1. Esej
U samom srcu, suncem obasjanog Kvarnerskoga zaljeva, smjestio se grad bogat kulturnim
nasljeđem – Rijeka.
Još od davnih Rimskih vremena kada je na području današnje Rijeke stajao drevni grad
Tarsatica, od jedrenjaka i parobroda, pa do modernih plovila, Rijeka je ponajprije bila
pomorski grad. Od konja i zaprežnih kola, željeznice pa do suvremenih prometnih puteva,
Rijeka je i danas središte Kvarnera.
Kao jedna od važnih točaka litoralizacije, Rijeka je grad u kojem su se sudarali i spajali
interesi država i naroda u kojem je usredotočeno gospodarsko i kulturno bogatstvo. Upravo
zato Rijeka danas ima antičko, gotičko, renesansno, barokno, historicističko, secesijsko i
pogotovo moderno gradsko tkivo.
Pregled povijesti
Šetnju dugom poviješću Rijeke počinjemo starim kvarnerskim stanovnicima - Liburnima.
O njihovoj kulturi od brončanoga doba do antike govore nalazi s Veloga Vrha, Vele Straže,
Svetog Križa,... Oko Tarsie, kako se tada zvala Rječina, postojalo je i naselje, vjerojatno
Tarsatica. Početkom naše ere na rimskoj cesti od Aquilie prema Seniji na ušću Rječine
osnovano je značajno antičko naselje. Tarsatica je ubrzo postala municipij, a najvjerojatnije i
središte biskupije. Tadašnja je Rijeka bila grad okrenut provincijskom životu i trgovini.
Tragovi rimske civilizacije postoje samo u fragmentima. Tu su se morale nalaziti terme, hram,
forum s trijemom, a možda i teatar. Sve to je negdje ispod naših nogu usitnjeno do
neprepoznatljivosti. Ipak sačuvana su stara kamena vrata , Rimski luk, koja su ostaci portala
glavnog ulaza u vojno zapovjedništvo.
Početkom srednjega vijeka Tarsatica je još uvijek središte Bizantske provincije koju su
srušili tek Franci. Hrvati su u sklopu velike seobe stigli na Kvarner u 7. st. i ponajviše u 8.st.
U srednjem vijeku Rijeka je feudalni posjed najprije obitelji Devinskih, a kasnije Frankopana
i na kraju Habsburga.
Od 13. st. Devinski grade tvrđavu na Trsatu , a utvrđuje se i stari grad uz Rječinu. Naselje uz
morsku obalu, poput ostalih naših primorskih mjesta, bilo je zbijeno i okruženo sigurnosnim
zidinama. Unutar grada dugo se zadržala antička struktura s jednom glavnom i više poprečnih
ulica.
Ondje je bilo sjedište feudalne i vojne uprave, a od 17.st. grad se širi izvan bedema i snažno
se razvijaju trgovina, obrt i pomorstvo. Rijeci je kao srednjovjekovnoj urbanoj cjelini tijekom
vremena narušen integritet .Usprkos tomu sačuvan je dio ugođaja mediteranskog gradića.
Ponajviše do izražaja to dolazi na današnjem Koblerovom trgu gdje je bilo u to doba središte
riječke općine. Taj trg je bio središte društvenog života tadašnje rijeke. Danas nam je taj dio
spretnim dogradnjama sačuvan. Zidine su uklonjene jer su bile smetnja daljnjem širenju
grada.
Razvoj Rijeke
Godine 1719. kada je Rijeka proglašena slobodnom lukom ne dolazi do željenog razvoja ,
iako se on potiče osnivanjem nekih kompanija, jer se u kraćem roku ne uspijeva podići
industrija. Razvoj ubrzava izgradnja Karolinske ceste koja povezuje Rijeku s Karlovcem i
lazaretom. Tada u Rijeku dolazi car Karlo VI. da vidi kako se Rijeka razvija. Nije bio
zadovoljan razvojem i većina osnovanih kompanija propada zbog nespretnosti. Ipak
gospodarstvo drže poduzetnici i trgovci. Za Marije Terezije dolazi do daljnjeg napretka.
