kom su devojke i momci morali biti razdvojeni. S rukom u ruci šetao sam sa Karmen. Učiteljice su u toj školi bile misionarke i većinom neudate. To ih je jako ražalostilo. Pripremio sam nekoliko mladih i privlačnih rimokatoličkih momaka koji su se predstavljali za dobre hrišćane, kako bi zaveli mlade učiteljice. Posećivao sam ženske spavaonice u nedozvoljeno vreme. Jedne noći Karmen i ja smo dopustili da nas uhvate u prizemlju ženskog studentskog doma. Ona je bila samo u spavaćici, i u svoju odbranu je tvrdila da sve devojke tako rade s drugim studentima. Naravno, došlo je do skandala koji se našao u novinama. Jezuitski sveštenik je napisao prikladni izveštaj. Koledž je bio pretresen i označen kao mesto nemorala. Loše sam se oblačio. Neprestano sam zakašnjavao na predavanja. Prigovarao sam nastavnicima i optuživao ih da nemaju hrišćanske ljubavi. Kad me je nastavnik upozorio da sam ponovo zakasnio na nastavu, napao sam ga da me stalno progoni kao i katolički sveštenici. Kolege sam u svakoj prilici uveravao da bi im bolje bilo da nastave svoje studije na rimokatoličkim fakultetima, da su te škole bolje jer u njima vlada stroža disciplina, da tamo nema skandala i tajni. Marija je takođe bila zaposlena. Većinu od 17 studenata, što ih je zavela, isterali su iz škole. Došao je i početak rada s propovednicima. Kad sam zapazio prijatnu hrišćansku crkvu i njenog propovednika koji je više puta sledio Mariju pogledom, rekao sam joj da ga uništi. U jednoj prilici bacila mu se u naručje sa strasnim rečima. Tako su pala tri propovednika: metodistički, pentakosni i four square propovednik. Postigli smo to da više nisu govorili protiv rimokatoličke crkve, i još mnogo toga. Misija je bila veoma uspešna. Sva tri propovednika postala su ekumenska, i od tada su govorili samo o ljubavi. Nikad više nisu propovedali protiv rimokatolika; sledili su naša uputstva. Poslednja stvar koju smo izveli u biblijskom koledžu bio je trodnevni štrajk glađu za poboljšanje uslova. To se opet pojavilo u novinama. Škola je bila na ivici propasti. Rimokatolički sveštenici su zahtevali da se škola zatvori, govoreći da je ona Sotonino oruđe. Tada su me zatvorili i 17
  • 18. ALBERTO škola je nameravala da me istera iz države. Ali, pre nego što je počela redovna istraga, umešao se Vatikan, preko vlade, sa zahtevom da me puste, jer sam dezerter iz vojske. Tako niko nije otkrio da sam jezuita. Danas je taj biblijski koledž potpuno ekumenski i tesno sarađuje sa rimokatoličkim sveštenicima. Tim nije mogao razumeti zašto ove devojke zavode propovednike. Zar za njih to nije greh? - Imaju dva razloga: uništavanjem protivnika one brane svoju veru i dobijaju poene za izlazak iz čistilišta. Biblijsko učenje je u rimokatoličkom sistemu zamenjeno čistilištem i vernici imaju umesto Božje reči svoje sveštenike i sakramente. S učenjem o čistilištu počeo je 593. godine papa Grgur I, kao o mestu gde se može naknadno očistiti svako koji je umro kao rimokatolik. Firentinski koncil je to i službeno potvrdio 1439. godine. Biblija nas jasno uči da je svako ko umre u grehu izgubljen za večnost i mora izgoreti u ognjenom jezeru: I dim mučenja njihova izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zveri i ikoni njezinoj i koji primaju žig imena njezina. (Otkrivenje 14, 11) A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima i kurvarima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom, koje je smrt druga. (Otkrivenje 21, 8). Ako neko dođe u ognjeno jezero, on više nema mogućnosti za spasenje i svemu je kraj. Ali, ako ljude uveriš da veruju u čistilište, daješ im do znanja da njihove duše možeš osloboditi svojim zalaganjem i uticajem. Zato će oni uraditi sve što im sveštenici naređuju, ili će platiti sve što sveštenici traže da plate. Marija i Karmen su verovale da će za svoja dela primiti posebnu milost, što znači da će malo vremena patiti u čistilištu. Tako su ljudi spremni i da ubijaju ako treba. Fratri i časne sestre koji su ubijali hrišćane za vreme inkvizicije, radili su to sa ubeđenjem da će tako pre izaći iz čistilišta. To je najjače oružje straha za nadgledanje rimokatolika. 18
  • 19. ALBERTO Slična tome je i misa - izmišljotina koju su smislili rimski biskupi 368. godine. U vreme Trentinskog koncila skovali su novu reč, kojom su opisali misu - transsubstancija. To znači da sveštenik ima moć da pretvori hleb i vino u svemogućeg Boga - stvarno telo, dušu i krv Isusa Hrista. To je pravo bogohuljenje. Sveštenici tvrde da oni imaju moć da prizovu Hrista s Neba, da obnove žrtvu - raspeće, svaki put kada služe misu. Ali, Biblija kaže: A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. (Jevrejima 10, 12) Stoga taj stih rimokatolici nikada ne čitaju. Ima još jedan stih koji sveštenici mrze: Dečice moja! Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika. (1. Jovanova 2, 1) Sledeće stvari nigde nisu zapisane u Bibliji. Rimokatolička institucija uverava svoje pripadnike da to veruju (što je čisto bogohuljenje). Ona kaže: Isus je na Nebu kao sudija bez milosti. Nikome nije dozvoljeno da s molbom dođe k Njemu. Pred Njegovim prestolom sedi Marija kao milosrdna majka, puna milosti i razumevanja. Ona moli svog sina da oprosti i ima samilosti prema onim rimokatolicima, koji joj se verno mole, i veruju da je ona 'suspasitelj' i 'suotkupitelj'. To rade s uverenjem da je Marija prolila svoju krv istovremeno kad je i Isus umro na krstu, zbog svojih bolova i trpljenja za čovečanstvo. Marija je njihova ulaznica za Nebo, nakon dolaska u čistilište. Zato oni nikad neće napustiti Mariju, jer se boje za svoje duše. Sistem je jednu zemaljsku majku preobrazio u božanstvo. Ali, Marija je kao i svako drugo ljudsko biće grešnik. Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna. Jer svi sagrešiše i izgubili su slavu Božju, i opravdaće se zabadava blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista. Kojega postavi Bog očišćenje verom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjih greha, u podnošenju Božjemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vreme da je On pravedan i da pravda onoga koji je od vere Isusove. (Rimljanima 3, 10.23-26) I sam sam od sveg srca ljubio Mariju i ubijao bih za nju, dok nisam našao u Bibliji nešto što me je jako potreslo. Samo Isus je rođen bez greha: Koji greha ne učini, niti se nađe prevara u 19
  • 20. ALBERTO ustima njegovim. (1. Petrova 2, 22) A On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali On bi ranjen za naše prestupe, izbijen za naša bezakonja; kar beše na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki od nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na Nj bezakonje svih nas. (Isaija 53, 4-6) Čitao sam Jovanovo jevanđelje: Isus joj reče: što je meni do tebe ženo? (Jovan 2, 4) Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s njime. I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja? I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. (Matej 12, 46-49) I ponovo u Jovanovom jevanđelju: A Isus videvši mater i učenika koga ljubljaše gde stoje reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! Po tom reče učeniku: eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi. (Jovan 19, 26.27) Ti stihovi su me tako uznemirili da nisam uopšte mogao da spavam. Potražio sam jevrejskog rabina da bih ga pitao da li je možda kod jevreja bio takav običaj, ali on je to odlučno pobio. Kraljicu neba je slavila sotonska religija koja je poticala od starog Vavilona i nazivala se 'obožavanje Vala'. Bog je to mrzeo. Zato je Isus nazvao Mariju 'žena', dok ju je taj sistem, danas nazvan rimokatolicizam, postavio za 'kraljicu neba'. Tim je postavio pitanje bezgrešnog začeća. - Rimokatolici moraju verovati da je Mariju njena mati zanela bez greha, da je i ona rođena bez greha. To je poistovećuje s Bogom Ocem i čini je majkom Božjom. Tima je opet zanimalo kako rimokatolici mogu tvrditi da su 'nanovo rođeni'. Da li oni upotrebljavaju drugi rečnik? - Kada je rimokatolik poškropljen za krštenje, oni veruju da je 'nanovo rođen', premda je još dete. Rimokatolik veruje da je 20