U Rijeku dolazi njezin sin koji također nije zadovoljan razvojem pa se ukida jedinstvena
1
2. trgovačka provincija u kojoj je Rijeka dotada bila s Trstom. Tada se Trst određuje kao
austrijski, a Rijeka kao mađarski izlaz na more te se 1776. pripaja Hrvatskoj. Tako se u tom
razdoblju izgrađuje rafinerija šećera. Ondje se od sredine 18. st. proizvodi šećera dovoljno za
cijelu državu. Temeljni kapital za osnivanje te tvrtke dali su Nizozemci, a na to su ih potakle
različite povlastice i povoljan položaj Rijeke. Sjedište tvrtke prelijepa je građevina u stilu
baroknog klasicizma kraja 18. st. Posebno je vrijedna njezina unutrašnjost: mali salon u kome
se u obliku zidnih dekoracija nalaze slike razrušenog antičkog grada, zatim svečana dvorana u
kojoj se na stropnim štukaturama prikazuju antički prizori. Nakon propasti tvrtke u prvoj
polovic 19. st. u toj je zgradi prvo smještena vojska, a kasnije sjedište tvornice duhana. U
tom razdoblju zatrpavaju se gradski opkopi i grade kuće na Korzu i tako oblikuje prostor
ispred nekadašnjih gradskih zidina, obnavlja se crkva Uznesenja BDM., a krajem 18 st se
gradi pravoslavna crkva sv. Nikole sve u baroknom stilu. Najznačajniji doprinos izgradnji
grada u to doba daje arhitekt Antun Gnamb. Tada se više ne zatvaraju vrata grada, ne pokapa
se u gradu ,a izvan Staroga grada se odvija značajnija izgradnja. Tada izrađuje se i mnoštvo
oltara u riječkim crkvama, pa je Rijeka grad s najviše baroknih mramornih oltara na istočnoj
obali Jadrana.
Tada u gradu djeluje i svoj najveći prinos daje Ljudevit Adamić, bogati trgovac i mecena koji
je početkom 19 .st. izgradio prvo veliko riječko kazalište i osnovao tvornicu papira.
Zanimljivo je da je njegov otac Simeon kada je izgradio svoju kući na Fiumari, tada vrlo
prometnoj riječkoj ulici, dao ispred nje isklesati glave četrnaestorice svjedoka, zavidnih
riječkih građana koji su ga na sudu klevetali. Tim potezom nadmudrio je svoje protivnike i
izložio ih sramoti. Ti su stupići i danas sačuvani u vrtu Guvernerove palače i prikazuju vrlo
bogatu galeriju riječkih građana.