  • 21. ALBERTO spasen sve dotle dok moli Mariju, i ostane veran svome sistemu. Rečeno im je da izvan rimokatoličke institucije nema spasenja. Kad rimokatolik kaže da je primio Gospoda Isusa kao svog Gospoda i Spasitelja, to ne znači da on nosi vaskrslog Hrista u svom srcu, već znači da prima Isusa svaki put kad jede hostiju ili hleb za vreme mise. On veruje da stvarno jede Isusovo telo i krv. Tako se i pokajanje prikazuje drugačije: pokajanje za njih ne znači da se mole Bogu za oproštenje, da žale zbog greha i da ostave grehe. Rimokatolik Boga 'potplaćuje' s pokorom. Sveštenik mu oprašta, određuje pokoru za njegov greh. To znači da mora da izmoli, na primer, 50 'Zdravo Marija' ili 'Očenaša', ili da upali sveće raznim svecima, ili da hoda na kolenima oko crkve, ili nešto drugo. - Po Vama, šta treba da učini rimokatolik kada se obrati? - Kada je rimokatolik obraćen, on ne može dalje ostati u rimokatoličkom sistemu. Ne vucite u tuđem jarmu nevernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima videlo s tamom? Kako li se slaže Hristos s Velijalom4? Ili kakav deo ima verni s nevernikom? Ili kako se udara (kiti) crkva Božja s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću se u njih, i oni će biti moj narod. Zato otiđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti, i biću vam Otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj. (2. Korinćanima 6, 14-18) Imajući dakle ovakva obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tela i duha i da tvorimo svetinju u strahu Božjemu. (2. Korinćanima 7, 1) Ako dakle sluša Isusa Hrista, on mora izaći. Gospod će iz njegovog srca izvaditi sistem i dati mu život, jer taj sistem može jedino dati smrt i strah. No, da nastavim s onim šta sam radio. Nakon što sam uništio teološki institut, poslali su me u Vatikan, gde sam postavljen za jezuitskog sveštenika. Pošto sam u pređašnjem radu bio izuzetno uspešan, postavljen sam u najviši stepen zakletve u redu. Dobio sam posebnu legitimaciju i 4 Đavo. 21
  • 22. ALBERTO službenu potvrdu mojih pretpostavljenih za rad u drugim državama. Pre nego što sam otišao, bio sam postavljen za biskupa rimokatoličke crkve i primio bulu posvećenu od 'apostolskog naslednika', rimskog pape. Legitimaciju je izdala španska vlada 1967. godine pod vođstvom diktatora Franka. Njegova služba sigurnosti je bila stroga kao Gestapo u Nemačkoj. Zato sam se prilikom izrade legitimacije morao pobrinuti za razne dokumente i proći kroz niz postupaka, da bi taj dokument bio punovažan. On je predstavljao potvrdu vlade da sam bezuslovno pokoran papi, kroz konkordant koji je potpisala vlada i Vatikan. Kada sam postao sveštenik, verovao sam da ću naći istinu i zadobiti mir, kao što sam obećao svojoj majci. Ali, bio sam nesrećan. Što sam više napredovao u jezuitskom redu, to sam više uočavao pokvarenost u instituciji. Pozvali su me na tajnu crnu misu, koju je vodio jedan od viših pretpostavljenih jezuita u samostanu na severu Španije. Kada sam se poklonio da poljubim njegov prsten, opazio sam simbol od kog mi se zaledila krv. Bio je to masonski5 simbol. To je bila stvar koju sam mrzeo i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se rušilo. Saznao sam da je crni papa6 takođe mason i član španske teističke stranke. Dobio sam vrtoglavicu kad sam saznao da je jezuitski general u tesnoj vezi sa iluminatima7 iz Londona. Ignacije Lojola, osnivač jezuitskog reda, bio je član iluminata. Nekoliko sedmica sam bio bolestan, jer se sve, protiv čega su me učili da se borim, sjedinjavalo negde pri vrhu. Zbog mog prethodnog rada i iskustva bio sam postavljen u ekumensko društvo pod papom Jovanom XIII (neka vrsta policije). Protestante nisu više nazivali jereticima, krivovercima, već 'odvojenom braćom'. Ateisti nisu više naši neprijatelji. Sve to sa namerom da bi svi vernici bili udruženi u jednu svetsku crkvu, 5 Masoni, 'slobodni zidari' - tajno religiozno-filozofsko društvo sa mističnim obredima. 6 Crni papa - jezuitski general koji iz pozadine upravlja Vatikanom u Rimu. 7 Illuminati, 'prosvetljeni' - pokret sličan masonskom, tajno društvo za širenje slobodoumnih ideja. 22
  • 23. ALBERTO a svi nevernici u jednu svetsku vladu. Mi smo se uspešno infiltrirali u sve organizacije. To novostvoreno remek-delo, treća sila, zove se harizmatički pokret. To je most prema Rimu. Protestanti su nas prihvatili raširenih ruku. Veliki uspeh su nam doneli špijuni u protestantskim crkvama. Zahvaljujući našim tajnim agentima, uvukli smo se u hrišćansku televiziju i publikacije. Prihvatili su nas kao učitelje, propovednike i evanđeliste. Širili smo ljubav i njome smo ujedinjavali sve u jedno zajedništvo. To je naše 'probuđenje'. Prva protestantska grupa u koju smo ubacili špijune bili su adventisti sedmog dana, zatim full gospel businessmen, onda baptisti, metodisti, prezbiterijanci, luterani i svi ostali, dok se nismo infiltrirali i među mormone i Jehovine svedoke. Sledeći su bili seminari, univerziteti i koledži. Jezuiti su rukovodili rimokatoličkim omladinskim akcijama, Marijinim skupovima i tako dalje. Sve navedene grupe su prestale da govore protiv Rima, ili su priznale da je rimokatolički sistem hrišćanska crkva. Pobedili smo kompromisima. Skoro svi protestantski propovednici su se uplašili da govore protiv Rima, bojeći se da ne budu napadnuti. To je veliki otpad, veliko udaljavanje od učenja Biblije, o kojem Biblija govori da će nastupiti pred ponovni dolazak Gospoda Isusa. Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin pogibli. (2. Solunjanima 2, 3) Živimo u poslednjim danima. Rimokatolički sistem je opisan u 17. poglavlju Otkrivenja kao Velika bludnica. To je nad-crkva. Zver će je upotrebiti da preuzme silu u vreme 'velike nevolje', a nakon tri i po godine uništiće je ognjem. Sam Isus će se umešati u armagedonsku borbu i svojim dolaskom uništiti sav odvratni sotonski svetski sistem i daće obraćenima pravdu i svetost zauvek. U vreme kada sam saznao za ove stvari bio sam posve shrvan. Moja nada je nestala. Živeo sam od lekova za smirivanje. Jednom sam govorio na ekumenskom skupu južnoameričkih protestantskih i rimokatoličkih vođa u Gvatemali. Na stadionu je 23
  • 24. ALBERTO bilo oko 50.000 ljudi. Učinio sam nedopustiv greh, jer sam izneo istinu o Rimu. Dobro se sećam svojih reči: "Kako da vam propovedam o životu kada sam mrtav, i sistem kojemu služim zaudara po smrti, po ispovedaonicama, Mariji, čistilištu, misi i sveštenstvu koje poriče Hristovo vaskrsenje? Kako da vam govorim o životu kad sam vam lagao, infiltrirao se i uništavao vaše crkve. Uvereni ste da ekumenski pokret predstavlja ljubav i jedinstvo, a u stvarnosti donosi smrt. Pošto ja nisam vaš brat..." Tada sam iza sebe čuo povike: "Riveru moramo zaustaviti! Kako da mu zavežemo usta?" Kada se skup završio, mene su odmah avionom prevezli u Panamu, a odande u Španiju. Govorili su: "On će platiti za ovo što je učinio". Tada je započeo najmračniji deo mog života. Različitim metodama pokušali su da promene moje mišljenje. Nakon nekoliko meseci dovezli su me u Barselonu u samostan u kome su lečili duševno bolesne sveštenike. Kakvo je to mesto? O, moj Bože! Naime, 'Sveti ured' me je optužio za krivoverstvo zbog ludila. Zatvorili su me u tapaciranu ćeliju. Po nekoliko dana sam ostajao bez hrane i vode. U to vreme ispisao sam stotine papira i morao odgovarati na razna pitanja. Noću su me omamljivali, tako da nisam mogao spavati. Bio sam bolestan i potpuno iscrpljen. Upozoravali su me: "Rivera, opozovi rečeno i javno priznaj da postoji samo jedna crkva, sveta mati rimokatolička". Nakon dve nedelje brutalnog ispitivanja izgubio sam i poslednju nadu i svojim mučiteljima sam u lice rekao: "Kada svi ti rimokatolici, kojima mi tako lažemo, umru i dođu u pakao, šta ćemo im reći? Krhotina kamena - kip ih ne može spasiti. Marija je sama rekla: ... što god vam (Isus) reče, učinite. (Jovan 2, 5) Sve što smo govorili o njoj same su laži. Biblija to dokazuje. Uvereni ste da ubijate za Boga, ali to radite za đavola, jer ste sotonska deca." Nakon tih reči me je jedan od njih jako napao. Stisnuo me je za vrat i vikao: "Zaveži Rivera, govoriš kao protestant. Ti si taj koji uništavaš veru naše blagoslovene majke device Marije. Slomiću ti vrat, Rivera." 24