Danas je poznat lik Karoline Belinić, odnosno Karoline Riječke koja je u vrijeme
Napoleonovih ratova spasila Rijeku od razaranja nagovorivši engleskog kapetana da zaustavi
paljbu na grad. Na polovini 19. st. riječka industrija obuhvaća polovinu proizvodnje
Hrvatske. Rijeka je dobila tvornicu plina 12 god. prije Zagreba. Tu se nalazi više tvornica
kemijskih proizvoda, izgrađen je prvi parni mlin u Hrvatskoj, a još su značajne i tvornica
duhana, tada najveća u monarhiji i tvornica papira, popularna Hartera, koja je u svoja
najbolja vremena proizvodila čak 6% svjetskog cigaretnog papira. Rječina onda nanosi
pijesak i ometa sidrenje brodova, pa Riječani traže preseljenje luke iz ušća Rječine na prostor
ispred grada. S tim poslom ubrzo se počinje, a 1855. prokopano je novo korito Rječine. Zbog
nedostatka financijskih sredstava radovi na izgradnji nove luke sporo napreduju. Godine
1868. Mađari su se prijevarom, poznatom kao Riječka krpica, domogli njima strateški važne
Rijeke i njihovim dolaskom započinje nagli razvoj luke i njezini i se gatovi grade u razdoblju
od 30 godina. Tada u vlastitom interesu započinju povezivati Rijeku s kontinentom gradeći
željezničku prugu do Budimpešte i povezujući Rijeku prugom Trst-Beč. Tako je Rijeci bio
otvoren put da se po svojoj snazi približi svom rivalu i uzoru Trstu. S tim događajima
poklapa se početak gradonačelničkog mandata Giovannija de Ciotte. On se pokazuje vrlo
poduzetnim i naručuje izradu urbanističkog plana kojim je predviđeno nasipavanje obale,
izgradnja gatova i kolodvora. Veći dio toga plana nažalost nije realiziran, ali je on udario
temelje preobražaja Rijeke u jedan od najmodernijih gradova Europe toga doba. Graditeljski
stil, historicizam, koji obuhvaća razne povijesne graditeljske stilove postaje najpopularniji u
cijeloj Europi, pa tako i u Rijeci. Nastojeći kroz geografski položaj i povoljne prometne
potencijale do maksimuma iskoristiti mogućnosti izbijanja na more i u svjetske trgovačke
tijekove, Mađari nisu štedjeli novaca za ostvarenje svoga stoljetnog sna pretvaranja riječkog
područja u Mađarsko primorje, a Rijeku u svoju najvažniju i jedinu morsku luku. Za to im je
bila potrebna infrastruktura i brojne građevine čijoj su gradnji odmah pristupili. Tako je
stvoreno novo urbano tkivo Rijeke. O tome koliko su Mađari i građevinama htjeli u Rijeku
unijeti svoje arhitektonske stilove govori i priča o gradskom kolodvoru. Naime, govorilo se da
2
3. je netko zamijenio projekte za zgradu takvim projektom za jedan mađarski grad, a da to nitko
nije primijetio. Rijeka je tako počela gubiti svoj mediteranski ugođaj i sve više nalikovati na
nekakvu srednjoeuropsku metropolu.
Posebno srednjoeuropsko obilježje Rijeci dali su arhitekti Fellner i Helmer. Najprije su dali
nacrte 1883. za prelijepu građevinu Palazzo modello sjedište riječke banke koja je izgrađena
na mjestu starog Adamićevog kazališta, a ondje je danas Gradska knjižnica. Ubrzo je na
nezahvalnom nasutom terenu izgrađeno i gradsko kazalište u čijoj su gradnji uvedeni i mnogi
noviteti po kojima je ono postalo jedno od najmodernijih u Europi. Uza nj je sklop velike
tržnice i ribarnice, istinski gradski ukras.
Od građevina građenih pod bečkim utjecajem ističe se i palača Ploech, uglovnica kojom je po
mnogim ocjenama autor uspio u Rijeku prenijeti duh bečkog ringa.
Palača Jadran sagrađena 1897. veličinom i sjajem neorenesansne dekoracije dominira
riječkom lukom, a u blizini je i palača luke Rijeka. U riječkoj žili kucavici, Korzu, također se
nalaze mnoge poslovne i stambene palače, a među njima se ističe gradski toranj, jedan od
prepoznatljivih riječkih simbola. Nalazi se na mjestu nekadašnjeg srednjovjekovnog tornja.