  • 25. ALBERTO 'Lečili' su me elektrošokovima i jakim drogama. Nakon dva meseca dobio sam upalu mehura i izgubio svaki osećaj. U trećem mesecu sam prestao disati. Stavili su me u železna pluća. Uvek sam iznova proživljavao majčinu smrt. Uvideo sam da sam u istom položaju, zbunjen od straha, uveren da idem u pakao. U najtamnijem trenutku došao je k meni Gospod Isus i dao mi život kroz ove reči Svetoga Pisma: Tada Isus govoraše onim Jevrejima koji mu verovaše: ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji, i poznaćete istinu i istina će vas izbaviti. (Jovan 8, 31.32) Molio sam Isusa da mi oprosti sve grehe. U tom trenutku je kroz moje telo potekao život. On me je spasao i izlečio. Od tog trenutka bio sam oslobođen. Božja ljubav me je potpuno ispunila kada sam shvatio da je Isus Hrist Gospod, Stvoritelj svemira. Na svetu beše i svet krozanj posta, i svet ga ne pozna. (Jovan 1, 10) Bog koji je negda mnogo puta i različnim načinom govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana ovih preko Sina, kojega postavi naslednika svemu, kroz kojega i svet stvori. (Jevrejima 1, 1.2) On je svemogući Bog i Mesija Izrailja. Zbog svoje poslušnosti svom nebeskom Ocu išao je na krst i prolio svoju dragocenu krv da bi oprao naše grehe. On je platio ogromnu cenu: Jer Bogu tako omilje svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni. (Jovan 3, 16) Ni jedan katolički sveštenik ne može dozvati Isusa natrag na Zemlju, da bi ponovio to užasno delo trpljenja, što oni tvrde za misu. U Jevrejima 10, 12 jasno je rečeno: A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Tri dana nakon smrti Isus je vaskrsnuo i ustao iz groba i sada sedi s desne strane Bogu i Ocu na Nebu. Više nam nisu potrebni sveštenici kao posrednici, jer Biblija nam jasno kaže: Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božjega, da se držimo priznanja. Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha. Da pristupimo dakle slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i 25
  • 26. ALBERTO nađemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć. (Jevrejima 4, 14-16) Dakle, Isus je naš jedini posrednik. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenja. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasti. (Dela apostolska 4, 11.12) A u 1. Jovanovoj poslanici 1, 9.10 piše: Ako priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od svake nepravde. Tako mi možemo doći direktno Isusu! Slava nek je Bogu za to! Sam sam uspeo da se izvučem iz železnih pluća i odstranim cevčice sa svoga tela. Na pitanje začuđenih, ko me je izvukao, odgovorio sam da mi je Isus dao život. Nedelju dana kasnije bio sam otpušten. Nisam mogao verovati da su me samog poslali u Madrid. Tamo me je dočekao jezuitski sveštenik - vatikanski 'pas čuvar', njihov najpouzdaniji čovek. Mrzeo je zemlju po kojoj sam hodao. Nekoliko me je dana obrađivao svim metodama jezuita kako bi me povratio u papinu službu. Ali, ja sam mu govorio kako sam spašen, i s Biblijom sam mu dokazivao istinu. Božja reč je dotakla njegovo srce. Na moje iznenađenje, on je zaplakao, vratio mi pasoš i sve dokumente koji su mi bili potrebni da bih napustio Španiju, te me je pustio s rečima: "Alberto, napusti odmah ovaj zatvor i ne vraćaj se nikad više. Verujem, Hrist će rasvetliti tvoj put. Sledi ga Alberto! Moli se za mene! Ništa ne piši, samo se moli!" Te noći sam poleteo iz Španije sa svega 40 centi u džepu. Prekinuo sam s rimokatoličkim sistemom. Vatikan je 'zanemeo'. Nisu mogli verovati da sam pobegao. Sad je moj život potpuno promenjen i služim Gospodu. Tima je još nešto zanimalo: - Alberto, šta treba da učini propovednik da bi isterao infiltratore - uhode iz svoje crkve i pridobio rimokatolike za Hrista? - Propovednik mora imati hrabrosti da sa propovedaonice otvoreno kaže da prema Bibliji rimokatolici nisu hrišćani, i da rimokatolička institucija nije hrišćanska ustanova. Najteže od 26
  • 27. ALBERTO svega je reći da rimokatolici koji umiru u toj veri ne idu ni u čistilište (koje po Bibliji ne postoji), ni u Nebo, već će izgoreti u ognjenom jezeru, pošto je ta njihova vera utemeljena na njihovom vlastitom sistemu, a ne na Hristu i na Njegovoj prolivenoj krvi, koja čisti njihove grehe. I bi uhvaćena zver, i s njom lažni prorok koji učini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zverin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom. (Otkrivenje 19, 20) - Ko će imati hrabrosti da to propoveda? - upitao je Tim. - Ja ću to učiniti, jer ih ljubim; I čuh glas drugi s Neba koji govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomešate u grehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. (Otkrivenje 18, 4) Mi moramo doneti ovu vest života do 800 miliona rimokatolika koji su zavedeni i slave Vala u svojoj ustanovi. Moje srce gori za te ljude. - Kako ćeš to učiniti Alberto? - Ne znam Tim, samo Bog zna kako će to biti učinjeno.  27
  • 28. ALBERTO 2. deo Alberto je nastavio: - Te noći kada sam napustio Madrid, bio sam skoro slomljen. Imao sam jedan kofer i putničku kartu za Vašington. I sam sam se nakon svega čudio kako mi je Bog pripremio i uručio pasoš i ostale potrebne dokumente da napustim Španiju. To je bio jedini način da pobegnem. Svom ocu sam telefonirao nekoliko sati ranije i rekao mu da sam napustio rimokatoličku instituciju. On mi je rekao da sam 'porodični pas' i spustio slušalicu. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na Zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čoveka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: i neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe zamnom, nije mene dostojan. (Matej 10, 34-38) Pre nego što sam napustio aerodrom, pozvao sam telefonom svoju mlađu sestru Mariju u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući samo Božjim rukama, telefonski službenik me je uspeo povezati sa njom, pošto je ona bila opatica u rimokatoličkom ženskom samostanu "Sveto srce" u Londonu. Kad me je čula, Marija je počela plakati i govoriti: "Alberto, to si ti? Oh, Alberto, Alberto! Pokušala sam se ubiti tri puta... Pomozi mi Alberto!" Dok sam čekao na razgovor s Marijom, zakasnio sam na avion za Vašington. Iste noći u tom smeru leteo je još samo jedan avion i to za London. Krenuo sam njime. Samo je Bog znao strašnu životnu opasnost u kojoj se Marija nalazila i koliko je bila blizu smrti. Bog me je poslao u London. U sebi sam se molio: "O Bože, šta da radim? Slomljen sam! Zakasnio sam na avion za Vašington i sve se iskomplikovalo. Sada sam u Londonu. Ako sam tu zato da vidim Mariju, Gospode, pomozi mi!" Našao sam govornicu i počeo zvati protestantske crkve. Najzad sam pozvao malu anabaptističku crkvu u Londonu. Hvala Bogu, 28
  • 29. ALBERTO doneo sam dobru odluku. Ovi ljudi su došli da mi pomognu. Odvezli su me autom do samostana u kom se nalazila Marija i rekli su mi da će, ako ne izađem za jedan sat, doći po mene. Ušao sam u samostan. "Da li ste Vi otac Rivera?" - zapitala me je majka superior8. "Da!" - odgovorio sam. "Marija mi je pričala o Vama mnogo puta. Rekla mi je da ste veoma čvrst sveštenik i veoma odan." Nastojnica je samnom razgovarala nepoverljivo, tako da sam se pitao da li ona već zna da sam napustio rimokatoličku instituciju. Ona je nastavila: "Znam, došli ste da vidite Vašu sestru Mariju, ali ona je suviše bolesna da Vas vidi." "Žalim, ali zato sam u Londonu. Moram videti Mariju pre nego što otputujem za Ameriku." "Oče, moram se izvinuti što Vam ne mogu dopustiti da vidite Mariju. Ja moram tako postupiti prema našim pravilima i prema kućnom redu. Kao što znate, ovo je ženski samostan i ona može videti samo sveštenika koji je njen ispovednik." "Ipak, ja je želim videti sada, s Vašom dozvolom. Sestro, hoćete li mi pokazati njena vrata?" "Nikome nije dozvoljeno da kontaktira sa samostanskim opaticama, osim u naročitim okolnosima." (Telefonski razgovor iz Španije bio je jedina iznimka kada su mi dopustili da razgovaram sa Marijom.) "Ako mi vi ne dovedete Mariju ovamo ja ću je naći sam." "Oče, ja nemam drugi izbor, nego da pozovem policiju." Znao sam da je Vatikan obavestio arhiđakone u Londonu da sam pobegao. Nastojnica samostana još nije bila obaveštena, inače bi zvala arhiđakone umesto policije. Oni su me već lovili. 8 Nastojnica samostana. 29
  • 30. ALBERTO "Više me ne zovite 'Oče', jer ja nisam više sveštenik Rima, nego pokajani grešnik. Bez obzira šta ćete Vi raditi, ja neću napustiti ovo mesto dok ne vidim Mariju." "Vidim da Vi niste više to što ste bili. Zato ćemo zaustaviti tu jeretičku besmislicu. Oče, videćete šta ću učiniti." Nastojnica je pozvala ostale opatice: "Sestre, ne dozvolite mu da prođe kroz ova vrata. Ja ću pozvati škotsku gardu." "Dobro, čekaću dok ne dođe policija." Pola sata kasnije došla je umesto škotske garde metropolitska londonska policija. Nastojnica samostana im je rekla: "Ovaj čovek se lažno predstavlja kao sveštenik i ušao je na lažni zahtev." Oficir je na to odvratio: "Ovo su veoma ozbiljne optužbe." Opatice su slučaj iznele policiji na veoma prefinjen način, tako da je njihov prikaz delovao veoma uverljivo. Čulo se jecanje, a neke od njih su govorile: "O, majko Božja, pomozi nam protiv ovog zlog čoveka!" Opet se čulo jecanje, dok je nastojnica govorila policiji: "On je hteo da nas fizički napadne. Hoću da ga zatvorite!" Sme li jedna opatica da se suprotstavi svešteniku? Odgovor je u njenoj zakletvi, prema kojoj je ona dužna da se odrekne čak i pape, ako se on odvrati od rimokatoličkog učenja. Ja sam odgovorio: "To nije istina, ja ih nisam napao. Ovde su moji dokumenti od arhiđakona u Madridu, koji mi dozvoljava da dođem ovamo." "Gospodine, mi ne znamo španski. Ali, da li je ovo njihov pečat? Onda ste Vi sveštenik." Rekao sam: "Ne, ne više za rimokatolički sistem." Ispričao sam im ukratko ceo događaj kako sam našao Hrista. Gospod je pomogao da me je policijski inspektor saslušao, a kako je i on svoju veru temeljio na Bibliji, on je, Bogu hvala, stao uz mene. Na kraju sam rekao: "Ja ovde nisam provalio, nego sam došao da vidim svoju sestru, koja je negde u ovom samostanu. Ona je veoma bolesna. Nastojnica mi nije dozvolila da je vidim." 30
  • 31. ALBERTO Oficir ju je pitao za moju sestru, na šta je ona odgovorila: "Ona nije ozbiljno bolesna." Oficir me je tada upitao: "Dr. Rivera, da li Vaša sestra želi da Vas vidi?" "Da, ja sam pre dva dana s njom razgovarao telefonom. Ona je tražila pomoć." Nastojnica se usprotivila: "Nemoguće, on laže. Njoj nije dozvoljeno da upotrebljava telefon... hoću da kažem..." "Mi bismo hteli da vidimo njegovu sestru i razgovaramo s njom o tome, s Vašom dozvolom!" Nastojnica samostana je pokušala na svaki način da otpusti policiju. Nije htela da vide Mariju. Ipak, oni nisu otišli. Tako nas je odvela do Marijine ćelije. Kada je nastojnica otvorila čelična vrata, osetio sam miris smrti - mrtvaca. Nisam mogao verovati svojim očima. To je bilo užasno. Slomio sam se i zaplakao nad onim što sam video. Napunio sam se mržnjom prema Rimu. Moja sirota mala sestra, na vagi bi imala manje od 60 funti (30 kg). Na njoj je bila krvlju natopljena odeća. Krv beše isušena i kruta. Leđa su joj bila sva gnojna i krvarila su od udaraca bičem9. Viknuo sam: "Marija... Marija... da li me čuješ?" Čulo se samo jecanje. Mislio sam da je mrtva. Bio sam ošamućen i skoro sam povraćao od zadaha trulog tela. Onda sam zapazio da se miče. Kada sam je zovnuo i pitao treba li joj lekar i da li su je povredili, ona odvrati: "Ne, Alberto, ne. Jedno mi samo zadaje bol. Tako sam slaba i zla i zaslužila sam da budem kažnjena smrću." Pitao sam je: "Zašto bi ti sebe kaznila Marija?" "Zato što sam bezobzirna, treba da primam sve sakramente i da se ispovedam ujutro i uveče. Osećam se bedno svakog trenutka. Nemam nade Alberto, ja sam očajna. Pošto je On trpeo 9 Bičevanje je deo religiozne discipline u raznim katoličkim redovima u samostanima. Opatice ili fratri obično bičuju sami sebe, ili ih drugi bičuju u istom religioznom redu. To je utemeljeno na rimokatoličkoj doktrini dela. Institucija uči da niko neće biti spasen na osnovu svoje vere. Ali Biblija kaže: Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji. Ne od dela, da se niko ne pohvali. (Efescima 2, 8-9) Mučenje, bičevanje je njihov put da se izađe iz čistilišta. 31
  • 32. ALBERTO za mene, ja moram da trpim za Njega. Ovo je moj suprug (pogledala je na raspelo). Ja sam se udala za Hrista i ja moram umreti za Njega." Sve vreme je držala raspelo u rukama. Odgovorio sam: "Ovo je huljenje protiv našeg ljubljenog Isusa. Njegova jedina nevesta je Njegova prava crkva, a sigurno je da ova institucija ne pripada Njemu." Marija izusti: "Moram poljubiti raspelo." "Marija, kažem ti u ime Božje, prestani s tim! Ovo raspelo ti ne može pomoći. To je smrt10. Ovo nije Hrist." Nastojnica je viknula: "Oče Rivera, ostavite je!" Za njom su vikale opatice: "Gledaj na raspelo!" "Ovo je đavolsko oruđe!" - govorio sam. "O, Gospode, baci svetlost na njen um." Opatice su vikale: "Marija, kraljice Neba, pomozi nam!" Rekao sam Mariji: "Prizovi ime Isusa Hrista. On je tvoj jedini Spasitelj, ti moraš slušati Njegovo učenje. Ako se samo Njemu moliš, tražeći oproštenje greha i obratiš se od svih ovih religioznih laži, ti ćeš biti sada oslobođena krivice koju osećaš kroz krv koju je On za tebe prolio na krstu." "Alberto, da li će me On uslišiti?" "Da Marija! Upravo takvu kakva jesi. Pouzdaj se u pisanu reč Božju11." 10 Biblija nam kaže da je na Hristov krst prilikom raspeća bio stavljen natpis: Isus Nazarećanin car Judejski (Jovan 19, 19-II deo). Na rimokatoličkom raspelu čitate sledeće: I.N.R.I. Vebsterov rečnik kaže da I.N.R.I. znači: Jezus Nazarenus Rex Judaeorum, no u extremnoj jezuitskoj zakletvi to ima posebno značenje. I.N.R.I. znači: Iustum Necar Reges Impios (dobro je da se unište neverni ili protestantski carevi ili upravitelji.) Raspeće Isusa donosi oproštenje i život, ali raspelo je jezuitski simbol za osvetu i smrt! 11 U katolicizmu sama Biblija nije cenjena kao Reč Božja. Za njih je sveta prvo tradicija - predanje, zatim Magisterium - učenje autoriteta institucije, a tek na kraju Biblija. Sve to zajedno predstavlja za njih cenjenu Reč Božju. 32