Nad ulazom u stari grad u 19. stoljeću je obnovljen u baroknom slogu. Iza kultne zgrade
Radio Rijeke u kojoj su se odvili mnogi, za grad sudbonosni događaji, smještena je palača
Municipija iz 1872. u duhu klasicizma, a pred njom je stendardac, kameni stup za gradsku
zastavu, poznati stup srama. Na mjestu nekadašnjeg kaštela je reprezentativno zdanje sudbene
palače u historicističkom i sesecijskom stilu. U središtu Rijeke nalazi se još mnoštvo
stambenih palača, škola, hotela, upravnih zgrada koje zajedno čine iznimnu urbanu cjelinu i
omogućuju posjetiocu da uživa u dražima proteklih epoha. Od sakralne baštine treba
spomenuti baroknu katedralu sv. Vida, u Starom gradu osebujne vanjštine, ali iznimno bogate
i lijepe unutrašnjosti građenu u 17. i 18. st. U blizini antičkih nalazišta smještena je crkva
Uznesenja Blažene Djevice Marije iz srednjeg vijeka koja je mnoštvo puta obnavljana pa
predstavlja riznicu različitih povijesnih stilova. Ispred nje je romanički, riječki Kosi toranj.
Trgom Žabica dominira kapucinska crkva Gospe Lurdske iz početka 20. st.
Prvi torpedo na svijetu proizveden je u Rijeci 1868. kao plod suradnje Engleza, poduzetnika
R. Whitheada i izumitelja Ivana Lupissa. Danas kao svjetski raritet postoji lansirna rampa za
torpedo. Odatle su se proizvodila torpeda za sve europske mornarice.
Ponad svih tih građevina uzdiže se na povišenom brežuljku Guvernerova palača koja je
svojom ljepotom i raskoši trebala dokazivati moć i bogatstvo Mađarske. Ondje je danas
Pomorski i povijesni muzej. O ugledu onodobne Rijeke svjedoči činjenice da je upravo taj
grad odabrao carev brat nadvojvoda Josip da u njemu podigne svoju rezidenciju pored
Guvernerove palače. O snažnom ugledu, razvijenosti i metropolitanskom „štihu“ grada
govore i 22 konzulata, isto toliko hotela i 9 kina koliko je rijeka tada imala, a cijelom
duljinom grada prometovao je od kraja 19. st. do sredine 20. st. tramvaj, dajući gradu dodatni
srednjoeuropski ugođaj, broj stanovnika je od Riječke krpice do sloma Austro-Ugarske
porastao od 18000 na 50000. Pred 1. svjetski rat Rijeka je bila 8. luka u Europi po prometu.
Nakon toga nastupa razdoblje stagnacije, uzrokovano pripajanjem grada Italiji, koja je za
kratko vrijeme preobrazila Rijeku iz metropole u običan provincijski gradić. Zanimljivo je da
je prije toga kratko vrijeme, 1919. -1923., skupina istomišljenika, organiziranih u
Autonomašku stranku, uz podršku većine Riječana i velikih svjetskih sila ,osnovala Slobodnu
Državu Rijeku, ali se pod naletom Talijana nije mogla održati.
Crta razgraničenja je tada povučena na Rječini, pa je tako Sušak ostao u Jugoslaviji i razvijao
se kao samostalan grad 20-ak godina. U tom razdoblju razvija se i veliki antagonizam između
ta dva grada. Najbolji primjer za to je nadmetanje Rijeke i Sušaka tko će izgraditi višu zgradu.
Tako je u Rijeci izgrađen Riječki neboder, zbog svog izgleda nazvan Ormar ladičnjak, a na
Sušaku Sušački neboder koji je postao središte kulturnog života Rijeke. Na kraju je Sušak iz
3
4. bitke izašao kao pobjednik. Razvio se iz malog mjesta u značajnu luku i poznatu turističku
destinaciju.
U novijem razdoblju u Rijeku dolaze ljudi iz svih krajeva države, pa se Rijeka ponovno
pretvara u pravi kozmopolitski grad.
U razdoblju nezavisne hrvatske države Rijeka se preobražava iz industrijskog grada u grad
prepun kulturnih i športskih događanja.
To je grad u kojem usprkos nedaćama vremena buja život, grad prepun izazova koji uvijek
može iznenaditi.
4