  • 33. ALBERTO Bogu hvala, Marija me je poslušala. Osetila je olakšanje i zamolila me je da je izvedem odavde, kako bi mogla služiti Hristu. Rekao sam nastojnici: "Molim Vas, pustite me da izađem i izvedem Mariju napolje iz ovog groznog mesta. Niko me neće zaustaviti." Nastojnica je viknula: "Oče, ovo je kidnapovanje, Vi je uzimate protiv njene volje!" Tada je reagovala policija: "Kako se ovo moglo desiti u Engleskoj? Dr. Rivera, da li želite da uhapsimo i zatvorimo nastojnicu za ovaj zločin? Samo podnesite optužbu i mi ćemo je povesti. Marija je dokaz!" Odvratio sam: "Bog će joj suditi i presuditi kao i celoj ovoj instituciji." Opatice su stale vikati: "Da je proklet zauvek! Gospa će se obračunati s ocem Riverom za ovo. On je drugi Juda, koji je prodao našeg oca papu." Otišli smo i odvezli Mariju kod Lekara. Zbog ovog događaja sam u Rimu stavljen na posebnu listu. Mariju sam smestio na sigurno mesto, kod jedne porodice koja temelji svoju veru na Biblijskom učenju. Oni su je negovali. Ja sam bio slomljen, verujući da me vrebaju, bio sam suočen s veoma mračnom budućnošću. Tražio sam zaposlenje kako bih mogao platiti Marijino izdržavanje. Samo Bog mi je tu mogao otvoriti vrata. U međuvremenu Marija se oporavila i udala za jednog hrišćanskog gospodina. Posle su se oni odselili u Kanadu, gde je Marija nestala. Kasnije sam otkrio da je njen muž, u stvari, bio lažni brat. On je bio rimokatolik i član 'Kolumbijskih vitezova'. Verujem da je ona mrtva, ili strada u nekom drugom ženskom samostanu. U Vatikanu su bili zabrinuti zbog mene, iako sam ja samo čovek. Naime, znao sam suviše. Postao sam veoma opasan za njih. Vatikan je hteo da me ućutka na sve moguće načine. 33
  • 34. ALBERTO  Vatikanska akcija - moguć razgovor u Vatikanu: "Kakve mogućnosti ima otac Rivera da se održi i da preživi? Nikakve! Mi ćemo izvršiti pritisak na britansku vladu da je uverimo da se on ne sme održati. Obavestićemo ambasadora Španije u Londonu. Protestvovaćemo i zahtevati da se otac Rivera vrati u Španiju. Da li će ga protestanti podržavati? Mi ćemo im reći da je napustio Španiju jer je ukrao milion dolara, da je otišao s nekom ženom i da nikada nije bio sveštenik." "Ne!" - nastavio je drugi - "Mi ćemo pozvati na oprez naše ljude u ekumenskom i harizmatičkom pokretu širom sveta da nam pomognu i da ga unište. Šta će učiniti nezavisne protestantske crkve u tom slučaju? Da li će one pomagati oca Riveru? Ima li mnogo takvih crkava? Pomagaće ga samo takvi koji kažu da mi nismo hrišćanska crkva. Takvih nema mnogo, ali su veoma jaki i opasni. Moramo se bojati onih koji su potpuno posvećeni Bibliji. Na žalost, otac Rivera je postao jedan od njih. Da li će otac Rivera ići među Jehovine svedoke ili mormone? Nikada! On je pravi hrišćanin i zna njihovu krivu nauku." Otac Dominik iz "Svetog ureda" imao je nekoliko predloga: "Moj predlog je, očevi, da oca Riveru usmrtimo 'nesrećnim slučajem'. Imamo čoveka pod zakletvom u Londonu spremnog za katoličku akciju. Zakleo se da će uništiti oca Riveru. Imamo više mogućnosti: trovanje hranom, automobilska ili železnička nesreća, ili greška u bolnici. Imamo puno načina. To se mora izvesti pre nego što postane veoma poznat, jer bi to moglo štetiti našem cilju političkog i religioznog jedinstva." Jezuitska zakletva je posebna zakletva za glavne jezuite koji su određeni za posebnu dužnost unutar vlada, vojnih ogranaka ili područja nauke, medicine, obrazovanja, industrije, sindikata ili neke religiozne institucije. Ti ljudi su veoma opasni. Svestan sam, jer sam i sam bio jedan od njih. Dok sam bio pod zakletvom, čak ni moja porodica nije bila sigurna od mene. Ovo je autentična kopija zakletve: 34
  • 35. ALBERTO Obred uvođenja u dužnost i poslednja zakletva jezuita12 Govori superior13: "Sine moj, i do sada si učio da se pretvaraš da si tobože na njihovoj strani, a zapravo nisi. Među rimokatolicima da budeš rimokatolik i čak da budeš špijun među svojom vlastitom braćom. Učio si da ne veruješ ljudima, da se ne uzdaš u ljude; među reformatorima da budeš reformator, među hugenotima14 hugenot, među kalvinistima kalvinist, među protestantima da budeš protestant i stekneš njihovo poverenje. Traži da propovedaš sa njihovih propovedaonica i da svom žestinom svoje prirode objaviš našu svetu religiju i papu; čak siđi tako nisko, da postaneš jevrej među jevrejima, da bi se mogao osposobiti da skupiš sve informacije u korist tvog reda, kao veran papin vojnik. Učio si da tajno seješ seme neprijateljstva i zavisti među državama koje su u miru i huškaš ih da prolivaju krv. Uvuci ih u rat i stvaraj revolucije, građanske ratove u zajednicama, provincijama i zemljama koje su nezavisne i pune prosperiteta, koje uživaju blagoslove u kulturi, umetnosti i naukama. Budi na strani onih koji se bore u ratu i radi potajno sa svojom braćom jezuitima, koji su možda na drugoj strani i otvoreno se suprotstavljaju onoj s kojom si ti povezan. Samo tako crkva može uspešno u tim neugodnim uslovima privesti kraju pregovore za mir... s time da cilj opravdava sredstva. Učio si šta je dužnost špijuna: da sakupljaš činjenice i informacije iz svih mogućih izvora. Trudi se da dobiješ poverenje porodica protestanata i jeretika svih klasa, kako trgovaca, tako i bankara, pravnika, zatim u školama i univerzitetima, parlamentima, zakonodavnim telima, sudovima i saborima. Da 12 Ova zakletva data je jezuitima manjeg reda, ako se jedan od njih podiže na položaj komandujućeg. 13 Poglavar. 14 Francuski protestanti. 35
  • 36. ALBERTO budeš sve za sve ljude, za papinu volju čije smo mi sluge sve do smrti. Primio si sve instrukcije još kao novajlija, pa kao neofit15 i kao ađutor16, kao ispovednik i kao sveštenik, ali se još nisi opremio svime što je potrebno, da komanduješ armijom 'Lojola' u službi pape. Ti moraš da služiš u pravo vreme kao instrument i izvršitelj kazne, kao što su naredili tvoji pretpostavljeni, jer ovde niko ne može raditi ko nije osvetio svoj rad krvlju jeretika, jer bez prolivanja krvi nijedan čovek ne može biti spasen. Zato, naoružajte se za svoj posao i učinite svoje spasenje sigurnim. Ti ćeš pored svoje prethodne zakletve pokornosti svom redu i odanosti papi, ponoviti za mnom: Ja, ... sada u prisutnosti svemogućeg Boga, svete device Marije, svetog Mihajla arhanđela, svetog Jovana Krstitelja, svetih apostola, svetog Petra i svetog Pavla i svih svetaca i sakralnih hostija neba, obećavam i izjavljujem da ću, kada bude povoljna prilika, voditi nemilosrdan rat potajno i javno protiv svih jeretika, protestanata i liberala, kao što sam usmeren i upućen, da ću ih istrebiti sa lica zemlje i da neću poštedeti nikoga, bez obzira na starost, pol i uslove; da ću ih vešati i paliti, pustošiti, guliti kožu, daviti i pokopavati žive, parati stomake i utrobe njihovih žena i razbijati glave njihove dece o zidove, da satrem zauvek njihovu odvratnu rasu. Pošto se to ne može činiti javno, ja ću potajno upotrebljavati otrovni pehar, stisnuti konopac, čelični bodež ili olovni metak, bez obzira na čast, rang, dostojanstvo ili autoritet osobe ili osoba, bilo kakvi bili njihovi uslovi u životu, javni ili privatni, onako kako budem u bilo koje vreme upućen od bilo kog zastupnika pape ili starešine braće po svetoj veri, po društvu Isusovom." Sve se ovo čini u ime svemogućeg Boga. Prema tome, rimokatolički sistem se ni u kom slučaju ne može nazvati hrišćanskim! Ne - prema Bibliji! 15 Novozaređeni sveštenik. 16 Pomoćnik biskupa. 36
  • 37. ALBERTO  Isus, Tvorac svemira je u obliku čoveka pre nego što će biti razapet, bio u Jerusalimu suočen s drugim religijama. Gospod Isus je dao Mojsiju zakon da zaštiti sinove Izrailjeve. 400 godina pre Isusovog rođenja, religiozni ljudi su to sve znali, ali su počeli gurati svoje vlastite ideje ispred Mojsijevog zakona, s pretpostavkom da njihove ideje dolaze od svemogućeg Boga. Ali, najveći deo tih ideja bio je tajanstveni materijal iz Vavilonskih misterija koji je ubačen u njihovu religiju. Kako su godine i vreme proticali, dodavano je sve više i više tvorevina ljudskog uma. Zakon je bio tako pomešan s teorijama, tradicijama i ljudskim idejama da niko više nije znao kuda to zapravo sve vodi. Isus ih je korio: ukidoste zapovest Božju za običaje svoje. Licemeri! Dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći: Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. No, zaludu me poštuju učeći naukama i zapovestima ljudskim. (Matej 15, 6-9) Same vođe jevrejske religije su govorile za sebe da samo oni znaju velike tajne Božje. To je zvučalo veoma misteriozno, te je narod obožavao jevrejske sveštenike kao Božje ljude. No, Isus je dobro znao njihovu igru s narodom. Ljubljeni Isus, koji nije mogao lagati, ili pokrivati njihove religiozne laži, zaustavio je tu veliku religioznu mašinu. Rekao im je da su licemeri. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli. (Matej 23, 13) On nije pravio kompromise. On im je zadao direktan udarac. Izložio je opasnosti svoj ugled i život. Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumeše da za njih govori. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka. (Matej 21, 43.45.46) Religiozni sistem je bio veoma moćan. On je kontrolisao sve. Oni su čak imali ogromni uticaj na rimsku vlast. Jevreji nisu bili samo robovi Rimljanima, nego i svojim vlastitim religioznim vođama. Isus je postao glavna pretnja pošto im je rekao istinu, te 37
  • 38. ALBERTO razorio njihove zle religiozne trikove kojim su zavodili narod. Hteli su da ga zaustave. Isus je tražio pokajanje i potpuno odvajanje. Međutim, danas se to jedva ili uopšte ne uči u većini crkava, hrišćanskih škola, seminara ili biblijskih koledža. Umesto toga oni kažu da je to vek međusobnog bratstva! Crkve se sjedinjuju pod navodno 'Božjim Svetim Duhom' ... 'kao što vidite Bog ne gleda ko je ko' ... 'rimokatolici, jevreji, protestanti - svi su jednaki u velikoj Božjoj porodici'. Ovo je velika zabluda koja je prohujala svetom! Tvrdeći da propovedaju jevanđelje ljubavi, propovedaju još jedno smrtonosno delo otpada, tvorevinu rimokatoličke institucije, kojom šalju još više duša u propast. Veoma je popularan takozvani 'ujedinjeni hrišćanski pokret'. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenim udvoje većim od sebe. (Matej 23, 15). 'Jevanđelje ljubavi' kaže: 'Bog te voli. Njemu ne smeta kako ti živiš. Priključi se našoj crkvi ljubavi i sve će biti u redu. Dovoljno je da kažeš: Ja verujem u Boga! Onda je Bog srećan. On te uzima u svoje naručje i govori ti: Dobro nam došao u Božju porodicu.' Tako narod biva prevaren lukavstvima, jer u njihovom životu nema nikakve promene. Oni i dalje žive grešnim životom, a veruju da će biti spašeni. Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namere koje nisu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeću greh na greh. (Isaija 30, 1) I ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog videlo, i tame u njemu nema nikakve. Ako rečemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. Ako li u videlu hodimo, kao što je on sam u videlu, imamo zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, sina njegova očišćava nas od svakoga greha. Ako rečemo da greha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od svake nepravde. Ako rečemo da ne sagrešismo, gradimo ga lažom, i reč njegova nije u nama. Koji govori: poznajem ga, a zapovesti njegovih ne drži, laža je, i u njemu istine nema. (1. Jovanova 1, 5-10; 2, 4) 38
  • 39. ALBERTO Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da se sačuva u životu. (Jezekilj 13, 22) Svet voli ovakvo krivotvoreno propovedanje. A sud je ovaj što videlo dođe na svet, i ljudima omilje većma tama negoli videlo; jer njihova dela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini mrzi na videlo i ne ide k videlu da ne pokaraju dela njegovih, jer su zla. A ko istinu čini ide k videlu, da se vide dela njegova, jer su u Bogu učinjena. (Jovan 3, 19-21) Tako đavo radi ...i đavoli veruju i dršću (Jakov 2, 19), jer je on već osuđen i želi sav svet da povuče sa sobom u propast. Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. (1. Petrova 5, 8) Tada će reći onima što mu stoje s leve strane: idite od mene prokleti u oganj večni pripravljen đavolu i anđelima njegovim. (Matej 25, 41) S druge strane, Gospod Isus koji ljubi grešnika kaže: Ako imate ljubav k meni, zapovesti moje držite. Ko ima zapovesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam. Koji nema ljubavi k meni ne drži mojih reči, a reč što čujete nije moja nego Oca koji me posla. (Jovan 14, 15.21.24) Time je Isus bez okolišanja rekao iskreno i otvoreno da je čovek po svojoj prirodi grešan i izgubljen, da se mora istinski pokajati i zaustaviti se na putu zla, te predati potpuno svoj život Hristu, ili zauvek izgubiti svoju dušu. Veoma malo ih je tako propovedalo, da ne bi bili omrznuti. Danas je slično. Bilo ko da se suprotstavlja moćnom religioznom sistemu, biće osuđen na smrt. I mene su osudili na smrt. Samo svemogući Bog može da me sačuva u životu. U Londonu sam bio gurnut pod podzemnu železnicu, a u Irskoj je moju spavaću sobu digla u vazduh IRA17. U Americi, na jednom molitvenom sastanku, neko mi je u hranu stavio otrov. Najmanje pet puta su pucali na mene. 17 Irska republikanska armija koja ubija britance i protestante u Irskoj; pod kontrolom je jezuita koji su pod zakletvom. 39
  • 40. ALBERTO Pre pet godina je Sotona sproveo najsmrtonosniji napad na mene kroz lažnu braću. Jedan hrišćanin koji je zubar i veoma aktivan u pokretu 'Jevanđelja ljubavi' izvršio je zubni hirurški zahvat na meni. Dok sam bio pod anestezijom, zubar je radio na gornjem levom zubu. On je bušio krunu da bi otkrio živac i da bi ga izvadio. Bušilica mu se slomila i umesto da je izvadi, ili da mi kaže šta se desilo, on je zub pokrio porcelanskom krunom da se to ne otkrije. Verujem da je to namerno ostavio u zubu, jer je znao da će to prouzrokovati infekciju koja može dopreti do mozga i prouzrokovati smrt. Međutim, Gospod me je sačuvao u životu. Dve godine nakon toga, ja sam ponovo otišao kod tog 'brata', ne sluteći da je slomljeni instrument u mojoj glavi. Taj lažni brat, umesto da mi očisti zub, pošpricao mi je zubno meso nervnim gasom. Moja supruga koja me je čekala ispred ordinacije videla je bolničarku kako nosi moj kaput i pitala za mene. Bolničarka se uplašila i rekla je mojoj supruzi: "Vaš muž umire". Iako je trebalo da gas deluje tek nakon nekoliko sati, nakon što bih se kolima vratio kući, ja sam se srušio još u zubarskoj stolici. Krvni pritisak mi je pao na nulu. Moja žena je vikala: "Alberto, šta su ti učinili?" Zubar je rekao: "Ostavite ga samog, mi se dobro brinemo za njega". Ja sam reagovao i oni su me odneli u auto, a moja žena me je odvezla kući. Doktor je rekao mojoj ženi: "Vaš suprug se uplašio, vodite ga samo kući i njemu će biti dobro". Kod kuće sam se srušio u kupatilu, a moji organi i nervi su se potom paralizovali. Znao sam da sam otrovan, pošto sam i ja radio s nervnim gasovima dok sam bio jezuita. Rim je skoro pobedio. Moja žena je pozvala hrišćane po skoro celoj Americi i Meksiku da se mole za mene. Rekla im je da sam otrovan. Bog je odgovorio na njihove molitve i spasao me je od sigurne smrti. Imao sam ogromne muke. Moje lice je oteklo i bilo unakaženo. Otišao sam kod drugog zubara, koji mi je snimio zub i rekao mi je da prosto ne veruje ono što vidi. To je bilo veoma opasno i zato je odlučio da me pošalje kod specijaliste. Otkrio je instrument u zubu, kao i mrlju infekcije. Specijalista za kanale zubnog korena 40
  • 41. ALBERTO je pokušavao da odstrani instrument iz mog zuba, ali nije uspeo. Infekcija se proširila na vilicu. On mi je ostrugao kost vilice i izvukao infekciju. Sada možete videti da lažna braća mogu biti veoma opasna. Zato je Pavle napisao: ...u strahu među lažnom braćom (2. Korincanima 11, 26). Juda Iskariot beše takođe lažni brat koji je predao Hrista. Bio je veoma religiozan. Propovedao je, činio čudesa, izgonio demone i tri godine je bio neprestano s Gospodom. Niko osim Isusa nije mogao znati da je on bio ubačen među učenike i apostole. Juda je potajno kontaktirao s jevrejskim sveštenicima i književnicima, te je bio pod zakletvom, kao poverljiv čovek. Platili su mu da podržava njihovu religiju u ime Božje. Ovo je bila puna mera borbe između Isusa i jevrejske religiozne mašine, upravo kao i danas. Isus je znao njihove potajne želje, zavisti i mržnje, da će udariti na njegove učenike nakon njegovog raspeća. On je svoje učenike pripremao za borbu koja im predstoji: Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na Zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. (Matej 10, 34) I svi će mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu. Nema učenika nad učitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega. Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina nazvali Velzevulom, a kamoli domaće njegove? (Matej 10, 22.24.25) I ni u čem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli, a vama spasenja, i to od Boga; jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga verujete, nego i da stradate za Nj. (Filibljanima 1, 28.29) Ovo se još jedva negde propoveda. One crne noći je najveći između lažne braće dao svoj poljubac smrti Hristu, što je bio znak vojnicima da ga uhvate. I odmah pristupivši k Isusu, reče: Zdravo Ravi! i cjeliva ga. A Isus reče mu: prijatelju! Šta ćeš ti ovde? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. (Matej 26, 49.50) Vojnici su Isusa najpre vodili do pokvarenih sudija. Oni su već znali presudu i pre nego što je Isus došao u sudnicu. U vremenu koje je pred nama, milioni će biti osuđeni na smrt na isti način, zbog poslušnosti 41
  • 42. ALBERTO Hristovoj nauci. Ponovo će izbiti progonstva. To je isplanirano još pre 400 godina. Danas je ucenjena glava svakog hrišćanina koji neće kompromis u odnosu na put kojim oni idu, ili u odnosu na njihovo propovedanje ili pisanje. Vatikan neće tolerisati nikakve opozicije svom cilju religioznog 'jedinstva'. Članovi sličnog religioznog sistema predali su Gospoda Isusa na smrt, pošto nisu mogli da podnesu Njegovu nauku. Isus je znao da se mora ispuniti proroštvo. On je ostao poslušan svom nebeskom Ocu i dopustio je da bude bičevan i izudaran. Milioni anđela koje je Isus stvorio u slavi, posmatrali su potreseni Tvorca univerzuma, kako biva razapet. Radi svoje velike ljubavi, Isus je zadržao anđele da ne zbrišu Jerusalim. Po Spasitelju su pljuvali, rugali mu se, te su i time ispunili proročanstva. Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. (Isaija 50, 6) Prorok kaže: Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čoveka, i u stasu mimo sinove čovečje. (Isaija 52, 14) Isus, kao jagnje Božje beše razapet i prolio je svoju dragocenu krv, da očisti naše grehe. ˛A Isus govoraše: Oče! oprosti im; jer ne znaju šta čine... (Luka 23, 34) Jer Bogu tako omilje svet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga veruje ł(uzda se u Njega)˛ ne pogineł (u jezeru ognjenom)˛, nego da ima život večni ł(na Nebu)˛. (Jovan 3, 16) łSve jevrejske religiozne grupe koje su bile u stalnom međusobnom sukobu, sjedinile su se u odbijanju Mesije i to su učinili u ime Božje. Čak je i bezbožni rimski poglavar Pontije Pilat hteo da oslobodi Isusa četiri puta, ali je u tome bio sprečen od rulje koja je navalila na njega, te je popustio pod religioznim pritiskom. Oni nisu ni sanjali da će jednoga dana stajati pred svetim i pravednim Bogom na dan suda i gledati u lice onoga kod su razapeli. ˛Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva kolena zemaljska. Da, zaista. (Otkrivenje 1, 7) Isus reče: Svrši se! (Jovan 19, 30) I povikavši Isus iza glasa reče: Oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. (Luka 23, 46) Neprocenjiva zavesa u hramu u Jerusalimu, koja je zaklanjala Svetinju nad svetinjama, razderala 42
  • 43. ALBERTO se na dva dela, od gornjeg do donjeg kraja, kao znak da je prava žrtva prineta, i više nije potrebno u hramu prinositi životinjske žrtve, koje su bile predznak Hrista, Božjeg jagnjeta. I gle, zavjes crkveni razdre se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade. (Matej 27, 51) Bog je udario u srce jevrejske religije, jer ona više nije bila prihvaćena od Boga. Isus je bio poslednja i jedina prava žrtva. Time je ostvaren jedinstven i jedini spasonosni put ka Ocu kroz Hrista. Isus je rekao: Ja sam put, i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me. (Jovan 14, 6) Sotona je bio poražen, jer je Isus nakon tri dana vaskrsnuo iz mrtvih. A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima. Ali nađoše kamen odvaljen od groba. I ušavši ne nađoše tela Gospoda Isusa. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čoveka staše pred njima u sjajnim haljinama; a kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga među mrtvima? Nije ovde, nego ustade. Opomenite se kako vam kaza kad beše još u Galileji, govoreći da sin čovečji treba da se preda u ruke ljudi grešnika i da se razapne i treći dan da ustane. I opomenuše se reči njegovih. (Luka 24, 1-8) Nakon 40 dana Isus je otišao na Nebo i obećao nam je da će ponovo doći. I kad otidem i priprevim vam mesto, opet ću doći i uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja. (Jovan 14, 3) Kada bi sile tame znale šta će se dogoditi. Nego govorimo premudrost Božju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog pre sveta za slavu našu, koje nijedan od knezova veka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. (1. Korinćanima 2, 7.8) Deset dana dasnije, na dan pedesetnice, kad su se učenici molili Bogu, s Neba je izliven Duh Sveti i napunio vernike silom sa visine (Vidi: Dela apostolska 2. poglavlje). Oni su nakon toga okrenuli svet propovedajući dobru vest o spasenju, da je Isus umro za njihove grehe, te da se mogu osloboditi sotonske smrtonosne vlasti. Jevreji su i dalje prinosili hramske žrtve koje su bile uvreda i gadost Bogu na Nebu. Njegov jedini Sin se žrtvovao jednom, i 43
  • 44. ALBERTO time zauvek ukinuo sve životinjske žrtve. Ipak, jevreji su nastavili sa žrtvovanjem. Tada reče: evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tela Isusa Hrista jednom. I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti greha, a On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu. Jer jednim prinosom savršio je vavek one koji bivaju osvećeni. (Jevrejima 10, 9-12.14) Gospod je jevrejske žrtve zaustavio 70. godine naše ere. Isus i prorok Danilo prorekli su da će se to dogoditi. I izašavši Isus iđaše od crkve, i pristupiše k njemu učenici njegovi da mu pokažu građevinu crkvenu. A Isus reče im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neće ostati ovde ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti. (Matej 24, 1.2) A posle te šezdeset i dve nedelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju...(Danilo 9, 26) Rimski vojskovođa po imenu Titus razorio je hram i uništio Jerusalim. Jevreji koji su preživeli, pobegli sus u razne zemlje na sigurnija mesta. Na taj način Bog ih je držao daleko, da ne bi ponovo zidali hram i ponovo žrtvovali životinje. Hristova crkva je u međuvremenu rasla i Sotona je objavio rat protiv jevanđelja. Izbila su progonstva. Hrišćani su se raširili svuda po svetu šireći svoju veru, premda se Sotona već ubacio i u prvu crkvu. Deco! Poslednje je vreme, i kao što čuste da će doći antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je poslednji čas. Od nas iziđoše, ali ne biše od nas; kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nisu svi od nas. (1. Jovanova 2, 18.19) I neki sišavši iz Judeje učahu braću: ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti. (Dela apostolska 15, 1) Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelje od onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom, koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelje Hristovo, ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude! Kao što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje drukčije nego što primiste, proklet da bude! Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih 44
  • 45. ALBERTO ja još ljudima ugađao, onda ne bih bio sluga Hristov. (Galatima 1, 6-10) Tada je đavo osnovao svoju 'hrišćansku crkvu' u Rimu, lažnu Hristovu crkvu, 337. godine za vreme Konstantina. Sam Konstantin nikada nije bio hrišćanin. On je tajno obožavao boga Sunca sve do same smrti. Sotona je koristio katoličku instituciju u Rimu da progoni prave vernike i izbriše Hristovu nauku. Prava hrišćanska crkva se skrivala po katakombama, gorama, da izbegne uništenje. Umesto žrtvovanja životinja, kao što su činili jevreji u hramu u Jerusalimu, Sotona je smislio novi i još opasniji način žrtvovanja, nazvan misa. Rimokatolici tvrde da oni žrtvuju pravo Hristovo telo preko 200.000 puta dnevno po čitavom svetu kroz ponavljanje i nastavljanje. Kakvo bogohuljenje! Oni tvrde da privlače Hrista s Neba svaki put kada se obavlja misa. No, to nije protestantska Gospodnja večera u verskom smislu. To je sotonska imitacija. Ovaj sotonski pronalazak je službeno potvrđen 394. godine, ali ne u Jerusalimu, nego u velikom rimokatoličkom hramu u Rimu. Ako je Sotona ubacio Judu među apostole, i potom u prvu crkvu svoje infiltratore, a takođe i posle kroz sve vekove, kako da to onda ne čini i danas. Biblija nas upozorava na: · lažne proroke - A bijaše i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uneti jeresi pogibli i odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao. (2. Petrova 2, 1) · infiltratore - Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su davno određeni na ovo osuđenje, i Boga našega blagodat pretvaraju u nečistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda našega Isusa Hrista odriču se. (Juda 4) · vukove - Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada, i između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom. (Dela apostolska 20, 29.30) 45
  • 46. ALBERTO 'Teški vuci' su se uvukli i među nas. Pošto propovednici ne propovedaju o tom predmetu, hrišćani se slabo danas upoznaju s tim stvarima. Rečima: 'Zašto je to potrebno?', 'Zar da svako ne ljubi svakoga, naročito sada u 20. veku?', hrišćani se uspavljuju. Međutim, Sotona ne spava. Njegovi ljudi se već godinama mirno uvlače u crkve i to masoni, veštice, homoseksualci, i tako dalje. Svi se oni pretvaraju da su hrišćani. Onda papa šalje svoje trupe u protestantske crkve da završe posao. To su pritajeni jezuiti, katolička omladinska akcija, Marijina legija i sveštenici i opatice na ulici u civilu, obučeni da uče i propovedaju s propovedaonice, govoreći da je rimokatolička institucija hrišćanska crkva, što već skoro svi protestanti veruju da je istina. Prijatelji moji, papa je došao u protestantsku Ameriku u sili i slavi i primio laskanja od velikih evanđelista! Ovaj veliki i lukavi neprijatelj evanđelja - papa - došao je i u Belu kuću kao gost baptističkog predsednika Džimi Kartera (Jimy Carter), gde je primio sve počasti kao šef držafe i duhovni vođa 800.000.000 katolika. Kada predsednik dozvoli papi da blagoslovi narod (Ameriku), onda možete znati da je igra skoro završena. Jedini istaknuti glas protiv njegove posete bio je glas jednog ateiste! Naši veliki zaštitnici vere su ćutali. To je neverovatno da su neki 'veliki zaštitnici vere' otišli u Vatikan da vide papu, da razgovaraju s njim i da dobiju njegov blagoslov! Kakva sramota! Njihovi utemeljitelji i prethodnici bi bili žalosni kada bi videli koliko su daleko otišli od jevanđelja. Najveći tajni rimski agent koji je delovao u Americi bila je jedna žena s kojom sam mnogo puta razgovarao. Ona je bila povezana sa Marijinom legijom. Bila je određena da se probija među pentakostalce i protestante kroz harizmatički pokret. Ona je kroz svoje evangelizacije učinila ogromni posao za Rim. Ona je trebala da postavi rimokatolički kodeks etike. To je bilo njeno podučavanje. · Odbacila je sve rimokatolike koji su prihvatili Hrista i pravu biblijsku istinu. · Nije hrabrila harizmatičke rimokatolike da napuste svoje 'crkve'. 46
  • 47. ALBERTO · Imala je sveštenike i opatice koji su uveravali protestante da ako rimokatolici prihvate istinu, treba da ostanu u svojoj instituciji. Ona je savetovala protestante da činu istu stvar. Ona je svojim umiljatim smeškom - 'Jevanđeljem ljubavi' ujedinila mnoge. Kao nagrada za njen istaknuti rad bila joj je dozvoljena privatna audijencija kod pape. Moramo znati, kada neka osoba dobije dozvolu za takvu audijenciju, on, ili ona, mora da se pokloni i da prizna papu kao Isusa Hrista na Zemlji i toga radi on drži njihove ruke u naročitom blagoslovu za dobro obavljeni posao. Papa nikada nije blagoslovio pojedinca koji se suprotstavlja rimskom učenju. To je jeres - krivoverstvo. Ne postoji zapis u istoriji da se to ikada dogodilo. To je izričito zabranjeno kanonom u rimokatoličkoj instituciji. Ovu je ženu zavolelo hiljade hrišćana. Ali, 60% onih koje je primila bili su katolici. Ona je sve podstrekavala na jedinstvo: sveštenike, rabine i propovednike. Kada je umrla, za nju je bila služena posebna misa u Las Vegasu. Dok sam još bio jezuitski sveštenik, znao sam da su mnogi od nas u svom tajnom radu znali za njenu aktivnost. Neka nas Bog čuva od gledanja na čoveka, ko god on bio. To nam može doneti samo razočarenje i gorčinu kada takav padne. Mi moramo staviti sve svoje pouzdanje jedino na Isusa Hrista. On je jedini u koga se nećemo razočarati. Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojim, tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propoveda kojega mi ne propovedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste potrpeli. (2. Korinćanima 11, 3.4) Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće i izabrane. (Matej 24, 24) U početku su pentakostalci bili stvarno protivnici Rima. Ne radi toga što govore jezicima, nego zbog svog učenja, odvojenja i svetog života, kojeg smo se mi katolici stvarno bojali. Nekada su 47
  • 48. ALBERTO pentakostni propovednici govorili sa svojih propovedaonica protiv Rima, da je Rim bludnica iz Otkrivenja 18, 17. Međutim, danas oni više ne propovedaju odvajanje, nego ujedinjenje, jedinstvo. Ne mislite da su infiltratori samo među pentakostalcima, harizmaticima ili u ekumenskom pokretu, nego i kod fundamentalista i evangelista. Oni kontrolišu velike evanđeliste i hrišćanske vođe i razmatraju šta oni kažu o papinim posetama. Da li ćute ili su uzbuđeni zbog njegove posete i da li mu ukazuju poštovanje i pišu o njemu u novinama. Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hleba čovek će učiniti zlo. (Priče 28, 21) Rim radi s infiltratorima i kroz njih. Bog neka otvori oči svojoj deci da budu oprezni. Oni su 'hrišćanski eksperti' za lažne religije, a tvrde da su zaštićeni telom Hristovim od 'krive nauke'. Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost, a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko. Teško onima koji misle da su mudri, a sami su sebi razumni. Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u mešanju silovita pića. Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu. Zato, kao što oganj proždire strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako će koren njihov biti kao trulež i cvet njihov otići će kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i prezreše reč sveca Izrailjeva. (Isaija 5, 20-24). Međutim, znamo da je Rim obožavanje Vala sa krivotvorenom hrišćanskom fasadom. Zašto onda ne bismo digli uzbunu? Da! Ali, mali deo to pokušava, većina se boji, a neki su i sami agenti. U novembru 1979. godine papa se sreo s vođom pravoslavnih crkava u Istambulu u Turskoj. Ovo ujedinjavanje će pravoslavne crkve staviti pod Rim dajući tako papi 1.000.000.000 ljudi. Političari sveta se sada više boje sile ovog čoveka nego atomske bombe. Vođe sveta ne samo da se boje, nego i slede papu, jer on ima ogromno bogatstvo18. To bogatstvo je pod vatikanskom zastavom. Vatikan je država za sebe, ona je politička država i svaki rimokatolik postaje njen član u trenutku 18 Bogatstvo Rima je u trilionima dolara. 48